Arhiva Dani 230 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Kad će Lagumdžija u Kakanj Prlić u Haagu: Kooperativan do kraja? Ivanićeve iglene uši Robija u Republici Srpskoj Kako BiH finansira strane stručnjake Danas na Breci, sutra na Ciglanama

---

LIČNOST U FOKUSU
Munir Alibabić

Ratni, a i predratni šef DB-a. Ratni šef Centra službi bezbjednosti Sarajevo. Posljednjih godina nije mu se dalo. Nakon zakulisnih igara i prosipanja prljavog veša, ratne 1994. smijenjen je, i razišao se s najvažnijim kolegom iz tog vremena, Bakirom Alispahićem. Prljavi veš, otkriven i prešućen, iskopan ili podmetnut, pokrivao je suštinski uzrok razlaza: pitanje ko će biti bliskiji i bitniji tadašnjem stožeru prosperitetno kontrolirane moći, Aliji Izetbegoviću.

Dedi Aliji trebali su obojica, ko manje - ko više, pa je s Alispahićem fingirao zahlađenje, čuvavši ga na ključnim pozicijama dok je mogao, a Alibabića sklonio u debelu hladovinu Interpolovog ureda: daleko, daleko od realne policijske moći. Jedine moći s kojom je Munja umio i želio baratati. U ratu zapamćen kao vrhunski profesionalac, višestruko je dokazivao patriotsku odanost. Doduše, i morao se potruditi jer je u sjećanjima halke ne-više-tako-mladih muslimana nosio oreol "komunističkog isljednika" i "okorjelog udbaša", dakle čovjeka koji je u procesu dvanaestorici 1982. radio za tužitelje.

Obavještajac po opredjeljenju, policajac koji je živio svoj posao, političar iz nužde, publicista po potrebi. Uvijek s jasnim ciljem: zasjesti opet na neku stolicu s koje će u ruke čvrsto pohvatati sve konce zakulisnih igara, kakvim je vičan. I prilika se ukazala: strpljivo čekajući, Alibabić je dočekao, da u ime Alijanse preuzme fantomski AID. Agencija za istraživanje i dokumentaciju, u idealima numića i onih behmena bošnjačka CIA, u postdejtonskoj realnosti bila je tek poligon za namirivanje starih računa: personalna pitanja rješavana su ubistvima (Nedžad Ugljen), kidnapovanjima (Nedžad Herenda), zatvaranjima (Edin Garaplija).

No, služba kojom je komandovao Kemo Ademović ipak je bila sljednica SDB-a, iz čijeg šinjela je Munja tek silom (ne)prilika izašao. No, nije se u njemu još ni na smotru prošetao. Ivo Komšić već traži njegovu smjenu, u ime SDP-a, neosporno najjače partije u Alijansi. Komšić tvrdi da imenovanje Alibabića za šefa AID-a i Ivice Lukšića za šefa SNS-a ruši temeljni princip SDP-a. A taj princip je ukidanje paralelnih institucija. Međutim, ni u daleko ozbiljnijim državama od naše, ni u daleko demokratskijim uređenjima od našeg, imenovanje čelnika (polu)tajnih službi nije nikad isključivo stvar principa. Nego i stvar mutnih procjena, (ne)izvršenih usluga, strateških i taktičkih greški ili pogodaka, iskustva.

A iskustvo koje Komšić kao bivši član Predsjedništva Republike BiH ima s Munjom, nije baš svijetlo. Naime, u vrijeme kad je Alibabić odletio s funkcije, jedan od prikrivenih razloga bila je sklonost neovlaštenom prisluškivanju. Prema podacima iz povjerljivog izvještaja Predsjedništva, u vrijeme kada je smijenjen, Alibabić je neovlašteno prisluškivao 405 ljudi koje je sam procijenio kao "bezbjednosno zanimljive" hajduke. Među zvučnijim imenima s te liste, koju je Komšić, jamačno, vidio, morao je prepoznati aktuelnog premijera i ausenministera Dejtonistana, Zlatka Lagumdžiju. I danas, dakle, kada je stožer prosperitetno (ne)kontrolirane vlasti u penziji, aktuelno je pitanje: ko je tihi čuvar dosjea s imenom druga Lagumdžije, mukotrpno prikupljanog decenijskim trudom cinkaroša onog SDB-a i jako zanimljivog onom stožeru vlasti. Sve u svemu, unatoč svojim nesumnjivim kvalitetima Alibabić će teško ostati na poziciji prvog obavještajca u Bošnjaka, ako se svih 405 hajduka konsoliduje, jer u ovoj se zemlji zlo pamti duže od dobra.

