DANI: Gospodine Bešiću, možete li 20 dana nakon Vaše neopozive ostavke reći zašto ste zapravo smijenjeni?

BEŠIĆ: Da, zapravo - moja je ostavka očigledno iznuđena. Sad sigurno znam i zašto: moj rad ili moj način rada u vođenju Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH nije odgovarao najmanje trojici ljudi. Mislim da mogu reći da su to gospoda Safet Halilović, Mustafa Pamuk, pa i član Predsjedništva - gospodin Beriz Belkić.

DANI: Svi su oni iz Stranke za BiH koja Vas je i kandidirala na to mjesto. Da li je tačno da je sukob između Vas i Stranke za BiH počeo zapravo na samom startu, kada ste Vi na mjesto direktora policije imenovali Dragana Lukača a SBiH smatrala da to mjesto, po nekoj internoj raspodjeli funkcija, pripada Bošnjaku?

BEŠIĆ: Pazite, ja jesam imenovan kao kandidat Stranke za BiH iako nisam član te stranke. Vjerovatno su uzeli u obzir neke moje reference iz ranijeg perioda i rad u policiji. Ja sam se tom poslu suprotstavljao, ali nisam ga ni mogao odbiti: želio sam pomoći Alijansi za demokratske promjene u stvaranju sistema, u stvaranju institucija sistema, jer dobro znam da bez uređene države, bez vladavine prava nema šansi za budućnost. Zato sam se prihvatio posla da uredim MUP u skladu sa ustavnim nadležnostima tog ministarstva, da stvorimo jedno ministarstvo koje će zaista funkcionisati u skladu sa modernim evropskim standardima. Moram priznati, uz veliki pomoć Misije UN, posebno Jacquesa Paula Kleina i komesara IPTF-a, mi smo za relativno kratko vrijeme iznenađujuće uspjeli da napravimo jednu organizaciju na ovim savremenim modernim evropskim standardima. Čak smo pripremili i zakon koji je moja ostavka malo odložila a na kojem smo dugo radili, potpuno novi zakon o MUP-u Federacije koji ugrađuje ove promjene. Naravno, odmah sam otpočeo sa poduzimanjem konkretnih mjera u samoj organizaciji. Tada je uslijedio i prvi sukob, dakle odmah na startu. Međunarodna zajednica je vršila izuzetno velike pritiske da u toj novoj organizaciji, koju je potvrdila Vlada Federacije BiH, na mjesto direktora dođe profesionalac policajac hrvatske nacionalnosti. Ako se sjećate, to je bilo u jeku stvaranja tzv. Hrvatske samouprave i mislim da je bio mudar politički potez da se zaista na to mjesto postavi Hrvat kako bi se uputila jasna poruka da se ne radi, kad je riječ bar o funkcionisanju tog ministarstva, ni o kakvom dijeljenju mjesta po etničkom kriteriju, već po profesionalizmu, odnosno da se dokaže da su svi kadrovi jednako tretirani. Tu je nastao problem: ja sam insistirao da se to pitanje postavi pred Alijansu jer to ne može biti stvar samo jedne partije. To je svakako privremeno rješenje jer zakon predviđa da se formira posebna neovisna komisija, sastavljena ne samo od radnika ministarstva nego i od uglednih javnih, kulturnih, naučnih i političkih radnika i da se poslije objavljenog konkursa izvrši izbor tog komesara.

DANI: Da li je Alijansa razmatrala Vaš zahtjev?

BEŠIĆ: Nemam informacije da se tome unutar Alijanse pristupilo na organiziran način. Bilo je samo neformalnih razgovora. S obzirom da se to sve odužilo i da je Vlada Federacije ukinula mjesta pomoćnika ministra, a bilo ih je sedam, postavilo se pitanje s kim raditi. Po novom principu, ministar, njegov zamjenik, komesar uprave policije i sekretar ministarstva čine tu glavnu strukturu u okviru kuće. Morao sam reagirati i donio sam privremeno rješenje uz punu saglasnost premijera Behmena. Naravno da nisam htio mimo Vlade i mimo premijera donositi odluke: ja, ustvari, po zakonu i treba da kao ministar odgovaram Vladi i Parlamentu, i ja sam se toga uporno držao.

