rugi čovjek javnog tužilaštva u Distriktu Brčko - Dane Jamina, inače poznat kao ratni vojni tužilac paljanskog režima, izdao je naredbu o pokretanju istrage protiv službenika Vlade Distrikta Farida Mujkanovića, prvog komandanta brčanske 106. brigade. Mujkanoviću se na teret stavlja da je 1997. godine, radeći kao pomoćnik načelnika bivše općine Brčko-Rahić, potpisao jedan ugovor o zamjeni motornih vozila. Navodno je na taj način oštetio općinu za 2.000 KM.

"Ovo je poznata praksa retuširanja historije. Sudovi se bave sa 2.000 KM samo zato da se ne bi stigli pozabaviti odgovornim za preko 2.000 poklanih Bošnjaka u Luci i drugim brčanskim stratištima", usputno je, ali do bola precizno otvaranje istrage protiv Mujkanovića i još sedmorice bošnjačkih funkcionera iz Brčkog okvalificirao zamjenik bh. ministra za integracije Rasim Kadić.

Đapini grijesi Kao što je već bombastično objavljeno u većini medija, istragom su obuhvaćeni još Mirsad Đapo, Mirsad Islamović, Hajrudin Hodžić, Hajrudin Jusufović, Mustafa Mujkanović, Munib Jusufović i Mustafa Nuković. Za većinu njih vezani su "grijesi" slični pomenutom Mujkanovićevom. Radilo se o nabavci polovnih automobila za bošnjačke funkcionere koji su prije donošenja konačne arbitražne odluke radili u multietničkoj upravi u Brčkom. Oni su u to vrijeme do radnih mjesta putovali iz Tuzle, Srebrenika i drugih gradova, a logističko uporište, prema direktivama federalne arbitražne komisije, bila je privremena općina u Rahiću.

Posebno je zanimljiv istražni predmet Mirsada Đape, predsjednika Skupštine Brčko Distrikta, kako zbog apsurdnog obrazloženja, tako i zbog prethodne dugotrajne medijske hajke, generirane iz laboratorija SDS-a, a zdušno podržane od većeg dijela sarajevske štampe. Očigledno je najmarkantniju personalnu polugu Distrikta trebalo najviše ocrniti i zadati joj najjači udarac.

Dokument o pokretanju istrage, u najkraćem, tereti Đapu da je 1998. godine "zloupotrijebio položaj i ovlasti" na taj način što je, radeći kao predsjednik multietničke skupštine Brčko, potpisao sa načelništvom općine u Rahiću i tuzlanskim preduzećem "Visokogradnja" ugovor o kupovini dvosobnog stana u Tuzli, za koji je općina uložila 68.000 KM, a Đapo kao osobno učešće 11.000 KM. Na taj način, zaključili su u tužilaštvu, Đapo je sebi pribavio imovinsku korist u vidu stanarskog prava, a općinu Brčko-Rahić oštetio za iznos koji je uložila.

Tužilaštvo pritom ne pominje bitnu činjenicu da je pomenuti ugovor sadržavao i klauzulu prema kojoj se Mirsad Đapo obavezao da će pomenuti stan, nakon što se omogući ulazak u njegov predratni stambeni prostor u Brčkom, staviti na raspolaganje Distriktu, što je i učinio predavši gradonačelniku Distrikta Kisiću ključ skoro godinu dana prije otvaranja istrage. Međutim, i bez tog detalja, prethodno izneseno obrazloženje za pokretanje istrage u ovom slučaju šokira neukošću i apsurdima koji se ne bi mogli oprostiti ni brucošima na pravnom fakultetu.

Naime, funkcija predsjednika multietničke skupštine u Brčkom funkcionalno i formalno-pravno bila je potpuno odvojena od općine u Rahiću. Zbog toga Mirsad Đapo u predmetnoj transakciji nikako nije mogao imati status ovlaštene osobe, kako kroz najprovidniju zamjenu teza tumači tužilaštvo. On se jedino ovdje pojavljuje kao neko ko se privremeno poslužio stambenim darom firme u kojoj nije imao "položaj i ovlasti" pa ih stoga nije mogao ni zloupotrijebiti.

