|
Arhiva Dani
226

(Ivo Andrić, osude i
odbrana: "Mrakovi
pored puta", Dani 225,
28. septembar 2001,
str. 50) |
Andrić
piše iz pozicije rubnoga identiteta
U prošlom broju Dana,
u okviru teksta Mrakovi pored puta Emira Imamovića,
objavljena je i moja izjava o polemičkom tekstu Muniba Maglajlića
sa mojima stavovima o patrističkim interpretacijama Andrićeva
djela u zborniku Andrić i Bošnjaci. Nažalost, dio moje
izjave neprecizno je formuliran, pa se zbog te
nepreciznosti mogu izvući pogrešni zaključci. Da do toga
ne bi došlo, osjećam obavezu da precizno iznesem svoje stavove.
Oni se odnose na tekst objavljen u pomenutom zborniku, Andrićevo
djelo u tokovima ideologije evropocentrizma prof. dr. Esada
Durakovića, kojeg veoma cijenim i čiji znanstveni i prevodilački
rad uvažavam.
Kao ilustraciju potrebe istraživanja
ideološke dimenzije Andrićevih djela i mogućih opasnosti koje
se u takvome čitanju Andrića mogu pojaviti i kod izrazito
obrazovanih i vrijednih stručnjaka, naveo sam pomenuti Durakovićev
tekst. Taj tekst, da to precizno kažem, ispituje samo jednu stranu
Andrićeve literature, njegovu evropocentričnu ideologiju i
u skladu s njom otomanizaciju Bosne, pri čemu se zaboravlja
da se Andrićeva literatura utemeljuje na tzv. rubnom identitetu,
rubnom i u odnosu na Orijent i u odnosu na Okcident. Utemeljujući
svoje čitanje Andrićeve književnosti na Saidovoj tezi o orijentalizaciji
Orijenta u skladu sa ideologijom evropocentrizma, Duraković
zaboravlja, a tu je osnov moje primjedbe ovakvom čitanju Andrićeve
literature, da u djelu Kultura i imperijalizam Edward
Said govori, između ostalog, i o imperijalnosti turske
kulture u odnosu na arapske, a sljedstveno tome i
sve kulture koje su bile porobljene ili su se razvijale
u okvirima Otomanskog carstva, što znači da je otomanska kultura
bila imperijalna u odnosu na bošnjačku i bosansku u cjelini.
Tu se uspostavlja povijesno
utemeljena heterogenost identiteta islamske(ih) kulture(a),
kojoj jednim svojim značajnim dijelom doprinosi i bošnjačka
nacionalna kultura. Ako se isključi ova dvostruka optika koju
podrazumijeva Said, onda se previđa i Andrićev ambivalentan
odnos spram Orijenta, što ga u svome tekstu O postkolonijalnoj
kritici, o Edwardu Saidu (Novi izraz, br. 7, Sarajevo,
2000) potcrtava i Zdenko Lešić. Samo jedno stajalište,
npr. ono o Andrićevoj evropocentričnoj ideologiji, nužno
vodi ka evropeiziranju Evrope od strane Orijenta, istim
ili sličnim postupcima kojima Evropa orijentalizira Orijent.
Nadalje, previđajući rubnost
identiteta u kojem se utemeljuje Andrićeva literatura, otvara
se prostor turkofilskoj identifikaciji u interpretaciji bošnjačkog
nacionalnog i kulturnog identiteta, koji se potom bez ostatka
integrira u homogeno shvaćen, pa čak panislamski čitan, identitet
islamske(ih) kulture(a). Tu je skrivena i opasnost iščitavanja
Andrića iz optike samo jednog, ili isključivog, ideološkog,
odnosno kulturnog središta, svejedno da li ono bilo okcidentalno
ili orijentalno.
Profesor Duraković Andrića
je čitao upravo iz optike, da tako kažem, orijentalnog središta,
zaboravljajući da Andrića Orijent kao identitet drugog/različitog
istodobno i odbija i privlači, te da Andrić u povijesnom i kulturološkom
horizontu lika dosta često i govori iz optike Orijenta.
