|
Ono što se do prije mjesec
dana samo naslućivalo, nekoliko skandala je učinilo više nego
očitim: vladajuća Alijansa je premala da rješava velike probleme
i prevelika da rješava male.
Posljednje u nizu katastrofalnih
poteza jeste imenovanje čelnika obavještajnih službi u Federaciji,
čime je Alijansa, očito nemoćna da je ukine, konačno legalizirala
Pašalićevu Službu nacionalne sigurnosti. Čak i da se
ne radi o službi koja je bila jedan od najefikasnijih instrumenata
HDZ-a za razbijanje Bosne i Hercegovine, radi se o presedanu
sa nesagledivim posljedicama. Da sam na mjestu Mije Brajkovića,
pitao bih Aliju Behmena: "S kojim pravom osporavate
promjenu vlasničke strukture Aluminija, koja je izvršena u
skladu sa zakonima Herceg-Bosne, a priznajete legalnost hercegbosanske
obavještajne službe?"
Problem Alijanse je u tome
što posljedice svojih poteza sagledava dalekovidnošću šahovskog
početnika. Uzmimo za ilustraciju pompezni, upravo potpisani
sporazum o saradnji Federalne televizije i Hrvatske televizije.
Prosto je nevjerovatno kako niko iz Alijanse nije reagirao
na činjenicu da jedna u suštini i po profesionalnosti regionalna
TV sebi priskrbljuje ovlasti televizije koja ne postoji na
nivou države i sklapa sporazum sa par excellance državnom
televizijom susjedne države.
U skladu sa najboljom tradicijom
prethodne SDA-HDZ vlasti, na ovaj način je otklonjena svaka
prepreka da isti sporazum potpiše i Televizija Republike Srpske
sa Televizijom Srbije. Opet nema Bosne i Hercegovine, postoje
samo "bošnjačko- -hrvatski" entitet i Republika
Hrvatska, baš kao što postoji "srpski" entitet i
Jugoslavija. Lideri Alijanse i njeni poslanici u državnom
parlamentu se mjesecima natežu sa perjanicama Karadžićeve
politike Banjcem i Špirićem oko minimalnih pomaka
u funkcioniranju državnih institucija i organa. Pritom ne
shvataju da bi jedna profesionalna televizija na nivou države,
kakvu imaju sve normalne zemlje na svijetu, učinila više na
reintegraciji Bosne i Hercegovine nego još deset novih ministarstava
u Vijeću ministara.
No, Alijansa je dozvolila
ne samo da Petritsch i njegovi "medijski eksperti"
transformiranjem televizije unište svaku mogućnost stvaranja
normalne televizije na državnom nivou već i da televizija
Federacije BiH profunkcionira po starom obrascu bošnjačko-hrvatske
televizije. Šta je sa Srbima u Federaciji, šta je sa srpskim
jezikom i ćirilicom na Federalnoj televiziji? Šta sprečava
Federaciju da u djelo sprovede odluku Ustavnog suda BiH o
konstitutivnosti naroda pa da onda nastavi sa optužbama Republike
Srpske zbog opstruiranja sprovođenja iste odluke?
Od Alijanse je, očito,
naivno očekivati da riješi velike probleme ove zemlje, kakav
je izostanak stranih investicija, koje je obećavala u predizbornoj
kampanji. No, ona nije u stanju da se obračuna ni sa kriminalcima
i lopovima koji su ostali bez potpore vlasti čiju su okosnicu
činile SDA i HDZ. Kako onda vjerovati da će Alijansa biti
u stanju da održi svoju poziciju u istoimenoj svjetskoj antiterorističkoj
grupaciji a da pritom od Bosne ne napravi klanicu?
Ono što hoću reći jeste
da ponašanje i akcije koje nakon 11. septembra SFOR preduzima
u Bosni i Hercegovini mogu po posljedicama biti ništa manje
opasne od djelovanja stvarnih ili nepostojećih dijelova stranih
terorističkih organizacija. Naime, način na koji pripadnici
međunarodnih snaga hapse i teroriziraju nevine građane Bosne
i Hercegovine, zatim one koji su taj status stekli naturalizacijom,
te građane islamskih zemalja sa legaliziranim boravkom, predstavlja
najgrublje kršenje elementarnih ljudskih prava. Ono se ne
može opravdati ničim, pa ni razumljivom zabrinutošću Sjedinjenih
Država zbog indicija i dokaza da su se u Bosni i Hercegovini
nalazili ili se još uvijek nalaze pripadnici inostranih terorističkih
organizacija.
Postupci koje SFOR u posljednje
vrijeme koristi u borbi protiv terorizma najbolji su metod
za regrutiranje ako ne terorista, a ono barem njihovih simpatizera.
S druge strane, u želji
da dokaže svoju privrženost razumnim ciljevima svjetske zajednice,
vlasti Alijanse krše pozitivne zakonske propise i pritom se
teško ogrješuju o elementarna prava čak i bh. građana i njihovih
porodica. Nadležni organi su i gluhi i slijepi i nijemi na
brutalne otmice pojedinaca od strane SFOR-a, koji u nedostatku
dokaza bivaju pušteni, ali tek nakon pravih psihofizičkih
tortura; bez ikakvog zakonskog osnova, stranci iz islamskih
zemalja se po hitnom postupku protjeruju iz Bosne; kršenjem
čitavog niza zakona, bez ugovora o ekstradiciji, naturalizirani
bh. građani se isporučuju islamskim zemljama gdje im prijeti
egzekucija i gdje nestaju bez traga; dio putnika koji koriste
sarajevski aerodrom, od strane granične policije prolazi kroz
tretman puno gori nego što ga bh. građani već godinama "uživaju"
na zapadnim graničnim prijelazima...
"Situacija je složena",
rekli bi nekadašnji komunistički aparatčici. I zastrašujuća,
usuđujem se dodati, imajući u vidu dosadašnju kompetentnost
Alijanse u rješavanju i malih i velikih problema ove zemlje
i diveći se upotrebljivosti dijagnoze sa početka teksta, koju
je, govoreći o nečem sasvim drugom, postavio američki sociolog
Daniell Bell.
|