Karnevasove akcije U obilju detalja koji u slučaju pokretanja istrage protiv osmorice Bošnjaka svjedoče o improviziranoj i na jedvite jade nategnutoj argumentaciji tužilaštva, pomenut ćemo i primjer poslanika Mirsada Islamovića. Njega se, između ostalog, tereti da je "prekoračenjem granica svog službenog ovlaštenja, radeći kao dogradonačelnik Brčkog, bez odluke Načelstva Općinskog vijeća, izdao pismeni nalog da se isplati…".

Ostaje nejasno šta je to "Načelstvo" i šta ono "dođe" Općinskom vijeću, a ponajviše to - kako tužilaštvo može okrivljivati dogradonačelnika općine Brčko koja nije mogla imati općinsko vijeće, niti načelstvo - pa se sigurno radi o općini u Rahiću - za financijske transakcije u drugoj firmi, gdje Islamović nije imao ni nadležnost niti odgovornost.

Mnogi će nakon čitanja ovih tragikomičnih konstrukcija u naredbi za istragu protiv brčanskih Bošnjaka, čiji je potpisnik nekadašnji Mladićev vojni tužilac Dane Jamina, zainteresirati za subinu njegovih "stranaka" u ratnom periodu. Međutim, suptilniji poznanici situacije u Distriktu ukazuju na mogućnost da je Jamina stavio samo potpis na ovo rogobatno naklapanje, a da je istinski i najneposredniji autor ovog sočinjenija Michael Karnevas, Grk koji je u OHR-ovom uredu u Brčkom na čelu Komisije za propise.

Karnevas je i ranije pominjan kao ključna osoba grčko-ruskog lobija za zaštitu interesa radikalne srpske struje u Brčkom, odnosno za grčevite opstrukcije obnove multietničkog duha ovog grada. Važnu ulogu u toj raboti "okrivljeni" Bošnjaci pripisuju i Viktoru Bezručenku, bivšem šefu IPTF-a u Brčkom, i drugim ruskim kadrovima u IPTF-u na tuzlanskoj regiji.

Karnevasu se pripisuje da je odigrao ključnu ulogu u projektu "omekšavanja", odnosno kompromitiranja prvog supervizora Roberta Farranda, koji je u prvoj fazi svoga mandata mnogo uradio na povratku predratnih Bošnjaka i stvaranju drugih pretpostavki za donošenje odluke o Distriktu. Naglo pomanjkanje ambicija i prednosti ideje Distrikta kod Farranda u zadnjoj godini mandata objašnjavalo se njegovim učestalim pojavljivanjem na slatkim noćnim zabavama a la Karnevas. Tu se začela i priča o idili ostarjelog supervizora sa mlađahnom sekretaricom, Beograđankom sarajevskog porijekla, koja je navodno rezultirala potomkom, a okončana povratkom kompromitiranog diplomate u Ameriku.

Poznato je da se IPTF još prije dvije godine dočepao kompletne knjigovodstvene arhive bivše općine Brčko-Rahić. Šefovi IPTF-a pretežno iz zemalja istočne Evrope i tihi oponenti američke vizije Brčkog kao istinske multietničke i najprosperitetnije regije u BiH angažirali su sebi odane djelatnike u lokalnoj policiji, OHR-u i medijima na sistemskom kompromitiranju bošnjačkih čelnika kao ključnih realizatora pomenute vizije. U prilog navedenim tvrdnjama ide činjenica da u fokusu njihove pažnje nikad nije bila arhiva bivše srpske općine Brčko.

Dokumentacija hrvatske općine Brčko- -Ravne samo jedanput je tretirana - u poznatoj epizodi o pokretanju istrage protiv federalnog ministra odbrane Mije Anića zbog navodnih stambenih mahinacija u vrijeme dok je bio općinski načelnik.

