Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 231

09.
Novembar
2001.


Arhiva Dani
231



Ermin Čengić
cengic@bhdani.com

 


Narod se branio od Armije BiH

 


"Ako ja kao zapovjednik tako lako odem da me pritvore, to znači da sve ljude iz te brigade treba da proganjanju ljudi iz Zenice"

 

Ivo Lozančić, osumnjičeni
U Žepču nisu ubijani civili
Protiv Ive Lozančića, zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH i potpredsjednika Nove hrvatske inicijative, te još 14 političkih i vojnih lidera HVO-a Žepče, Kantonalno tužilaštvo u Zenici pokrenulo je istragu zbog ratnih zločina. Ni Lozančić ni ostali iz tzv. "žepačke grupe" nisu se pojavili pred Kantonalnim sudom u Zenici jer proces smatraju političkim i montiranim. Istovremeno, po Žepču eksplodiraju bombe namijenjene policijskim dužnosnicima koji su namjeravali privesti Lozančića i ostale. Bivši zapovjednik 111. XP brigade HVO-a, koji ima čin generala, jedan je od osnivača HDZ-a i NHI-a te jedan od "veterana" u skupštinskim klupama, a za Dane govori o odgovornosti za ratne zločine, o ubistvima, krivici i onome šta će uraditi ukoliko za njim bude raspisana Interpolova potjernica

DANI: Gospodine Lozančiću, u zahtjevu za sprovođenje istrage, prema navodima iz domaćih medija, Kantonalno tužilaštvo u Zenici Vas sumnjiči da ste u septembru 1992. godine prvo dogovorili i naredili napad jedinica HVO-a na srpsko selo Želeću, a potom u junu 1993. i opći napad svih vojnih i policijskih formacija HVO-a svim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom. Koje informacije biste suprotstavili ovim optužbama?

LOZANČIĆ: Ja ne znam za što se mene tereti, niti što piše u optužnici. Ovo što ste naveli je iz vašeg lista, iz Slobodne Bosne i još nekih medija, i ja o tome ne mogu pričati sve dok ne znam da li to stoji ili ne stoji u optužnici. Samo ću reći da niti smo planirali, niti dogovorili, niti sam ja zapovjedio opći napad na sela, na susjede, na narode… Sve što se desilo, desilo se u službi obrane i naspram drugih formacija. Vodile su se borbe u kojima je dijelom sudjelovao i HVO sa organiziranim srpskim formacijama. Šta se poslije dešavalo, to je stvar rasprave. U tom području bilo je više postrojbi, Patriotska liga iz Zenice, dijelovi HOS-a, odnosno ljudi iz Zenice sa kojima mi apsolutno ništa nemamo…

DANI: Prema navodima koje sam citirao, tvrdi se da su u septembru 1992. u Želećoj ubijena 42 srpska civila, a da je HVO u junu i julu 1993. pobio oko 160 Bošnjaka. Može li se Vas, kao zapovjednika HVO-a u to doba, smatrati odgovornim za ono što je posljedica akcija koje vodio HVO?

LOZANČIĆ: Ne može, jer to što ste tamo čitali nije točno! Gdje to stoji da je poginulo preko 40 civila? Ja nemam taj podatak. Trebalo bi puno prostora da pojasnimo šta se dešavalo oko tog sela, ali samo želim reći da su postrojbe HVO-a časno izvršile zadatak. Bilo je pojedinaca koji nisu bili pod zapovijedanjem iz drugih sastava i snose dio odgovornosti za neke od civila. Koliko ja znam iz podataka Vojske Republike Srpske, oni su imali gubitke od 27 naoružanih ljudi.

DANI: Ko, po Vama, snosi odgovornost za ubistva, maltretiranja, pritvaranja, protjerivanja bošnjačkog stanovništva pod kontrolom HVO-a Žepče?

LOZANČIĆ: A ko snosi odgovornost za pritvaranje nebošnjaka u prostoru Zenice, Srba i Hrvata koji su živjeli mirno i nisu bili sudionici nikakvih postrojbi i samo su željeli ostati u svojim stanovima? Svi su protjerani… Nama se postavlja to pitanje, iako se to nije nama desilo sa ljudima koji su mirno živjeli, osim ponekog ekscesa. Možete misliti kakav je to osjećaj biti Hrvat i pripadnik HVO-a u Žepču kada je buknuo rat na svim prostorima između Bošnjaka i Hrvata, kada svakodnevno dolaze vijesti da su Hrvati protjerani iz Bugojna, Kaknja, Zenice, da na dijelu prostora Viteza i Busovače sudjeluju postrojbe Armije BiH iz Žepča… Čitao sam i ja kroz tisak o 160 ubijenih civila, pa se svelo na 16 konkretnih imena, od kojih sam ja prepoznao osam koji su bili zapovjednici specijalnih jedinica MOS-a, Zelenih beretki ili Sedme muslimanske u Žepču. Ja odgovorno tvrdim da tamo civili nisu ubijani i nisu stradali. Da su imali neugodnosti, jesu, ali ovo zapovjedništvo je bilo vrlo disciplinirano da se sačuvaju ti ljudi, i ja na tome gradim svu svoju slobodu da se zadnjih šest godina normalno krećem kroz Zenicu…

DANI: Haško tužilaštvo je ocijenilo da ima dovoljno dokaza za vođenje ovog krivičnog postupka, a Vrhovni sud Federacije BiH je potvrdio nadležnost Kantonalnog suda u Zenici. Koji su osnovni razlozi Vašeg odbijanja da se pojavite pred ovim sudom?

