(Fokus: "Ekskurzija -
špansko selo", Dani
225, 28. septembar
2001, str. 15)

Ambasada Španije nije odbila dati vize

U vezi sa člankom "Ekskurzija - špansko selo", moram vam dati sljedeća pojašnjenja:

- Konzularni odjel Ambasade Španije nije odbio niti jednu vizu učenicima Gimnazije "Meša Selimović" iz Tuzle, nego je Gimnazija odlučila poništiti svoj zahtjev za kolektivnu vizu.

- Protestno pismo spomenuto u vašem članku nije primljeno u ovoj ambasadi, niti je bilo ko iz Foruma mladih SDP-a Tuzle stupio u kontakt sa istom.

- Za odobravanje svih viza Konzularni odjel Ambasade Španije primjenjuje špansko zakonodavstvo koje se odnosi na strance i jedinstvenu konzularnu odredbu Schengena, bez ulaska u bilo koju drugu vrstu razmatranja.

S poštovanjem,

(Suđenje žepačkoj
grupi: "Mogu li
Bošnjaci suditi
Hrvatima", Dani 225,
28. septembar 2001,
str. 26)

Kome je mjesto u Haagu

Pozdravljam sve novinare Dana, a pogotovo gospodina Esada Hećimovića. Samo sam vam se htio zahvaliti što pišete o Žepču i žepačkom logoru. Ja sam jedan od mnogih nesretnika koji su proživjeli sve torture u tom zloglasnom logoru. Ja sam i jedan od dvadesetak zatočenika koji su bili u zloglasnoj sobi broj 6. Mi smo najviše bili zlostavljani od strane Lozančićevih bojovnika. Sada se ne mogu sjetiti svih imena, ali dobro pamtim zloglasnog Dodu iz Komušine i ništa manje zloglasnog Matiju Jozića iz Brezovog Polja kod Žepča. Njima dvojici kao da je bila duševna hrana da nas logoraše, a pogotovo nas iz šestice, udaraju i da nam kosti lome. Žao mi je što ovi hrabri logor-bojovnici nisu pozvani u Haag, jer im je tamo mjesto, jer prebijanje ljudi do smrti drvenom letvom i nije baš mali zločin, ranjavanje ranjenika u njihovoj bolnici isto tako nije mali zločin, silovanje muslimanskih djevojaka isto nije mali zločin... Da me bilo ko pozove da svjedočim protiv ovih zločinaca, rado bih prihvatio, iako sam sada u SAD-u.

(Bosanski barometar:
"Dozvolite da se
ukopamo", Dani 225,
21. septembar 2001,
str. 6)

Alijansin grešni sin

Vaša ocjena (katastrofalan potez) slabašan je prikaz Augijevih štala u penzijskom i invalidskom osiguranju u Federaciji BiH, bar što se tiče Seada Zeće, uzgred tek pomenutog. O Haveriću ste rekli više, ali ne sve, takav je prostor u rubrici. O Ivanu Benderu ovom prilikom nije rečeno ništa - nažalost, o njegovom radu jedva da ima podataka; troma, spora i neefikasna Alijansa za promjene mirno ostavlja, posebnim, čitav jedan komad Federacije da radi kako radi - doduše, slično je sa cijelom Federacijom. Stare snage uveliko kroje kapu dok Alijansa priča priče.

Vaši čitaoci imaju pravo da znaju više, mnogo više nego što se u javnosti zna, o Seadu Zeći, a što kažem za njega, odnosi se i na Ivana Bendera, posebno sada kad, sa neoprostivim zakašnjenjem, Alijansa mijenja jednu od ključnih struktura vlasti, imenuje rukovodstvo, konačno, objedinjenog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Ponovi li Alijansa, odnosno njena vrhuška, greške u ovom segmentu, poput onih u spoljnim poslovima i drugdje, to će je koštati izbora do kojih je tek jedna godina. Socijalna sigurnost penzionera, koji su najaktivniji birači a predstavljaju kao takvi trećinu aktivnog biračkog tijela, ne popravi li se brzo i efikasno, otpuhat će sa vlasti one koji se ovako pipavo i bojažljivo ponašaju vodeći računa o svojim novopridošlim kolegama koji su presvukli stranačke dresove a još su marionete na koncima i povezani pupčanom vrpcom sa vrhuškom bivših partnera Koalicije CD i HDZ.

Zar za ovu tvrdnju treba bolji dokaz od situacije kad je prekinutoj sedmoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH nedostajao samo jedan glas da se donese zakon koji bi dobrim dijelom prekratio javašluk i bogaćenje domaćih tajkuna preko leđa penzionera i omogućio veće i redovnije penzije? Ne mogu da se otmem utisku da su pojedini poslanici, članovi stranaka u Alijansi dobili mig da napuste sjednicu, tako da je uz samo jedan glas zakon mogao proći, a odbijanje poslanika SDA da usvoje zakon ne bi imalo efekta. Taj nedostajući glas, sedamdeset prvi, pripadao je Muhamedu Brkiću, začudo, poslaniku Stranke penzionera Federacije BiH, koji je sjednicu napustio neposredno prije glasanja.

