Izbor Miss BiH za Miss World 2001; Holiday Inn, Sarajevo, 30. septembar 2001.

Kada 16. novembra u južnoafričkom gradu Sun Cityju počne izbor za Miss World 2001, BiH će se naći među 130 zemalja koje su blagovremeno izabrale svoju najljepšu djevojku, svoju, kako smo to čuli na izboru za Miss BiH, ambasadoricu ljepote, dobrote karaktera i nadarenosti.

Šesta Miss BiH je apsolutni favorit svih prisutnih u foajeu Holiday Inn hotela, Ana-Mirjana Račanović iz Bijeljine. Ako se pak ispostavi kako je ona snimila kakvih obnaženih fotografija, uskočit će prva pratilja Branka Cvijanović. Pošto bi i za ove prostore bilo nevjerovatno da i pratilja ima tajni foto život, drugoj pratilji Mireli Mevkić ostaje da se zadovolji cvijećem, umjetničkom slikom i Oriflame paketićem.

A počelo je spektakularno. Zasigurno najzanimljiviji dio izbora ostao je nedostupan gledaocima pored ekrana zemaljske i satelitske mreže Javnog servisa BiH, koji je uz sportske događaje i Coca-Cola kino u svoj bogati program ubilježio i prenos jednog istinskog medijskog događaja. Počelo je konstantnom zvonjavom mobitela. Po principu "daj mi da čujem kako ti zvoni telefon pa ću ti reći ko si", bilo je tu i turbo folka, i Mozarta i Beethovena, i pop hitova, obične zvonjave, žaba, komaraca, pčela i Hano, hajde de evrovizijskih hitova. Nije ni čudo, sala je u odnosu na prošlu godinu znatno smanjena, tako da su se u Holidayu našli istinski V.I. personsi. Kako i ne bi - ulaznica za spektakl koštala je samo 17 KM manje od najniže penzije u Federaciji.

Uznemiren, valjda, da bi od tolikih hitnih i važnih poziva bežični prenos zvuka mogao da strada, Robert Jovanović, direktor izbora za Miss BiH, par minuta prije početka programa zamolio je prisutne da ugase svoje telefone i da bodre djevojke aplauzom. "Hoćemo li probati?", rečenica je nakon koje je uslijedio probni aplauz, a "Može Sarajevo i bolje", rečenica nakon koje je svako dobronamjeran mogao komotno da ode kući.

Onaj aplauz koji je Jovanović želio da čuje tokom cijele večeri dobio je samo Senad Hadžifejzović, počasni voditelj izbora i predmet očitog upucavanja hrvatske komponente voditeljskog para, Vlatke Pokos. Da se razumijemo, nacionalni ključ se na PBS-u mora zadovoljiti. Tako je RS predstavljala Blaženka Blagojević, bošnjački korpus mogao je biti prezadovoljan svojim predstavnikom u liku i djelu pomenutog Hadžifejzovića (koji je, uzgred budi rečeno, na sva usputna upucavanja utegnute Vlatke ipak ostao nepokošen), dok su Hrvati svoju komponentu uvezli.

Žena koje se sjećaju još samo rijetki poklonici revijalnog programa HRT-a sa kraja prošlog vijeka, dokazala je da će ova zemlja zauvijek patiti od (sada i opravdanog) malograđanskog kompleksa. Ako imamo ljepotica, voditelja očito nemamo. Barem ne takvih spremnih reći kako je "najbolje kada žene uzmu stvar u svoje ruke".

A, izgleda, nemamo ni pjevača. Ono malo što imamo izabranih po nacionalnom ključu tipa red Sarajeva, red Banje Luke, upotpunilo je, valjda da sve bude spektakularnije, i red Zagreba. Dogodine, akobogda, u Lisinski.

Ono što se ne može nikako previdjeti jeste pokušaj da se stvar uozbilji i dovede na željeni (čitaj: hrvatski) nivo. Samo, nije ni to tako jednostavno. Valja od malo para napraviti dobru pitu. Zato se u žiriju ni ove godine nisu našli fotografi, stilisti, kreatori, ljudi koji se bave modom i prate neke svjetske trendove, već direktori kompanija zaduženih za izgradnju scene, zamjenici direktora osiguravajućih društava, kompanija koje proizvode deterdžent, predsjednik turističke zajednice i, naravno, Stela Zubak-Jovanović kao predsjednica žirija.

Mada se organizatoru mora priznati kako je ove godine uložio "maksimalne napore" da izbor bude glamurozniji nego ikad, u isto vrijeme su kreacije koje su žalosne djevojke morale obući na sebe više nalikovale na garderobu nasumice izvučenu iz ormara nana i baka nego na "prvi gala izlazak". Hajd' to i nekako, dok se ne ukazaše crvene haljine u kojima je na sceni ostalo 12 najljepših. Na svakom buvljaku diljem domovine (a vjerovatno i Lijepe njihove) mogu se pronaći kvalitetniji "modeli".

Ali, valjalo je doći do 12 najljepših. Prvo su ispale četiri, od 22, koliko ih se plasiralo u finale, da bi se publici u sali na zategnutom platnu projektovao snimak izbora za Miss talenta. Mada je rečeno da u talente spadaju ples, pjevanje, gluma i lijep karakter (?!), kamera je mnogo revnosnije bilježila neke sasvim druge talente. Pa onda red "aj šik, aj ša jabaša", red golotinje, red "Velija, sikter", red golotinje, red plesa, red golotinje i tako dvadeset minuta.

Missice su se tokom boravka u Neumu, pored talentovanosti, bavile i propagandom, čije smo rezultate mogli vidjeti u maštovitim reklamama za Bobar osiguranje, naprimjer.

A onda su djevojke progovorile. Ugodno zavaljene na stilskom kauču sa Senadom Hadžifejzovićem, njih 12 reklo nam je sve o gradovima iz kojih dolaze. Zanimljivo je da je samo Ana-Mirjana odgovarala na pitanje "Šta ako pobijediš", i odgovorom kako će se potruditi da na dostojan način predstavlja našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, osvojila srca federalne komponente.

Devetnaestogodišnja Bijeljinka vjerovatno je bila jedina iznenađena kada se nakon zvuka fanfara začulo njeno ime. Dovoljno mlada, vrlo elokventna, dovoljno lijepa, uz pokoju stilsku promjenu, prva je Miss za koju su i najveći protivnici ovog načina eksploatisanja ženske ljepote rekli: vala je najbolja.

Iskreno, jedina bolja od nje bila je Ivana Banfić. Ali, ona dolazi iz Hrvatske. (V. Seksan)