DANI: Hoćete da kažete kako se ispostavilo da se od Vas očekivalo da odgovarate partiji, a ne Vladi?

BEŠIĆ: Upravo to. Očekivalo se da odgovaram partiji i to samo jednoj partiji. Ne zaboravite pritom da je Alijansa usvojila svoj program, i svi koji su u Alijansi taj su program prihvatili: tu se govori o visokoj profesionalizaciji, o depolitizaciji, o stvarnju sistema. To je sukob riječi i djela, zvaničnih stavova i onoga što treba primijeniti u praksi. Uvjeren sam, odnosno potpuno sam siguran da bez profesionalne policije, depolitizirane policije nema države niti ima sistema. Svako drugo rješenje značilo bi stvaranje političke policije, a barem mi znamo kuda to vodi sve narode i sve građane ove zemlje.

DANI: Da li ste Vi to rekli predstavnicima SBiH?

BEŠIĆ: Bilo je nekoliko susreta, zadnji se dogodio kod gospodina Safeta Halilovića, dakle dopredsjednika Federacije, koji mi je nudio neke kadrove unutar MUP-a. S obzirom da te ljude znam, rekao sam da ta rješenja ne mogu prihvatiti. Prvo, ne mogu prihvatiti nikoga ko nema određeno iskustvo, praksu i znanje iz oblasti u kojoj treba da radi, a kako mi je ponuđen kadar za mjesto načelnika sektora sa kriminal, najjačeg sektora u ministarstvu i glavne poluge samog ministarstva, ja sam rekao da nema potrebe da o tome razmišljam ili da se s nekim konsultujem. Pazite, to je jedan fini čovjek, ali on je završio DIF, i to u ratu, i nema niti jednog sata iskustva na poslovima kriminala. Rekao sam: "Vi to možete uraditi, ali sa novim ministrom, ja iza toga stajati neću." Želim da kažem da je čitav ovaj posao oko organizacije ministarstva i bio u funkciji da uđemo u trag organizovanom kriminalu, korupciji, proizvodnji i prodaji droge, da uđemo u trag ilegalnoj imigraciji, i vjerujete mi da smo taj posao stavili na prave osnove. Hoću da se zna da smo upravo na tragu mnogih dokaza, ušli smo u analizu, jer smo procijenili da to može biti jedan od bitnih kanala u organizovanom kriminalu, tzv. fiktivnih firmi, ušli smo u analizu humanitarnih organizacija, i početni rezultati već potvrđuju da se najveći dio organiziranog kriminala odvijao upravo preko tih tzv. fiktivnih firmi. Tvrdim da je budžet Federacije BiH najmanje za dva puta uskraćen, a on sada iznosi više od 910 miliona.

DANI: Zbog još jednog imenovanja ste žestoko prozvani: u pitanju je gospođa Mirsada Žutić.

BEŠIĆ: Jesam, ali pazite - opet je riječ o privremenom rješenju. U ovom slučaju, zamjenik i ja smo tražili rješenje iz strukture zaposlenih, nekoga ko je mogao da pokrije logističke poslove za oblasti iz izvorne nadležnosti federalnog MUP-a. Na osnovu konsultacija, ne ulazeći u dublju provjeru, odlučili smo se za postavljenje gospođe Žutić za v.d. sekretara. Nevjerovatno, ali odmah je počela hajka: pojavio se spisak od 93 čovjeka koji su naturalizovani Bosanci, radi se o mudžahedinima, a koji su dobili državljanstva od Centra službi bezbjednosti. Navodno je gospođa Žutić potpisala ta rješenja. Odmah smo istražili o čemu se radi: prvo, to uopće nije bilo u nadležnosti CSB-a, već je tada bilo u nadležnosti RMUP-a i to je uradio tadašnji ministar, odnosno on je potvrđivao ta rješenja, ili njegovi pomoćnici nadležni za te poslove, a tek onda je to išlo u CSB kao naređenje da se unese u knjigu matične evidencije.