Istina, mogao je odlučiti i glas još nekih poslanika koji zvanično "pripadaju" Alijansi za promjene a koji su naprasno odsustvovali u vrijeme glasanja. Sve je izvedno u rukavicama. Reklo bi se, odoh od teme. Nisam skrenuo sa teme. Ovi odnosi u Alijansi su takvi da se ne mogu realno očekivati značajnije promjene u najdjelotvornijim polugama vlasti, onim koje je postavila i još čvrsto drži prethodna vlast. Među takvima je i Sead Zećo, konkurent za mjesto pomoćnika direktora objedinjenog penzionog fonda.

Cijeneći dragocjen prostor Dana, držeći se svoje devize kratko-jasno i sa argumentima, moram ponoviti bar neke od "referenci" Seada Zeće uz koje ga niko normalan ne bi ostavio ni da radi u penzijskom osiguranju. Zećo je, iako direktor penzijskog osiguranja, organizovao paralelno osiguranje osiguravajuće kuće iz Austrije tako da je osigurao sebi podređene, a oni sebi podređene zaposlene u "njegovoj firmi", stvorivši tako, prvo konkurenciji a time sebi, lanac i prihod na koji nikom ne plaća porez, dok se novac odliva iz BiH. Na njega se samo ugledao ministar iz Tuzlanskog kantona koji je osiguranjem, kažu, ucjenjivao vlasnike firmi. Zećino je maslo da se iz sredstava namijenjenih penzijama, što je prvo otkrila redakcija Dana, zgrada u kojoj bi da ostane makar kao pomoćnik direktora, oblaže uvoznim mermerom po cijeni od 600 KM po kvadratu u površini od kilometar i po, kao da ja palača emira od Kuvajta.

Zećo je zajedno sa još uvijek (skoro će godina od smjene prišle vlasti) istim Upravnim odborom na čelu sa Mirsadom Salkićem i uz podršku poslušnih članova Upravnog odbora i, nažalost "predstavnicima" penzionera, Šefketom Kunosićem i Enverom Sarajlićem, uspio napumpati plaće zaposlenim na prosjek dvostruko veći od federalnog i isplaćivati ih manje-više redovno u vrijeme kad se 17,5 penzija isplaćuje certifikatima, pet penzija se zamrzava, a aktuelne penzije umanjuju od početka ove godine, ne zna se do kada, sa, opet za sada, 16 procenata.

Zećo &company, direktori njegovih filijala, kao što je Bahrija Dervišević, za to vrijeme kapom i šakom dijele "svojim-našim" koji nisu penzioneri, stanove izgrađene od sredstava za penzije i namijenjene isključivo penzionerima. Zećo i Dervišević odbijaju reviziju postupaka penzionisanja bivšeg direktora Filijale Tuzla Mehe Srabovića (već dugo, kao i ostali penzionerski rukovodioci, predsjednik Udruženja penzionera Tuzla) koji je, na svoj zahtjev, penzionisan 31. decembra 1990, a kasnije, iako je funkciju obavljao i primio plaću, pa kasnije dio plaće vratio, sve prepravio i samovoljno vratio stvari "u pređašnje stanje" - na 16. decembar, kako bi kao penzionisani SUP-ovac dobio 50 procenata veću, nezakonitu penziju pomoću uvjerenja koje mu je potpisao tadašnji i sadašnji ministar Muhamed Bešić.

Zećo je kriv što nije primljen Zakon o PIO na način da se doprinosi za vojne penzije uplaćuju na poseban podračun i sa tog podračuna isplaćuju vojne penzije, tako da su vojne penzije isplaćivane na račun civilnih osiguranika. Nakon godina neplaćanja doprinosa za vojsku i nezakonitog smanjenja doprinosa, ne bi bilo novca za isplate penzija oficirima koje su dostizale 1.200 KM. Te vojne penzije su posebna priča. Ništavna-protivzakonita Uredba prethodne Vlade donijela je nezakonito visoke penzije uskom krugu oficira, uglavnom partijskih miljenika.

