o što je međunarodna zajednica uslovila prijem Bosne i Hercegovine u Vijeće Evro pe obrazovnim sistemom dostojnim 21. vijeka, čije gradivo ne podstiče mržnju, nepovjerenje i diskriminaciju naspram bilo kojeg naroda, i što je ovdašnjim vlastima pokušavala utuviti u glavu kako "obrazovanje gradi BiH" nije samo ime fondacije koju sa uspjehom vodi gospodin Jovan Divjak, nije pomoglo da se u ovoj zemlji napravi kakav-takav zajednički edukativni program.

I nije toliki problem u tome što u BiH danas egzistiraju tri obrazovna programa, već u tome što su ti programi uglavnom u službi nacionalističkih politika, i što su toliko oprečni da djeca, koja po njima završe školovanje jedino mogu dijeliti, sabirati i oduzimati na isti način.

Generalno čišćenje udžbenika Doduše, prije dvije godine na nivou države pokrenuta je aktivnost promjene obrazovnih programa, kada su se po prvi put i počeli sastajati i međusobno razgovarati entitetski ministri obrazovanja. Tako je 10. maja 2000. u Uredu visokog predstavnika međunarodne zajednice održana konferencija kojoj su prisustvovali predstavnici entitetskih ministarstava za obrazovanje, zamjenik Visokog predstavnika u BiH, te predstavnici Evropske komisije i UNESCO-a, pa je potpisana Deklaracija o uklanjanju paralelnih sistema u obrazovanju, odnosno ukidanju segregacije u školama.

A to je, kaže Claudie Kieffer, viši savjetnik za obrazovanje u OHR-u, značilo da se u školama u tzv. Herceg-Bosni prestane sa upotrebom hrvatskog obrazovnog programa i udžbenika iz Hrvatske, a u Republici Srpskoj jugoslavenskog programa i udžbenika iz SRJ. Prilikom potpisivanja te deklaracije, prema riječima Severina Montina, pomoćnika federalnog ministra za obrazovanje, po prvi put neke stvari imenovane su pravim imenom: "Predstavnici međunarodne zajednice nisu se ustezali da kažu kako sadržaji nekih udžbenika potiču na mržnju, kako djecu u jednoj državi ne mogu više učiti povijest i kulturu neke druge države i pritom ih držati u uvjerenju kao da u ovoj zemlji niko, a pogotovo pripadnici drugog naroda, nisu dali nikakvog udjela."

Na Konferenciji je odlučeno i to da se izrade novi modeli obrazovanja, da se sačine novi programi i štampaju novi udžbenici. Za početak, pošto je za takav poduhvat trebalo puno i vremena i novca, odlučeno je da se ispita tačnost navoda u udžbenicima i da se iz njih izbaci sve što ne odgovara istini i što na bilo koji način vrijeđa pripadnike bilo kojeg naroda. U tu svrhu korišteni su neprozirni crni flomasteri kojima su se precrtavale nepoželjne rečenice. Najviše križanja bilo je u udžbenicima historije, geografije i "maternjeg" jezika. Najčešće brisane riječi bile su: agresija, pljačkaški rat, razbojništvo, četnik, balija, ustaša…, a iz udžbenika historije skoro da su prekrižene cijele lekcije koje su se odnosile na minuli rat u Bosni i Hercegovini.

No, precrtavanje nepoželjnih rečenica je, prema riječima prof. Muhameda Ganibegovića, direktora Učiteljske škole u Sarajevu, imalo kontraefekat: "Tek tada je djecu počelo zanimati šta je ranije pisalo u udžbenicima, pa su izmišljali razne načine da to saznaju. Djeca su takva, da im nismo rekli da će se neka riječ precrtati, oni je možda nikad ne bi ni zamijetili, ne bi na nju ni obraćali pažnju."

"Također", veli prof. Ganibegović, "teško je djeci koja su iskusila rat bilo reći: odsad ne smiješ reći da je to bila agresija. Pa i međunarodna zajednica upotrebljava taj termin. Zamislite koji je to sad apsurd: Visoki predstavnik može reći da je na BiH izvršena agresija, ali to neki učenik u BiH ne smije ni za živu glavu."

