trenutku kada se ovaj broj Dana nađe na kioscima, trajat će posljednje pripreme za veliki koncert Mladena Vojičića Tife u sarajevskoj Skenderiji. Koncert koji je prilika da se zaokruži 20 godina njegovog bavljenja muzikom, promoviše album Ostaću s tobom, ali i mogućnost da Tifa na sceni ponovo sretne prijatelje sa kojima je tokom svih tih godina sarađivao.

Mladena Vojičića se može smatrati ovakvim ili onakvim, može ga se gledati kroz prizmu nesumnjivog vokalnog kvaliteta ili ga spomenuti u kontekstu jedne od brojnih afera vezanih za njegovo ime. Može ga se sjećati po pjesmama koje su već postale antologijsko mjesto ovdašnje popularne muzike, ili po tome što je kao malo ko promijenio toliko bendova. Ali... U svim tim pričama, jedna se stvar ne može izbjeći: iskrenost čovjeka uvučenog u surovi show business.

Ko je kome predgrupa Iako se njegovi počeci najčešće vežu uz Bijelo dugme, priča zapravo počinje pet godina ranije. Još 1979. nastupa u jazz grupi Kako kad. Nakon toga pridružuje se bendu Paradoks, gdje bas svira Zlatan Ćehić Ćeha - koji će ostati Tifin prijatelj i saradnik u raznim fazama karijere. U oktobru 1980. Tifa odlazi u vojsku, a po povratku u Sarajevo saznaje da Paradoks više ne postoji. Ćeha je u međuvremenu prešao u grupu Top, pa mu se i Tifa pridružuje. Tu se zadržao do januara 1983, a onda nastavio u obnovljenoj Teškoj industriji. Nije dugo ostao ni sa njima. Stigao je nevjerovatan poziv: da pjeva u Bijelom dugmetu!

Goran Bregović je u to vrijeme pažljivo osluškivao sve što se dešavalo na sarajevskoj sceni i već je tada zapazio Tifu, ali kada je Bebek napustio matičnu grupu, on, istini za volju, nije bio njegov prvi izbor. Tek kada je Alen Islamović odbio primamljivu ponudu zarad neizvjesne karijere Divljih jagoda u inostranstvu, Bregović se sjetio divljeg momka koji tokom ljeta i rane jeseni 1984. godine postaje najveća enigma i najstrožije čuvana tajna u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Ljubomorno čuvan od očiju javnosti, Tifa je uigravan sa bendom na Jadranu. Krajem ljeta ulaze u studio i rade na novom albumu, da bi novi pjevač prvi put javno publici bio predstavljen na koncertu u sarajevskoj Slozi, u kasnu jesen, kada su nenajavljeni nastupili na koncertu Partibrejkersa. Publika u kultnoj koncertnoj dvorani nije očekivala takvu predgrupu, a, povrh svega, za potrebe videomaterijala pjesme su morale biti rađene na playback, što je izazvalo dodatno negodovanje. I već tada Mladen Vojičić pokazuje kako se njegov temperament teško da kontrolisati i malo je nedostajalo da dođe do incidenta. Tifa se i danas živo sjeća tih trenutaka:

"Pa jest, malo je falilo da dođe do frke. Samo što ja tu imam jednu malu ispravku. Oni su, ustvari, bili nama predgrupa, ali masa koja je došla toga nije ni bila svjesna. Nama su trebali ti kadrovi, ljudima je zasmetao playback i počeli su nas provocirati. U tom trenutku smo i Goran i ja eksplodirali. Svako na svoj način. Samo nas dvojica znamo šta se tu zaista desilo. Ni Zoka toga nije bio svjestan, ni Ipe, ni Vlado... I onda je Goran skontao da moramo odsvirati nekoliko pjesama uživo, što je jako bitno. Odsvirali smo četiri pjesme i ja sam dobio rat. Tu smo dobili prvu bitku i tu je Goran ostao, recimo, smireniji. Pazi, on u tom trenutku treba da krene na turneju sa 380.000 prodatih ploča, što do tada nikada nije napravio."

Bila je to tek prva dobijena bitka. Trebalo se dokazati na turneji koja je uslijedila. Tu počinje klasična priča o tamnoj strani slave. Momak koji je niotkuda stigao na naslovne stranice, pred prepune dvorane, počeo je život rock'n'roll zvijezde onako kako ga zamišljaju paranoični roditelji malodobnih djevojčica. Odjednom su tu "neke čudne materije" koje prate velike rock spektakle. Pred neke koncerte, pogotovo pred one velike, Tifa nije uspijevao da nađe neophodan mir i stabilnost. Turneja je ipak okončana, dvorane su bile pune, ali Tifa, kao i ostatak Dugmeta, znao je da je to daleko ispod onoga što su trebali pružiti.