Nova Vlada i sama je donijela ništavnu-nezakonitu Uredbu, umjesto da nezakonitu proglasi ništavnom, i samo djelimično smanjila nezakonite penzije koje su i dalje nezakonite. U svakom demokratskom pravnom sistemu podzakonski akt suprotan zakonu je ništavan, još od vremena Rimske imperije. Zećo i Bender su se i tu pokazali "široke ruke". Poklonili su visoke penzije i onima koji nisu potpisali ugovor sa Vojskom Federacije, nisu bili vojni osiguranici, kako to obje, iako nezakonite, uredbe propisuju. Tako su korist Zećinom pomoći vidjeli general Fikret Muslimović, i poslanik SDA u Parlamentu FBiH Bajro Kasumović, te niz drugih partijskih kadrova, zbog čega sam podnio krivičnu prijavu koja se, ovaj put, nije zagubila u ladicama kao ranije. Zećo je "svom" kadru Zarifu Safiću izmislio radno vrijeme portparola koje je penzionerima do sada odnijelo najmanje 100.000 KM, e da bi novinarima jednom mjesečno bilo priopćeno kolika će i kad će biti isplaćena penzija. Zećo i zamjenici mu nemaju vremena da se spuste u društvo novinara, a para u penzijskom fondu koliko hoćeš, zavisi za koga.

Da završim. Samo jedna od navedenih "referenci" Seada Zeće koje sam iznio bila je dovoljna da Alijansa već davno pokaže vrata Zeći i zečićima, a to nije učinjeno. Hoće li Zećo i slični opet u Upravni odbor i na direktorska i pomoćnička mjesta, vidjet ćemo, valjda će nekom i u Alijansi puknuti pred očima. Penzionerima je davno puklo preko leđa. Na narednim izborima bi moglo puknuti preko nekih drugih. Ako me Zećo ili neko drugi želi tužiti, odričem se poslaničkog imuniteta, izvolite!

Alojz Knezović, Tuzla

(Reagiranja: "Instant
politička analiza", Dani
224, 21. septembar
2001, str. 55)

Chomsky ili Bush

Gorane Satlere,

Kažeš za Dane da sve više postaju ljevičari, antiglobalisti "čomskijanskog opredjeljenja". Govoriš to tonom koji sugerira da ti lično tako nešto osuđuješ i/ili smatraš jako lošim. Takav tvoj ton mi nekako sugerira da si, osim što si naturaliziran u Americi, također postao i pristaša njene desnice koja se zasniva na čuvenom američkom puritanizmu iliti hrišćanskoj verziji "fundamentalizma".

To su oni isti koji još uvijek podržavaju smrtnu kaznu, isti oni koji nisu dali da se digne embargo na oružje za Armiju BiH, isti oni koji već dvadesetu godinu zatočenog, osuđenog na smrt, drže Mumiu Abu Jamala.

Sa druge strane su oni koje nazivaš "čomskijanski opredijeljenim", svi oni, pa i Amerikanci koji o američkoj vanjskoj politici razmišljaju malo drugačije od onoga što im CNN bestidno servira i kritički i objektivno gledaju na to šta i kako Amerika radi diljem svijeta, posebno u Palestini.

A ko nije čomskijanac, taj je bušijanac, jel' tako? I da sad sve to pitam ovako: Imamo, dakle, s jedne strane čovjeka koji se zove Noam Chomsky, koji je rodom američki Jevrej, a inače profesor na mičigenskom tehnološkom institutu, vodeći lingvista u svijetu i najpotkovaniji i najvjerodostojniji kritičar američke vanjske politike, posebno po pitanju Palestine i američke podrške Izraelu. Sa druge strane, George W. Bush. Hm, sada predsjednik SAD-a, a prije toga (poznata stvar) pijanica, kokainski ovisnik i ženskaroš. Samo mi reci - čija je starija?

Amir Knežević,
Lausanne

Nije Osama, nego Usame!

Ime osobe koja se trenutno na čitavoj planeti najčešće spominje, ime najtraženijeg čovjeka na svijetu, koji je okupirao pažnju svih svjetskih najviših državnih, političkih, vojnih i obavještajnih umova - saudijskog disidenta Ladena, označava se u našim informativnim medijima, govornim i pisanim, pogrešno! Naime, u arapskom jeziku i pismu ne stoji uopće glas, odnosno vokal "O". Umjesto njega, u arapskom jeziku i pismu postoji kratko izgovoreni glas, odnosno vokal "U" (kao što se u našem jeziku, npr., izgovara imenica kuk).

Kod nas se mnoge strane riječi, a prvenstveno arapske, transkribiraju sa engleskog jezika, što je ne samo pogrešno nego i nepotrebno, jer mi skoro sve arapske riječi možemo bez posredovanja i bez osobitih poteškoća transkribirati na naš izgovor. Prema tome, nije Osama nego Usame (u prijevodu lav). Ta vlastita imenica je varijacija imena Usman, što u turskoj verziji odgovara imenu Osman. I kod nas se susreću imena iz jednog, odnosno istog korijena, recimo, od imena Muhamed izvedena su imena: Mehmed, Mahmud, Mehemed.

Možda će nekome ova intervencija izgledati kao jezičko cjepidlačenje. Međutim, ja nalazim da na grešku ipak treba ukazati, bez obzira da li će biti sluha za ovako upozorenje, kao što to nije bilo ni do sada, jer sam i ranije ukazivao na ovakve jezičke netačnosti!

Topla hvala na ustupljenom prostoru!

Džemaludin Šestić