DANI: Gospodine Komšiću, koji su bili Vaši motivi za vanrednu, hitno sazvanu konferenciju za štampu na kojoj ste, kao potpredsjednik SDP-a, izrazili nezadovoljstvo imenovanjem čelnika dvije obavještajne službe?

KOMŠIĆ: Moja reakcija je bila čisto politička, jer sam smatrao da se pri donošenju odluka o nekim pragmatičnim potezima mora voditi računa o temeljnim stranačkim interesima, kao i strategiji same Alijanse. Konferencija je izazvala različite reakcije, iako je ona unutar vodstva SDP-a bila očekivana. Ja sam još ranije upozorio moje kolege u stranci da ću to uraditi ukoliko proces oko kontroliranja obavještajnih službi koje sad djeluju na prostoru Federacije bude išao ovim tokom kakvim je išao.

DANI: Je li glavni motiv Vašeg nezadovoljstva bio u izboru samih ličnosti ili u činjenici da je nova vlast, dakle Alijansa, na taj način legalizirala postojanje obavještajne službe HDZ-ovske "Herceg-Bosne"?

Mislim da nije dobro stare kadrove, koji su već završili svoju profesionalnu karijeru, vraćati na tako važno mjesto. To su mjesta gdje pojedinci imaju veliku moć

KOMŠIĆ: Moja reakcija uopće nije bila motivirana izborom ličnosti, iako je to tako u javnosti prikazivano. Ja sam reagirao politički, što mi je i obaveza kao potpredsjednika stranke, ali imao sam i dodatne razloge. Ja sam u politički život BiH i ušao iz principijelnih razloga, boreći se protiv etničke podjele BiH, političke podjele, boreći se protiv stvaranja paradržava na prostoru BiH i svih paralelnih institucija koje na bilo koji način ruše ovu zemlju. I zamislite sada: nađem se u poziciji da moja stranka i vladajuća Alijansa kojoj pripadam u jednom trenutku donose takvu odluku koja, ipak, htjeli mi to ili ne, legalizira jednu instituciju koja je bila dio paradržavnog sistema. Protiv njega sam se ja čitavo vrijeme borio i to je zapravo bio smisao mog političkog angažmana.

DANI: Mislite li tu na AID ili na ovu...

KOMŠIĆ: Mislim na SNS, mislim na tu službu. Ja sam, naravno, reagirao i na prvu informaciju koju sam imao, a to je da će se izvršiti izbor šefa AID-a, odnosno da će doći do smjene u toj službi. Reagirao sam radi toga što sam smatrao da u ovom trenutku, kad je Zakon o obavještajnoj službi Federacije BiH u proceduri već prošao ovu prvu stepenicu u Domu naroda, da ne treba žuriti sa tom izmjenom jer mi se činilo da je to jačanje službe bespotrebno u trenutku kad stvaramo zajedničku službu, a znamo da je ovo služba jedne stranke i jednonacionalna. Znamo, također, da ona nije služila Vladi za ovo vrijeme vlasti uopće i mi nismo imali nikakvu podršku od te službe. Čitavo je vrijeme tajna kome ona služi i moja reakcija je dakle bila čisto politička.

DANI: Kako onda objašnjavate da je došlo do takvog poteza kojim je legalizirano postojanje paralelne, paradržavne službe?

KOMŠIĆ: Šteta je što mi u stranci ranije nismo imali sastanak kakav smo imali sad u subotu. Nakon te, vrlo konstruktivne sjednice, ja sam veći optimista nego što sam bio. Ja sad imam razumijevanja za moje kolege, svaki problem sa kojim se suočavamo u vlasti ima političku, ustavno-pravnu dimenziju, a ima istovremeno i dnevnopragmatičku dimenziju na kojoj insistiraju moje kolege iz izvršne vlasti. Za mene je uvijek bitna ova politička dimenzija, jer bez političke dimenzije niti jedna stranka nema budućnosti. Ona mora imati svoju političku strategiju i od nje ne smije odstupati tako lako. Naši kadrovi u izvršnoj vlasti imaju pragmatičke probleme koje rješavaju. Oni malo drugačije gledaju na stvar zato što su zaokupljeni pragmatičkim problemima i njima je uvijek važnije riješiti problem neposredno nego voditi računa o nekoj političkoj strategiji. Oni su pritisnuti nevoljama i ja imam razumijevanja za njih i za našeg premijera i za predsjednika Federacije i člana Predsjedništva, jer oni rješavaju vrlo konkretne pragmatičke probleme. I, sada, vrlo često dolazi do nesuglasica na toj liniji, čemu dati prioritet: da li rješavanju pragmatičkih problema ili čuvanju političke strategije koja osigurava stranci budućnost. Ja sam pobornik toga da ne treba praviti pragmatičke kompromise na račun političke strategije, pogotovo ukoliko to nije ustavno-pravno riješeno do kraja i pogotovo ukoliko ne možete doći do nekih valjanih kadrovskih rješenja.