LOZANČIĆ: Upitno je šta je napisao Haški tribunal. Mislim da je gospodin Ahmić to samoinicijativno napisao da 20.12. ciljano otpočne taj proces i da se zadnja dva mjeseca, kako se to uozbiljilo, vodi velika bitka da se dobije suglasnost iz Haaga koju su već stavili. U onome što je on napisao spram OHR-a i tužiteljstva, stoji da Haag nema interesa, ali da ima elemenata iz dokumentacije, pa Haag ostavlja domaćem sudstvu da cijeni da li da pokrene ili ne pokrene postupak. Oni su odmah pokrenuli postupak, što znači da je to vrlo tendenciozno, samo se tražio bilo kakav razlog da se mi zatvaramo i proganjamo. Kao legalist sam dugo razmišljao što da uradim, ali smatrao sam da je to montirano i da se ne trebam odazvati. Da budem iskren, razmišljao sam i o svim pripadnicima 111. brigade, o poginulim i ranjenim, o oko 4.000 ljudi pod oružjem koji su meni vjerovali kada sam zapovijedao. Tada je sve ono što je negativno išlo prema Hrvatima bilo vezano za Zenicu, Treći korpus, Sedmu muslimansku… Ako ja kao zapovjednik tako lako odem da me pritvore, to znači da sve ljude iz te brigade treba da proganjanju ljudi iz Zenice. Mislim da je nespretno i došlo do toga da to bude povjereno Kantonalnom tužiteljstvu iz Zenice.

DANI: Da li biste se pojavili pred sudom ukoliko ne bi postojao zahtjev da budete pritvoreni?

LOZANČIĆ: Svaki iz skupine optuženih će morati razmišljati i o toj mogućnosti. U svakom slučaju, stalo nam je da se taj proces provede i završi i zbog ljudi iz mog kraja i zbog pripadnika 111. brigade i zbog naših susjeda, ali najviše zbog moje obitelji. Ali da bude sud koji treba da činjenično dokazuje šta je istina, šta je urađeno, a šta nije.

DANI: Vaš advokat izjavio je kako sumnjate u pristrasnost sudija Kantonalnog i Vrhovnog suda koju su se javno angažirali u ovom slučaju jer se radi o vojnim sudijama Armije BiH. Koji ljudi su sudili kao vojne sudije Armije BiH i u kojim procesima?

LOZANČIĆ: Ja se vrlo malo razumijem u sud jer mi je ovo prvi put da se susrećem sa suđenjem, ali za Hilmu Ahmetovića (istražni sudija u procesu, op.a.) mi znamo da je bio u Armiji BiH. Meni je govoreno još dosta imena ljudi iz Zenice koji su angažirani u sudu, a bili su u sudu Armije BiH. Oni su uglavnom sudili nebošnjacima kojima su procesi montirani jer su odbijali mobilizaciju, a da bi ih istjerali iz kuća ili stanova. Ja osobno ne poznajem gospodina Ahmetovića i vjerujem da je on profesionalan, ali znam kako su mi ljudi govorili kako im se sudilo.

DANI: S obzirom da je Vrhovni sud Federacije presudio u korist nadležnosti Kantonalnog suda u Zenici u ovom procesu, vjerujete li u neku drugu mogućnost osim da se istraga i suđenje održe u Zenici?

LOZANČIĆ: Za ovaj slučaj zainteresirali smo Sud za ljudska prava i ombudsmane, pa imamo i odluku na žalbu našeg odvjetnika u kojoj je navedeno niz proceduralnih pogrešaka protiv Kantonalnog tužilaštva i to nam je neka šansa.

DANI: Kako očekivati da bilo ko ima povjerenje u bilo koji sud u ovoj zemlji ako vi kažete da ne biste odgovarali pred ovim sudom u Zenici? Kakva je garancija da bi suđenje bilo poštenije i pravednije ako bi sudili sudije hrvatske nacionalnosti?

LOZANČIĆ: Nije nikakva garancija niti treba da bude ako je neko kriv. Vi ovdje ne uzimate ono što je bit, a to je da su ovo posljedice sukoba. Mi smo sukobe prekinuli Washingtonom i Daytonom, bile su amnestije, instaliran je Haški tribunal. Apsolutno sva djela počinjena nakon toga pripadaju Kantonu Zenica i ova bi djela po nekom drugom krivičnom zakonu pripadala tamošnjem sudu. Ali to ima sasvim drugu konotaciju kada se govori o ratu. Ne radi se o tome da mi to ne prihvatamo i da Bošnjaci i Hrvati ne mogu, ili mješovito ili jednostrano, suditi ljudima. Ali podiže tenzije i otvara sumnju da je to odmazda za to što nismo protjerani kao drugi Hrvati na prostoru Zeničkog kantona.

