olivudske ratne igre započele su odmah nakon užasa 11. septembra. Odmah nakon napada - u vrijeme kada je prerano proglašena smrt ironije - zapanjeni direktori filmskih studija pomislili su da će se američki gledatelji okrenuti nenasilju. Umjesto pucnjeva i eksplozija, koji su bili osnovno gorivo ovog posla godinama, očekivalo se da će zemlja na ivici živaca tražiti neke finije oblike bijega od stvarnosti.

Nakon što je početni šok prestao, mislilo se da je posljednje što publika želi jesu ratni filmovi. Ali, dogodilo se nešto čudno. Publika se okupljala u kinima u potrazi za mračnim, nasilnim žanrovskim filmovima. Dok su se američke trupe kretale ka Afganistanu, i Hollywood se spremao za marš. Fox je prvi popunio nastalu prazninu puštajući u distribuciju Behind Enemy Lines, akcijski film o američkim pilotima koji upadaju u zamku u bosanskom ratu. Onda se pokrenuo i Sonny najavljujući novi film Ridleya Scotta, Black Hawk Down, brutalni prikaz krvavog američkog vojnog poraza u Somaliji 1993, za narednu godinu. U međuvremenu je Warner Bros. najavio da će u decembru u distribuciju pustiti Charlotte Gray, u kojem Cate Blanchett glumi Britanku u francuskom Pokretu otpora u Drugom svjetskom ratu.

Reakcija na pretpremijeru Behind Enemy Lines šestog septembra bila je "prosječna", kaže John Moore, mladi irski redatelj ovog filma. A onda je film prikazan na vrhuncu histerije koja je uslijedila nakon napada na WTC. "Razlika je bila nevjerovatna. Za samo jedan mjesec prijem filma pomjerio se od 'baš mi se dopao' do 'ovaj film nam treba sada'. Reakcije su bile zapanjujuće različite. A mi nismo promijenili niti jednu jedinu stvar." Ono što se jeste izmijenilo je filmski marketing. Kao što svi gledatelji TV reklama znaju, ovih dana patriotizam prodaje stvari. Moore podiže dvije kape da bi ilustrirao tu stratešku promjenu. Na prvoj kapi naslov filma je napisan bijelim slovima. Na drugoj je napisan plavim, bijelim i crvenim slovima. BEHIND je crveno, ENEMY je bijelo i LINES je plavo.

Behind Enemy Lines ispituje američku ulogu u svijetu, ali je to prije svega brz, akcijski film napravljen za ovisnike o adrenalinu. Srpska raketa pogađa mornaričkog navigatora Owena Wilsona u letačkoj misiji iznad bosanske zone zabranjenog letenja. Njegov kruti, ali zabrinuti zapovjednik (Gene Hackman) želi izvesti spasilačku operaciju, ali mu njegovi šefovi u NATO savezu ne dopuštaju da izvede takvu operaciju: bilo kakav incident omeo bi osjetljive mirovne pregovore. Prepadnut, ali ipak neustrašivi Wilson bježi kroz ratom razoren i minama zasićen krajolik, skrivajući se sve vrijeme od srpske potjere. Uzbudljiv, ali ne tokom cijelog trajanja, Behind Enemy Lines je u načelu naivan film B-produkcije, u slavu američkog mi-to-možemo duha, kroz koji se s vremena na vrijeme promeću užasavajuće slike genocidnog užasa bosanskog rata.

U oštroj suprotnosti s njim je teška, gorka i ironična Ničija zemlja, čiji je scenarist i redatelj čovjek koji ima iskustvo bosanskog rata iz prve ruke. Uznemiravajući i crnohumorni film Danisa Tanovića ima jasnoću fabule i konstrukciju čelične stupice. Trojica ljudi nađu se u rovu između neprijateljskih linija. Jedan od njih, teško ranjeni bosanski vojnik, leži na odskočnoj mini koja će eksplodirati ako se pomakne. Druga dvojica, Srbin i Bošnjak, u smrtonosnoj su pat-poziciji, bez izgleda da rov napuste živi. Situacija se dodatno komplicira kada se umiješaju vojnici UN-a i dodatno eskalira kada je britanska novinarka pretvori u međunarodni incident. Tanovićev razorni antiratni film vrlo vješto kombinira metaforično i posebno, držeći vas sve vrijeme na ivici sjedišta. Njegovo mračno zadovoljstvo počiva na tuzi.

"Ako živite u ratu", objašnjava 32-godišnji redatelj, "shvatite da se u ratu baš sve ne svodi na eksplozije i helikoptere. Pucnjava je samo jedan posto ratnog vremena. Ostalo je stanje svijesti. Stvar je u tome što rat ostaje u vama dugo nakon što je pravi rat okončan. U meni će ostati dok sam živ. Vjerujte mi da će 11. septembar biti urezan u vaša sjećanja dok ste živi."

Kako će rat protiv terorizma utjecati na filmsku industriju, tek ćemo vidjeti. Do sada je već izmijenio donekle hladne odnose između Washingtona i Hollywooda. Nekoliko producenata se 11. novembra srelo sa Bushovim izaslanikom Karlom Roveom, da bi na njegov zahtjev razmotrili ulogu koju će filmski studiji imati u ratu. Rove kaže kako njegova namjera nije bila da vrši pritisak na Hollywood da pravi patriotske filmove: "Čini mi se da je prvi amandman još uvijek dobro i zdravo", kaže Tom Rothman, kopredsjednik Fox Filmed Entertainmenta. "Riječ je o uzajamnom izražavanju osjećanja. Mi možemo učiniti mnogo malih stvari."

Bit će još fascinantnije vidjeti kako će se redatelji i producenti navići na novi krajolik. Tanović, čiji se svijet nije promijenio nakon 11. septembra ("Svijet je bio bolestan i prije toga."), stavlja to u perspektivu: "Nema dobrih i loših tema, samo dobrih i loših načina obrade. Nemam ništa protiv ratnih filmova, ali samo ako o njima možete razmišljati poslije, ako naučite nešto. Mislim da film u kojem u prvih 35 sekundi poginu 362 vojnika, a u zrak odleti 55 tenkova, neće donijeti ništa novo."

Arhiva Dani
235