Loše droge i ista takva svirka "Jebi ga, nisam trošio kvalitetne droge", reći će kroz smijeh, a onda znatno ozbiljnije dodati: "Znaš šta je bio veliki problem? To što su oni navikli na čovjeka prije mene, a to je Željko Bebek, navikli su na jedan profesionalan odnos i onda, u neko doba, dolazim ja - derište neko malo od 23 godine i oni očekuju od mene da se ja ponašam po onim uzusima, po onim poslovnim standardima kao što je to bio slučaj sa Bebekom. A ja sam tek počeo da sazrijevam. Ja stvarno volim taj period kada sam bio u Dugmetu i uvijek nastojim da zaboravim neke ružne stvari, ali Goran naprosto nije mogao dobiti od mene tu vrstu profesionalnosti. Jednostavno, on i ja se nismo družili dovoljno dobro, kvalitetno... totalno smo bili u različitim sferama. To je bilo baš drastično."

Sarajevski koncert početkom te 1985. lako se mogao pretvoriti u fijasko. Trebalo je nastupiti u svom gradu i suprotstaviti se transparentima i skandiranjima koja su tražila Bebeka. Činilo se da će i Bregović popustiti pod pritiscima i ipak vratiti starog pjevača. Koncert je spašen u posljednji čas, ali do izlaska na scenu nije se znalo hoće li Tifa uopće biti sposoban da nastupi.

"Ma taj koncert je bio pod upitnikom i zbog objektivnih razloga. Ja jesam imao nekih problema sa krajnicima. Onda se čak manipulisalo da li će na tom koncertu ipak nastupiti Bebek bez obzira što sam ja otpjevao tu ploču. Na svu sreću, ja sam izdržao taj presing. Jest da mi nije bilo lako, ali kad sam dobio tu bitku u Sarajevu, sve ostalo je bilo lakše - bez obzira na jedan odvratan koncert u Beogradu, gdje je bilo nekih 30.000 ljudi. Nedavno, kada sam boravio u Beogradu, prišlo mi je nekoliko djevojaka koje se danas bave novinarstvom a koje su tada bile šiparice. I onda mi kažu: 'Jao, znaš, ja sam bila osamdeset i pete na tom koncertu. Bilo je fenomenalno.' A ja znam kakav je koncert bio. Niti sam ja pjevao kako treba, niti su oni svirali kako treba. To je bio užas. I onda se ja zapitam: 'Pa, stani, gdje je onda prava istina, gdje je tu pravda?' Ja sam im rekao da je to, ustvari, bio k.... koncert, ali one su ga drugačije doživjele. A mene to, u principu, vrijeđa. Ispada da su ljudi došli samo da nas vide kao cirkusku atrakciju. To je bilo ružno, odvratno, ali svi su se razišli veseli."

Iz današnje perspektive, taj album, nazvan jednostavno Bijelo dugme kako bi i na simboličkoj ravni pokazao da grupa kreće ispočetka, ne samo da je (uz Bitangu i princezu, naravno) najbolji album ove grupe nego je i jedno od temeljnih pop ostvarenja na ovim prostorima. Danas kada čujete Padaju zvijezde, Jer kad ostariš, Lažeš, Za Esmu, Da te bogd'o ne volim, Lipe cvatu, to zasigurno znate. Ali, u vrijeme kada se taj album pojavio, mnogi su upoređivali Tifino pjevanje sa Bebekovim (iako takva poređenja danas izgledaju krajnje smiješna, jer se radi o dva suprotna pristupa i pjevanju i muzici i životu), čak se govorilo da Bregović, ne želeći radikalne rezove, insistira na tome da vokalom Tifa podsjeća na svog prethodnika.

"Ne bih ja rekao da je on nastojao da ja pjevam kao Bebek. Prije bih rekao da je to bila jedna doza straha, koja je sasvim opravdana - poslije 12 godina rušiš kompletan sistem, dovodiš novu facu. Ali Goran me nikada nije tjerao da pjevam kao Bebek. U dva-tri navrata, kada bi primijetio da možda naginjem malo njegovom stilu, čak je znao reći: 'Jebo te Bebek'. A ni ja ne mislim da sam ikada pjevao kao Bebek, niti sam se trudio da pjevam kao on, niti je Bijelo dugme tada bilo moja omiljena grupa. Mislim, mogao sam ja njih da slušam, ali daleko od toga da sam bio njihov fan."

