| |
U obilju reagiranja na
tekstove objavljene u našem magazinu, pažnju mi je privuklo
jedno koje smo dobili prije nekoliko dana. U njemu doskorašnji
direktor BH Gasa Zijad Bajramović reagira na konstatacije
iznesene u našem listu od gospodina Fejsala Hrustanovića
i gospodina Alije Behmena, po kojima je gospodin
Bajramović, lopovlukom, krađom, te svojom nesposobnošću i
rasipnošću, BH Gas najdirektnije oštetio za preko milion maraka.
U pismu upućenom Danima,
gospodin Bajramović nijednom riječju ne demantira tvrdnje
o vlastitim astronomskim primanjima za vrijeme svog direktorskog
mandata, kao i o enormnim troškovima reprezentacije, njegovog
mobitela i putovanja. Umjesto toga, šalje pismo koje bi zauzelo
dvije stranice našeg magazina, u kojem se koristi učenim frazama
("moralni kategorički imperativ") koje ne demantiraju
optužbe na njegov račun, iznoseći pritom niz optužbi i uvreda
na račun gospodina Hrustanovića. Telefonirao sam gospodinu
Bajramoviću i objasnio mu da njegovo pismo ne možemo objaviti
zbog obima, skrenuvši mu pažnju da njime nijednom riječju
nije odgovorio na iznesene optužbe. Rekao sam mu da smatram
da je u njegovom interesu da pošalje drugo pismo i da u njemu
izloži argumente kojima demantira navode povodom kojih se
javlja. Dobio sam hladnokrvan, osoran odgovor da mu to ne
pada na pamet, čak i nakon moje konstatacije da neću žaliti
truda da sam istražim činjenice o njegovom direktorovanju.
Obećanje sam ispunio i
preda mnom je više od dvadeset stranica precizne dokumentacije
koja potvrđuje da su konstatacije o Bajramovićevom lopovluku
više nego utemeljene. U najkraćem, rezime direktorovanja BH
Gasovog šeika izgleda ovako: za troškove reprezentacije u
2000. godini Bajramović je potrošio 192.444,70 maraka; za
prvih šest mjeseci ove godine direktor je potrošio 135.282,02
marke (po 743 marke svakodnevno, uključujući i subote, nedjelje
i praznike); za troškove službenih putovanja u prošloj godini
potrošio je 58.416,43 marke, dok je u prvih šest mjeseci ove
godine za iste svrhe potrošio 33.252,06 maraka; za donacije
u prošloj godini (poput 10.000 DM listu Ljiljan), ovaj
dobrotvor je potrošio 208.567,50 maraka, dok je za prvih šest
mjeseci 2001. godine potrošio 66.221,03 marke. S obzirom da
potrošači gasa "imaju" mogućnost širokog izbora
snabdjevača, to je Bajramović dio sredstava trošio i na reklamiranje
svoje firme: tako je u prošloj godini potrošeno 135.137,23
marke (uglavnom u "visokotiražnim, uticajnim i uglednim"
medijima, poput izvjesnog Starta - 17.860 DM). Za prvih
šest mjeseci ove godine tako je potrošeno 67.145,99 maraka.
Direktor je, naravno, morao i komunicirati sa okolinom, pa
je, pored korištenja službenih telefona, njegov mobitel koštao
BH Gas ukupno 30.294,17 maraka (1.683 marke mjesečno). Pored
mjesečne plate od, prema jednom izvoru 5.000, a prema drugom
3.700 maraka (Bajramović u telefonskom razgovoru nije želio
otkriti kolika je bila), direktor je donosio i odluke o isplati
posebnih nagrada: krenuo je, pogađate, od sebe, nagradivši
se sa 10.824 marke.
Obilje poslovne dokumentacije
BH Gasa nudi još mnogo mogućnosti za ilustriranje načina na
koji je direktor Bajramović grijao i "vozao" Bosance,
sve dok se nova vlast nije dosjetila da se umiješa u svoj
posao i zainteresira za rad Bičakčićevog pulena. No,
vjerujem da će i prezentirano biti više nego dovoljno. Nažalost,
ono što ledi krv u žilama i više od hladnih radijatora jeste
činjenica da vlasti Alijanse nisu pokazale ni znanja, a, ruku
na srce, ni pretjeranih ambicija da i puno veće bajramoviće
od Bajramovića privedu pravdi.
Jedna od glavnih predizbornih
parola doskorašnje opozicije i u Srbiji i u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini govorila je o odlučnom obračunu sa kriminalom
koji će se dogoditi čim opozicija dođe na vlast. No, djelimičnog
razloga za zadovoljstvo, kada je u pitanju sankcioniranje
kriminala od strane prethodnih vlasti i njihovih miljenika,
za sada imaju samo birači koji su svoje glasove poklonili
koaliciji predvođenoj Zoranom Đinđićem i Vojislavom
Koštunicom. Usvojenim Zakonom o ekstraprofitu, srbijanskoj
vlasti je omogućeno da konfiskuje barem značajan dio bogatstva
kojeg su najveći profiteri Miloševićevog režima stekli pljačkajući
građane Srbije. Tako je ovih dana dinastiji braće Karić
ispostavljen prvi račun od 68 miliona njemačkih maraka, sa
vrlo preciznim rokovima uplate, pod prijetnjom prinudne naplate
iz njihove velike imovine.
Uoči prošlogodišnjih općinskih
izbora, lider Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija
je u intervjuu sa stranica ovog magazina poručio: "Pobjeđujemo
sigurno, a u obračun sa lopovima krećemo od najvećih!"
Moguće je da glavni socijaldemokrata misli da je prvi dio
obećanja ostvaren zahvaljujući njemu, a ne baš zahvaljujući
tome što su ljudi povjerovali u drugi dio. No, nema nikakve
sumnje da svi birači koji su povjerovali Lagumdžijinom obećanju
već sada imaju više nego dovoljno razloga da se osjećaju prevarenim.
Ili nam se definitivno
valja navikavati na onu narodnu, po kojoj "vrana vrani
oči ne vadi".
|
|
