Opet ista slika: grupa ljudi pred zgradom Ureda visokog predstavnika poluglasno protestira izgovarajući potpuno iste rečenice koje su se čule i prije dva mjeseca, i prije tri mjeseca, i prije X mjeseci. Opet ista slika: činovnici OHR-a, praveći se da ih razumiju, smrtno ozbiljnih lica, zabrinuto klimaju glavom. Opet ista slika: glasnogovornik OHR-a izgovara iste riječi koje je izgovarao i jučer, i prekjučer, i svih ovih dana i godina, pa kaže kako su "odluke Visokog predstavnika obavezujuće", kako "OHR pažljivo prati situaciju", kako je nešto "neprihvatljivo" i kako ništa "nije isključeno" Da, naravno, opet su pred OHR dolazili Bošnjaci iz Kotorskog, opet da protestuju jer se opet na njihovoj zemlji grade kuće za raseljene Srbe iz Federacije, a OHR opet posmatra, i opet čeka, i opet prati, i opet ne prihvata, i opet kontaktira Farsa jedne odluke se nastavlja iako je situacija kristalno jasna: upad u tuđe vlasništvo, odnosno izgradnja kuća u Kotorskom zabranjena je još krajem augusta odlukom Wolfganga Petritscha, pa potom i Doma za ljudska prava, općinske vlasti u Doboju su obje odluke potpuno zaignorirale, a Petritschu nije palo na pamet da, za početak, smijeni načelnika općine. Tragedija Kotorskog je u tome što će Bošnjaci za dva mjeseca opet morati pred zgradu OHR-a, što će portparol opet reći kako OHR nešto pažljivo prati i kako je svjestan da zabranjena izgradnja i dalje traje. Istovremeno će srpski graditelji bez granica, koji su u augustu izlijevali temelje, u oktobru stavljali crijep, u decembru - udobno zavaljeni u fotelje u svojim novim, toplim domovima - gledati komšije na televiziji kako se smrzavaju čekajući Petritscha pred zgradom OHR-a.

Činilo se da je o nezavisnoj RTV stanici Studio 99 direktora i urednika Adila Kulenovića i njenom profesionalizmu sve rečeno. Međutim, kao što i ćorava koka nađe zrno, tako se desi da i Studio 99 reagira u pravo vrijeme na pravi način i ubode prvi ono što nije neko od koga bi se gledalac prije nadao. Riječ je, naime, o napadu na New York i Washington 11. septembra, za sada ključnom svjetskom događaju sa početka ovoga vijeka, koji je Studio 99, priključivši se na satelitski kanal CNN, na vrijeme prepoznao kao takav. I dok su ostale TV kuće u regionu puštale spotove, pojma nemajući šta se tog dana dešava, ili sate trošeći na pripremu za uključenje i prvu reakciju, gledaoci Studija 99 su već imali informaciju. Upravo ta blagovremena reakcija ovoj nezavisnoj RTV stanici sada pravi probleme kod Regulatorne agencije za komunikacije (CRA), koja vedri i oblači elektronskim prostorom BiH. Oni pitaju je li NRTV Studio 99 dobio dozvolu od CNN-a da prenosi njihov program!? Ako nije, ima da plati. Tako je menadžerski duh CRA proradio bez odgovora na pitanje da li je to Studio 99 za vrijeme napada na SAD trebao puštati, recimo, porniće, za koje ima dozvolu, potpuno svjestan onoga što se dešava u svijetu, ali nemoćan bez dozvole moćnog CNN-a? Konačno, sada kada je Kulenović čak dobio i priznanje od CNN-a da ova televizija nema namjeru povlačiti pitanje autorskih prava, bit će zanimljivo vidjeti da li će birokratski stupidna logika CRA i dalje insistirati da NRTV 99 nešto plati. Možda njima, ako već CNN neće pare.

Volker Schmidt, menadžer njemačko-američkog automobilskog giganta, prošle sedmice je na svečanosti u mostarskom Aluminiju uručio domaćinima ček na 100 hiljada njemačkih maraka za nastavak izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Ovim činom demonstrirana je zainteresiranost ove moćne kompanije za nastavak saradnje sa Aluminijom, koja bi, po planovima direktora Mije Brajkovića, trebala biti i okončana prodajom od Države prethodno otetog Aluminija. Dvije stvari u ovom poklonu bodu oči.

Prva je sramno nizak iznos upisan na čeku koji je Nijemac uručio. Zar samo stotinu hiljada maraka poklona kao čin javne demonstracije podrške Brajkoviću, koji je skoro do kraja doveo prodaju državne imovine za koju bi stranci svugdje u svijetu morali izdvojiti koju stotinu miliona maraka više? Zar samo toliko za Brajkovićev junački otpor pokušajima nadležnih državnih organa i finansijske policije da ustanove stvarnu vlasničku strukturu profitabilnog Aluminija?

Drugo, Hrvatsko narodno kazalište, koje se gradi na mjestu nekadašnje Robne kuće "Hit", nema neophodnu dozvolu Odjela za urbanističko planiranje Gradske uprave Mostar. S obzirom da Ured visokog predstavnika nije ništa preduzeo povodom ove besprave gradnje, čudno je kako istom prilikom nije upriličeno dodjeljivanje i specijalne pozivnice Wolfgangu Petritschu za svečano otvaranje kazališta. Ili je možda i njemu draži ček?