Šta će reći supervizor Za zadavanje odsudnog udarca bošnjačkim kadrovima Karnevas se počeo ozbiljno pripremati još prije godinu dana - prilikom postavljanja čelnih ljudi u brčanskom pravosuđu. Mjesto javnog tužioca je tada pripalo Bošnjaku - Zekerijahu Mujkanoviću. Da bi mu prigušio ovlasti, Karnevas je "patentirao" do sada nepoznatu funkciju šefa zamjenika (ili zamjenicima) javnog tužioca. E, na taj položaj on je ustoličio pomenutog Daneta Jaminu, stručnjaka za kolektivne egzekucije nad Bošnjacima kako u ratu, tako i u miru. Za najradikalniju verziju realizacije svojih namjera ovaj Grk se opredijelio prošlog ljeta, kada su Bošnjaci oborili njegov model etnički odvojenog školstva i rezultate ratne i poratne privatizacije strateških brčanskih preduzeća u korist SDS-ovih tajkuna.

Robert Farrand: Pomanjkanje ambicija za normalizaciju Distrikta uzrokovalo zabave a la Karnevas

Zbog toga je jednostavno morao sijevnuti Karnevasov osvetnički mač, koji je doveo do teško otklonjivog sunovrata pravosuđa u Distriktu na samom početku njegovog zaživljavanja: ne procesuiraju se naredbodavci i izvršitelji masovnih zločina u Brčkom iz devedeset druge godine; izvan domašaja zakona ostaje bivši predsjednik Narodne skupštine RS Petar Đokić, šef lokalnog SDS-a Milan Purić i drugi srpski funkcioneri koji su kroz otimačinu zvanu "nadziđivanje" oštetili Distrikt za milione maraka; nije bitna ogromna pljačka stambenog i poslovnog prostora u gradu tokom 2000. i 2001. godine - važno je kazniti zamjene polovnih "lada" izvršene u Rahiću devedeset sedme godine; nije kriv radikal Boško Maričić koji u krugu državnog preduzeća "Bosna" svijetla obrazi gradi i raspodjeljuje kuće, ali se kriminalcem proglašava svaki Bošnjak koji je makar jednu prognaničku noć prespavao u državnom stanu.

Izuzimajući ove farse u pravosuđu, slobodno se može reći da projekat Distrikta - sa najstabilnijim budžetom u BiH, punom ravnopravnošću u obrazovanju i mnogim drugim oblastima, zavidnim rezultatima u provođenju imovinskih zakona - krupnim koracima ide naprijed. Možda je najbolja potvrda svekolikog progresa Kalinićeva i Čavićeva naredba poslanicima SDS-a da ne prisustvuju zasjedanjima lokalnog parlamenta, jer se u njemu događa nešto što je sasvim suprotno njihovim predizbornim obećanjima biračkom tijelu.

Michael Karnevas se uveliko priprema za povratak kući s reputacijom neuspješnog međunarodnog birokrate. Hoće li, pak, ostati zapamćen kao uspješan osvetnik ovisi o tome da li će supervizor Henry Clarke zadržati dosadašnji imidž autoritativnog i principijelnog diplomate, spremnog i na najoštrije rezove. Naime, procesuiranje osmorice bošnjačkih funkcionera je najosjetljiviji test sadašnjosti i budućnosti Brčko Distrikta. U prvoj izjavi po otvaranju ovog procesa on je konstatirao da je tužilaštvo u Distriktu neovisna i profesionalna institucija. Vjerujemo da do tada još uvijek nije bio pročitao Karnevasove optužnice.

Najava novih procesa

U vrijeme zaključivanja ovoga teksta jedan službenik iz brčanskog tužilaštva uvjerljivo je nagovijestio skoro pokretanje istrage protiv nove grupe od najmanje osmero Bošnjaka u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti Distrikta. Naš izvor pojašnjava da se i dalje sve odvija u režiji šefa Komisije za propise Karnevasa, koji, navodno, za svaku neposlušnost zaposlenih u tužilaštvu prijeti otkazom. Najveće neugodnosti proživljavaju Bošnjaci koji rade u tužilaštvu i drugim organima pravosuđa u Distriktu. Oni su, s jedne strane, prinuđeni na bespogovornu poslušnost Karnevasu, a sa druge strane izloženi su sve žešćim protestima sopstvenog naroda zbog pomenutih procesa.

Arhiva Dani
231