Jasmina M., učenica jedne sarajevske gimnazije, kaže: "Kad sam krenula u 4. razred, dobila sam udžbenik historije koji je sav bio iskrižan crnim flomasterom. Jedva sam čekala da dođem kući i pokušam pročitati šta piše ispod. Zapalila sam svijeću i stranicu po stranicu čitala nad njenim plamenom."

U Federaciji BiH ove godine štampani su novi udžbenici historije za osmi razred osnovne i četvrti razred srednje škole. Jedan od autora tih udžbenika, pored Enesa Durmiševića i Muhidina Pelesića, prof. Muhamed Ganibegović, veli da je njihov sadržaj skoro identičan sadržaju starih udžbenika, štampanih 1994. godine, s tim što su sada izostavljeni prekriženi pasusi i rečenice, i sve što se odnosilo na rat u BiH od 1992. do 1995. godine. "Ovi udžbenici pisani su po svim uzusima koje je nametnula međunarodna zajednica. Možda je i bolje što nema lekcija o nedavnom ratu u BiH, jer da bi se o skoroj prošlosti pisalo, potrebna je izvjesna vremenska distanca. Udžbenici su pisani i ćirilicom i latinicom naizmjenično", kaže prof. Ganibegović i kao kuriozitet pokazuje odjeljak koji govori o atentatu na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda. U starom udžbeniku, na koji je OHR imao primjedbe, pisalo je: "Atentat je počinio Gavrilo Princip, pripadnik grupe nacionalističkih srpskih omladinaca, koji su pripadali organizaciji Mlada Bosna."

U novom udžbeniku, stoji: "Ubistvo austrougraskog nadvojvode Frantza Ferdinanda koje je 28. juna 1914. godine počinio Gavrilo Princip, djelo je grupe nacionalno-revolucionarnih, tačnije nacionalističkih srpskih omladinaca poznatih pod imenom Mlada Bosna."!?

Također, prema riječima profesora Ganibegovića, ali i još nekih profesora sarajevskih srednjih škola, odluku o ukidanju paralelnog sistema obrazovanja i segregacije poštuju samo škole u krajevima sa bošnjačkom većinom.

"U Turčina vjere nema" I u Republici Srpskoj štampani su novi udžbenici. Ministar prosvjete RS-a Gojko Savanović već se pohvalio da su u tom entitetu štampana 53 udžbenika za osnovne i srednje škole. Međutim, on ništa ne zna o udžbeniku "Poznavanje društva" za četvrti razred osnovne škole, autora Steve Pašalića i Ranka Pejića, koji je štampan ove godine i već je u upotrebi.

Naime, po tom udžbeniku, BiH uopće ne postoji kao država. Ali zato postoji Republika Srpska i ona se malom đaku na mapi predstavlja zajedno sa SR Jugoslavijom. Učenik iz tog udžbenika može saznati da postoje samo srpske zemlje, da se Republika Srpska graniči sa SR Jugoslavijom na sjeveroistoku, jugoistoku i istoku, da sa drugih strana granice "živi isti srpski narod koji se borio 200 godina da ova granica nestane", a Kulin ban stavljen je među vladare koji su stvorili "srpsku Bosnu".

U lekcijama o himni, grbu i zastavi također nigdje nema Bosne i Hercegovine, pa djeca u RS-u iz ovog udžbenika mogu naučiti tek kako se zove himna Republike Srpske i Jugoslavije te da Crna Gora i Srbija još nisu usvojile svoje himne. U istom udžbeniku, na stranici 86, lekcija "Drugi srpski ustanak i stvaranje srpske nacionalne države" počinje pitanjem: Da li si čuo narodnu izreku "U Turčina vjere nema"? U kontrolnim zadacima koji idu uz ovaj udžbenik, i koji su štampani na 20 stranica, Bosna i Hercegovina spominje se samo četiri puta, i to onda kada se radi o bunama, "Mladoj Bosni", aneksiji BiH i austrougarskoj vladavini.

