"Islam ne dozvoljava da pojedinci i grupe uzimaju zakon u svoje ruke. Muslimani vjeruju u autoritet vlasti. Oni manje upućeni sami sebi tumače islam, previđaju Muhammedove a.s. riječi da je džihad najveća borba sa svojim nefsom, borba sa vlastitim negativnim osobinama." Ovako govori Senad-efendija Agić, glavni imam Islamske zajednice Sjedinjenih Američkih Država sa sjedištem u Chicagu. Gostujući po američkim medijima poslije terorističkog napada 11. septembra, Senad ef. Agić posvećen je značajnoj misiji: da uvjeri svjetsku, naročito američku javnost, da je taj događaj bio akt terorista, neprijatelja islama, ubica nevinih ljudi i da nema dodirnih tačaka sa islamskom vjeroispovijesti.

Senad Agić je rođen 1960. godine u Novom Travniku. Život provodi u Sarajevu, tačnije, u Hrasnici i Kiseljaku. Otac, imam, priprema ga za isti poziv te Senad, kao dječak, pohađa znamenitu Gazi Husrev-begovu medresu, najstariju ustanovu te vrste na Balkanu. Studira orijentalistiku, arapski, turski i persijski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a potom radi u starješinstvu Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju i Hrvatsku u LKLM centru, odsjeku za izdavaštvo.

Od 1989. godine je u SAD-u, gdje vodi Islamski kulturni centar, a nešto kasnije postaje glavni imam. Kako su to ratne godine, vodi brigu o muslimanskim izbjeglicama sa ovih prostora. Kaže da je američko društvo tolerantno i ugodno za pripadnike svih vjera te da je u njemu lakše prakticirati islam nego u mnogim islamskim državama. Ističe i to da 63 posto Amerikanaca nema predstavu o tome šta je islam, te da je od 11. septembra poraslo interesovanje za ovim učenjem.

Njegov skorašnji intervju Dnevnom avazu imao je veliki odjek zbog kritike radikalizma i njegovih pristalica vehabija, "koji bi", kako kaže on, "nasilu da nametnu islam". Oštro je napao terorizam tvrdeći da je njegovo izvorište u arapskim muslimanskim zemljama sa nedemokratskom vlašću. Smatra također da je vehabizam neprihvatljiv u Bosni i pominje alžirsku opasnost, "gdje", kako kaže, "zbog ekstremnog pristupa vehabijskog učenja mnogi Alžirci prelaze u kršćanstvo, što historija ranije nije zabilježila". Posvećenost vjeri i tradiciji, njegovo obrazovanje i dobročinstva donijeli su mu veliki ugled među Bošnjacima, i ne samo njima. Njegov prijatelj Nedžad Grabus, predavač na Fakultetu islamskih nauka i urednik religijskog programa za bh. radio, o njemu kaže: "Senad Agić je osoba koja razumijeva vrijeme, koji je tumačenje islama naučio od svoga babe i naslijedio iz bosanske tradicije poštovanje drugoga i drugačijeg. Senad razumijeva ne samo ezoterično nego i egzoterično učenje islama." Agić je, između ostaloga, autor knjige koja analizira etimologiju, etimološku grafiju i semantiku tri hiljade muslimanskih ličnih imena i zaključuje da svako od njih treba da bude u skladu sa vjerskim ubjeđenjem. Vjeruje da su bosanski muslimani potekli od bogumila i da Bosna ne treba da bude muslimanska država.

- Vaš nedavni intervju imao je u Bosni veliki odjek. Da li ste to očekivali?

AGIĆ: Nisam.

- Da li je bilo više negativnih ili pozitivnih reakcija?

AGIĆ: Mislim da je bilo više pozitivnih reakcija, ali imam uvid i u one negativne. Radi se o mlađim pripadnicima islama, ne samo u BiH nego širom svijeta, koji su izbjeglice i na internetu se dopisuju, komuniciraju i prate ono što ja radim. Tu je moj intervju naišao na velike kritike. To su mlađi ljudi koji su nezadovoljni stanjem u BiH a ne znaju dovoljno o islamu. Zbog toga proizvoljno procjenjuju islam.