Da li je do lošeg prevoda ili se tečni engleski jezik Mladena Ivanića nešto pokvario, tek, gostujući u emisiji Svjetske službe BBC-a, premijer RS-a je rekao, a agencija SENSE prenijela, nešto kao: "Srebrenica - to je najgore što su Srbi mogli napraviti i zato ćemo platiti." Da li je Ivanića preplavila atmosfera objektivnosti koja vlada BBC-em ili mu se, na insistiranje britanskog novinara, omaklo nešto što nije želio reći? Bilo kako bilo, njegov istup prevazilazi sve što su političari iz manjeg bh. entiteta do sada bili u stanju prevaliti preko usta kada je u pitanju Srebrenica. Naravno, ovo iznenađenje moralo je biti kompenzirano sa par standardnih relativizacija krivnje za genocid počinjen nad nesrbima, čega se Ivanić, opet, latio a da ga BBC nije kako treba ni povukao za jezik. U skladu sa svojim dugogodišnjim političkim iskustvom, škakljivo pitanje odnosa prema Haškom tribunalu apsolvirao je sumnjivim obećanjem kako će dati ostavku ukoliko ne bude primjenjivan zakon o saradnji sa Haagom. Koliko je to obećanje utemeljeno, pokazalo se čim je rekao kako je odgovornost za hapšenje Karadžića i Mladića na međunarodnoj zajednici. Tako je ova Ivanićeva ekskurzija u pitanja ratnih zločina završila potpuno očekivano i na kursu njegovih koalicionih partnera iz SDS-a. Ivaniću, očito je, na pamet ne pada da naklonost međunarodne administracije u BiH plaća tako što će natjerati policajce u RS-u da po šumama i gorama naše zemlje ponosne hapse optužene ratne zločince. To je bilo jasno i prije BBC-a, jasno je i poslije, a ono sa Srebrenicom Pa bit će da mu se omaklo...

Građani će opet u redove pred šaltere, a država će opet ubirati veliku lovu za razne takse i formulare. Stvar koja u startu kida živce i prazni novčanike svih građana zemlje u kojoj se lična dokumenta mijenjaju makar jednom godišnje. No, to je izgleda neminovna negativna posljedica zaista dobre vijesti da su poslanici oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvojili Zakon o ličnoj karti, centralnoj evidenciji i razmjeni podataka, prebivalištu i boravištu, zaštiti ličnih podataka i jedinstvenom matičnom broju građana BiH. Iako su zakonska rješenja plod kompromisa (koji su neki odmah proglasili truhlim jer omogućava građaninu da zahtijeva unos naziva entiteta u ličnu kartu), ipak se radi o značajnoj promjeni od haotičnog stanja koje je vladalo na prostorima BiH proteklih godina. Usvajanje seta zakona iz Sistema zaštite ličnih podataka građana (CIPS) ne znači ništa samo po sebi, niti će, sasvim sigurno, ikome išta značiti to što će imati "glanc novu", ljepšu i uniformisaniju ličnu kartu. Radi se samo o tome što ovaj sistem, kako je objašnjavao predsjedavajući Vijeća ministara Lagumdžija, smanjuje ili ukida redove za vize pred ambasadama. Naravno, nova lična karta ne garantira bilo kakvu perspektivu (zbog čijeg odsustva se sada čeka na vizu), ali barem građanina BiH situira u međunarodne standarde i skida sa vječite liste sumnjivih kada putuje bilo gdje van granica ove države, ali i unutar Bosne.

"Nepoznata kombinacija kiselina, baza i cijanida mogla bi u svakom trenutku izazvati hemijsku reakciju, a otrovni gasovi predstavljaju stalnu prijetnju za okruženje. Još gore: skladište je smješteno svega nekoliko metara od (...) glavnih izvorišta pitke vode za grad Sarajevo." Ne, u glavnom gradu BiH nije na pomolu hemijski rat, nego se radi o sadržaju jednog izvještaja napravljenog prije ravno dvije godine!? U izvještaju se govori o otrovnim hemikalijama, već godinama uskladištenim u krugu fabrike Famos u Hrasnici, u neposrednoj blizini mjesta odakle se vodom za piće napaja Sarajevo. Tek su, izgleda, globalna histerija izazvana pismima koja prenose smrtonosne bolesti, odnosno najave novih terorističkih napada biološko-hemijskim oružjem natjerali Vladu Kantona Sarajevo da prepozna razloge za uzbunu. Sjetili su se "naših" otrova koji samo čekaju aktiviranje ili to da ih neko "pozajmi" za potrebe kakvog masovnog ataka na Sarajlije i donijeli odluku da ih konačno izmjeste van granica BiH. Unatoč godinama koje su prošle, odobravanje 360.000 maraka bi bio potez vrijedan hvale da kantonalna vlada, doduše do marta ove godine, nije već imala ponudu da se kompletna sanacija završi za 200.000 KM. Tako je, izgleda, panika kantonalnih birokrata skoro poduplala cijenu posla koji je, zarad zdravlja i života stanovnika Kantona, trebao biti davno završen.