Rubnost identiteta u odnosu na Orijent i Okcident u kojem se utemeljuje
Andrićeva literatura razvija u njoj vrijednosne sisteme granice
(povijesne, nacionalne, kulturološke, religijske etičke, itd.)
i mosta (povijesnog, međunacionalnog, međukulturološkog,
međureligijskog itd.), kao temeljna obilježja te rubnosti.
Te je aspekte Andrićevog djela previdio profesor Duraković, no
to ne znači da se njegovo čitanje može proglasiti panislamističkim,
kako je, zbog nepreciznosti u mojoj izjavi objavljenoj u prošlom
broju Dana, moguće zaključiti.
Uz dužno izvinjenje profesoru
Durakoviću i čitaocima Dana, nadam se da moja izjava neće
biti pogrešno tumačena.
|
Enver Kazaz, Sarajevo
|
|
(Fokus: "Ekskurzija -
špansko selo", Dani
225, 28. septembar
2001, str. 15)
|
Ambasada
Španije nije odbila dati vize
U vezi sa člankom "Ekskurzija
- špansko selo", moram vam dati sljedeća pojašnjenja:
- Konzularni odjel Ambasade Španije
nije odbio niti jednu vizu učenicima Gimnazije "Meša Selimović"
iz Tuzle, nego je Gimnazija odlučila poništiti svoj zahtjev za kolektivnu
vizu.
- Protestno pismo spomenuto u
vašem članku nije primljeno u ovoj ambasadi, niti je bilo ko iz
Foruma mladih SDP-a Tuzle stupio u kontakt sa istom.
- Za odobravanje svih viza Konzularni
odjel Ambasade Španije primjenjuje špansko zakonodavstvo koje se
odnosi na strance i jedinstvenu konzularnu odredbu Schengena, bez
ulaska u bilo koju drugu vrstu razmatranja.
S poštovanjem,
|
Rafael Valle
Garagorri,
ambasador Španije u
BiH
|
|
(Suđenje žepačkoj
grupi: "Mogu li
Bošnjaci suditi
Hrvatima", Dani 225,
28. septembar 2001,
str. 26)
|
Kome je mjesto u Haagu
Pozdravljam sve novinare Dana,
a pogotovo gospodina Esada Hećimovića. Samo sam vam se htio
zahvaliti što pišete o Žepču i žepačkom logoru. Ja sam jedan od
mnogih nesretnika koji su proživjeli sve torture u tom zloglasnom
logoru. Ja sam i jedan od dvadesetak zatočenika koji su bili u zloglasnoj
sobi broj 6. Mi smo najviše bili zlostavljani od strane Lozančićevih
bojovnika. Sada se ne mogu sjetiti svih imena, ali dobro pamtim
zloglasnog Dodu iz Komušine i ništa manje zloglasnog Matiju
Jozića iz Brezovog Polja kod Žepča. Njima dvojici kao da je
bila duševna hrana da nas logoraše, a pogotovo nas iz šestice, udaraju
i da nam kosti lome. Žao mi je što ovi hrabri logor-bojovnici nisu
pozvani u Haag, jer im je tamo mjesto, jer prebijanje ljudi do smrti
drvenom letvom i nije baš mali zločin, ranjavanje ranjenika u njihovoj
bolnici isto tako nije mali zločin, silovanje muslimanskih djevojaka
isto nije mali zločin... Da me bilo ko pozove da svjedočim protiv
ovih zločinaca, rado bih prihvatio, iako sam sada u SAD-u.
|
Zehrid Alić,
SAD
|
|
(Bosanski barometar:
"Dozvolite da se
ukopamo", Dani 225,
21. septembar 2001,
str. 6)
|
Alijansin
grešni sin
Vaša ocjena (katastrofalan potez)
slabašan je prikaz Augijevih štala u penzijskom i invalidskom osiguranju
u Federaciji BiH, bar što se tiče Seada Zeće, uzgred tek
pomenutog. O Haveriću ste rekli više, ali ne sve, takav je
prostor u rubrici. O Ivanu Benderu ovom prilikom nije rečeno
ništa - nažalost, o njegovom radu jedva da ima podataka; troma,
spora i neefikasna Alijansa za promjene mirno ostavlja, posebnim,
čitav jedan komad Federacije da radi kako radi - doduše, slično
je sa cijelom Federacijom. Stare snage uveliko kroje kapu dok Alijansa
priča priče.
