DANI: Gospodine Janjatoviću, u kolikom je tiražu štampano prvo izdanje Vaše knjige?

JANJATOVIĆ: Marta 1998. godine prvo je objavljeno 2.000 primjeraka, a par mjeseci kasnije je doštampano još 2.000 i tu je priča stala jer je bombardovanje Jugoslavije zaustavilo njen dalji život u javnosti.

DANI: Znam da je knjiga izazvala veliko interesovanje na cijelom području nekadašnje SFRJ, ali i šire. Imate li informacije o tome koliko je, otprilike, primjeraka prodano u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Makedoniji?

JANJATOVIĆ: Te podatke nemam. Znam da je veliko interesovanje bilo u Sloveniji i da su je ljudi dosta nosili u Hrvatsku jer tamo se tih godina nije mogla zvanično prodavati.

DANI: Zašto ste odustali od saradnje sa Geopoetikom i odlučili da knjigu ovaj put objavite u vlastitom izdanju?

JANJATOVIĆ: Kada neko kao ja ima 45 godina, većina stvari koje u životu radi predstavlja ponavljanje. Stoga sam bio zaintrigiran da vidim mogu li pored pisanja knjige da izguram i njeno pravljenje i distribuciju. I čini se da u tome uspijevam, a da ne govorim o zadovoljstvu koje završen i potpuno zaokružen rad donosi. Vjerovatno u svemu tome leži i potreba da se otkriju neke nove stvari, ali i želja da se svi konci priče drže u svojim rukama.

DANI: U čemu se tačno razlikuju ova dva izdanja? Da li ste izvršili samo dopune koje se tiču ovog produženog intervala (1960-2000. umjesto 1960-1997) ili je bilo i drugih izmjena?

JANJATOVIĆ: Pokušao sam da u knjigu ubacim sve bitne informacije vezane za period od kraja 1997. do maja 2001. godine i time je osvježim na standardan up to date način. Pored toga, knjiga je dobila novi dizajn korica, niz kvalitetnijih fotografija i oko sedamdeset novih enciklopedijskih jedinica. Međutim, nisu tu samo nove grupe koje su u međuvremenu stekle afirmaciju, nego i veoma stari sastavi (naprimjer, grupe iz šezdesetih - Žeteoci, Elektroni, Iskre) o kojima sam dobio dovoljno relevantnih podataka. Također, unio sam i neka imena koja nemaju mnogo dodirnih tačaka sa rock muzikom (kao što su Đorđe Marjanović, Srebrna krila) ali predstavljaju značajna poglavlja popularne muzike. I, naravno, ispravio sam neke propuste kao što su nepotpune biografije ili materijalne greške koje sam u međuvremenu otkrio. Dopunjeno izdanje sadrži i dodatak u kome je pregled ex yu-rock štampe i rock festivala.

DANI: Koliko znam, i zamjerke i pohvale dobivali ste iz svih država nastalih nakon raspada SFRJ, što je dokaz da ste obavili dobar posao? Možete li se prisjetiti nekih naročito paradigmatičnih zamjerki?

JANJATOVIĆ: U Beogradu sam označen kao neko ko je fasciniran hrvatskom i slovenačkom scenom i da sam nauštrb relevantnih grupa iz srpske provincije pisao o beznačajnim sastavima iz tamošnjih sela. U Zagrebu, u jednom prikazu je izašla ocjena da sam više pisao o Ribljoj čorbi nego o svim značajnim hrvatskim sastavima zajedno, i da "Srbima ne treba vjerovati ni kada se bave yu-rock enciklopedistikom". Stoga me je zagrebački književnik Zoran Ferić okarakterisao kao velikosrpskog kroatofila, što mi se, u svoj svojoj apsurdnosti, priznajem, dopalo.

DANI: U novinarskim krugovima često se mogu čuti komentari da je raspad SFRJ nanio najveću štetu sportu i rock muzici. Imate li uvid u dešavanja na rock scenama nekadašnjih yu republika i koje Vam se pojave čine najinteresantnijim?