Profesor Ganibegović za ovaj udžbenik je kratko kazao da je to najveći grijeh kojeg su vlasti RS-a mogle počiniti prema djeci koja tamo žive.

Ministar Savanović je za Dane izjavio kako on pojma nema da je taj udžbenik štampan: "Što mene to pitate, ne mogu ja svakog dana čitati po 50 knjiga. I nisam ja nikakav stručnjak za to. Ako kažete da je autor Pašalić, to je moj zamjenik, pa njega o tome pitajte."

U Uredu visokog predstavnika bili su iznenađeni kada su saznali da je autor spornog udžbenika zamjenik ministra prosvjete RS-a. "Hvala vam puno na toj informaciji", rekao je Claudie Kieffer i objasnio nam da je OHR prije nekoliko sedmica dobio informaciju o postojanju ovog udžbenika, da je formirao specijalni ekspertni tim koji trenutno tabiri Pašalićevo i Pejićevo djelo, te da će po tom pitanju vrlo brzo razgovarati sa ministarstvom prosvjete RS-a.

"Svi nas pitaju zašto ne uvodimo sankcije za one koji ne sprovode naše odluke, a mi uporno govorimo da nismo bh. Vlada. U konkretnom slučaju, mi nismo ministarstvo obrazovanja i probleme koji su se pojavili trebaju otklanjati ministri", kaže Kieffer. Međutim, pitali smo ga, zar OHR ne može smijeniti ministra prosvjete RS-a ili njegovog zamjenika, na što je on odgovorio: "Puno je ovdje kandidata za smjenu. Bojim se da bismo ih morali smijeniti dvocifren broj, možda između 30 i 50, a to ne vodi nikuda. Ne znam ko bi ostao." OHR će, veli Kieffer, do kraja ove godine ponovo pregledati sve udžbenike iz oba entiteta i to će raditi svake godine ubuduće.

Pored novoštampanih, u nekim školama, a naročito u Republici Srpskoj i tzv. Herceg-Bosni, još uvijek su u upotrebi udžbenici iz SR Jugoslavije i Hrvatske. Tako u područjima sa hrvatskom većinom prvo što prvačići nauče jeste pjesmuljak koji glasi: Ja sam mali prvačić, slatki mali Hrvatić. U petom razredu djeca rođena u Sarajevu, Kaknju, Varešu… iz Hrvatske čitanke (Zagreb, 1997.) naučit će da je njihova domovina Hrvatska, a himna Lijepa naša domovino, dok će u šestom razredu saznati kako je njihov praiskonski dom i zavičaj na Krku, u Zagorju, Slavoniji ili na Cetini, te da je Mehmedalija Mak Dizdar hrvatski pisac, a njegova pjesma Molitva katolička pjesma…

Ovi "uvezeni" udžbenici, kažu u OHR-u, trebali bi se izbaciti iz upotrebe do juna sljedeće godine, odnosno do kraja ove školske godine, kada treba početi štampanje novih. Navodno, novi udžbenici neće biti jedinstveni za cijeli prostor BiH, ali će morati sadržavati propisan minimum "zajedničkih osnova".

Ljudska prava i pješačenje Na prošlogodišnjoj majskoj Konferenciji dogovoreno je i to da se u sve srednje škole u BiH uvedu dva nova predmeta: Demokratija i ljudska prava i Kultura religija.

Demokratija i ljudska prava od ove školske godine uvedeni su u sve bh. škole i izučavaju se u trećem razredu. S obzirom da za ovaj predmet nije bilo stručno osposobljenog kadra, za vrijeme školskih ferija jedna grupa diplomiranih profesora odbrane i zaštite te sociologije išla je na dvomjesečni kurs. Ovako osposobljeni nastavnici predavat će samo ovu prvu školsku godinu, a ubuduće će se morati obrazovati na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje će biti otvorena posebna katedra. Predmet Kultura religija još nije ušao u nastavne planove i programe na nivou države, ali se on već predaje u nekim školama.

"Ali, to nije ono što smo mi htjeli, a htjeli smo da to bude predmet jedinstven na čitavom prostoru. Dakle, svi učenici u svim školama i u Federaciji i u Republici Srpskoj trebali su učiti isti sadržaj iz istih udžbenika", kaže Severin Montina.