DANI: I, ko je potpisao rješenja o prijemu mudžahedina u državljanstvo?

BEŠIĆ: Ministar ili njegov pomoćnik koga je on ovlastio. U periodu na koji se odnosi ovaj akt sa 93 imena, ministar je bio Bakir Alispahić. Dao sam precizan zadatak našoj unutrašnjoj kontroli da do kraja ispita sve relevantne činjenice vezano ne samo za ovaj spisak već za sva rješenja o prijemu u državljanstvo. Htio sam da se utvrdi direktna odgovornost i mislim da je taj posao pri kraju i da će novi ministar zateći na stolu kompletan izvještaj.

DANI: Gospodine Bešiću, Vi ste u jednom periodu u Ministarstvu vanjskih poslova obavljali dužnost na kojoj ste također imali uvid u prijem u državljanstvo BiH i dodjelu pasoša mudžahedinima. Šta ste Vi u tom periodu uradili?

BEŠIĆ: Ja sam u Ministarstvu vanjskih poslova bio pomoćnik ministra za analizu, tehniku i informacije, to je dosta veliki sektor, a ovim se poslovima bavilo konzularno odjeljenje, koje je imalo svog pomoćnika. Analiza koja se sada radi pokazat će zapravo kako je to rađeno i koliko je to bilo u skladu sa zakonom a koliko ima falš rješenja. Ja nisam u MVP-u imao direktnu vezu s tim poslovima, ali sam posjećivao jedan broj naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u Evropi, samo u Evropi, i mogu vam reći da sam slao svoje izvještaje iznenađen kako se taj posao radi šablonski, rutinski i očigledno bez odgovarajućeg zakonskog postupka, što sve za posljedicu ima upravo sadašnju situaciju.

DANI: Nakon 11. septembra i terorističkih ataka na New York i Washington čini se da idemo u drugu krajnost, proganjajući bukvalno sve koji liče na mudžahedine. Vaš donedavni zamjenik, gospodin Limov, priznao nam je već da su petorica Pakistanaca koje je MUP uhapsio i prije vremena ispratio iz BiH, zaslužili ispriku, kao i zemlja iz koje dolaze. U javnosti se stiče dojam hajke... Ima li je?

BEŠIĆ: Situaciju koja je stvorena poslije 11. septembra ja bih nazvao međašem u svijetu. Ona je dramatizirana, možda i s pravom s obzirom na čin koji se desio u SAD-u. No, ona je posebno dramatizirana u BiH, i sve što je sa Istoka, sve što je iz arapskih i islamskih zemalja, na neki je način mirisalo na opasnost da ima neku vezu sa organiziranim terorizmom. Pet Pakistanaca koji su imali vize i koji su na osnovu njih boravili u BiH, prema informacijama SFOR-a i nekih obavještajnih službi, bili su u to vrijeme jedna rizična grupa i prema nama je upućen zahtjev da se oni moraju vratiti prije vremena. Tako se desilo da su se vratili dva dana prije.

DANI: Oprostite, o čijem zahtjevu govorite?

BEŠIĆ: Bio je to zahtjev SFOR-a i američke ambasade, a na osnovu obavještajnih podataka sa kojima su raspolagali. Protiv petorice Pakistanaca nije vođen nikakav postupak, ali ti su nas obavještajni podaci toliko pritiskali da smo morali nešto poduzeti. Mi smo to, naravno, uradili na najblaži mogući način, oni faktički nisu bili ni zatvarani, ni u pritvoru, ni pod istragom, samo da bismo mogli da ih ispratimo s obzirom na rizik kojeg bismo, da se eventualno nešto desi, morali da preuzmemo na sebe. Odmah nakon toga pozvao sam ambasadora Pakistana i ispričao mu pravu istinu i on mi se zahvalio, svjestan situacije koja je stvorena u BiH a koja je bila rizik i za njih.

