 FARUK
LONČAREVIĆ (reditelj): "Volim razne stvari, toliko
o meni privatno." Dvadesetšestogodišnji Faruk završio
je Akademiju scenskih umjetnosti 2000, ali tek nakon što je,
kako sam kaže, izgubio godinu radi gluposti i lijenosti. Režirao
je četiri cjelovečernje predstave, od kojih je prva profesionalna
predstava Košmar o Bosni. "To da je upravo ona
ušla u selekciju MESS-a znači mi mnogo, pogotovo kada se uzme
u obzir da su na istom festivalu prikazane predstave Nekrosiusa,
Östermeiera i ostalih veličina", kaže Faruk, čije
su dvije predstave bile prikazane selektoru, tako da je bio
najzastupljeniji bh. reditelj u ovogodišnjem izboru. "Nagrada
koju smo dobili je najbolje što se ovoj predstavi moglo dogoditi",
veli, a što se svih kasnijih napisa "ni o čemu"
tiče, kaže: "Ovo je javni posao i svako ima pravo
na svoj komentar. Ja znam da sam radio sa ljudima koje cijenim
i sa kojima volim raditi, i znam da smo napravili dobru predstavu."
EDHEM HUSIĆ: Ima
31 godinu, oženjen je i otac je dvoje djece. Diplomirao je
prije dvije godine i od tada je u ansamblu Pozorišta mladih.
Igrao u predstavama Quartet, Kad bi ovo bila predstava...,
Balkanski đavo sram, Danti Dan, Orlando Furioso.
Što se Košmara tiče: "Kako smo se nadali, dobro
smo se udali. Ono što mi je najvažnije jeste činjenica da
su ljudi u potpunosti shvatili ovu predstavu. Publika zna
političku istinu, ali joj je u isto vrijeme neko mora i naglas
reći. Mislim da je ova predstava trebala ovom gradu."
A Noževi u kokoškama? "To je za mene
jedno novo i drugačije iskustvo i osjećam pomak u kvalitetu.
To je predstava otvorena za otvorene i zatvorena za zatvorene."
ERMIN BRAVO: "Prije
nego što kažem koliko mi je godina, moram ti reći da je moj
najveći problem što ljudi sa mnom ozbiljno razgovaraju sve
dok ne saznaju da mi je dvadeset i jedna. Poslije toga slijedi
reakcija: ma, šta ćeš ti, mali." Ermin je do sada snimio
film Remake Dine Mustafića i igrao u Lu-lu,
Lončarevićevoj diplomskoj predstavi, te Košmaru. Također,
sa Edhemom Husićem i Mirjanom Karanović igra u Noževima
u kokoškama. "Ja igram nož. Pošto znam da ćeš
me pitati, moram reći da se oko činjenice da se u predstavi
skinem go digla ogromna fama. Većina kolega mi je rekla da
to za njih nije pozorište, da je degutantno i da oni to nikada
ne bi mogli. Meni su takvi komentari porazni, jer je to najmanji
dio mene koji sam dao toj predstavi." O Košmaru
kaže da ga uživa igrati jer je to teatar koji voli. "Faruk
i ja se dobro razumijemo i sarađujemo, ali bi mi svaka konstatacija
kako sam ja njegov glumac ili on moj reditelj zvučala perverzno.
Prosto, želim raditi s njim jer mislim da je najtalentovaniji
mladi reditelj kojeg mi danas imamo."
AJLA FRLJUČKIĆ:
Dvadesettrogodišnja apsolventica ASU-a upravo je završila
snimanje filma Flickerbook reditelja Rolanda Colle,
u kojem igra sa Senadom Bašićem i za čije je potrebe
morala naučiti talijanski. Ovoj mladoj glumici je to i prvo
filmsko iskustvo i drago joj je, veli, da je bilo prvo pa
muško, s obzirom da je to jedna bogata koprodukcija Švicarske
i Italije. Rad sa Farukom bio joj prva profesionalna predstava,
i tu je, kaže, bilo prvo pa muško. "A nismo očekivali
ništa. Kad smo pročitali tekst, zaključili smo da je tu mnogo
više lirskog nego dramskog i da, ako nećemo da se dobro obrukamo,
moramo dati sve od sebe." I dali su.
BELMA LIZDE-KURT:
Njena karijera započela je tako što je uskočila u predstavu
Otkamen, u produkciji SARTR-a, koji joj je, kako kaže,
nakon povratka iz Njemačke, dao prvu šansu. "Svaka
uloga koju sam odigrala mi je važna i iz svake sam nešto naučila,
ali sam emotivno najviše vezana za ludu Ajšu u Hasanaginici
u režiji Mustafe Nadarevića." A Košmar o Bosni?
"Važan mi je zbog toga što nikada nisam bila u većem
sukobu sa rediteljem, a nikada nisam dobila veći rezultat.
To mi je samo dokaz kako sukob može biti kreativan i dovesti
do dobrog rezultata. Sve vrijeme sam bila ljuta na Faruka
što ne zahtijeva više od mene. Mislim da je najvažnije to
što smo se mi složili oko toga šta želimo da kažemo."
 ALMA
MERUNKA: "Ja sam u pozorištu slučajno - ja nisam
glumica!" Alma je počela raditi 1995. u predstavi Abeceda,
koju je režirao Drago Buka. Od tada igra u svim dječijim
predstavama i daje glas i život lutkama Kekeca, Srećka,
Tigričeka "To je ono što ja volim. Ne volim baš
predstave žza odrasle'." Kaže da joj je sa Farukom bilo
teško raditi. "Puno smo se napatili, ali smo znali
da će na kraju sve biti kako treba. I, eto, bilo je."
MARIO DRMAĆ: "Molim
te, prvo napiši da sam ljut na Faruka zato jer pjevam samo
jedan song u cijeloj predstavi." Mario je rođen u
Mostaru 1977. i do sada je igrao u predstavama Shopping&Fucking,
Trainspotting, Hamlet, Dame biraju. On
je onaj Super Mario u dječijoj emisiji Idemo dalje.
Idemo dalje: "Košmar je predstava koju je meni
bilo mrak raditi, jer volim eksperimentirati i volim kabare.
Ekipa koja radi na i oko scene Pozorišta mladih takva je da
čovjek tu poželi ostati zauvijek. Sada u tom pozorištu radim
predstavu Nema dima bez vatre, koja treba da izađe
početkom novembra. Ah, da - ja sam još uvijek apsolvent na
ASU u Sarajevu."
DRAGO BUKA: U Pozorištu
mladih radi 27 godina i kaže da je sa svima radio, ali da
mu je sa Farukom bilo najteže. "Šalim se. Ovo jeste na
neki način drugačija predstava od onih koje sam do sada radio,
ali mi je bilo i zanimljivo zbog toga što je bilo veliko zadovoljstvo
gledati kako rade i razmišljaju mladi ljudi, kako iz ničega
nastaju likovi i kako se na kraju dobio rezultat kojeg ni
u kom slučaju nije obećavao ni tekst ni rediteljska eksplikacija.
Nikada, zapravo, nisam dokučio da li je sam Faruk znao šta
hoće. Ali se posrećilo." Za neke. A za neke nije. "Mislim
na one koji su napisali kako je to ništa ni o čemu. Ja mislim
da je to ipak nešto i da je ova nagrada, kao što Faruk reče,
zaista najbolje što nam se moglo dogoditi."
Arhiva Dani
230
|
