ok ovo pišem, gradom Chicagom arlauču sirene svakog prvog utorka u mjesecu obavlja se provjera za slučaj uzbune. Prošlog mjeseca nije bilo baritona zvaničnih sirena, samo soprani hitne pomoći i mezzosoprani vatrogasaca, pošto su gradske vlasti zaključile da bi simultano jaukanje sirena nepotrebno uzbunilo stanovništvo, nervozno nakon 11. septembra.

A stanovništvo je nervozno. Svi smo dobili dopise od poštanske službe koji nas obavještavaju kako da prepoznamo sumnjivu poštu: neočekivana je ili je šalje nepoznat netko; prelijepljena je trakom; adresa je pisana rukom i nema povratne adrese. A ako primimo takvu pošiljku, ne treba je treskati ili njuškati, a ruke treba dobro prati "sapunom i vodom".

U lokalnoj pošti osoblje nosi gumene rukavice, iako pretrage poštanskih objekata nisu našle ni zrno antraksa. Na čikaškom aerodromu O'Hare, međutim, uhapsilo je putnika kod kojeg su tek prilikom drugog pretresa nakon prvog su ga pustili iako je u džepu imao dvije čakije pronašli ukupno sedam noževa i sprej za zasljepljivanje. Sumnjivac je Nepalac, nezaposlen i nelegalan. Osam službenika aerodromske bezbjednosti odmah je otpušteno. Istog dana, avion koji je letio iz Los Angelesa na istočnu obalu neplanirano se spustio na O'Hare nakon što je jedan putnik pravio belaj ispostavilo se da je dotični bio pijani Francuz.

Letjelicama bilo koje veličine zabranjen je pristup u zoni od nekoliko milja od centra Chicaga i Sears tornja, najviše zgrade u Americi. Ja se nekad noću probudim, čujem avione kako prelijeću preko moje kuće na putu ka O'Hareu i sjetim se kako sam se nekad na Kovačima budio zbog tenkovskog zvuka kamiona koji je tutnjao ispod Jekovca na putu prema Palama.

Već par puta američka vlada je najavila terorističke napade i zahtijevala opreznost i spremnost nervoznog stanovništva. Kažu narodu: očekujte napade u sljedećih sedam dana, ali ne navode razloge za ta upozorenja niti izvore informacija na osnovu kojih zahtijevaju opreznost. Prošli put je nakon tog upozorenja guverner Kalifornije, bez ikakve jasne osnove, obznanio da su mostovi, uključujući i Golden Gate, glavne mete. Usplahireno stanovništvo očekuje od medija da mu pruže mentalnu zaštitu, da mu objasne šta se dešava i da mu kažu ko se i kako brine o njima. A CNN i kompanija su na sedmom nebu: kontrolisana paranoja otvara mogućnost za bezbrojne, profitabilne špekulacije i beskonačne parade profesionalnih špekulanata koji se smatraju ekspertima. Može biti da mi se priviđa, ali ljudi na informativnim kablovskim kanalima imaju izraze lica, bljesak u očima i auru koji ukazuju na katastrofičnu euforiju, na trans u kojem im se čini da što je gore to je bolje. Sve je postalo moguće, što znači da je polje novinarskog interesa prošireno u beskonačnost.

Beskonačnost doseže i do Afganistana. Tamo je, kao što svi znamo, rat, ali slike rata koje se prikazuju uglavnom se sastoje od noćnih bljeskova američkih bombi snimljenih infracrvenim kamerama. Broj poginulih Afganistanaca se ne zna, kao što su i njihova tijela nevidljiva neprijatelj se tek simbolički eliminiše, a rat je postao simbolička operacija. Nevidljiva su i tijela, ili ono što je od njih ostalo, koja se iskopavaju iz ruševina World Trade Centra prećutnim dogovorom niko ne prikazuje i ne spominje raskomadana trupla i mučno skupljanje i najmanjih komada tijela. Dijelom je to, navodno, da bi se poštedjelo nervozno stanovništvo. Ali odsustvo tijela, odsustvo fizičke smrti sa ekrana i iz novina omogućava propagandnoj mašineriji da čitav sukob predstavi kao moralni, bajkoviti sukob sukob između dobra i zla.

Rečeni sukob omogućava nervoznom stanovništvu da se ponosi time što su Amerikanci, da se ujedini oko zastave. U skoro svakom izlogu stoji američka zastava, na televiziji se ne može promijeniti kanal a da se ne naleti na reklamu za američke zastave, značke i druge patriotske hepeke. Baseball utakmice započinju himnom, a pred kraj svake se još otpjeva God Bless America (Bože, blagoslovi Ameriku), pri čemu su svi pjevači obučeni u američke zastave. U mom kraju grada, u kojem ima veliki broj mentalno poremećenih ljudi (ima dosta sirotinjskih mentalnih institucija), raznovrsni luđaci tumaraju omamljeni psiho-lijekovima sa zastavama zakačenim za kape i odjeću. Veliki broj automobila na branicima ima naljepnice koje vele United We Stand ("Stojimo ujedinjeni"). Potpredsjednik Chaney, čije srce je tako slabo da se kao vekerica mora navijati svakog jutra, prošli je vikend proveo u lovu u Južnoj Dakoti. Bush ništa ne priča i luta po zemlji na rutinskim predsjedničkim misijama bez obzira na krizu, drže ga podalje od medija kako ne bi bulaznio u javnosti.

Cijena benzina pada i raste bez vidljive logike. Tata američkog finansijskog sistema Alan Greenspan namjerava da opet smanji kamate kako bi pomogao privredi koja je donja nezaposlenost nije bila ovolika ima više od dvadeset godina. Mada poznavaoci vele da je slično bilo za vrijeme rata u Zalivu prvo krizica, a onda se privreda odlijepila, dobrim dijelom zbog infuzije dolara u vojnu industriju. Sekretar odbrane Rumsfeld veli da će rat potrajati, ali da neće trajati godinama. Hollywood mora da se preorijentiše na filmove koji su malo patriotskiji, američki pisci kažu da se premišljaju šta i kako treba pisati, a kulturni kritičari su proglasili da je ironiji i zajebanciji odzvonilo u ovim novim vremenima.

U Chicagu je bablje ljeto. Zrak je topao i pun prašine od opalog lišća. Drveće je promijenilo boje i nijanse su bogate i neočekivane, kao da je neko prolivao kante boje iz helikoptera. Za par sedmica će zahladiti, grad i nebo će posivjeti i jednog jutra na tlu će se pojaviti debeo sloj snijega i svima će nam biti hladno.

Arhiva Dani
231

Arhiva Dani
231

Aleksandar Hemon
hemon@bhdani.com