Zbog toga je u aprilu ove godine održan simpozij na kojem je donesena odluka da četiri vjerske zajednice u BiH i entitetska ministarstva obrazovanja odrede po jednog člana kako bi se sačinio tim za izradu nastavnog programa za predmet Kultura religija, a koji bi se trebao izučavati u drugom i trećem razredu srednje škole. Očekuje se da će do iduće školske 2002/2003. godine ovaj program kao i predavači biti spremni.

Prošle školske godine na državnom nivou također je formiran i tim od devet stručnjaka iz jezika i književnosti (po tri iz svakog naroda) koji su na čelu sa profesorima sa Hajdelberškog instituta počeli sa izradom zajedničkih modula za jezik i književnost. Ti moduli bi se od ove školske godine trebali početi ugrađivati u nastavne planove i programe. Ovo podrazumijeva i obavezno učenje drugog pisma u osnovnim školama - u Federaciji ćirilice, a u Republici Srpskoj latinice.

I ovdje se ne završava spisak problema u obrazovanju. Postoji još jedan: obrazovanje djece povratnika. Tako, rijetko gdje, osim u Sarajevu i Tuzli, neki povratnik, recimo Srbin, šalje svoje dijete u školu u kojoj se uči po "bošnjačkom" ili "hrvatskom" programu. Ista je situacija i sa povratnicima Bošnjacima i Hrvatima u Republiku Srpsku, pa se nerijetko dešava da djeca radije ostaju kod kuće nego da uče po "tuđem" programu.

Doduše, bilo je i slučajeva kada su djeca povratnici odlučila da idu u školu gdje se uči po tuđem programu, ali im je školovanje bilo onemogućeno. Takvo razočarenje doživjeli su učenici Bošnjaci koji su se vratili u selo Kotorsko kod Doboja. Nekolicinu njih su njihovi vršnjaci Srbi, nakon što su ovi došli pred školu, kamenovali i otjerali. Od tada djeca povratnici u Kotorsko sjede u svojim šatorima i čekaju dan kada će im neko napraviti drugu školu.

U federalnom Ministarstvu obrazovanja ističu još jedan problem. Abdulah Jabučar kaže: "Kad negdje postoji škola, onda postoji i mogućnost da djeca povratnici kad-tad u nju krenu. Međutim, puno je veći problem kada škole nema nikako. Djeca koja žive u selu Blatnice kod Teslića, do najbliže škole moraju pješačiti deset kilometara, povratnici u Doboj-Jug pješače po 20 kilometara, dok povratnici u sela između Olova i Sokoca, a kojih nije malo, ne moraju ni pješačiti jer, jednostavno, nemaju gdje. Na tom području ne postoji nijedna škola." Iz istih razloga je Slobodan Sabljić, općinski načelnik Bosanskog Grahova, gradića u kojem uopće ne postoji osnovna škola, od svih međunarodnih i domaćih humanitarnih organizacija zatražio pomoć kako bi se učenicima obezbijedilo redovno pohađanje nastave. Učenici iz tog gradića svaki dan putuju u susjedni Drvar.

Ipak, u nekim mjestima, posebice u Federaciji BiH, našlo se rješenje za obrazovanje učenika povratnika. Naime, takva djeca idu u školu sa ostalom, ali ona imaju posebne učionice i posebne nastavnike, a nastava se odvija po programu po kojem su je imali i tamo gdje su živjeli kao izbjeglice. Ovakav model obrazovanja se počeo primjenjivati u Stocu prije dvije godine, kada je tamo bilo samo četvero djece povratnika, a ove školske godine ima ih 146.