Put za intenzivnu njegu Ipak, i pored svih tih razlika, Tifa krajem 1985. snimi duet sa Željkom Bebekom. Često se tvrdi da je to bio povod njegovom odlasku iz Dugmeta, mada je još tokom turneje postalo jasno da Tifa nije pravo rješenje za Dugme, niti su oni pravo rješenje za njega. Duet Široko nam toplo polje glamočko pojavio se na Bebekovom albumu, a Tifa je gostovao na njegovoj turneji.

"Lijepo smo se mi tada slagali. Imali smo 25 sjajnih koncerata u okviru te turneje. Bilo je to dobro druženje, samo što je Bebek malo htio da bude mlad. Između njega i mene je razlika od 15 godina. On je htio da prati moj tempo i na kraju se sve završilo na intenzivnoj njezi."

Nije taj tempo bio pretjeran samo za Bebeka, nego i za znatno mlađeg Tifu. Već od vremena nastupa sa Dugmetom njegovo ime se veže uz enormne količine alkohola, a sve češće se pominju i narkotici. Ubrzo izbija afera koja dobija i svoj sudski epilog, a Tifa zauvijek etiketu problematične rock zvijezde. Nikada nije krio taj dio svoga života, niti je pokušavao da se pravda. I nakon svih tih godina naprosto kaže: "Ja jesam bio u kontaktu sa raznoraznim drogama, ali vjeruj mi da su u svemu one najmanje bitne. Probao sam, maltene, skoro sve, ali ni na čemu nisam. Ne mogu ja sada da ti glumim nekog čistunca. Ja o svojoj karijeri govorim krajnje otvoreno. Ima tu, naravno, prljavih stvari, ali ni te prljave stvari nikada nikog oko mene nisu ugrozile. Nikada ni alkohol ni droge nisu bili stavka koja bi bitno uticala na moj život. Bilo je droge, bilo je alkohola, Bože moj. Ali, za razliku od moje generacije, ja sam relativno kasno stupio u kontakt sa drogom. To je za mene bila samo jedna nova stranica koju sam otvorio iz radoznalosti i onda je zatvorio. Jer, na kraju krajeva, da sam ja stvarno neki narkoman, ne bih sada sjedio ovdje sa tobom, nego bih bio na petom ili dva ispod zemlje."

Povratak na scenu dešava se krajem 1986, kada se Tifa pridružuje grupi Vatreni poljubac i sa njima snima sjajan album 100% rock'n'roll. Saradnja sa Milićem Vukašinovićem ne traje dugo: kada je Alen Islamović napustio Divlje jagode, Zele Lipovača ga poziva u ovaj sastav. Snimaju album Konji, koji će ostati upamćen po tome što gotovo sve trake nestaju iz studija. I po još jednoj, mnogo značajnijoj stvari: na tom albumu, naime, Tifa se prvi put pojavljuje u ulozi autora i to u pjesmi Zauvijek tvoj. I kasnije će raditi pjesme, ali to nikada neće biti prioritet.

"Ja sam po vokaciji pjevač, ali pošlo mi je za rukom da napravim te neke pjesme za koje mislim da mogu ostati. Kao ta Zauvijek tvoj. Ja sam radio pjesme i prije toga, ali ne želim da se namećem kao autor jer ja nisam autor. Ja sam mnogo bolji u ovom poslu kojim se bavim, a to je pjevanje. Pjesme se nekad, naravno, dese. Nikada to nije zanatski. Recimo, kada sam radio Zauvijek tvoj, ona je, maltene, ispala iz rukava, ili Ako odeš ti, Usne tvoje više nisu moje, Svejedno je... sve su one tako nastale. Nikada ne pravim pjesme sabirajući nešto i oduzimajući. Nego, ako ima - ima. I, eto, na moju sreću, desilo se da ima tih nekih pjesama. Ja stvarno živim svoj život i ja se poistovjećujem sa pjesmama, gdje u jednom trenutku apsolutno nije bitno ko je autor. Ja se ufuram u ono o čemu pjesma govori. Meni je bina ludilo, kao najintimnije stvari koje radim sa svojom ženom. Meni je bina snošaj."