DANI: Ne čini li Vam se da je takav obavještajni pritisak i takav zahtjev američke ambasade uistinu uplitanje u unutrašnje poslove jedne zemlje koje prelazi i granice dobrog ukusa?

BEŠIĆ: Teško je sada dati precizan odgovor. Znate ko su SAD - najveća, vodeća svjetska sila. Amerika je dosta pomogla BiH i ta je pomoć vidljiva i možda je ona i najveći garant izlaska iz ove krize. Ja sam na neki način u to i ubijeđen i, prema tome, nije baš bilo jednostavno, kad uzmete u obzir čin koji se desio i pritisak emocija, odgovoriti - ne, nas se to ne tiče, dajte nam dokaze. Mislim da smo u tom trenutku povukli pravi potez, jer, zapravo, glavna meta su mudžahedini, koji su, i sada tvrdim - iako ih ne dovodim u vezu, jer nemam dokaza, sa organizacijom Al Ka'ida, niti sa činom terorizma u SAD-u - izuzetno rizična grupa, i u ovoj situaciji svaki kontakt, pogotovo sa strane, može da bude opasan. Ja u policiji tako gledam, možda bih i ja na nekom drugom mjestu drugačije razmišljao. Ali očigledno je da su te grupe visokorizične i otuda je akcija koja je organizovana, i već dobrim dijelom provedena, upravo bila fokusirana da se spriječi da te grupe postanu uporišta namjera Al Ka'ide da ovdje kuje planove za teroristička dejstva, ne samo u Americi nego i ovdje i, vjerovatno, po Evropi.

DANI: Javno ste saopćili da raspolažete podacima o dolasku 70 saradnika Osame bin Ladena i Al Ka'ide u BiH. Jeste li i te podatke dobili iz američkih obavještajnih izvora?

BEŠIĆ: Ja sam dobio provjerene obavještajne podatke da se negdje oko 100 ljudi iz Afganistana priprema doći u BiH i da su najmanje 70 njih saradnici Bin Ladena, te da bi bilo dobro da se ta poruka uputi javno. Kao prvo, da znaju, ako se upute ovamo, da ih ne čeka raj, već pakao, i tako sam i rekao, a druga je poruka bila adresirana na State Department - da je BiH uistinu članica Alijanse antiterorističkih zemalja u borbi protiv terorizma. Tim smo činom javno potvrdili svoju odlučnost u toj borbi na strani antiterorističke koalicije. Napominjem da je to provjerena informacija.

DANI: Šta mislite da li je i ogromno zalaganje međunarodne zajednice, pa i samog otpravnika poslova američke ambasade u BiH, određeni vid zahvalnosti za toliko Vaše razumijevanje i uvažavanje tih obavještajnih podataka?

"Očekivalo se da odgovaram partiji i to samo jednoj partiji"

BEŠIĆ: Sve što sam radio, radio sam zbog BiH. Siguran sam da bi se svaki promašaj u ovakvoj situaciji vratio kao težak bumerang našoj zemlji, a nama ne trebaju novi tereti jer ne možemo izdržati ni ove što sad nosimo. Kliznuli smo u krizu za koju ne znam može li biti dublja. Vrijeme će pokazati, a mislim da je djelimično već i pokazalo, da sam bio u pravu u poduzimanju mjera zarad naše bezbjednosti.

DANI: Gospodin Limov je u nekoliko navrata optužio AID da ne shvata značaj opasnosti tzv. arapskog faktora. Dijelite li Vi to mišljenje?

BEŠIĆ: AID je služba koja je organizovana '96, u neko drugo vrijeme i sa vjerovatno drugačijim zadacima. AID se najviše fokusirao na utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i smatram da im se mora priznati da su napravili veliki posao, ali mislim da su vjerovatno daleko manje bili spremni da fokusiraju svoj rad na ovo novo stanje.

DANI: Direktor AID-a i nosilac najviših ratnih priznanja, Kemo Ademović, u intervjuu Danima je svojevremeno izjavio da iza Edina Garaplije, službenika AID-a optuženog i osuđenog zbog napada na drugog službenika iste kuće - Nedžada Herendu, stoji Aktivna islamska omladina. Vjerovatno ćete se složiti sa tezom da je riječ o organizaciji čiji su stavovi, najblaže rečeno, bliski rizičnim grupama o kojima Vi govorite. Zanima me jeste li sa AID-om ostvarili ili barem tražili ikakvu saradnju u istraživanju tih zajednica?

BEŠIĆ: Kemo Ademović je uistinu ličnost koja ima svoje zaslužno mjesto u BiH u toku i poslije rata. Pokušavao sam s njim razgovarati o tome u kojoj mjeri je AID jedinstvena služba i u kojoj mjeri eventualno u okviru AID-a postoji neka paralelna služba. Nemam dokaza, ali, po mom osjećaju, u tome je problem. Čak sam sklon tvrdnji da se dobrim dijelom ta paralelna služba pokrivala AID--om i u okviru AID-a radila neke druge stvari. I ta Kemina izjava o kojoj govorite upućuje na isto. Može reći ko šta hoće, ali ja sam siguran da je Kemo Ademović visoko moralna ličnost, dokazani patriota ove zemlje, ali on će taj teret, tu hipoteku AID-a, nositi dok je živ i mislim da je i on u to uvjeren. Kroz AID su se prelamale mnoge stvari i mogu vam reći da sam, kad sam govorio o svojoj ostavci odmah pošto sam je podnio, istakao kao jedan od razloga i svoj dojam da nekome ne odgovara što smo došli do saznanja o organizovanom kriminalu. Vama ću reći: mi smo također došli do saznanja, a ta se rabota poklapa sa 11. septembrom, da je jedan broj lica u okviru ovih rizičnih grupa počeo vrlo uporno da radi na nekoliko stvari. Fokusirali su se na formiranje nove islamske zajednice koja bi djelovala po Šerijatu i iskustvima i praksi čistih islamskih zemalja. Dakle, htjeli su takvu paralelnu organizaciju, zatim stvaranje aktivne islamske omladine sa izraženim elementom politike, čiji cilj mogu samo da naslutim, ali koja je trebalo da organizira život u Federaciji gdje su Bošnjaci većina, također po Šerijatu, te stvaranje muslimanskog bratstva u Sarajevu. Cilj ovog bratstva je da u sebe usisa sve one snage koje su, da tako kažem, na pozicijama zloupotrebe islama u političke svrhe, a trebalo je da predstavlja krovnu organizaciju koja bi u dugoročnijem planu stvarala sistem koji bi vjerovatno imao intenciju da postane državni. I to je, naravno, valjan razlog za izvršavanje prave analize državljanstava, pri čemu se mora imati na umu da ukoliko neko mijenja identitet pri promjeni državljanstva, on je ili nešto uradio ili nešto tek želi da uradi.

DANI: Slažete li se sada sa tvrdnjom izrečenom u prošlom razgovoru sa Vama da bez potpunog razrješenja domaćih slučajeva u MUP-u i AID-u, odnosno otkrivanja ubica Nedžada Ugljena i rasvjetljavanja ostalih afera - policija, a ni obavještajna služba neće moći naprijed?

BEŠIĆ: Ne samo da je ta tvrdnja tačna, to je nužno uraditi, ali ja sam i tada smatrao da se to ne može uraditi prije negoli se uspostavi sistem i vladavina prava. Kad sam rekao da mi to nećemo moći uraditi, mislio sam, kao prvo, na to što nemamo izgrađenu državu, a samim tim ni sistem, niti obavještajno--sigurnosnu službu koja bi morala doći do nekih činjenica. Kad obezbijedimo stvarnu vladavinu prava, otvorit ćemo sigurnu šansu za budućnost naše djece.