Programi za 21. vijek Kada se uzmu u obzir svi navedeni problemi, logično je zapitati se hoće li bosanskohercegovačka djeca u svoj toj nelogičnosti izgubiti korak sa vremenom i ostatkom svijeta? Savjetnik federalnog ministra obrazovanja Abdulah Jabučar je, što se toga tiče, optimista. "I pored svih teškoća, naša djeca stižu korak sa 21. vijekom", kaže on i objašnjava kako već dvije godine Udruženje medicinskih škola iz Federacije BiH radi na promjenama sistema stručnog obrazovanja. Naime, to udruženje izvršilo je izmjene stručnog obrazovanja i proslijedilo ga federalnom ministarstvu koje ga je i podržalo. Uporedno s tim, u okviru PHARE programa, i uz pomoć Evropske komisije, sačinjena je Strategija za reformu stručnih škola. Zapravo, sačinjeni su nastavni programi za šest zanimanja: stolar, pekar, električar, kuhar, administrativni sekretar i administrativni tehničar. U prethodne dvije godine taj program se primjenjivao u 12 škola, a od ove godine prihvatilo ga je još dvadesetak srednjih škola.

Ovih dana raspisan je i tender za nastavak PHARE-ovog programa, koji će trajati do 2004. godine, a obuhvatat će četverogodišnje "tehničke" srednje škole. Također se očekuje da se do kraja 2004. završi projekat tzv. tehničke pomoći obrazovanju BiH, koji sponzoriraju Evropska komisija i Svjetska banka, a u koji su uključene i gimnazije. U realizaciju ovog projekta uključeno je oko 60 stručnjaka iz čitave BiH.

U federalnom Ministarstvu obrazovanja optimisti su po ovom pitanju i nadaju se da će naša djeca uskoro, bez trunke stida, moći slijediti svoje vršnjake u Evropi.

Bit će da ni oni nisu čuli za nove udžbenike u Republici Srpskoj.