- Vi ste u tom intervjuu kritikovali rigidno tumačenje islama - vehabizam. Njegovo porijeklo je iz Saudijske Arabije?

AGIĆ: Vehabizam je proizvod učenja jednog saudijskog halima, tumača islama iz 19. stoljeća koji je na učenjima Ibn Tajmije izgradio svoj pristup islamu koji odudara od tumačenja tradicionalnog islama. Značaj njegovog pristupa islamu je da on odbija novotarije i svaku novotariju tumači kao suprotnu islamu. Osnovno težište njegovog učenja je da kaže da sve što nije prakticirao Muhammed a.s. je novotarija i da svaka novotarija vodi u zabludu. Tradicionalni islam ne dijeli to mišljenje.

- Da li je vehabizam raširen u BiH? Ako jeste, od kada? Vi ste to kritikovali u vezi sa BiH.

AGIĆ: Vehabizam i vehabijske ideje su davno počele stizati u BiH. Sa mnom se neće složiti mnogi, ali, nesvjesno, svi smo mi polako usvajali vehabijske ideje. Čak i ja kao učenik medrese učio sam o islamu od onih profesora koji su učili o islamu u Kairu, u Bagdadu i na drugim islamskim univerzitetima i koji su te ideje nesvjesno donosili u BiH i prenosili ih svojim učenicima u Gazi Husrev-begovoj medresi. Kažem nesvjesno, jer tek u posljednje vrijeme znamo razlučiti šta je bh. muslimanima donio tradicionalni islam, a vidimo šta vehabijska varijanta islama donosi. To je sada očiglednije. Ja sada prepoznajem šta su bili vehabijski elementi u onome šta su nas učili profesori u Gazi Husrev-begovoj medresi.

- Molila bih Vas da nam kažete u čemu prepoznajete vehabizam u sadašnjoj BiH?

AGIĆ: Vehabije se bore protiv svega onoga što je tokom historije obogatilo islamsku kulturu i islamsku tradiciju. To su: obilježavanje Blagih noći, učenje mevluda, učenje umrlim. Mnogi od njih ne žele da muslimani učestvuju u vlasti, čak ni da glasaju u onim sistemima koji nisu islamski. To je posebno vidljivo u Americi. Živim ovdje već 12 godina i mogu govoriti šta sam ovdje primijetio. Oni nagovaraju muslimane u Americi da ne učestvuju u glasanju za američke vlasti pod objašnjenjem da to nije islamska vlast i da muslimani nemaju pravo da učestvuju u takvoj vlasti i da nam Muhammed a.s. to ne bi dozvolio. Tradicionalni islam nas uči da treba da učestvujemo u političkom životu i da slijedimo demokratske tradicije.

- A kada je BiH u pitanju?

AGIĆ: Vehabije su ratoborni. Misle da je džihad samo u onome egzoteričnom, u onome što se vidi, što se pokazuje i što se ispoljava. Malo vjeruju u džihad sa samim sobom. Žele da islam učine ratobornim, da ga učine prodornim po svaku cijenu, da dokažu da je islam jedina prava vjera i da su svi na gubitku koji nisu muslimani. To sve rade na jedan rigidan način.

- Koliko su vehabije jaki u BiH?

AGIĆ: Imam podatak od moga prijatelja novinara, Amerikanca, Stephena Schwartza, koji je dosta vremena proveo u BiH. On kaže da jedan od stotinu muslimana u BiH pripada vehabijskom pokretu i vehabijskom učenju. Istinitost ovoga podatka je teško provjeriti. Drago mi je čuti od nekih zvaničnika da vehabizam u BiH ne predstavlja veliku opasnost, da je pod kontrolom, da je naš reis efendija Cerić protiv vehabizma. Problem je da se on ne bori u dovoljnoj mjeri protiv toga.

- Povodom Vašega intervjua je bilo komentara da se u Bosni stavlja pod tepih taj problem, da ljudi o tom problemu šute i ne žele o tome javno da govore. Zašto muslimanski intelektualci ne progovore o tom radikalizmu koji je stran Bosni?