DANI: Gospodine Bešiću, kako objašnjavate skandal sa potjernicom za novinarom Edinom Avdićem?

BEŠIĆ: Vrlo jednostavno: očigledno je slučaj Edina Avdića bio dio scenarija. Zašto ne reći naglas da je na mom diskvalificiranju i diskreditaciji Slobodna Bosna radila kontinuirano šest mjeseci. Slučaj Edina Avdića je slučaj koji se dešava svakodnevno, pogotovo poslije 11. septembra, otkada su mjere bezbjednosti u svim zemljama povećane. Edin Avdić je zadržan na istanbulskom aerodromu zato što je turska policija u svom kompjuteru našla lice istog imena i prezimena, iste godine rođenja, pri čemu treba znati da je u pitanju potjernica Interpola raspisana '98. godine, ali ne crvena potjernica, na kojoj stoji fotografija i otisak prsta, već difuzna potjernica, koja se odnosi samo na one zemlje koje procijeni policija koja raspisuje potjernicu. Austrijska policija je odlučila da raspiše tu tzv. difuznu potjernicu, koja je važila za zemlje Evrope, izuzev Schengena, i na toj potjernici nije bilo ni fotografije ni otiska, jer to vjerovatno i nemaju. Turska policija je, dakle, zadržala Avdića, no ništa od svega toga apsolutno nema veze sa federalnim MUP-om. Pasoši i lična dokumenta su u nadležnosti Kantona i zato i tvrdim da je nekom trebala cijela ova farsa i konstrukcija. Ono što me začuđuje jeste likovanje - otjerali smo Bešića, na redu je Klein, no posebno me je iznenadio intervju Beriza Belkića, koji je pokrio sve insinuacije i laži, i to kao član Predsjedništva. Kolektivni šef države mora znati kako mu funkcioniše vlastiti sistem u državi na čijem je čelu; ako ne zna, neka se kani tog posla. Belkić mora znati da u nadležnosti FMUP-a nije taj posao, a on je još frustriran što policija nije reagovala i pomogla tom Avdiću. Kako može policija bilo koje zemlje da se miješa u rad policije drugih zemalja? Šta je sa diplomatskom mrežom? Što nije pitao konzulat i ambasadu koju imamo tamo, već je jednostavno frustriran kako mi to nismo izvadili našeg čovjeka kojeg drže sedam sati izolovanog? E, to je skandal i to je i bila kap u prepunoj čaši: ja s takvim ljudima neću da radim.

DANI: Šta mislite o prijedlozima za Ramu Maslešu kao Vašeg nasljednika i Munira Alibabića za mjesto direktora AID-a?

BEŠIĆ: Mislim da je Ramo Masleša, barem u odnosu na ostale kandidate, daleko najbolje rješenje. Znam ga kad je bio na čelu CSB-a Mostar i znam da je došao u sukob sa Bakirom Alispahićem, koji ga je smijenio s te funkcije. Sad je profesor na Kriminološkom fakultetu u Sarajevu. Samo, ne znam koliko on zna šta ga očekuje na tom mjestu, koliko je svjestan činjenice o kakvom se okruženju radi, ako prihvati kurs da zaista dovede projekat profesionalne i depolitizirane policije i njenog čišćenja od inih natruha iz vremena koje smo prošli, jer ni policija nije izolovana, bar nisu pojedinici, od raznih nezakonitih radnji. Ako istraje, ova će zemlja dobiti šansu da se obračuna na pravi način sa nedovršenim stvarima i onim koje su u toku. Što se tiče Munira Alibabića, imam malo drugačije mišljenje. Postoji jedno pravilo u politici: onaj koji se sam gura, nikad mu ne daj da dođe na to mjesto. I sam sam svjedok - sad bi bio komesar, sad ministar, sad direktor, i mislim da to nije dobro. Bojim se da će tim činom Alijansa dobiti kobru u njedrima. On je duboko frustriran čovjek.

Arhiva Dani
230