---

RIJEČ U FOKUSU
Holokaust
Piše: Mile Stojić

"Koristim svaku priliku da se ispričam svima kojima su Hrvati ikada učinili nešto nažao, a posebno Židovima", rekao je hrvatski predsjednik Mesić nakon razgovora s izraelskim predsjednikom Moshe Katsavom. Svaki Hrvat, koji imalo drži do svojega dostojanstva, pronaći će u ovim formalnim državničkim riječima olakšanje, pa čak i katarzu. Čin isprike za zločine je simboličan, jer narode i države privodi pomirenju i sretnijoj budućnosti.

Teret holokausta koji nam je u naslijeđe ostavila jedna kvislinška fašistička država, konačno je i formalno priznat i zbačen sa naših leđa, za račun budućnosti, koju, ovako mali i ništavni, možemo graditi jedino u suglasju sa drugima. Naciokomunistička diktatura koja je u Hrvatskoj bila na vlasti posljednje desetljeće pokušavala je ustaški zločin nad Židovima i drugim narodima minorizirati, zataškati, pa čak i opravdati. (Tuđman je minimalizirao broj jasenovačkih žrtava, a i javno se hvastao činjenicom da mu supruga nije ni Židovka ni Srpkinja!).

Riječ holokaust grčka je složenica (holos - cijeli i kausis - čin paljenja) predstavljala je nekad žrtvovanje obredne životinje (bika, janjeta, ptice), koja se morala potpuno spaliti na žrtveniku. Obred je opisan u Bibliji u Levitskom zakoniku (Lev 1). To je osobito žrtva okajnica. Riječ je u prošlosti često označavala samu žrtvu, žrtvovanje.

Zadnjih pedesetak godina ona se upotrebljava kao sinonim za istrebljenje Židova koje su provodili njemački nacionalsocijalisti, ali i domaće ustaše i četnici. Neki historičari i lingvisti vjeruju da je od ove riječi adekvatnija riječ šoah, koja na hebrejskom znači katastrofa. Riječ šoah u Bibliji se najčešće veže za priču o Jobu (Jovu), čovjeku pravednom i dobrom, kojeg su stigle sve nesreće ovoga svijeta. Biblija kaže da je Bog dopustio Sotoni da se iživljava nad Jobom kako bi testirao njegovu vjeru. Job je izgubio djecu, blago, a tijelo mu je prekrio crni prišt (antraks). Jobova metafora je žrtva nevinog.

Sinonim riječi holokaust jest moderna kovanica genocid (grč.-lat. genos - rod, pleme; occidere - uništavati, ubijati), ušla u upotrebu 1946. godine na sudskom procesu protiv ratnih zločinaca u Nürnbergu, jer su postojeće riječi bile nedostatne da se opiše monstruozna stvarnost. Za zločin genocida odgovarale su gotovo sve Hitlerove glavešine, dok je Führer sam sebi presudio u svom podzemnom skloništu.

Međunarodni sud u Haagu presudio je da je u slučaju Srebrenice srpska vojska učinila djelo genocida nad bošnjačkim narodom, što je prvi takav slučaj nakon nacista u povijesti moderne Europe. Glavni zapovjednik tog genocida Milošević upravo se nalazi pred porotom Međunarodnoga suda, gdje mu se odmjerava krivica, dok se dva njegova izvršitelja i šegrta, Karadžić i Mladić, još uvijek skrivaju po bosanskim šumskim brlozima. Hoće li oni izići pred sud (kojeg, kao i Milošević, kažu, ne priznaju!) ili će se povesti za primjerom svoga uzora i učitelja Adolfa, pokazat će dani i godine koje slijede.