Mustafa Demirović i Gojko Savanović, entitetski ministri obrazovanja

Tržište udžbenika

Razgovarao: Omer Karabeg

- Veoma je malo dodirnih tačaka između onoga što djeca uče u Sarajevu, Banjoj Luci ili u zapadnom dijelu Mostara. Da li nastavne programe treba ujednačiti ili i dalje treba da postoje tri potpuno odvojena sistema obrazovanja? SAVANOVIĆ: Ne mislim da u BiH treba da budu tri potpuno odvojena sistema obrazovanja. Zapravo, među njima ima dosta dodirnih tačaka, posebno kad je riječ o matematici, fizici, biologiji, hemiji i stručnim predmetima. Nema nijednog razloga da se ne usaglase programi nastave tih predmeta. Skupo je kad se radi po različitim programima, jer što je više različitih programa, to je više udžbenika i izdavača. Ali, sadašnje stanje sigurno neće ostati ovakvo kakvo jeste. Mi smo ušli u projekat izrade zajedničke strategije obrazovnog sistema u BiH. U Republici Srpskoj i u Federaciji formirane su komisije koje će izvršiti usaglašavanje programa. DEMIROVIĆ: Tri obrazovna sistema u Bosni i Hercegovini zapravo su tri antisistema. Najgore od svega je to što u pojedinim dijelovima države Bosne i Hercegovine djeca uče po nastavnim programima Srbije i Hrvatske, uče njihovu istoriju, čak i geografiju. Sjećam se jednog takmičenja učenika iz Federacije, kada su đaci iz jednog kantona sa hrvatskom većinom bili najbolji u svim predmetima osim u geografiji i to ih je koštalo prvog mjesta. Jer, oni u svojoj školi nisu učili geografiju Bosne i Hercegovine, već Hrvatske. Zbog svega toga potrebna nam je zajednička strategija obrazovanja. - Da li je tačno, gospodine Savanoviću, da bošnjačka i hrvatska djeca u Republici Srpskoj moraju u školama da uče srpski jezik i srpsku historiju? Nedavno su roditelji bošnjačke djece u Kozarcu, riječ je o povratnicima, protestirali zbog toga što njihova djeca moraju da slušaju nastavu na srpskom jeziku i predmete u kojima dominiraju srpske teme i zbog toga što, kako oni kažu, nastavnici vode djecu da posjećuju spomenike palim srpskim herojima iz posljednjeg rata. SAVANOVIĆ: Nije tačno da nastavnici vode bošnjačku djecu da posjećuju spomenike palim srpskim herojima, to je kriva informacija. Mi smo to provjeravali, takvih slučajeva nije bilo. Ali je činjenica da se u RS-u radi po nastavnom programu Republike Srpske, kao što se i u Federaciji radi po kantonalnim programima. Da li će se i kojoj mjeri uvesti predavanje na maternjem jeziku, o tome treba da se dogovorimo. Prema sadašnjem zakonu u RS-u, nastava se sluša na srpskom jeziku ukoliko je u odjeljenju veći broj srpske djece, a tako je, koliko ja znam, i u Federaciji. Tamo je nastava na bošnjačkom ili hrvatskom jeziku, zavisno od kantona. Tu nema nikakvih razlika. Što se tiče Kozarca, tamo postoji jedna grupa ljudi, ne bih baš rekao roditelja, koji insistiraju na otvaranju bošnjačke škole u kojoj bi se nastava izvodila na bošnjačkom jeziku. Škola se može otvoriti, ali se moraju ispuniti uslovi koji važe i za ostale škole u RS-u. Ali, naravno, dok je god u Republici Srpskoj na snazi sadašnji zakon o obrazovanju, djeca će slušati nastavu na srpskom jeziku. - U Republici Srpskoj koriste se udžbenici iz SR Jugoslavije, iz Srbije. Da li se radi na zamjeni tih udžbenika i da li se pišu vlastiti udžbenici RS-a? SAVANOVIĆ: Mi uveliko na tome radimo. Samo ove godine smo štampali 53 vlastita udžbenika za osnovne i srednje škole. Mi smatramo da ćemo za narednu školsku godinu u potpunosti imati svoje udžbenike. DEMIROVIĆ: Nedavno smo gospodin Savanović i ja trebali da se u Strasbourgu sastanemo sa ministrima obrazovanja iz Srbije i Hrvatske, ali su kod njih nastupile neke personalne promjene, pa do tog sastanka nije došlo. Mi smo htjeli da im kažemo da smo mi u Bosni i Hercegovini - bosanski Srbi, bosanski Hrvati, Bošnjaci, Bosanci i tako dalje - u stanju da napravimo vlastite udžbenike i da unošenje nastavnih planova i programa Srbije i Hrvatske u BiH narušava integritet i suverenitet naše države. I ja mislim da je ovo posljednja godina kada se to može tolerisati. U Federaciji u tom pogledu imamo velike probleme sa tri kantona u kojima je na vlasti HDZ. Tamo se predaje po nastavnim programima Hrvatske. Na svjedočanstvima koja dobijaju učenici piše "Hrvatska Republika Herceg-Bosna". Međutim, učenici sa tim svjedočanstvima ne mogu da se upišu na fakultete ni u BiH, ni u drugim državama, već moraju doći u federalno ministarstvo da "nostrificiraju" svoje diplome, jer druge države priznaju samo BiH, odnosno Republiku Srpsku i Federaciju. Suština nove strategije je u tome da se usvoje evropski normativi i standardi koji će omogućiti da djeca bez ikakvog problema prelaze iz škola u RS-u u škole u Federaciji, i obratno. Danas, međutim, imamo situaciju da jedan obrazovni sistem vlada u Ustikolini, a drugi u Foči ili Srbinju, kako taj grad danas zovu u Republici Srpskoj. A ta dva grada su međusobno udaljena nekoliko kilometara. Kad napravimo zajedničke programske osnove sa zajedničkim jezgrima, ne jedinstvenim, ja to uvijek naglašavam, jer mi moramo sačuvati nacionalni identitet svakog konstitutivnog naroda, onda će obrazovni sistem biti jedan od značajnih faktora reintegracije Bosne i Hercegovine. - Da li je moguće napraviti zajedničke udžbenike koji bi se koristili u cijeloj Bosni i Hercegovini? SAVANOVIĆ: Moguće je praviti zajedničke udžbenike tamo gdje postoje šira zajednička jezgra. Recimo, za fiziku i matematiku. Međutim, ja se zalažem da postoji tržište udžbenika, da ne bude, recimo, propisan samo jedan udžbenik, pa da se nijedan drugi ne smije upotrebljavati. Moramo omogućiti izbor, pa da se u Federaciji mogu koristiti udžbenici iz RS-a, a u RS-u oni iz Federacije. Neka pobijedi bolji udžbenik. Ili, recimo, ako je jedan udžbenik iz matematike toliko dobar, ako ga hvale svi nastavnici, zašto da on onda ne bude taj iz kojeg će se učiti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. - Vi govorite samo o matematici, fizici i sličnim predmetima. SAVANOVIĆ: Ne mogu reći da ćemo moći napisati zajednički udžbenik istorije ili književnosti. Nisam siguran da će do toga skoro doći.