AGIĆ: Zbog novca. Vehabije imaju novaca. Te novce donose u BiH i grade džamije. Ti novci ne bi trebali biti cijena našeg tradicionalnog islama. Tradicionalni islam nam obezbjeđuje budućnost u BiH. Mislim da je kratkovidno primati takve donacije i misliti da se to neće odraziti na sliku islama u BiH.

- Da li su to uglavnom novci iz Saudijske Arabije?

AGIĆ: Uglavnom su to novci od nafte. Moj šejh kaže: "Nema haira od novaca koji dolaze iz nafte." To nisu zarađeni novci. Naftu je dao Bog isto kao što je dao da u Bosni dobro rastu šljive. Tim novcem praviti džamije i rušiti džemate nije dobro.

- Da li Amerika podržava Saudijsku Arabiju u tom smislu i da li se može to porediti sa podrškom koju je Amerika davala talibanima?

AGIĆ: Mislim da u posljednjih nekoliko dana američka vlada uviđa problem na relaciji Riyad - Washington. Američki političari postaju nestrpljivi, postaju nervozni zbog ponašanja Saudijske Arabije, koje je hipokritsko. Hipokritsko je ponašanje i Saudijske Arabije i Amerike. Saudijska Arabija ima dobre odnose sa Amerikom iz koristoljublja jer voli Ameriku kada je treba zaštititi od Iraka i drugih neprijatelja. Amerika pruža usluge Saudijskoj Arabiji iz koristoljublja samo radi nafte.

- U Saudijskoj Arabiji je radikalno tumačenje islama, vehabizam, zvanično tumačenje.

AGIĆ: Jeste. To je zvanično tumačenje Vlade Saudijske Arabije. Oni su ustoličili takvu vrstu islama. Problem te vrste islama je da nije utemeljena niti u jednoj pravnoj školi. Postoje četiri vladajuće pravne škole u svijetu po kojima muslimani prakticiraju islam. Oni prakticiraju islam koji nije niti iz jedne pravne škole. Kažu da prakticiraju islam po pravnoj školi Ahmeda Hambela, ali oni od nje odstupaju, oni od nje prave novi mesheb koji nije niti jedan od ova četiri mesheba. Oni se popularno na Zapadu zovu nemeshepski muslimani.

- Bosna je specifična zemlja jer u njoj islam egzistira sa drugim vjerama. To je multietnička zemlja još od vremena Turaka. Kako je to uticalo na islam koji se praktikuje u Bosni i postoji li opasnost da, pod uticajem ovih radikalnih elemenata o kojima ste govorili, bosanski islam postane drugačiji?

AGIĆ: Bojim se da ako na vrijeme ne budemo reagirali, ako na vrijeme ne preduzmemo neke korake da zaštitimo svoj vjerski identitet, možemo imati dosta problema. Već su se pojavile određene grupe koje postaju jake i koje već izdaju svoje časopise, imaju svoje radioprograme. Ako se to ne bude pratilo i kontroliralo, postoji mogućnost da tradicionalni islam u BiH izmijeni svoju sliku. To će, prije svega, zbuniti muslimane u BiH, udaljit će ih od onoga pravog i ispravnog prakticiranja islama, zbunit će ih do te mjere da neće znati kako da ga prakticiraju, jer već sada postoji raznoliko prakticiranje islama po džamijama. Dolazi do sukoba.

- Pretpostavljam da su prostor za njihovo djelovanje otvorili ratni događaji u posljednjoj deceniji prošlog vijeka?

AGIĆ: Oni su došli u ime pomaganja oslobodilačke borbe muslimana u BiH. Bog zna najbolje njihovu namjeru. Mnogi su došli samo da propovijedaju ovaj svoj islam. U nekom selu kod Travnika, za vrijeme rata, kada u BiH nije bilo dovoljno hrane, kada su ljudi gladovali, arapski mudžahedini su došli sa kombijem punim hrane i čokolada, okupili su djecu oko toga auta i rekli im: "Djeco, znamo da ste gladni i da ste se poželjeli čokolade. Čokoladu će dobiti samo onaj koji ne bude išao i prisustvovao učenju mevluda, čokoladu će dobiti samo onaj koji ne bude išao da uči za šehide i umrle. Oni koji praktikuju ove novotarije, čokoladu dobiti neće." Iz ovoga vidite koliko je to učenje nehumano, grubo i koliko odudara od osnovnog učenja islama.