Iskreno svoj Ni boravak u Jagodama nije dugo potrajao i krajem osamdesetih formira Tifa bend. Snima prvi solistički album, koji zbog mnoštva nesretnih okolnosti vezanih uz njegovu izradu, distribuciju i propagandu, nikada nije dostigao popularnost ni ranijih ni kasnijih ostvarenja. Radeći na narednoj ploči, udružuje sa sa Zlatanom Ćehićem Ćehom, nekadašnjim basistom Divljih jagoda, i 1990. u jesen objavljuje album Samo ljubav postoji. I ta ploča potvrđuje dvije nepobitne istine. Prvo, da Tifa još ima šta da kaže - najčvršći argument u prilog tome bile su pjesme Svejedno je, Ako odeš ti, Samo ljubav postoji... A sa druge strane, postalo je jasno da Tifa ipak najbolje radi kada ima nekoga uz sebe. Bilo da je to Goran Bregović, Milić Vukašinović, Zele Lipovača ili, u tom momentu, Zlatan Ćehić, pa kasnije Amir Bjelanović Tula.

"Znaš zašto? Ja nisam lider, mada po vokaciji jesam pjevač, a pjevač je neko istureno mjesto pa se s njim svi poistovjećuju. Ali ja nisam taj, ja moram imati nekoga ko to sve vodi. Ja sam strašno vjeran, vjeran kao pas. Nisam ja taj koji krči."

U svim tim kontaktima sada se javljaju i novi autori koji bi rado preuzeli Tifu i projekat vezan uz to ime. Tonči Huljić, lider Magazina, ostao je oduševljen načinom i lakoćom kako je Tifa otpjevao svoju dionicu u pjesmi Obećanja. Volio bi da mu uradi cijeli album, ali Tifa se još premišlja. Nije siguran da je to baš njegova vrsta muzike. Dino Merlin mu je ponudio pjesme koje su se Tifi jako dopale, ali nešto je u svemu nedostajalo. Druženje. Rekao je Dini kako su pjesme sjajne, ali da bi se morali više družiti da se "osjete" međusobno.

"Da, ja sam to njemu rekao. I to je stvarno fakat. A njegov komentar je bio, opet, onako, simpatičan. Nijednog trenutka se nisam osjetio uvrijeđenim zbog toga. Odmah se počeo žaliti Ruždiji (Ruždija Metanović, Tifin dugogodišnji prijatelj i menadžer, op. A.M.) i ne znam kome sve još, kao: 'Joj, pa stani, to znači da moram piti i drogirati se.' Niti sam mu ja rekao da mora piti, niti da se mora drogirati. Ja sam samo u svemu bio vrlo iskren. Daj da budemo zajedno i da se osjetimo. Razumiješ? Zajedno sam bio sa Goranom, zajedno sam bio sa Zeletom, zajedno sa Mićom. Ne nastaju te njihove pjesme preko noći. One nastaju iz druženja. Ne stoje pjesme po ladicama. Osim nekih. Kao što je bilo sa pjesmama za album 100% rock'n'roll. Recimo, Ne pitaj me je bila pet godina u Mićinoj fioci, ali je imao strašno pošten odnos prema njoj i znao je da on svojom interpretacijom ne može parirati tako jakom tekstu."

"Ja nisam lider, mada po vokaciji jesam pjevač, a pjevač je neko istureno mjesto pa se s njim svi poistovjećuju. Ali ja nisam taj, ja moram imati nekoga ko to sve vodi. Ja sam strašno vjeran, vjeran kao pas"

Vjernost o kojoj je govorio i osjećaj pripadnosti ne napuštaju ga ni u najtežim trenucima. Dobar dio ratnih godina provodi u Sarajevu. Nastaju pjesme U bolje sutra ćemo poć', Ponesi zastavu, Grbavica. Čak se pojavljuje i album Šareni dan, koji je trebao biti promovisan na koncertu u Domu mladih 1994. godine. Radi i duet Vraćam se tebi, seko sa Draženom Žerićem. Tada je postojao dogovor da otpjevaju tu pjesmu zajedno i u studiju za naredni album Crvene jabuke. Nakon pritisaka iz Croatia recordsa, uz Žerića je na toj pjesmi zapjevao Alen Vitasović. Tifa nikada ništa nije javno htio prigovoriti Žeri zbog toga, ali prisutna je primjetna doza gorčine kada mu se to pomene. A ima još razloga za gorčinu o kojima ne želi da govori. Ne želi ni da govori o svim neprijatnostima koje je imao u opkoljenom Sarajevu. Izbjegava priče o tome kako je brutalno pretučen, o pjevanju sa pištoljem prislonjenim uz sljepoočnicu. Čak negira i da su ovi događaji bili povod njegovom napuštanju Sarajeva.

