antonalno tužilaštvo u Zenici ovih dana dobilo je krivičnu prijavu protiv četiri istaknute figure u bivšoj kantonalnoj vlasti, Bedrudina Salčinovića, predsjednika Zeničko-dobojskog kantona, Vehida Šahinovića, predsjednika Vlade Zeničko-dobojskog kantona, Fevzije Babića, kantonalnog ministra finansija, i Medihe Rizvanović, pomoćnika ministra finansija Zeničko-dobojskog kantona. Sve četvero su osumnjičeni da su počinili teži oblik zloupotrebe položaja ili ovlasti.

Ova krivična prijava epilog je istrage finansijskih inspektora u toku koje je ustanovljeno kako su Salčinović, Šahinović i Babić iskoristili svoj službeni položaj i u toku 1997, 1998. i 1999. godine potpisali više naloga za prenos sredstava sa budžeta ZE-DO kantona na račun Federalne uprave za boračko-invalidska pitanja. Pod udar sumnji za krivična djela bivši guverner, premijer i ministar finansija došli su zbog činjenice da prebacivanje ovog novca nije bilo predviđeno kantonalnim budžetom za 1997, 1998. i 1999. godinu, niti su transferisana sredstva prikazana u izvršenju budžeta za te tri godine.

Milionske štete Salčinović je, na taj način, po navodima prijave, oštetio kantonalni budžet za 1.400.000 KM, Šahinović za 250.000 KM, a Babić za čak 7.100.000 KM! Rizvanovićevoj se na teret stavlja to što je iskoristila svoj položaj i Zavodu za platni promet Zenica podnijela zahtjev za otvaranje žiroračuna za potrebe Ministarstva finansija te zahtjev da se pražnjenje sredstava poreza na dobit vrši na novootvoreni račun. To ne bi bilo sporno da, obavljajući funkciju pomoćnika ministra, nije znala da će se na račun vršiti uplate poreza na dobit od strane poreskih obveznika, a potom se prebacivati sa tog računa na račun Federalne uprave za boračko-invalidska pitanja. U tim prebacivanjima, kantonalni budžet u 1998. i 1999. godini oštećen je za 1.975.798 KM.

Sve je počelo 26. marta 1997. godine u Sarajevu, kada je tadašnji guverner Salčinović, sa Vladom Federacije, koju je zastupao premijer Edhem Bičakčić, potpisao poseban Protokol o korištenju sredstava po osnovu uplate poreza na dobit. Ovim protokolom data je saglasnost da se uplata poreza na dobit vrši na poseban račun kod Zavoda za platni promet, a radilo se o sredstvima koja su dobivana oporezivanjem "najbogatijih": osiguravajućih društava, banaka, ZPP-a BiH, uvoznika i distributera nafte i naftnih derivata, domaćih proizvođača alkoholnih pića te duhana i duhanskih prerađevina. Salčinović i Bičakčić su se dogovorili da novcem sa računa zajednički raspolažu vlade Federacije i Zeničko-dobojskog kantona i da su potpisnici naloga za isplatu - pomenuta trojica osumnjičenih.

Nakon ovog dogovora, federalno ministarstvo finansija je ZE-DO kantonu uputilo instrukciju na osnovu koje je kantonalno Ministarstvo finansija kod ZPP-a Zenica otvorilo žiroračun. Suprotno Zakonu o porezu na dobit i Naredbi o uplatnim računima javnih prihoda na teritoriji Federacije BiH, te načinu i rokovima za raspoređivanje prihoda korisnicima i izvješćivanju korisnika, pomoćnica ministra finansija je uputila i zahtjev da se na taj račun vrši pražnjenje sredstava poreza na dobit.

I onda je novac počeo teći iz ruku poreskih obveznika u ruke legendarnog "borca za prava boraca i invalida" Fuada Puriševića, direktora Federalne uprave za boračko-invalidska pitanja. Nakon što je "isteklo" skoro dva miliona maraka, Ministarstvo finansija u decembru 1997. obavještava ZPP Zenica da je prestala potreba za pražnjenjem sredstava poreza na dobit na poseban račun. Međutim, tadašnji zamjenik federalnog ministra finansija Mehmed Alijagić, zajedno sa Puriševićem, krajem aprila 1997. godine Kantonu prosljeđuju akt u kojem se traži da se Federalnoj upravi za boračko-invalidska pitanja uplate sredstva iz kantonalnog budžeta u obliku "kratkoročne pozajmice", ukoliko nije moguće obezbijediti uplatu iz poreza na dobit.

Nakon dvije kratkoročne pozajmice od po 800.000 maraka isplaćene Federalnoj upravi 8. maja i 4. juna, te naloga od 9. decembra 1997. godine u iznosu od 400.000 maraka, koje je potpisao ministar Babić, slijedi doznačivanje sredstava "po protokolu". Nalog od 8. augusta 1997. na 800.000 maraka, te dva naloga od po 300.000 maraka, prebačena 30. septembra 1998. i 19. marta 1999, potpisao je guverner Salčinović. Nalog u iznosu od 250.000 maraka od 20. aprila 1999. godine potpisao je premijer Šahinović, a sve ostale naloge potpisivao je, naravno, Babić. Tako je, osim pomenutih, u 1997. godini on još naložio prenos i dva puta po 800.000 maraka. U 1998. godini Babić je, po nalazima inspektora, na račun kojim je raspolagao Purišević prenio dva puta po 400.000 maraka, sedam puta po 300.000 KM i dva puta po 100.000 maraka. U 1999. godini, transfer je bio skromniji, pa je Babić jednom naložio prebacivanje 300.000 maraka, a u dva navrata po 200.000 KM.

"Izdvajanje za borce" Da podsjetimo, po nalazima inspekcijskih organa, novac koji je prebacivan na račun Federalne uprave za boračko-invalidska pitanja nije predviđen kao rashod u budžetu Zeničko-dobojskog kantona niti je prikazan u izvršenju budžeta za tri godine, koliko je trajalo njegovo prebacivanje. Pritom, sredstva su knjigovodstveno knjižena kao "izdvajanje za borce ZE-DO kantona".

Da li su Salčinović, Šahinović, Babić i Rizvanovićeva zaista samo činili sve, pa i kršenje zakona, da bi pomogli borcima, ili su samo bili poslušni pijuni u igri koju su vodili igrači moćniji od njih? Ako je ovo drugo, svoju poslušnost mogli bi platiti visokom cijenom ukoliko se kantonalno tužilaštvo odluči da povede proces protiv njih. Neki od njih, sasvim sigurno, već smatraju da su tu cijenu platili. Ako ni zbog čega, a ono što više nisu na pozicijama da odlučuju kuda će ići milioni maraka koje uplaćuju poreski obveznici. U tim "zlatnim vremenima", Salčinović je više od pet godina bio prvi čovjek Zeničko-dobojskog kantona, zatim do 15. marta 2000. godine član Upravnog odbora Elektroprivrede BiH i sve vrijeme ugledni, visokopozicionirani član SDA. Danas nema pozicije u izvršnoj vlasti niti mjesta u upravnim odborima, ali ga čak ni unutarstranačke čistke nakon gubitka izbora nisu pomele, pa se i danas na telefon javlja iz kancelarije kantonalnog odbora SDA.

Iz te kancelarije Salčinović je pismeno odgovorio na pitanja Dana, objašnjavajući kako je cilj potpisivanja protokola sa federalnim premijerom Bičakčićem bilo "obezbjeđivanje sredstava za isplatu penzija šehidskim porodicama i naknada RVI, jer su sredstva u federalnom budžetu za ovu namjenu bila nedostatna". Slanje novca na račun Federalne uprave je bilo u "funkciji participacije Kantona u navedenoj oblasti", da bi, nakon što je "u toku 1998. godine izmjenom federalnog zakona o pripadnosti javnih prihoda ova vrsta poreza pripala FBiH prestala potreba u participaciji Kantona". Ne trudeći se da objasni zašto je, onda, isplata nastavljena i tokom 1999. godine, Salčinović kaže da je "kod razumijevanja ovog pitanja nužno uzeti u obzir vremenski trenutak dešavanja u kojem raspodjela javnih prihoda između FBiH i Kantona nije jasno definisana".

Želeći prethodnom rečenicom, valjda, da kaže kako je tada uzimao ko je šta htio i davao kome je htio, Salčinović je u svojim odgovorima (ne)svjesno minimizirao ključno pitanje: kako je moguće da su sredstva transferisana iz budžeta a da nisu predviđena kao rashod u budžetu? S druge strane, pitanje zašto je bilo potrebno otvarati poseban račun, Salčinović smatra "tehničkim aspektom realizacije protokola". Višegodišnji čelnik Zeničko-dobojskog kantona očito nije svjestan toga da "nedefinisana raspodjela javnih prihoda" i "tehnički aspekt" mogu odvesti i njega i nekadašnju službenicu "njegovog" kantona ravno pred sud.

Kriva je Federacija S druge strane, bivši premijer, a sadašnji poslanik u federalnom parlamentu Vehid Šahinović također nije bio upoznat sa samom tehnikom realizacije ovih transfera: "Ja nisam bio u toku da li su sredstva išla preko budžeta ili su se vraćala na poseban račun. Bio sam djelomično upoznat da postoji neki protokol da se dobit određenih preduzeća usmjerava za obezbjeđenja invalidnina."