- Da se vratimo 11. septembru. Da li se od tada povećao interes za islam u Americi?

AGIĆ: Više od mjesec dana poslije te tragedije može se reći da se interes povećao u ogromnoj mjeri. Amerikanci su pohrlili u islamske centre, u džamije, u biblioteke, u knjižnice da potraže literaturu o islamu. Imam podatak da je gotovo nemoguće naći primjerak prevoda Kur'ana na engleski jezik. U velikoj mjeri je povećana prodaja islamske literature u Americi. Iz iskustva mogu reći da ja od 11. septembra do danas nisam imao dana a da nisam učestvovao na dva-tri sastanka, učio i podučavao Amerikance o islamu u našem Islamskom centru, ili sam išao u crkve, sinagoge ili u srednje škole. Amerikanci se uče jer žele da saznaju šta je to što motivira muslimanske mudžahedine da čine to što čine. Žele da saznaju gdje oni crpe snagu i motivaciju za tako nešto.

- Može li se odgovor naći u Kur'anu?

AGIĆ: Nije dobar način da se nemuslimani poučavaju o islamu čitanjem Kur'ana. Kur'an je ustav. Morate biti stručnjak da biste mogli tumačiti ustav. Postoje pravnici koji su specijalisti za tumačenje ustava. U islamskoj zajednici postoje stručnjaci koji su eksperti za tumačenje Kur'ana. Ne može svako tumačiti Kur'an.

- Da li je ikakav rat dozvoljen prema Kur'anu?

AGIĆ: Dozvoljen je odbrambeni rat, preventivni rat i defanzivni rat. Muslimani su dužni da brane druge muslimane kada su napadnuti. Tu vrstu džihada može objaviti samo legitimna vlada jedne islamske zemlje.

- Da li je poziv Bin Ladena na sveti rat legitiman u muslimanskom svijetu?

AGIĆ: Nije. Ne znam šta mu daje legitimitet. Ko je Bin Laden? Kakvo je njegovo obrazovanje, kakav je njegov autoritet, kakav je njegov kredibilitet, kakva je to njegova vlada, kakav je njegov doprinos islamu? Ništa mu ne daje kredibilitet. On je za mene jedan običan manijak koji zloupotrebljava vjeru i vjerska osjećanja neobrazovanih muslimana u Peshawaru. Zavodi ih i tjera u samoubistvo.

- Na osnovu čega jedan dio muslimanskog svijeta ima razumijevanja za ovakav oblik borbe? Vi ste sami na to upozorili. Rekli ste da je u Londonu u jednoj džamiji služena dženaza za otmičare aviona.

AGIĆ: Opet se vraćamo na problem vehabizma. Te džamije su isključivo vehabijske džamije. Ljudi koji vode te džamije su bez elementarnog poznavanja islama. Ono što znaju je naopako. Oni sami sebi tumače Kur'an. Ne pozivaju se na islamske autoritete, ne pozivaju se na osnivače četiri pravne škole. Oni idu direktno u Kur'an, nađu neki ajet iz Kur'ana koji se odnosi na borbu muslimana za vrijeme Božijeg poslanika sa mušricima i koji tretira taj problem borbe između muslimana i mušrika i misle da je taj ajet upućen njima. Uzme Kur'an i pročita da treba da se bore protiv neprijatelja. To nije tako. Kada god su muslimani zapostavljali ne vjeru kao takvu, već i poznavanje vjere, to je završavalo propašću. Ovo se odnosi i na kršćane i na Jevreje. Vjera se mora poznavati da bi se mogla pravilno upotrebljavati. To možete da uporedite sa uputstvom za upotrebu nekog proizvoda. Ne možete sami sebi dati uputstvo za upotrebu islama. Religija je oružje.

- Zašto je baš u muslimanskom svijetu u 20. vijeku ojačao teroristički pokret? Šta je izvorište terorizma?