DANI: Gdje se uopće jedna ovakva istraga može realizirati a da bude, po Vama, fer i korektna?

LOZANČIĆ: Može se realizirati u Žepču. Neka se istraga ponovo otvori na tim prostorima i da se mi procesuiramo u izdvojenom mjestu u Žepču sa sudom iz Zenice. Ali da se naprave opsežne istražne radnje, a ne da jednonacionalna udruga logoraša sa Irfanom Ajanovićem na čelu bude meritorna da dostavlja dokumenta o meni. Ili AID sa tešanjskog prostora ili neko nezadovoljan iz tzv. samouprave…

DANI: Kako Vas neko iz tzv. hrvatske samouprave može na ovaj način diskvalificirati?

LOZANČIĆ: Bili ste svjedoci priopćenja u vrijeme kada sam bio u Vojsci Federacije. Tada su pisali da sam osumnjičeni ratni zločinac, da će se meni suditi, a išlo je do prijetnji ljudima koji su dolazili u vojarne u srednjoj Bosni da će "Lozančić biti uništen". Od tada je počela kampanja u kojoj sudjeluje nekoliko ljudi, a znam konkretno tri čovjeka koji su bili vezani za tajne službe, ali ne bih spominjao njihova imena.

DANI: Kako ovaj proces utiče na odnose unutar Alijanse?

LOZANČIĆ: Alijansa nije posebno opterećena ovim slučajem, niti je ovo bila posebna tema unutar Alijanse. Ali kada bismo gledali snage Alijanse na Zeničko-dobojskom kantonu, onda ima elemenata da se kaže kako AID uspješno vodi ovu akciju da bi razbio vlast Alijanse, diskreditirao Novu hrvatsku inicijativu, koja ima resor privrede i čiji ministar želi da provede ono zbog čega je Alijansa došla na vlast. Tu su i problemi podijeljenosti Stranke za BiH, odnosno to što izvršna vlast nema velike snage, pa se kompromitiranjem NHI-a i podizanjem stalnih tenzija može uticati na raspad izvršne vlasti u Kantonu. To bi dalo snagu stranci koja stoji iza AID-a da je ponovno vrati na vlast jer je ona posebno pogođena gubljenjem mjesta u upravnim odborima. Raniji sustav vlasti u Ze-do kantonu je dobro funkcionirao na dogovoru da SDA radi što hoće i pravi kadrovsku sliku javnih poduzeća, a da mjesta gdje Hrvati žive ovi drugi drže za sebe. Ulaskom drugih stranaka iz bošnjačkog i hrvatskog naroda u vlast neki gube mnoge pozicije, pa se zato i ovaj slučaj toliko gura.

DANI: Kako biste se ponašali ukoliko za Vama bude raspisana Interpolova potjernica?

LOZANČIĆ: Gledat ćemo da do toga ne dođe. Osobno ću procjenjivati, skupa sa odvjetnikom, što je najbolje, ali zaista ne mogu govoriti kako bi se ponašao u tom slučaju.

DANI: Da li ste promijenili adresu stanovanja ili način života nakon što je policija jednom dolazila da Vas privede u prostorije suda?

LOZANČIĆ: U svakom slučaju, nije mi ugodno pred kolegama ni u Zastupničkom domu, a ne znam ni da li to išta mijenja u mom položaju zastupnika. Ljudi te, u svakom slučaju, drugačije gledaju kada te svakodnevno linčuju preko novina i optužuju da si ratni zločinac. Nemam straha, niti sam promijenio adresu stanovanja. Tu noć kada su dolazili da me privedu, nisam bio kući jer sam bio u posjeti roditeljima koji su na liječenju van BiH. U nekoj sam fazi iščekivanja i želio bih da se ovo riješi što prije, sa uvjerenjem da ne bih trebao biti suđen.
Narod se branio od Armije BiH

DANI: Objavljivanje vijesti o početku istrage protiv Vas i ostalih iz "žepačke grupe" koincidiralo je sa uspostavljanjem Koordinacionog odbora za zaštitu Hrvata Žepča, ali i novim incidentima i zaoštravanjem političkih prilika. Smatrate li da interese osumnjičenih, pa i Vaše lične treba da štiti Koordinacioni odbor za zaštitu Hrvata Žepča?

LOZANČIĆ: Koordinacioni odbor ne zaoštrava situaciju. Ovi ljudi smatraju da stalno destabiliziranje prostora Žepča je stalni pritisak na Hrvate Žepča, pa je i ova istraga i suđenje ljudi iz Žepča još jedan pritisak na njih sve. S te strane, njihov odgovor je dobar, ali normalno je da oni ne mogu štititi moje interese jer je moj interes da se sve završi na legalan način. Oni mogu pomoći da se vidi bit problema: da nije bit u tome je li taj neko nešto napravio ili nije, nego da se narod od 16 do 60 godina branio od postrojbi Armije BiH…


Arhiva Dani
231

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh