(Istanbul,
Konstantinopolis: "Na
Bosforu ćuprija", Dani
230, 2. novembar 2001,
str. 62-63)

Istanbul je mnogo više

Nakon provedenih sedam godina u Istanbulu, u neposrednoj blizini Bosfora, moram vas upozoriti na par grešaka koje ste napravili u tekstu. Vaš tekst: "Kad poželite vidjeti grad, pogotovo ako je to Istanbul, ne povodite se za ponudama da se vozite barkom po Bosforu, ili da vas dvokatni autobus preko Ataturkova mosta vozi s jednog kontinenta na drugi." "Preko Ataturkova mosta prelazim pješice..."

Mostovi koji spajaju azijsku i evropsku stranu Istanbula se zovu "Bogazici Koprusu" (Bosforski most; to je prvi most od Mramornog mora) i "Fatih Sultan Mehmet Koprusu" (Most Fatih Sultan Mehmeda; to je drugi most). Dakle, nije mi baš jasno o kojem mostu govorite! Ataturk most se nalazi na evropskoj strani, i premošćuje Zlatni Rog, a ne Bosfor, dakle prelazom preko preko Ataturkovog mosta nećete pobjeći iz Evrope u Aziju! Takođe, nije moguće preći pješice preko bilo kojeg od dva mosta koja spajaju Evropu i Aziju (pješacima nije dozvoljeno na mostove). Vaš tekst: "Ne, pustite da vas vode noge i u sumrak pođite na Eminonu - pretkršćanska terminologija zove ga Neorion. Pod zatvorenim izlozima i pustim ulicama, izazivajući znatiželjene poglede policajaca u kojima se našlo i nešto čuđenja, zapao sam u sokak ispred veleljepne džamije kojoj nisam znao ime. Sulejman mi je ponudio da sjednem, nije znao nijedan jezik osim turskog, ali znao je objasniti da je to Sulejmanija, džamija koju je izgradio mimar Sinan..." Moguće da ne razumijem tekst, međutim ako govorite o džamiji koja se nalazi u srcu Eminonua, to nije Sulejmanija! Ili ste dobili pogrešno ime, ili niste bili na Eminonu, nego na Veznecileru! Istanbul kao grad je puno više od onoga što spominjete: Laleli, brkati taksisti... Tom veleljepnom gradu, kao i svima onima koji su imali šansu da ga dožive, činite nepravdu kroz netačan, neinformiran, i neinspirisan tekst. Nadam se da čitaoci i putnici neće biti obeshrabreni - ono što je opisano u ovom tekstu je samo mali, mali dio tog grada, njegovih ulica, historije, mirisa i šumova, panorama, i , kao najvažnije, njegovih ljudi!

(Reagiranja: "Sjećanje
na Sarajevo", Dani 230,
2. novembar 2001, str.
48-49)

U Sarajevu je bilo gorih stvari

Poštovana Adisa,

Živeći u USA neko vrijeme valjda ste mogli uočiti da je u tako kompleksnom i raznolikom društvu kao što je američko podjednako lako moguće naći uvjerljive dokaze za sve: i za ekstremno zlo i za ekstremno dobro. Ali treba biti uistinu veoma maliciozan pa primjer koji ste naveli istaknuti kao krunski dokaz za ovo ili ono stajalište. Uostalom, da je u Sarajevu tijekom rata osvanula kafanica sa natpisom: "Bosanski vlasnik; Bosansko osoblje; Samo Bosanci dobrodošli", da li bi to zvučalo ksenofobično, ili možda patriotski? Ko zna... Ne, nije bilo takve kafanice, ali je zato bilo mnogo gorih stvari. Neki nesrećni Hrvati i Srbi su bili ubijani, izbacivani iz stanova, maltretirani na razne načine od strane paramilitarnih formacija koje su bile pod skutom tadašnje aktualne vlasti u Sarajevu. Ali sve to nije moglo zasjeniti ono što je bilo dominantno, a to je herojski prkos i otpor Sarajlija zvijerima sa brda, otporu kojem su uz Bošnjake i mnogi drugi Bosanci (Hrvati i Srbi) dali svoj obol.

(New York, dva
mjeseca poslije: "Kako
to da ja nisam
antraksovan?!", Dani
230, 2. novembar 2001,
str. 36-37)

Orijentalni restorani nisu out

Vi uvijek imate sjajne reportere iz New Yorka koji šire laži i neke nebulozne priče. Ja živim na Manhattanu i mogu vam reći, kada sam pročitao tekst Kako to da ja nisam antraksovan?!, da sam bio zapanjen lažima vaše novinarke. Nije nikakva moda u New Yorku akreditacije oko vrata, to su svi i prije imali. To ništa nije novo. Samo sada na ulazima u zgrade malo više kontrolišu. A te akreditacije oko vrata su se uvijek nosile u New Yorku. Gdje ta vaša novinarka živi? Sigurno negdje 100 kilometara od New Yorka!

Nije tačno da neće niko da leti, kao što vaša novinarka kaže. Ja sam se neki dan vratio iz Atlante i aerodromi su puni ljudi. Američka ekonomija se zasniva na putovanju i ljudi moraju putovati radi biznisa. Ne što neće ili što ne vole, već što moraju.

Nije tačno da su orijentalni restorani OUT. Uvijek su ljudi iz New Yorka voljeli orijentalnu kuhinju: 80 posto svih stanovnika New Yorka su imigranti. Zašto bi oni bojkotovali svoju hranu?

Vaša novinarka Sanja Karabegović totalno je neprofesionalna i svojim lažima širi krivu sliku o New Yorku. Ona mora da ima neku alergiju na New York, možda što je luzerka ili će biti nešto drugo u pitanju?

Profesionalna sutkinja

Poštovano uredništvo,

Koristim ovu priliku da vam se zahvalim na praćenju slučaja Fruteks od samog početka svih dramatičnih događaja u njemu te krajnje objektivnog upoznavanja javnosti.

Također, ovom prilikom želim iznijeti svoje lično mišljenje i čvrsto ubjeđenje da je sutkinja Suzana Nadarević ovaj predmet vodila krajnje profesionalno i savjesno (za razliku od nekih njenih prethodnika), na čemu sam joj veoma zahvalan.

Imate kompleks svega islamskog

Pozivajući se na Zakon o slobodi javnog informiranja, tražim da objavite sljedeći demanti u vezi članka u vašem listu BIO i ostao najveći bošnjački tajkun, autora Dženane Karup-Druško, a koji se odnosi na preduzeće Bosanska investiciona organizacija - BIO, Fondaciju za pomoć muslimanima Bosne i g. Hasana Čengića, predsjednika Izvršnog odbora Fondacije.

Uobičajeno, i ovaj tekst, kao i raniji tekstovi u vezi pomenutih pravnih i fizičkih lica, sastavljen je od neistina i laži. Kad tako ne bi bilo, vaš list bi morao mijenjati naziv i uređivačku politiku. Vaša posla!

Ovoga puta, od niza neistina i laži, izdvojit ću samo neke:

- Hasan Čengić nije "novopečeni" distributer goriva. To je preduzeće BIO u kome on nema ni dionica, ni primanja.

- Hasan Čengić nije izvršio "bahati upad sa dvojicom tjelohranitelja u Carinu", on uopće nikad, ni sam ni sa tjelohraniteljima, nije bio u Carini.

- "... jer na Kantonalnom sudu nema dokaza o osnivačkom kapitalu koji je unesen u BIO", netačno je: kako firma može uopće biti registrirana ako "nema dokaze o kapitalu".

- "U procesu Mladim Muslimanima 1983. g." Ovaj proces niti u optužnici i presudi, niti u javnosti nije označen kao "proces Mladim Muslimanima", već kao proces "muslimanskim nacionalistima" (kvalifikacija komunističkog režima), odnosno "muslimanskim intelektualcima" (Amnesty International), nego je tako označen samo od SDB-a i KOS-a, čije izvore koristite.

- "... i teroristi koji su preko ove organizacije pomagali vladu u Sarajevu..." Među prikrivenim donatorima navodno je bio i Osama bin Laden,... te Šeik Omar Abdel Rahman,…" Nikakvi teroristi nisu "pomagali vladu u Sarajevu"… jesu je samo rušili teroristi uključeni u velikosrpski i velikohrvatski projekat, a to možete pitati g. Zlatka Lagumdžiju, potpredsjednika tadašnje Vlade u Sarajevu.

- "... Hasan Čengić... označen je i kao osoba preko koje je TWRA ilegalno slala oružje u BiH." Nije TWRA, nego je stvarno Hasan Čengić vodio poslove snabdijevanja oružjem Armije RBiH od 1992. do 1995. g. "ilegalno", i to jer je međunarodni embargo na uvoz oružja za žrtve agresije i genocida u BiH postojao "legalno".

- Fondacija je nevladina organizacija i o njenom osnivanju je odlučilo nekoliko građana BiH, koji su postali osnivači, a ne "tadašnje vođe BiH". Drugo, Fondacija je osnovana u maju 1996. g., dakle pola godine nakon završetka agresije na BiH.

- "Kao zvanične osnivače Fondacije, Hasan Čengić je naveo: ... Aliju Izetbegovića, Salema Šabića i dr. El Fatiha Hassaneina," što nije tačno. Uvažena gospoda, uključujući rahmetli S. Šabića, nisu osnivači Fondacije i nikada od g. Čengića nisu "navedeni zvanično", niti nezvanično.

- "... ne samo zbog pomenutih veza sa Osamom bin Ladenom i Šeikom Omarom Abdel Rahmanom…", nema nikakvih veza sa pomenutim osobama i Hasanom Čengićem, bez obzira što biste vi rado objavili takvu vijest, što jako dobro znaju oni u čije ime vi mislite da radite. Umjesto vijesti o tome, vi objavljujete laži o tome. To ste vi!

- "Konkretnije o stvaranju MOS-a Hassanein je govorio na jednom sastanku u Beču održanom 1991. g., na kome su, prema našim informacijama, prisustvovali …Hasan Čengić…" Šta je MOS, kad je postojao, da li je ikad osnovan? To vi dobro znate, kao i oni koji su tu laž izmislili.

....Ako je MOS bio tako moćan i u toku rata i poslije odlučivao i postavljao ambasadore BiH, zašto onda samo u islamske zemlje? Zašto ne i u druge moćnije i važnije zemlje? Zato, novinari Dana, što vam je potrebna ta konstrukcija "islamske zemlje" jer imate kompleks svega islamskog. Što će Čengiću neko u Emiratima da radi poslove za njega kad ga vi stalno optužujete da ima dobre veze sa "islamskim zemljama", a naročito Zaljevom?

...Skupštine Fondacije sa izvještajem o radu i planom rada koji je podnosio Hasan Čengić, održavale su se svake godine i prije i poslije 1998. g.

- "… BIO je direktno iz Arapskih Emirata uvezao ukupno 2.243.002,00 litara benzina", što nije tačno, provjerite da vam koja cifra nije mutirala, a roba je direktno iz Italije, radi objektivnog informiranja vaših čitalaca.

...Zarade Hasana Čengića tu nema, a zarada BIO-a će se vidjeti u završnom računu. Kada bi to vaši novinari znali uspješno izračunavati, vjerujem da bi sjedili u firmama koje uvoze naftne proizvode, a ne u vašoj redakciji.

- "Gdje je nestalo 4.700.000,00 maraka koje su unesene u BIO, očito zna samo Hasan Čengić, ali isto tako je očito da ih više nema…" Na vašu radost, nije tačno da ih "više nema", nalaze se kao dionice firme BIO i firmi BTS-Visoko, ali, iz formalnih razloga, ne mogu se prikazivati na dva mjesta istovremeno.

Eto, gospodo, tako vi "informirate" javnost. Naravno, vaši čitaoci razumiju u čijem lobiju se nalazite.

****

Uistinu je impresivno kada se advokat Crnalić i njegov klijent Čengić pozivaju na zakone, zakonitost i vjerodostojnost svojih izjava. Tek podsjećanja radi: upravo je ovaj dvojac Danima dostavio spisak članova Skupštine Fondacije za pomoć muslimanima BiH, na čije se odluke tako često pozivaju, da bi Munir Gavrankapetanović uputio pismo Redakciji u kojem decidirano stoji kako je tek iz naših novina saznao za svoj aktivan angažman i da bi zatražio od gospodina Čengića da ga isključi iz Skupštine, o čijem postojanju nije imao pojma!

Redakcija

Asim Crnalić, advokat

(Bosanski barometar:
"Osama na Zlovrhu",
Dani 230, 2. novembar
2001, str. 6-7)

Otpad je kompliciran problem

Uvažavajući potrebu ocjenjivanja pojedinih postupaka vlasti koje BH Dani čine kroz rubriku Bosanski barometar, odlučili smo da reagiramo na osvrt o aktivnostima Vlade Kantona Sarajevo u vezi sa problemom opasnog otpada smještenog na području Famosa-Sarajevo. Budući da je kompletan prikaz zasnovan na nedovoljnom poznavanju činjenica, u interesu istine iznosimo podatke šta je sve do sada urađeno na rješavanju ovog problema.

Uvod u tekst je tvrdnja da su tragična zbivanja u SAD-u bila povod da se sarajevska vlast "sjeti" da rješava problem opasnog otpada, kako on ne bi postao sredstvo u rukama potencijalnih terorista. Upravo u vrijeme kada izlazi ovaj broj BH Dana, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša treba da potpiše Ugovor o izvozu otpada u inozemstvo, radi uništavanja u specijaliziranim postrojenjima koje ne postoje u BiH. Time se praktično počinje sa vrlo kompleksnim aktivnostima na uklanjanju otpada, za što treba zadovoljiti složenu tranzitnu i izvoznu proceduru, adekvatno prepakiranje, transport, dekontaminaciju prostora gdje je otpad bio uskladišten, itd.