DANI: Niste mi odgovorili zbog čega je uopće donijeta odluka kojom je legalizirano postojanje jedne nelegalne institucije.

KOMŠIĆ: Radilo se o ovim pragmatičkim problemima koje je trebalo riješiti. Naime, ja moram priznati da nisam znao do koje mjere smo mi nisko pali u pozicioniranju među evropskim državama kao rizična zemlja kada je u pitanju svjetski terorizam. Mi o tome uopće ništa nismo znali. Možda ovi, koji su i odgovorni za to, nisu ni htjeli to da znaju. Moram podsjetiti na jedan moj članak iz proljeća, pod naslovom "Ugroženost", zbog kojeg sam i žestoko napadnut. Ja sam tada prozvao i Islamsku zajednicu i reisul-ulemu zbog njegovih stavova, jer sam primijetio, kao nebošnjak, neke procese u okviru islamske vjere koji bi, prije svega, mogli ugroziti bošnjački narod. Tek sam sada, poslije intervjua koje ste objavili, sa imamom Agićem i doskorašnjim ministrom policije Bešićem, vidio koliko sam bio u pravu i koliko su opasni pojave i procesi na koje sam ukazivao. Pragmatički razlozi su natjerali, tačnije, pritisli naše ljude u izvršnoj vlasti da na jedan ovakav način rješavaju problem obavještajnih službi.

DANI: Mogu li iz ovoga izvući zaključak da se novinarima ne bi ni obratili da ste tada raspolagali informacijama koje ste upravo izložili?

KOMŠIĆ: Možda bih ja i u tom slučaju održao tu konferenciju za štampu. Vjerovatno bih nešto drugačije govorio, govorio bih o principima. Naša dužnost, kao stranke, bila je da upozorimo naše birače, a posebno naše članove, o čemu se radi. Za njih je to legalizacija jedne institucije protiv koje smo se mi politički borili i ja bih u tom slučaju objasnio o čemu se radi. No, i dalje ostajem kod toga da je ovo jedan kompromis, za koji nisam siguran da će do kraja imati pozitivne efekte. Još uvijek nisam uvjeren da ćemo na valjan način uspjeti za kratko vrijeme objediniti ove službe. Ono što je za mene ohrabrujuće je ono što je moj istup postigao: da su ove službe, osim toga što su dobile direktore, dobile i komisije za nadzor koje nisu predviđene samom odlukom o imenovanju direktora. To znači da će Parlament Federacije imati već sada kontrolu nad radom službi i nad radom njihovih direktora.

DANI: Da li Vi imate rezervi prema imenovanjima Alibabića i Vukšića za direktore službi?

KOMŠIĆ: Mi o kadrovskim problemima nismo razgovarali, a ja imam rezerve i prema jednom i prema drugom.

DANI: Zbog čega?

KOMŠIĆ: Zato što mislim da nije dobro stare kadrove, koji su već završili svoju profesionalnu karijeru, vraćati na tako važno mjesto. To su mjesta gdje pojedinci imaju veliku moć. Nigdje u svijetu nije problem sa obavještajnim službama to što one skupljaju informacije, problem je ako one počnu proizvoditi informacije. I sad, ako na čelo tih službi postavljate ljude koji su inače u svojoj profesionalnoj karijeri prekoračivali svoja ovlaštenja, a mi u slučaju Munira Alibabića imamo taj slučaj da je u okviru svojih djelatnosti prekoračivao ovlaštenja... Mediji su o tome dovoljno pisali, a i ja, kao član tadašnjeg Predsjedništva, znam da je prekoračivao svoja ovlaštenja prilikom korištenja mjera prisluškivanja. A ovaj drugi čovjek nam je nepoznat. Možda je čovjek potpuno čestit, ali pošto je on iz strukture Herceg-Bosne, on je iz strukture HDZ-a. Kako mi onda možemo vjerovati da to nije HDZ-ovska kombinacija kojom se želi izbjeći ono što se desilo sa vojskom, sa HVO-om kao komponentom federalne vojske?

DANI: U medijima se pojavila informacija da ste organima Vaše stranke uputili pismeni zahtjev za smjenu načelnika sarajevske općine Centar Ljubiše Markovića, koji je, kao i Vi, jedan od lidera stranke. Koji su Vaši motivi za ovaj, u našoj političkoj praksi neuobičajen postupak?