AGIĆ: Možemo govoriti i o terorizmu kod kršćana i kod jevreja i kod muslimana. Nije istina da postoji terorizam samo kod muslimana. Irci upotrebljavaju terorizam u borbi protiv Engleza. Zadržat ću se sada na terorizmu kod muslimana. Seid Husein, jedan od najvećih muslimanskih autoriteta danas, ukazao je na jedan veliki problem o kojem muslimani uopće ne govore. On je rekao da je natalitet među muslimanima ogroman. Taj natalitet ne prate obrazovne institucije, ne prati školstvo. Školstvo ne može da podmiri potrebe za školovanjem ogromne eksplozije stanovništva u islamskim zemljama. Sada je veliki broj mladih muslimana koji nemaju prilike da steknu ni osnovno obrazovanje ni o vjeri, ni o čemu. Oni se mogu zloupotrijebiti u šta god želite, spremni su za novac sve uraditi.

- Kakav je odnos islama prema samoubistvu? Pitam Vas jer je Bin Laden u svojoj poruci rekao da će hiljade njegovih sljedbenika dati život u svetom ratu koji je on proglasio.

AGIĆ: Odnos islama prema samoubistvu, po svim pravnim školama, jeste da je samoubistvo jedan od najvećih grijehova koje musliman može počiniti. Čim neko učini samoubistvo, prestaje biti musliman. Postoji fetva koju je izdao muftija Saudijske Arabije tretirajući problem u Izraelu i Palestini - u njoj se kaže da je samoubistvo smrtni grijeh i da sve one samoubice koje svojim samoubistvom ubijaju druge, umiru kao nevjernici i takvim se neće ni dženaza klanjati niti će biti ukopani u groblje gdje se ukopavaju muslimani.

- Posljednjih dana od 11. septembra mnogo šta se piše i doznaje. Doznalo se i mnogo toga što se ranije nije znalo - kako se živi u Afganistanu, doznali smo da je tamo zabranjena televizija, internet, školovanje žena, da su žene pokrivene od glave do pete, da su rušeni spomenici Budi. Kakva je to verzija islama?

AGIĆ: To je ta vehabijska verzija, ta verzija islama koja će nas, ako ništa ne poduzmemo, koštati života. U Americi se islam lijepo počeo širiti. Poslije ovoga što se desilo, proces islamizacije Amerikanaca je prestao. Islam u Americi je vjera koja se najbrže širi. Bojim se da je ovim događajem sve usporeno ili možda čak zaustavljeno. Ovo nas vraća 50 godina unazad. Sami Afganistanci priznaju i govore da prakticiranje islama u posljednje vrijeme u Afganistanu je njima strano. Nikada do tada se žene nisu zabrađivale, nikada nisu pokrivale lica. Bin Laden je sebi dozvolio da upotrebljava mobitel, da upotrebljava i televiziju, i satelit, i sve ostale izume Zapada, i koristi ih u borbi protiv Zapada. Zapad je pronašao mikrofon, Zapad je pronašao televiziju, telefon, i on se time bori. Mislim da je to vrlo hipokritski.

- S obzirom na velike proteste povodom napada na Afganistan u muslimanskom svijetu, postoji li opasnost da zbog svega toga Bin Laden povuče za sobom većinu muslimana?

AGIĆ: Ne mislim da su muslimani u tolikoj mjeri naivni da povjeruju da trebaju dati podršku Bin Ladenu koji nema nikakvog niti vjerskog niti političkog kredibiliteta. Ja u to ne vjerujem. Većina muslimana u svijetu su miroljubivi ljudi, kulturni ljudi, ljudi koji zagovaraju toleranciju. Takva je ogromna većina muslimana. Samo mali, neznatan broj muslimana pravi ovakve probleme. Naša poslovica kaže: "Šta jedna budala može napraviti, to stotinu pametnih ne može popraviti." To je tačno. Ne mislim da će Bin Laden naići na neku veliku podršku među muslimanskim masama.

- Šta se promijenilo u životu muslimana u Americi od 11. septembra?