Potpisivanju Ugovora prethodio je niz aktivnosti kojima su se trebali osigurati uvjeti za izvoz otpada. Krajem 2000. godine sačinjen je i prihvaćen Stručni elaborat sa troškovnikom o zbrinjavanju otpada. Na bazi tog dokumenta, koji je pripremila firma Sud Mull, na čelu sa gospodinom Haraldom Arndrom, a na čiju netačno prezentiranu finansijsku ponudu očito misli novinar BH Dana (ponuda je bila uslovljena legalizacijom izvoza putem Bazelske konvencije), donesena je odluka o planiranju sredstava Budžeta kantona za 2001. godinu u iznosu od 28.000.000 KM.

S obzirom na to da je stručna ekspertiza pokazala da potencijalnu opasnost za okoliš prioritetno predstavljaju kalionička ulja, ovo ministarstvo je organiziralo njihovo uklanjanje. Također je tokom aprila mjeseca, u organizaciji Ministarstva, a putem Famosa, izvršeno prikupljanje otpada sa više lokaliteta na prostoru tvornice Famos i skladištenja u jedan objekat. Sve radnje su bile izvedene u funkciji osiguravanja otpada i očekivanog izvoza.

Pravni preduvjet da se otpad izveze, a koji je limitirajući bez obzira na raspoloživa sredstva, bilo je pristupanje BiH Bazelskoj konvenciji o prekograničnom prometu opasnog otpada. Naša država je postala članica Konvencije tek u martu 2001. godine. Nakon prihvatanja Bazelske konvencije u saradnji sa Famosom i Federalnim ministarstvom prostornog uređenja i okoliša, otpočela je priprema tenderske dokumentacije i provedba procedure prema Uredbi o ustupanju radova i usluga, na koju nas obavezuje trošenje budžetskih sredstava. Tender je sredstvima informiranja objavljen 21.08.2001. godine i bio otvoren do 21.09.2001. godine. Ukupno su stigle tri ponude za izvoz, od kojih je prihvaćena najniža, od njemačke firme Sud Mull, u iznosu od 362.000,00 KM. Uvećanje cijene u odnosu na ranije procijenjenu od strane iste firme je rezultat različite procjene količina otpada, nakon njegovog prikupljanja na jednom mjestu. Tačne količine će ustvari biti poznate tek prilikom izvoza, za što je obavezno izvršiti precizno vaganje.

Sve što smo naveli, govori da se problemu izrazito ozbiljno pristupa, iako se, naravno, uvijek može ustvrditi da je to nedovoljno brzo. Sve vrijeme vođenja komplicirane procedure koju zahtijeva postupanje sa opasnim materijama, otpad je bio pod stalnim nadzorom proizvođača - tvornice Famos i drugih nadležnih institucija, koje su kontrolirale stanje otpada i njegove moguće posljedice na okoliš. Valja istaći da smo u vezi sa ovim problemom imali kontinuiranu saradnju sa međunarodnim organizacijama, Uredom OHR-a i SFOR-om.

Napominjemo da je Vlada Kantona preuzela rješavanje otpada zbog njegove lociranosti na vodozaštitnom području, te zbog objektivne nemogućnosti postratnog destruiranog Famosa da sopstvenim sredstvima rješava otpad, što mu je i bila osnovna obaveza. Također, ni nadležno Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, iako je od početka bilo uključeno u praćenje i sanaciju stanja na lokalitetu Famosa, nije moglo konkretnije doprinijeti uklanjanju otpada.

Na kraju, ističemo da cijenimo zanimanje BH Dana za ovu temu. Ne želimo ni ovim putem umanjivati potenciranu opasnost koju otpad može producirati, što smo i dokazali poduzimanjem navedenih aktivnosti i obezbjeđivanjem finansijskih sredstava. Smatramo također da je nesporan značaj teme iziskivao barem jedan konkretan razgovor i dolazak u resorno ministarstvo, radi sticanja kompletne informacije od strane novinara BH Dana. I prvi tekst kojim su BH Dani tretirali ovu temu od 2. marta 2001. godine (u kojem se navode određene aktivnosti oko zbrinjavanja otpada, što ukazuje da se problema nismo "sjetili sa američkim zbivanjima") baziran je na kratkom telefonskom razgovoru sa predstavnikom ovog ministarstva. Čitav tekst je iskonstruiran prema zamisli autora, koji je ustvrdio da Sarajlijama prijeti dnevna opasnost trovanja cijanidom a da niko ne poduzima bilo kakve mjere. Vrijeme iza nas je pokazalo da teza nije, nasreću, bila tačna.