Vaši čitaoci imaju pravo da znaju
više, mnogo više nego što se u javnosti zna, o Seadu Zeći, a što
kažem za njega, odnosi se i na Ivana Bendera, posebno sada kad,
sa neoprostivim zakašnjenjem, Alijansa mijenja jednu od ključnih
struktura vlasti, imenuje rukovodstvo, konačno, objedinjenog fonda
penzijskog i invalidskog osiguranja. Ponovi li Alijansa, odnosno
njena vrhuška, greške u ovom segmentu, poput onih u spoljnim poslovima
i drugdje, to će je koštati izbora do kojih je tek jedna godina.
Socijalna sigurnost penzionera, koji su najaktivniji birači a predstavljaju
kao takvi trećinu aktivnog biračkog tijela, ne popravi li se brzo
i efikasno, otpuhat će sa vlasti one koji se ovako pipavo i bojažljivo
ponašaju vodeći računa o svojim novopridošlim kolegama koji su presvukli
stranačke dresove a još su marionete na koncima i povezani pupčanom
vrpcom sa vrhuškom bivših partnera Koalicije CD i HDZ.
Zar za ovu tvrdnju treba bolji
dokaz od situacije kad je prekinutoj sedmoj sjednici Predstavničkog
doma Parlamenta FBiH nedostajao samo jedan glas da se donese zakon
koji bi dobrim dijelom prekratio javašluk i bogaćenje domaćih tajkuna
preko leđa penzionera i omogućio veće i redovnije penzije? Ne mogu
da se otmem utisku da su pojedini poslanici, članovi stranaka u
Alijansi dobili mig da napuste sjednicu, tako da je uz samo jedan
glas zakon mogao proći, a odbijanje poslanika SDA da usvoje zakon
ne bi imalo efekta. Taj nedostajući glas, sedamdeset prvi, pripadao
je Muhamedu Brkiću, začudo, poslaniku Stranke penzionera
Federacije BiH, koji je sjednicu napustio neposredno prije glasanja.
Istina, mogao je odlučiti i glas
još nekih poslanika koji zvanično "pripadaju" Alijansi
za promjene a koji su naprasno odsustvovali u vrijeme glasanja.
Sve je izvedno u rukavicama. Reklo bi se, odoh od teme. Nisam skrenuo
sa teme. Ovi odnosi u Alijansi su takvi da se ne mogu realno očekivati
značajnije promjene u najdjelotvornijim polugama vlasti, onim koje
je postavila i još čvrsto drži prethodna vlast. Među takvima je
i Sead Zećo, konkurent za mjesto pomoćnika direktora objedinjenog
penzionog fonda.
Cijeneći dragocjen prostor Dana,
držeći se svoje devize kratko-jasno i sa argumentima, moram ponoviti
bar neke od "referenci" Seada Zeće uz koje ga niko normalan
ne bi ostavio ni da radi u penzijskom osiguranju. Zećo je, iako
direktor penzijskog osiguranja, organizovao paralelno osiguranje
osiguravajuće kuće iz Austrije tako da je osigurao sebi podređene,
a oni sebi podređene zaposlene u "njegovoj firmi", stvorivši
tako, prvo konkurenciji a time sebi, lanac i prihod na koji nikom
ne plaća porez, dok se novac odliva iz BiH. Na njega se samo ugledao
ministar iz Tuzlanskog kantona koji je osiguranjem, kažu, ucjenjivao
vlasnike firmi. Zećino je maslo da se iz sredstava namijenjenih
penzijama, što je prvo otkrila redakcija Dana, zgrada u kojoj
bi da ostane makar kao pomoćnik direktora, oblaže uvoznim mermerom
po cijeni od 600 KM po kvadratu u površini od kilometar i po, kao
da ja palača emira od Kuvajta.
Zećo je zajedno sa još uvijek
(skoro će godina od smjene prišle vlasti) istim Upravnim odborom
na čelu sa Mirsadom Salkićem i uz podršku poslušnih članova
Upravnog odbora i, nažalost "predstavnicima" penzionera,
Šefketom Kunosićem i Enverom Sarajlićem, uspio napumpati
plaće zaposlenim na prosjek dvostruko veći od federalnog i isplaćivati
ih manje-više redovno u vrijeme kad se 17,5 penzija isplaćuje certifikatima,
pet penzija se zamrzava, a aktuelne penzije umanjuju od početka
ove godine, ne zna se do kada, sa, opet za sada, 16 procenata.
Zećo &company, direktori
njegovih filijala, kao što je Bahrija Dervišević, za to vrijeme
kapom i šakom dijele "svojim-našim" koji nisu penzioneri,
stanove izgrađene od sredstava za penzije i namijenjene isključivo
penzionerima. Zećo i Dervišević odbijaju reviziju postupaka penzionisanja
bivšeg direktora Filijale Tuzla Mehe Srabovića (već dugo,
kao i ostali penzionerski rukovodioci, predsjednik Udruženja penzionera
Tuzla) koji je, na svoj zahtjev, penzionisan 31. decembra 1990,
a kasnije, iako je funkciju obavljao i primio plaću, pa kasnije
dio plaće vratio, sve prepravio i samovoljno vratio stvari "u
pređašnje stanje" - na 16. decembar, kako bi kao penzionisani
SUP-ovac dobio 50 procenata veću, nezakonitu penziju pomoću uvjerenja
koje mu je potpisao tadašnji i sadašnji ministar Muhamed Bešić.
Zećo je kriv što nije primljen
Zakon o PIO na način da se doprinosi za vojne penzije uplaćuju na
poseban podračun i sa tog podračuna isplaćuju vojne penzije, tako
da su vojne penzije isplaćivane na račun civilnih osiguranika. Nakon
godina neplaćanja doprinosa za vojsku i nezakonitog smanjenja doprinosa,
ne bi bilo novca za isplate penzija oficirima koje su dostizale
1.200 KM. Te vojne penzije su posebna priča. Ništavna-protivzakonita
Uredba prethodne Vlade donijela je nezakonito visoke penzije uskom
krugu oficira, uglavnom partijskih miljenika.
Nova Vlada i sama je donijela
ništavnu-nezakonitu Uredbu, umjesto da nezakonitu proglasi ništavnom,
i samo djelimično smanjila nezakonite penzije koje su i dalje nezakonite.
U svakom demokratskom pravnom sistemu podzakonski akt suprotan zakonu
je ništavan, još od vremena Rimske imperije. Zećo i Bender su se
i tu pokazali "široke ruke". Poklonili su visoke penzije
i onima koji nisu potpisali ugovor sa Vojskom Federacije, nisu bili
vojni osiguranici, kako to obje, iako nezakonite, uredbe propisuju.
Tako su korist Zećinom pomoći vidjeli general Fikret Muslimović,
i poslanik SDA u Parlamentu FBiH Bajro Kasumović, te niz
drugih partijskih kadrova, zbog čega sam podnio krivičnu prijavu
koja se, ovaj put, nije zagubila u ladicama kao ranije. Zećo je
"svom" kadru Zarifu Safiću izmislio radno vrijeme portparola
koje je penzionerima do sada odnijelo najmanje 100.000 KM, e da
bi novinarima jednom mjesečno bilo priopćeno kolika će i kad će
biti isplaćena penzija. Zećo i zamjenici mu nemaju vremena da se
spuste u društvo novinara, a para u penzijskom fondu koliko hoćeš,
zavisi za koga.
Da završim. Samo jedna od navedenih
"referenci" Seada Zeće koje sam iznio bila je dovoljna
da Alijansa već davno pokaže vrata Zeći i zečićima, a to nije učinjeno.
Hoće li Zećo i slični opet u Upravni odbor i na direktorska i pomoćnička
mjesta, vidjet ćemo, valjda će nekom i u Alijansi puknuti pred očima.
Penzionerima je davno puklo preko leđa. Na narednim izborima bi
moglo puknuti preko nekih drugih. Ako me Zećo ili neko drugi želi
tužiti, odričem se poslaničkog imuniteta, izvolite!
|
|
Alojz Knezović, Tuzla
|
|
(Reagiranja: "Instant
politička analiza", Dani
224, 21. septembar
2001, str. 55)
|
Chomsky
ili Bush
Gorane Satlere,
Kažeš za Dane da sve više
postaju ljevičari, antiglobalisti "čomskijanskog opredjeljenja".
Govoriš to tonom koji sugerira da ti lično tako nešto osuđuješ i/ili
smatraš jako lošim. Takav tvoj ton mi nekako sugerira da si, osim
što si naturaliziran u Americi, također postao i pristaša njene
desnice koja se zasniva na čuvenom američkom puritanizmu iliti hrišćanskoj
verziji "fundamentalizma".
To su oni isti koji još uvijek
podržavaju smrtnu kaznu, isti oni koji nisu dali da se digne embargo
na oružje za Armiju BiH, isti oni koji već dvadesetu godinu zatočenog,
osuđenog na smrt, drže Mumiu Abu Jamala.
Sa druge strane su oni koje nazivaš
"čomskijanski opredijeljenim", svi oni, pa i Amerikanci
koji o američkoj vanjskoj politici razmišljaju malo drugačije od
onoga što im CNN bestidno servira i kritički i objektivno gledaju
na to šta i kako Amerika radi diljem svijeta, posebno u Palestini.
A ko nije čomskijanac, taj je
bušijanac, jel' tako? I da sad sve to pitam ovako: Imamo, dakle,
s jedne strane čovjeka koji se zove Noam Chomsky, koji je
rodom američki Jevrej, a inače profesor na mičigenskom tehnološkom
institutu, vodeći lingvista u svijetu i najpotkovaniji i najvjerodostojniji
kritičar američke vanjske politike, posebno po pitanju Palestine
i američke podrške Izraelu. Sa druge strane, George W. Bush.
Hm, sada predsjednik SAD-a, a prije toga (poznata stvar) pijanica,
kokainski ovisnik i ženskaroš. Samo mi reci - čija je starija?
|
|
Amir Knežević,
Lausanne
|
| |
Nije Osama,
nego Usame!
Ime osobe koja se trenutno na
čitavoj planeti najčešće spominje, ime najtraženijeg čovjeka na
svijetu, koji je okupirao pažnju svih svjetskih najviših državnih,
političkih, vojnih i obavještajnih umova - saudijskog disidenta
Ladena, označava se u našim informativnim medijima, govornim
i pisanim, pogrešno! Naime, u arapskom jeziku i pismu ne stoji uopće
glas, odnosno vokal "O". Umjesto njega, u arapskom jeziku
i pismu postoji kratko izgovoreni glas, odnosno vokal "U"
(kao što se u našem jeziku, npr., izgovara imenica kuk).
Kod nas se mnoge strane riječi,
a prvenstveno arapske, transkribiraju sa engleskog jezika, što je
ne samo pogrešno nego i nepotrebno, jer mi skoro sve arapske riječi
možemo bez posredovanja i bez osobitih poteškoća transkribirati
na naš izgovor. Prema tome, nije Osama nego Usame (u prijevodu lav).
Ta vlastita imenica je varijacija imena Usman, što u turskoj verziji
odgovara imenu Osman. I kod nas se susreću imena iz jednog, odnosno
istog korijena, recimo, od imena Muhamed izvedena su imena: Mehmed,
Mahmud, Mehemed.
Možda će nekome ova intervencija
izgledati kao jezičko cjepidlačenje. Međutim, ja nalazim da na grešku
ipak treba ukazati, bez obzira da li će biti sluha za ovako upozorenje,
kao što to nije bilo ni do sada, jer sam i ranije ukazivao na ovakve
jezičke netačnosti!
Topla hvala na ustupljenom prostoru!
|
|
Džemaludin Šestić
|
Arhiva Dani
226
|