---

Prlić u Haagu: Kooperativan do kraja?

Dani su iz odlično obaviještenih izvora, koji su željeli ostati anonimni, saznali: zapečaćena koverta s optužnicom Haškog tribunala već je uručena Jadranku Prliću! Nezvanično saznajemo da je zatražio samo time-out od deset dana, da se pripremi. Predstoji mu, vjerovatno, podugačak proces. No, dosljedan svojim tvrdnjama o nevinosti i pragmatičnoj igri koju je od Daytona naovamo vješto i umješno vodio na bh. političkoj sceni, dr. Prlić je navodno obećao punu saradnju s organima Tribunala. Očekuje se da će njegova svjedočenja pojasniti mnoge mutne epizode, raščistiti dosta nedoumica i uklopiti brojne kockice u krvavi mozaik onoga što se zvalo "Herceg-Bosna". Isto tako, ni optužbe od kojih će se morati odbraniti nisu nimalo neozbiljne. Podsjetimo samo na najozbiljniju: potpis tadašnjeg premijera na ukaz vlade HRHB kojim su osnovani konc-logori. Prlić je od osnivanja takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne obnašao niz ključnih funkcija, i sigurno je da je posjedovao određenu moć. Na Haagu je da utvrdi kolika je toj moći srazmjerna odgovornost. I udio u zločinu.

---

Ivanićeve iglene uši

Koliko esdeesovaca može da prođe kroz iglene uši, mogao je da se upita ovih dana premijer Republike Srpske Mladen Ivanić o svojim grješnim koalicionim partnerima. Razlog takve zapitanosti o prirodi SDS-a Ivanić je imao prošle nedjelje, kada se u parlamentu prvi put nasukao na megalomanske zahtjeve SDS-a i kada mu je ta stranka uskratila podršku za Vladin izvještaj o realizaciji zaključaka sa prethodne skupštine. Šta bi mogao biti razlog nagovještaju do sada najdublje krize Ivanićeve vlade? Možda najave polugladnih penzionera da će se dovući pred njegov kabinet zahtijevajući pare? Ili štrajk ljekara koji se nisu na vrijeme prebacili u švercere? Možda korupcija u pravosuđu, koje za krađu sudi samo još džeparošima? Ništa od toga.

Kako tvrdi sam Ivanić, do razlaza je došlo zbog njegovog odbijanja da ispuni želju SDS-a da njihovog čovjeka postavi za direktora Rafinerije ulja u Modriči, jedne od rijetkih firmi koje sedmogodišnja vladavina SDS-a u Republici Srpskoj nije uspjela da uništi. Zato je Ivanić sa parlamentarne govornice optužen za loše stanje u naftnoj privredi, gdje, eto, nedostaje samo jedan provjereni esdeesovski kadar pa da, umjesto ulja i nafte, iz cijevi pokuljaju med i mlijeko. Prethodno, kao vješt kadrovik, Dragan Kalinić, lider SDS-a, imao je ideju da premijera pošalje na popravni, pa se njegova partija založila da izvještaj ide na doradu i da bude proširen prijedlogom mjera za poboljšanje teškog stanja u prehrambenoj, drvnoj i naftnoj industriji i da se o njemu raspravlja na narednoj sjednici. Drugim riječima, osim kadrova za naftu, SDS ima i kadrove za šumska gazdinstva (samo pečatiš drvo, a para kaplje) i za prehrambene firme.

Kada ni to nije prošlo, nije mogao proći ni izvještaj i bio je to do sada najjači šamar Ivaniću koji je od svojih saveznika dobio na javnoj sceni. Krizu vladajuće koalicije odmah su pokušali da iskoriste iz SNSD-a Milorada Dodika predlažući Ivaniću da formira prelaznu tehničku vladu bez SDS-a, koja bi funkcionirala do prijevremenih izbora koji bi se održali u maju ili junu. Kao, oni bi da spasu Rafineriju i šumu od SDS-a.

