|
Arhiva Dani
235

(Sedmi dan, Dani 233,
23. novembar 2001, str.
3) |
Nije
samo Lagumdžija trošio pare poreskih obveznika
Cijeneći i razumijevajući vašu
brigu za težak položaj najugroženijih kategorija stanovništva
u BiH, a radi obaveze i transparentnosti upravo prema tim ljudima,
svim poreskim obveznicima i, naravno, bh. javnosti, dužni smo
pojasniti neke konstatacije spomenute u uvodniku Dana 233,
Sedmi dan od 23. novembra 2001. godine, vašeg urednika
Senada Pećanina. Naime, radi se o komentaru koji se odnosi
na trošak boravka delegacije BiH na 56. redovnom zasjedanju Generalne
skupštine UN-a u New Yorku. Delegaciju je predvodio predsjedavajući
Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH dr. Zlatko
Lagumdžija. Jedna od primjedbi gospodina Pećanina odnosi se
na činjenicu da je "brojna delegacija odsjela u hotelu Waldorf
Astoria u New Yorku", te da je "ovo malo Lagumdžijino
zadovoljstvo koštalo porezne obveznike, borce, invalide i porodice
poginulih boraca samo 8.519 američkih dolara"
Istine radi, delegacija je
brojala ukupno četiri člana i to: s Lagumdžijom su u New York
putovali zamjenik ministra vanjskih poslova Ivica Mišić,
te pomoćnik ministra za multilateralne odnose Željko Jerkić.
Drugi zamjenik MVP-a Milovan Blagojević im se kasnije pridružio,
nakon što se dr. Lagumdžija vratio u zemlju. Iz ovoga se jasno
vidi da delegacija nije bila brojna. Pogotovo ako se ima u vidu
1999. godina, kada je BiH u UN-u predstavljala šesnaestočlana
delegacija (potrošili samo za smještaj u hotelu Waldorf Astoria
31.500 USD) i 2000. godina, kada je u New Yorku bilo šest članova
državnog izaslanstva (u istom hotelu za smještaj potrošili 12.000
USD).
Zasjedanje GS UN-a obično traje
tri sedmice, a ove godine zbog poznatih razloga je skraćeno na
sedam dana i za to vrijeme od svake države očekivano je da bude
zastupljena na odgovarajućem nivou. Kako nismo država s "budžetom
Norveške", gospodin Lagumdžija je u New Yorku ostao četiri
dana, i za ta četiri dana imao 20 bilateralnih susreta sa predsjednicima,
premijerima i ministrima vanjskih poslova zemalja članica UN-a;
obraćanje GS UN-a i govor na međunarodnoj konferenciji "Dijalog
među civilizacijama", te potpisivanje UN-ove Konvencije o
sprečavanju finansiranja terorizma.
U gore navedeno nisu uključeni
usputni kraći susreti, nego samo bilateralni susreti koji su u
prosjeku trajali više od pola sata i iza kojih su ostale službene
zabilješke.
Ne radi se o Lagumdžijinom
zadovoljstvu, nego o odluci Predsjedništva BiH da bh. delegaciju,
nakon tragičnih događaja od 11.9.2001. godine, predvodi predsjedavajući
Vijeća ministara BiH, niti je dr. Lagumdžija sam potrošio spomenutih
8.519 USD. To je trošak boravka cjelokupne delegacije! Ako je
već neophodno objašnjavati koliko je dr. Lagumdžija koštao poreske
obveznike, onda možemo reći da je njegov boravak u New Yorku i
veoma intenzivan diplomatski angažman (radni dan je trajao i po
12 sati) koštao poreske obveznike 1.900 američkih dolara. Waldorf
Astoria, uistinu luksuzan i skup hotel (svakako ne i najskuplji
hotel u New Yorku), i do sada je bila "domaćin" naših
delegacija, kao i većine predstavnika drugih zemalja s kojima
je naša delegacija imala bilateralne susrete. Nije potrebno posebno
naglašavati da je ove godine, zbog sigurnosnih razloga, bilo logično
da delegacije odsjedaju u hotelima koji su se mogli sigurnosno
pokrivati.
|
Služba za
informiranje,Vijeća
ministara BiH
|
|
(Vlastitim rukopisom,
Dani 234, 30. Decembar
2001, str. 33)
|
Ostanite
dosljedni…
Dragi moji
Kao vaš vjerni i dugogodišnji
čitalac, nebrojeno puta sam poželio da vam čestitam i samo nekoliko
puta da vas kritikujem. I, nikad nisam... Ovaj put neću propustiti,
i to zbog teksta Nerzuka Ć. pod naslovom "Dragi moj Tokiću".
Bravo, Nerzuče! O tome se radi. O prelasku granice svarljivog dostojanstva.
Volio bih da ovo objavite i da gospodin Tokić češće i pažljivije
pročita tekstove dragog Marka Vešovića, ako ih bude razumio,
"samo će mu se kazati".
Želim vam i dalje puno uspjeha,
ostanite dosljedni, vaš...
P.S. Bilo bi krasno kad bi (bar
povremeno) ustupili prostor i nekome od feralovaca. Heni,Viktor,
Ćićo...
|
Nedim Kapetanović,
Sarajevo
|
|
|
Proces
Cijenjena redakcijo,
Obraćam vam se u nadi da ćete
moje pismo objaviti u vašem cijenjenom mediju.
Iscrpio sam sve legitimne načine
komuniciranja sa dotičnom "gospodom" lično, pa da pokušam
ovako prije nego počnemo komunicirati i putem nadležnog suda.
Do 10.10.2001. stanovao sam u
ul. Franjevačka 6C (prekoputa Sarajevske pivare). U mjesecu junu
1999. platio sam oko 350 KM i dobio "svoj" pretplatnički
tel. broj 535-733 (mada sam stalno dobivao pozive za stan Ćurevac).
Sve je bilo u redu do juna 2000. godine. Redovno sam plaćao prispjele
račune, koji, uzgred, za godinu dana nisu prelazili 30 KM, za pojedini
mjesec. Za tu godinu dana nisam imao NITI JEDNOG poziva van Federacije
BiH. Onda mi za mjesec juni 2000. dolazi račun od 264 KM, na što
odmah reagujem podnošenjem internog prigovora Direkciji PTT-a (pošta
Malta), i dobivam odgovor da je sve regularno. Tražim listing. Kažu
da ne može jer je stara centrala (535). Dolazim u kancelariju na
2. spratu (čini mi se 231, kod gosp. Šahovića ili Šehovića, neka
mi ne zamjeri), čovjek nalazi moj predmet u kome je kompletan listing
od marta mjeseca 2000. godine.
Dozvoljava mi da pogledam listing
i odmah za mjesec juni nalazim sporne pozive (ostalo sve je u redu).
Na moj upit kakvi su ovo pozivi i gdje, gosp. mi odgovara da su
pozivi za Holandiju i Srbiju, gdje, naravno, nemam nikoga, što mogu
dokazati na mnogo načina i uz mnogo svjedoka. Uz njegovu saglasnost
prepisujem sporne pozive (tri različita broja u Holandiji i dva
različita broja u Srbiji), i iste dostavljam u policijsku stanicu
Logavina i podnosim krivičnu prijavu krađe impulsa protiv N.N. lica.
"Gospoda" iz PTT-a traže da ja platim navedeni iznos,
a ja kategorično tvrdim da sam nedužan i da NE MOGU, NITI HOĆU da
platim navedeni iznos. Za mjesec juli isti slučaj. Račun iznosi
246 KM (što je ukupno 500 KM za dva mjeseca). Ponovo traže da ja
platim račun, sad već 500 KM, što ja ponovo odbijam, argumentovano,
da učinim, jer nisam u mogućnosti da platim toliki iznos (radim
samo ja, imam još suprugu i dvoje djece od tri i pet godina). Isključuju
mi telefon i usmeno upozoravaju da ih slučajno ne tužim, jer "nema
šansi da ih dobijem na sudu". Pišem žalbe i dobivam odbijenice.
Dostavljam potvrdu o prijavi krivičnog djela "krađa impulsa")
iz policijske stanice Logavina, i ponovo mi uključuju telefon, s
tim da mene terete za dug od 500 KM, "dok policija uhvati lopova".
Poslije odbijenice Prvostepene komisije, dolazi odbijenica Drugostepene
komisije i ponovo mi isključuju telefon, definitivno. Isti slučaj
se dešava gđi koja stanuje u ul. Isevića sokak (100 m od moje zgrade,
dijeli nas pivara), i to "njima" nije dovoljno uza sve
druge dokaze, nego se prema svojim komitentima odnose kao prema
smeću. Sram i stid da ih bude.
Zato vas neizmjerno molim da
ovo moje pismo objavite i da pokažemo javnosti kako se ponašaju
"naši monopolisti", ali nadam se da neće još dugo, ako
Bog da. I ako ima još ovakvih slučajeva da se jave i da nešto poduzmemo
protiv ovakvih NEPRIJATELJA svojih komintenata. Suvišno je i spominjati
moju pripadnost ARBiH.
Unaprijed zahvalan
|
Mirsad Golić,
Aerodromsko Naselje,
Sarajevo
|
Arhiva Dani
235
|