Propašću Jugoslavije BiH je ušla u sastav - čega?

U Poznavanju društva za 4. razred osnovne škole piše i ovo: "Jugoslavija izlazi na Jadransko more, što je čini primorskom zemljom. Republika Srpska se prostire blizu jadranske obale." "U vrijeme Kulina bana Bosnom su širili svoje vjersko učenje bogumili koje je Nemanja protjerao iz Srbije." "Sada ćeš učiti o svim glavnim gradovima srpskih zemalja: Beograd, Podgorica, Srpsko Sarajevo i Banja Luka… Potpisivanjem Mirovnog sporazuma i završetkom rata 1995. godine, dijelovi Srpskog Sarajeva pripali su Sarajevu koje se nalazi na teritoriji Federacije BiH (Grbavica, Novo Sarajevo, Hadžići, Vogošća, Ilidža i Ilijaš)." "Raspadom bivše Jugoslavije i njenom podjelom na više država, mnogi etnički prostori ostali su bez Srba… U bivšoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini to su zapadni dio Krajine, Ozrensko-vozućki kraj, Sarajevski kraj, dijelovi Hercegovine i drugi." A u Kontrolnim zadacima iz poznavanja društva, za isti razred, djeca treba da odgovore na sljedeća pitanja ili ih dopune: "Kako se naziva kontinent na kome se nalaze Republika Srpska i SR Jugoslavija?" "Ko je osnovao samostalnu srpsku državu Bosnu: a) Tvrtko Kotromanić b) Kulin Ban c) Stjepan Kotromanić "Osim Srba ustaše su uništavale i…..?" "Na čelu ustaške Nezavisne države Hrvatske 1941. godine bio je….?" "Hrvatskim cvećem proglašeni su……?" "Koliko je u Drugom svetskom ratu stradalo Srba?" "U kojem delu Evrope se nalaze Republika Srpska i SR Jugoslavija?" "Propašću Jugoslavije BiH je ušla u sastav……?"

Nestručni nastavnici i preobilni programi

Nije u BiH samo problem u tome šta djeca uče, već i ko ih uči. Procjenjuje se da samo u Federaciji BiH čak 4.000 nastavnika nema adekvatnu stručnu spremu i da je najveći broj takvih nastavnika zaposlen u osnovnom obrazovanju. Zamjenik ministra obrazovanja Tuzlanskog kantona Hazim Halilović izjavio je da u tom kantonu čak 182 nastavnika nemaju odgovarajuću naobrazbu, a uglavnom predaju strani jezik i historiju. Po njegovom mišljenju, programi koje djeca moraju savladati za jednu školsku godinu preobilni su i takav sistem ne polučuje pozitivne rezultate, pa su u Tuzlanskom kantonu odlučili programe reducirati za 20 do 30 posto gradiva.

Distrikt Brčko: Zakonom riješeno sve

Zvuči skoro nadrealno, ali je istinito: najmanje problema, kada se radi o obrazovanju, ima u Distriktu Brčko. Naime, supervizor za Distrikt Brčko Garry Matthews "nametnuo" je Zakon o obrazovanju koji se primjenjuje u svim tamošnjim školama. Dakle, u školama je dozvoljeno koristiti i udžbenike iz Federacije, i iz Republike Srpske, s tim što oni moraju biti "očišćeni" od netačnosti i riječi koje podstiču mržnju, netrpeljivost i netoleranciju. Na profesorima i učenicima je da odluče koji udžbenik će koristiti prilikom izvođenja nastave.

Arhiva Dani
231