I tako izgleda Ivanićev problem: umjesto da je od kadrova SDS-a, koji su pljačkali od 1990. do 1997. godine i kadrova "nadolazećeg" SNSD-a, koji su to isto radili od 1998. do 2000. godine, napravi gužvu pred nekim istražnim zatvorom, gužvu je napravio pred Vladom. I šta mu preostaje? Da sam pokuša da se provuče kroz iglene uši.

---

Robija u Republici Srpskoj

Skoro pola godine trebalo je Osnovnom sudu u Trebinju da izrekne prvu presudu za nerede počinjene u tom gradu 7. maja, prilikom pokušaja postavljanja kamen-temeljca na mjesto nekadašnje Osman-pašine džamije. Milinka Vukalovića, onog što je imao look Draže Mihailovića i učestvovao, između ostalog, i u batinjanju Daniela Ruiza, specijalnog izaslanika Visokog predstavnika u Trebinju, navedeni sud je 18. ovog mjeseca osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. U presudi koju je potpisala sutkinja Gordana Šalvarica stoji da se Vukaloviću u kaznu uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru, a ono je, po njoj, trajalo od 9. augusta do 3. septembra ove godine.

Međutim, Dani doznaju da Vukalović niti je kada bio u pritvoru niti sada služi ostatak kazne. Naime, prema informacijama koje smo dobili u Trebinju, Vukalović je, čim je bio uhapšen, dao kauciju od tri hiljade maraka i više se nikad nije pojavio u zatvoru. Sutkinja Šalvarica za Dane je izjavila da nije upućena u to da li je optuženi Vukalović zaista bio pritvoren i da je to u nadležnosti organa gonjenja, te da je kaucija za puštanje iz pritvora redovan postupak po Kaznenom zakonu Republike Srpske.

---

Kako BiH finansira strane stručnjake

Sredinom oktobra Bosna i Hercegovina je od Svjetske banke uzela još jedan kredit. Ovaj put radi se o Kreditu za tehničku pomoć privatizaciji u iznosu od 19.797.478 dolara. Ovom sumom, u konvertibilnim markama više od 40 miliona, trebali bi se navodno finansirati strani eksperti koji će nam pomoći da privatiziramo tzv. strateška preduzeća. Tako u obrazloženju kredita stoji da će nam trebati ugovarači prodaje za prodaju preduzeća i da se za njihove plaće ima izdvojiti 10.560.000 dolara, ili 793.673 dolara za naše, a 9.766.327 dolara za strane stručnjake. Za savjetnike u privatizaciji komunalnih preduzeća treba 600.000 dolara ili 50 hiljada za naše, a 550 hiljada za strane. Za konsultante koji će pružati tehničku pomoć u raščlanjivanju, koncesiji, proceduri nesolventnosti, i studije treba milion i 880 hiljada dolara, od toga za domaće stručnjake 50 hiljada, a za strane čak milion i 830 hiljada. Zatim se navode troškovi za razvoj tržišta kapitala, podršku regulatornim okvirima, institucionalnu podršku za tenderske biroe i institucionalnu podršku agencijama za privatizaciju u vrijednosti od 9.055.115 dolara i za, pazite sad, nepredviđene troškove: milion i 200 hiljada dolara!

Dakle, Bosna i Hercegovina sama će da plaća strane stručnjake koji, usput rečeno, ovdje još od završetka rata pretvaraju državno vlasništvo u privatno, i ona će taj kredit otplaćivati godinama i na njega plaćati kamatu. Naime, poznato nam je da su stranci, otkako je USAID prije skoro dvije godine prestao finansirati projekat privatizacije, uzeli privatizaciju "strateških preduzeća" u svoje ruke. U Federaciji BiH tako je napravljena famozna lista 86 preduzeća, ali ona ni do danas nisu privatizirana. A u ponedjeljak je 22. oktobra Federalna agencija za privatizaciju obznanila da je lista tih preduzeća prepolovljena! Sada se sasvim logičnim nameće pitanje hoće li se smanjiti i broj stručnjaka, stranih i domaćih, i hoće li nam i dalje trebati skoro 20 miliona dolara za "tehničku pomoć privatizaciji"? I hoće li, kad već stvari stoje ovako, od uzetog kredita preostati išta novca i preusmjeriti se u druge svrhe?