KOMŠIĆ: Ja nisam sretan što se ovo pojavilo u javnosti i ne znam kako je do toga došlo, jer je to još uvijek naša interna stvar. Organi stranke nisu o tome raspravljali, a kada se donese odluka, onda možemo o tome razgovarati.

DANI: Ali, stvar je već sada javna...

KOMŠIĆ: Ja nemam osobne motive, Ljubiša je čovjek koji je vrlo radin, vrlo je čestit i on svaku funkciju koju obnaša, obnaša je dajući cijelog sebe. Međutim, u politici vam je nekad kao i u običnom životu, znate onu poslovicu: "Ako vam pet ljudi kaže da ste pijani, a vi niste, vi legnite pa se valjajte, inače ćete u očima tih ljudi vrlo čudno izgledati." Tako je, izgleda, i ovdje. Jednostavno, akumuliralo se jedno veliko nezadovoljstvo građana u cijelom gradu prema nekim potezima koje je on kao načelnik vukao. Ja sam poslanik i u Kantonalnoj skupštini i gotovo na svakoj sjednici kantonalne skupštine se to pitanje postavlja javno. Mi poslanici se već neugodno osjećamo tamo, ne možemo dati valjane odgovore na pitanja koja se tamo postavljaju o radu našega načelnika. Drugo, ja sam potpredsjednik stranke i bio sam na listi SDP-a u Kantonu Sarajevo, tako da sam bio i aktivno uključen u predizbornu političku propagandu kada smo ljudima davali neka obećanja. Ja imam odgovornost prema građanima ovog kantona i svake općine ovdje, a građani se žale, dolaze ovdje, pa čak i SDP-ovci, na neke njegove postupke. Mislim da je to stvar koja se pod hitno mora riješiti u stranci. Ja ne moram biti u pravu i ovo je prvi put kad bih volio da ne budem u pravu. Volio bih da budem opovrgnut argumentima, pa da sve bude normalno. Ali, evidentno je nezadovoljstvo mnogih građanskih i socijalnih skupina koje žive u gradu. Naša vlast, od općinske do državne, mora biti na usluzi građanima, ona nije radi stranke.

DANI: Da li je tačno da u Vašem zahtjevu kao dio obrazloženja stoji da je Marković protiv stranke okrenuo Islamsku zajednicu?

KOMŠIĆ: Pa, to je bilo na samom početku. Vi dobro znate da je Islamska zajednica veoma žestoko reagirala na njegove izjave i mi taj odnos nismo nikad popravili.

DANI: Zvuči malo čudno da se SDP povinuje i kadrove prilagođava zahtjevima Islamske zajednice. To čak ni SDA nije uvijek radila.

KOMŠIĆ: Ne radi se o tome. Mi moramo priznati svoje greške, mi moramo biti u stanju da priznamo svoje greške. Ljudski je pogriješiti, ali je ljudski i ispraviti grešku. Ako mi u predizbornoj kampanji damo izjavu da ćemo prostore dati za marku, a uradimo potpuno suprotno od toga, onda smo izazvali, u najmanju ruku, dvije grupacije protiv sebe: onih koji su bili protiv da se prostori daju za marku, a onda i onih koji su u prostorima i ne samo da nisu dobili prostore nego su dobili nešto potpuno drugo. Stranka ne smije dopustiti sebi takva ponašanja, greške se moraju otklanjati.

DANI: Kako gledate na kritiku koju je na više partijskih skupova prošle sedmice na Vašu adresu uputio predsjednik stranke Lagumdžija povodom sazivanja konferencije za štampu o kojoj smo govorili?

KOMŠIĆ: Vidite, to je u principu stvar stranačke discipline. Mi bismo svi tako trebali postupati i ja ne bježim od toga da se ja tome povinujem. Ali, ja, kao potpredsjednik stranke, ne želim iz štampe saznati neke stvari i odluke koje je stranka donijela, jer je moje pravo da znam iza čega stranka stoji i za što se zalaže. Ali, u ovoj teškoj situaciji u kojoj se mi nalazimo, ona je zaista opterećena mnogim problemima, od štrajkova do borbe protiv međunarodnog terorizma. Tako vrlo često ne stignemo jedni drugima pružiti te važne informacije - ili smo na putu ili smo u nekom raskoraku. I onda se to desi, predsjednik stranke je imao jednu potpuno pogrešnu informaciju da sam ja na nacionalnoj osnovi formirao jedno manjinsko mišljenje. Pravo na njega kod nas postoji i u programu i u statutu. No, to uopće nije bilo tačno i meni nije bilo stalo do toga da pravim veliku gužvu u Alijansi.

Arhiva Dani
231