AGIĆ: Neki su postali samouvjereniji, neki su postali zabrinuti, neki su postali nervozni, kako ko. Ko vjeruje čvrsto i ispravno, nema čega da se boji. On kaže istinu onakva kakva jeste. Oni koji su bili nestabilni u svome vjerovanju sada su još nestabilniji. Muslimani koji su bili samo imenom muslimani, vjerovatno će promijeniti ime. Takvi su se toliko uplašili da kriju svoj identitet. Sramota je kriti svoj identitet. Moramo ga pokazivati i preko svoga imena, kulture, oblačenja i ponašanja. To ne treba da krijem i želim da preko tih svojih vanjskih obilježja započnemo razgovor o mojoj vjeri, da objasnim da je islam vjera mira, tolerancije i prosperiteta, a ne vjera ubijanja i terorizma.

- Da li je moguće masovnije antimuslimansko raspoloženje? Osjećate li to? Imaju li ljudi problema ako je vidljivo da su muslimani?

AGIĆ: Problemi postoje, ali ne u onoj mjeri u kojoj se očekivalo. Očekivali smo veće probleme i strašnije reakcije. Bilo je oko dvjesta-trista incidenata, ali sa oko desetak miliona muslimana u Americi, to je neznatno.

- Šta mislite da je presudno što do toga nije došlo?

AGIĆ: Bilo je presudno to što je predsjednik George Bush pametno postupio kada je dan poslije tragedije otišao u vašingtonsku džamiju i tamo održao neku vrstu konferencije za štampu, gdje je kazao da se muslimani nemaju razloga osjećati krivim, da su muslimani u Americi ravnopravni građani Amerike i ono što bude poduzimano od strane američke vlade neće biti poduzeto radi razračunavanja sa islamom i muslimanima, već radi razračunavanja sa onim elementima islama koji prakticiraju terorizam. Kod nas u BiH i na Balkanu bi se moglo dosta toga naučiti iz američkog načina života. Američki primjer suživota je primjer koji može pomoći suživotu i pomirenju u Bosni i Hercegovini.

- Rekli ste da je lakše prakticirati islam u Americi nego u nekim muslimanskim zemljama.

AGIĆ: Lakše je jer imamo puna prava. Ne mogu naći niti jedno pravo koje nemamo, ne znam da mi je ijedno pravo kao muslimana ugroženo. Tako se osjećaju svi muslimani ovdje. Jedini problem je što u američkim školama nema vjeronauke pa su vjernici bilo koje vjere primorani da osnivaju svoje privatne škole; mislim da to dugoročno nije dobro. Sva druga prava su zadovoljena. Naš guverner države Illinois je prije izvjesnog vremena potpisao zakon po kojem će svako onaj koji bude prodavao halal meso sa lažnom etiketom da je halal, a nije halal, biti kažnjen kaznom od 1.500 dolara i zatvorom od šest mjeseci. (Halal meso je meso životinje koja je zaklana po islamskim propisima.) Muslimani su prije izvjesnog vremena poduzeli akciju da se izda poštanska islamska markica, i ona je izašla. Na njoj piše: "Bajram šerif mubarek olsun!" - Sretan Bajram. Svi Amerikanci danas kupuju te markice. Kada bi u Bosni zahtijevali i tražili da bude markica sa tom porukom, bilo bi problema. Postoji poštanska markica u Americi sa jevrejskim porukama. To nikome ne smeta i ne treba da smeta.

- Koji su stereotipi koje, po Vašem mišljenju, treba razbiti kada je u pitanju islam i muslimanski svijet?

AGIĆ: Stereotipa ima nekoliko. Kod nemuslimana u Americi vlada mišljenje da su samo Arapi muslimani i da su to ljudi obojene kože. Oni ne znaju da ima muslimana i u Evropi, oni ne znaju da su Turci, Bošnjaci i Albanci muslimani. Oni ne znaju da su stanovnici Malezije i Indonezije muslimani. Pored toga, velike su predrasude kada su u pitanju prava žene u islamu. Oni smatraju da je žena u islamu potcijenjena, ponižena i da je građanin drugoga reda. To nije tačno.

Arhiva Dani
230