A znajući kakva preduzeća imamo i za kakve se male pare ona prodaju, neki domaći stručnjaci, čija stručna pomoć naravno nije ukalkulirana u onih dvadesetak miliona dolara, računaju da će na kraju cijena kredita "za tehničku pomoć" sa kamatom skoro dostići cijenu koju trebamo dobiti prodajom preduzeća. Jednostavno rečeno - ostat ćemo i bez preduzeća i bez para.

---

Danas na Breci, sutra na Ciglanama

Stanari zgrade u ulici Jovana Bijelića 1-8 u sarajevskom naselju Breka strahuju da bi se jednog dana mogli probuditi na Ciglanama. Jer njihova zgrada jednostavno - klizi. Uz to, u stanovima su popucali zidovi, štokovi vrata i prozora su izvaljeni, a ni poplave im nisu strane. A sve je počelo prije sedam mjeseci, kada je pred tom zgradom, na zelenoj površini, građevinska firma "Butmir" započela gradnju "luksuznih stanova i restorana",

Stanari su u početku pisali peticije i tako se obraćali nadležnim službama u Općini Centar, na čijem se području naselje Breka i nalazi. Ne znajući šta ih čeka, tada su tek tražili da zaštite zelenilo pred zgradom. No, kako je vrijeme odmicalo i temelji nicali, a prvi zidovi u rečenoj zgradi počeli da pucaju, tako su i njeni stanari okrenuli kajdu, pa su od nadležnih zatražili da na teren izađe građevinski inspektor. I to je jedino što im je od mnogobrojnih zahtjeva usvojeno, rekla je Anica Mujkić, jedna od stanarki ovog naselja.

Kada je posjetila Breku, Šefika Softić, urbanističko-građevinska inspektorica je naložila hitno obustavljanje gradnje. U zapisniku koji je sačinila u julu ove godine navela je: "Nalaže se izvođaču da HITNO obustavi sve radove i da angažuje Institut za geotehniku da sačine elaborat sanacije navedenih pomjeranja tla i pucanja zidova i iste u što kraćem roku otkloni"

Nakon toga gradilište je posjetio Alija Demirović, direktor Zavoda za geotehniku i fundiranje, koji je nezvanično izjavio da gradnju treba obustaviti i konstatovao da se tlo pokrenulo.

No, kako je Demirović Danima rekao, Zavod za geotehniku i fundiranje je nakon toga izvođaču radova na Breci GP "Butmir" ponudio svoje usluge, ali su ih ovi odbili uz obrazloženje da im cijena ne odgovara, te da će se oni obratiti dugoj firmi. "Sada je problem što se geomehanikom bavi svako, a jedino Zavod ima kompetentne stručnjake", prokomentirao je Demirović.

Nakon toga GP "Butmir" je navodno angažirao neke stručnjake, ali njihove nalaze stanari čiji su stanovi uništeni nikada nisu dobili. Gradnja je nastavljena. Dok je nicala jedna, druga zgrada je tonula. Sa njom je "potonuo" i zapisnik što ga je sačinila inspektorica Mujkić i njena naredba "hitno obustaviti radove".

Stanari zgrade Jovana Bijelića 1-8 žive u panici. Oni, kažu, ne mogu a da se ne prisjete da je zbog klizišta i ignorisanja pritužbi, pa čak i od kantonalnih i federalnih vlasti, prije tri mjeseca u Skerlićevoj ulici došlo do eksplozije plina u Zavodu za zaštitu žena i materinstvo. I treba li još reći da su klizište koje je prouzročilo eksploziju plina prouzrokovali radovi na gradilištu - u komšiluku.

---