JANJATOVIĆ: Raspad SFRJ, onako grozan kakav je bio, nanio je štete svima koji su tim haosom poneseni. Naravno da su sport i kompletna kultura tu također stradali. Tokom svih ovih loših godina sam se trudio da ostanem u toku sa ex yu-rock zbivanjima i smatram da sam, zahvaljujući medijima, putovanjima, direktnim kontaktima sa kolegama, muzičarima i prijateljima, dobro upoznat sa muzičkim događanjima. Lično sam veoma sklon solo karijerama Darka Rundeka i Zorana Predina, istarskim sastavima Gustafi, Gori uši Winnetou i KUD Idijoti, zagrebačkoj grupi Pips Čips & Videoclips, tu je i Šo Mazgoon!, novi sastav gitariste Maksa Juričića i bubnjara Borisa Lajnera, prijatno me iznenadila debi ploča grupe Sikter, a u Makedoniji su odlični solo radovi Bodana Arsovskog, Vlatka Stefanovskog, Vaska Serafimova, kao i diskovi grupa Anastasia i DD Synthesis.

DANI: Kako vidite budućnost rocka na ovim prostorima i mislite li da se ikada može ponoviti "zlatno doba" osamdesetih?

JANJATOVIĆ: Dobro je što su se postupno obnovile veze među muzičarima i što je sasvim normalno postalo da se svira u susjednim državama. To doprinosi konkurenciji, dizanju standarda i razmjeni ideja. O budućnosti je teško govoriti jer svaki put kada je trebalo nešto da prognoziram, ispao sam magarac zbog sopstvenog, ničim utemeljenog optimizma. A što se tiče zlatnog doba osamdesetih, to je jednom bilo, i teško da će ikada doći do slične ekspanzije dobrih grupa i pjesama koje traju i danas.

DANI: Kao enciklopedista morali ste ponešto zauzdati vlastiti ukus i prići temi s neke objektivne tačke gledišta. Ipak, šta je Petru Janjatoviću iz ex-yu rocka osobno najdraže? Šta najčešeće stavljate na gramofon ili CD-player?

JANJATOVIĆ: U najvećoj mjeri su to autori i sastavi koje sam pobrojao govoreći o aktuelnostima na ex yu-rock sceni. Tu su, naravno, i domaći sastavi Eva Braun, Kanda Kodža i Nebojša, Eyesburn, Hazari (najbolji etno zvuk u SRJ), Block Out, Ništa ali logopedi, Simić quartet i drugi.

DANI: Manje je poznato da ste Vi načinili i antologiju tekstova ex yu-rock pjesama pod naslovom Pesme bratstva i detinjstva. Čujem da i ovoj knjizi spremate drugo prošireno izdanje? Možete li ukratko predstaviti ovu antologiju te objasniti po čemu će se novo izdanje razlikovati od prvog?

JANJATOVIĆ: U njoj su u maniru antologije sakupljeni, po mom mišljenju, najkvalitetniji tekstovi ex yu-rock pjesama, od hita Osmijeh Grupe 220 iz 1967. godine do Nebo, nebo plavo je Obojenog programa iz 1991. godine. Ta knjiga se pojavila u ono grozno vrijeme krajem 1993. godine i doživjela je zaista emotivan prijem kod publike. Brzo se rasprodala, a kako je izdavačka kuća koja ju je objavila, propala, tako je nestala i knjiga. Zato sam riješio da ponudim dopunjeno izdanje u kome bi se našle i pjesme nastale u periodu od 1991. do 2001. godine jer mislim da se kroz te tekstove može sagledati jedan drugačiji, kritičan, ciničan, oštar pogled na zajedničke loše godine.

DANI: Kakvi su Vam dalji planovi? Mislite li i u budućnosti biti ex yu-rock enciklopedista?

JANJATOVIĆ: Posao u koji sam se upustio šteta je prekidati. Ali sada je lako, ram je napravljen i treba samo povremeno dodavati podatke. Vjerovatno se više neće pojavljivati dopunjenih enciklopedijskih izdanja, ali tu je internet idealan za ovakvu materiju u kojoj se stalno nešto novo događa. Ali, nemam namjeru da postanem fah idiot pa da se zalijepim samo za muzičku istoriju ovih prostora. Imam puno ideja za sljedeće knjige, a šta će se ostvariti, to ćemo tek vidjeti.

Arhiva Dani
226