Prema njegovim riječima, Protokol nije bio nigdje planiran u budžetu. Nisu bile planirane ni kratkoročne pozajmice jer, kako kaže, nije bilo moguće predvidjeti da će doći do blokade puteva zato što nije bilo novca za boračko-invalidske kategorije. "Problem kantonalnih budžeta je što federalna vlada određuje njihov nivo. Ona na indirektan način upravlja kantonalnim budžetima. Mi nikada u budžetu nismo računali na porez na dobit određenih preduzeća. Njega nema u budžetu jer je taj porez pripadao federalnoj vladi." Na pitanje kako je kantonalni prihod mogao biti prebačen na račun Federalne uprave bez evidentiranja u budžetu, on kaže kako i to određuje Federacija. "Postignut je takav dogovor i to je bilo takvo vrijeme jer vjerovatno ne bi bilo invalidnina." Šahinović je u svojim pojašnjenjima insistirao na tome da su federalni propisi "krivi" za takvu situaciju i da kantoni nisu ništa skrivili.

Na direktno pitanje da li smatra da je prekršio zakon, Šahinović je odgovorio kako se "u određenoj situaciji tražio izlaz da se obezbijede invalidnine". "To je bio interes i kantonalne vlade jer kod nas invalida ima jako puno. Da li je to trebalo drugom tehnikom odraditi, ne znam. Postoji problem tehnike, ali pošto nama to nije ulazilo u budžet, ljudi su skontali da to i ne treba stavljati u budžet. Da li je to greška ili nije Šta ja znam. Što se tiče količine sredstava i njihove namjene, mislim da tu ne bi trebalo biti posebnih problema."

On ističe kako je Zeničko-dobojski kanton, kod potpisivanja protokola sa Vladom Federacije, "dobro prošao" u odnosu na druge kantone jer na ovom kantonu ima najmanje firmi čiji se porez na dobit uzimao za ove svrhe. "Kod nas su bila daleko manja sredstva i manji doprinos nego kod drugih kantona", kaže Šahinović, priznajući, na kraju, da je ove transakcije "ipak trebalo prikazivati u budžetu, pa da se onda iz budžeta planira nešto za Federalnu upravu".

Bedrudin Salčinović: Osumnjičen za štetu od 1.400.000 maraka

Iako je u toku razgovora spomenuo kako poslanici kantonalne skupštine vjerovatno ne bi imali ništa protiv ovakvih transfera, ostaje dilema zašto je i on - kao dio "trilinga asova" ZE-DO kantona i sam federalni poslanik - ipak pristao na to da se prebacivanje novca vrši bez prikazivanja u budžetu, pa samim tim i bez odobravanja od strane skupštine.

Svakako, ključni čovjek za realizaciju svih transfera, Fevzija Babić, od svih koji se pominju u krivičnoj prijavi, ima najosebujniju biografiju jer je bivši dugogodišnji predsjednik općinskog odbora SDA u Zenici, zatim načelnik Službe državne bezbjednosti, načelnik Centra službi bezbjednosti te član Izvršnog odbora općine. On je na poziciji kantonalnog ministra finansija bio skoro pet godina i njegovo pojašnjenje navoda iz krivične prijave bilo bi posebno zanimljivo. Međutim, Babić zbog bolesti nije bio u mogućnosti da odgovori na pitanja u vezi s transferom sredstava na račun Federalne uprave za boračka pitanja. Stoga nije zgoreg spomenuti da je upravo Babić, svojevremeno, u junu 1999. godine, na upit Dana o postojanju vanrednih izdataka iz budžeta za 1998. godinu, odgovorio da takvih izdataka nije bilo!?

Njegovu pomoćnicu Medihu Rizvanović, trenutno zaposlenu u jednoj od zeničkih banaka, nije bilo moguće kontaktirati u momentu nastanka teksta. No, teško je vjerovati da bi njeno objašnjenje razloga zbog kojih je finansijski inspektori sumnjiče za štetu pričinjenu kantonalnom budžetu od 1.975.798,25 KM zazvučalo drugačije od onoga što su rekli njeni bivši nadređeni. Krivica Rizvanovićeve je, možda, i ključna stvar u ovoj, još nenapuhanoj "aferi". Jer ona je kao službenik Ministarstva finansija samo radila ono što joj je, vjerovatno, ministar Fevzija Babić naložio da uradi. A Babić je radio samo ono što mu je naložio premijer Šahinović. A premijer Šahinović je radio samo ono što mu je sugerirao guverner Salčinović. A guverner Salčinović je radio samo ono što je dogovorio sa premijerom Bičakčićem. A premijer Bičakčić je radio samo ono što je odlučila SDA. A SDA je odlučivala samo ono sa čim bi se složio predsjednik ove stranke. A (počasni) Predsjednik nije mogao da vodi računa baš o svemu: i o poštivanju zakona, i o poštivanju boraca, i o...

Arhiva Dani
230