"Nisam ja Sarajevo napustio zbog tih ružnih stvari, da se razumijemo, nego sam u jednom trenutku shvatio da sve to više nema nikakvog smisla. Onda sam zloupotrijebio ono što jesam da izađem. Doduše, ja sam odigrao dvije trećine te utakmice ovdje. Te batine nisu uopšte bile odlučujući faktor da izađem. Naprosto sam se u jednom momentu zapitao zašto da se moj mozak prosipa po ulici kad su već svi otišli. U vrijeme dok sam bio tu, ja sam samo radio ono što sam u tom trenutku najbolje mogao. Ponosan sam na te pjesme koje sam otpjevao. To su stvarno jake pjesme i pjesme koje su odredile na neki način naše živote u jednom periodu. Svakako mi je drago što sam otpjevao te pjesme koje su sada antologija. Jednu Grbavicu, pa Ponesi zastavu... Mada, Vikara (Dragan Vikić - op. A.M.) nije htio da se to puno vrti. U to vrijeme je bilo moderno da svaki komandant ima svoju pjesmu. On je nekako nastojao da se to izbjegne. Ne žalim ni za čim; malo se, ponekad, osjećam iskorištenim. Ponekad sam korišten kao Srbin, ponekad kao Hrvat, a volio bih da me gledaju kao Bosanca, onako kao što sam se i deklarisao. Ali, boli me briga. Jako je bitno da nikome ništa ne dugujem i da ne doživljavam moždane udare zato što sam deložiran iz stana koji sam zaposjeo, kao što se dešava nekim mojim kolegama."

Kraj deranja Tokom 1995. radi u Njemačkoj na albumu Dani bez tebe, na kojem sarađuje ponovo sa Zeletom Lipovačom, a tekstove iz Londona šalje Zlatko Arslanagić. Sa tom pločom tri puta zaredom puni Skenderiju. Nakon svega, postalo mu je jasno da je vrijeme za novo diskografsko ostvarenje i poslije više od pet godina pauze pojavljuje se album Ostaću s tobom. Kritika nije baš sa oduševljenjem dočekala ovu ploču iako se radi o vanserijskom i netipičnom ostvarenju. Komercijalni efekat također nije bio jednak onom sa prethodnim albumom. Na pitanje da li danas, kada posluša ovih deset pjesama, još voli taj album, Tifa odgovara: "Volim ja svaki svoj album. I ne samo svoje albume, volim ja i tuđe. A što se ove ploče tiče, ona stvarno nije pratila trendove, niti ja to umijem. Ustvari, mogao bih ja biti u trendu, ali onda to više nisam ja. Na ovom albumu sam pokušao da se više ne derem. Pun mi je k.... deranja. Pogotovo što su pjesme koje ja pjevam stvarno zahtjevne."

Čini se da ga sva ta medijska strka oko predstojećeg koncerta ne dotiče mnogo. Iako se najavljuje spektakl, iako su pozvani brojni gosti, ipak će to na kraju ostati gola razmjena emocija između Tife i publike, kao što je uvijek do sada bilo.

"Imam ja te neke goste. U principu, sve su to eminentni gosti. Ali mene trema hvata zbog nečeg drugog. Ja ne razmišljam o gostima. Mene puca trema samo da mi se ništa ružno ne desi u onom trenutku kada izađem na binu. Ja znam vrlo dobro da funkcionišem, ali moraš me prije toga osloboditi. Ja stvarno uvijek reagujem iskreno. I moje suze 1998. su stvarno bile suze. To nije bio znoj. Ja sam stvarno plak'o. Bio sam sjeban. Znaš, publika je to shvatila i odradila je dio posla za mene i ja sam im doživotno zahvalan. Tu sam ja puk'o k'o sajla. Nikada nijedan moj koncert nije bio lažiran. Neće biti ni ovaj petog oktobra. Ali ne znam kako će sve ispasti. Sa mnom se nikad ne zna, sa mnom nikad nisi načisto. Bit će pošteno i iskreno, to znam, a kako... pa vidjet ćemo. Nikada ni u životu ne može sve biti idealno."

Arhiva Dani
226