Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 226

05.
Oktobar
2001.

 

F O Y E R


Priređuje: Ahmed Burić
Legendarni hrvatski izdavač Durieux iz Zagreba ovih je dana promovirao dva izdanja koja se (ponovo) direktno tiču Bosne i Hercegovine. Roman sarajevskog psihijatra Dragana Pavelića Sarajlije odnedavno se može naći u knjižari Buybook, a novinar Ferala i stalni suradnik Dana Igor Lasić objavio je životopis Šabana Alije Hadžovića, Trebinjca čiji život kao da utjelotvoruje sudbinu Bošnjaka u XX stoljeću. Partizani, boravak u Auschwitzu, Goli otok, protjerivanje iz Trebinja 1993, sve to je preživio Šaban Alija, koji danas živi u Švedskoj i potpisan je kao koautor ovog izdanja.
U sarajevskom je Muzeju pozorišne umjetnosti, u subotu 29. septembra, promovirana Fondacija "Mirna Filipan", utemeljena u spomen na tragično preminulu glumicu, diplomantkinju Akademije scenskih umjetnosti. Podsjetimo, Mirna Filipan je život izgubila februara ove godine, a od tog trenutka njena je porodica uz pomoć mnogobrojnih prijatelja uradila sve kako bi Mirnin duh nastavio živjeti tamo gdje je i ona najviše voljela biti - na sceni. Ova će fondacija, inače prva te vrste u Bosni i Hercegovini, svake godine stipendirati po jednog nadarenog studenta glume, dok će se sredstva skupljati prilozima prijatelja i kolega. Dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu Admir Glamočak već je pozvao sva prijestolnička pozorišta da prihode od barem jedne predstave u sezoni uplate u fondaciju nazvanu po Mirni.
Od časopisa predstavljenih na ovogodišnjim književnim susretima, najzanimljivije izgledaju Mostovi - časopis za prevodnu književnost, čiji je izdavač Udruženje književnih prevodilaca Srbije (pazi sad!) Francuska 7, 11000 Beograd. Dakle, iz nekadašnjeg legla srpskog nacizma sada dolaze sasvim novi vjetrovi. U odličnom izboru glavne urednice Drinke Gojković tu se nalaze prevedeni tekstovi Thomasa Powersa, Gordona Craiga, tekst o desetogodišnjici smrti Isaaca Bashevisa Singera te prevod Shakespeareovog Kralja Richarda. Drugi zanimljiv uradak je Kulturni magazin i katalog knjiga Op.a, koji izdaje izdavačka kuća Faust Vrančić d.o.o.. Iza imena glavnog urednika "krije" se Valerij Jurešić, kojeg književna publika zna kao voditelja Pontesa, literarnog festivala koji se svake godine događa na otoku Krku. Časopis Op.a je jednim dijelom kulturni magazin, a drugim sjajan katalog izdavaštva u Hrvatskoj.
Zagrebačko-sarajevska naklada Zoro objavila je roman Alfreda Kolleritscha (1931), jednog od najpoznatijih austrijskih suvremenih književnika. Riječ je o knjizi Alleman, "djelu o prošlosti koja nije bila završila". Pogreb nekadašnjeg SS časnika oživio je duhove prošlosti. Sve se događa u doba nacionalsocijalizma. Kolleritsch je inače dobitnik Nagrade "Georg Trakl", a dosad je objavio 17 djela. Ovo je prvi prevod neke njegove knjige na naš jezik. Biblioteku Moderna u okviru kuće ZORO potpisuje urednica Jadranka Pintarić.

Lijepa naša

Izbor Miss BiH za Miss World 2001; Holiday Inn, Sarajevo, 30. septembar 2001.

Kada 16. novembra u južnoafričkom gradu Sun Cityju počne izbor za Miss World 2001, BiH će se naći među 130 zemalja koje su blagovremeno izabrale svoju najljepšu djevojku, svoju, kako smo to čuli na izboru za Miss BiH, ambasadoricu ljepote, dobrote karaktera i nadarenosti.

Šesta Miss BiH je apsolutni favorit svih prisutnih u foajeu Holiday Inn hotela, Ana-Mirjana Račanović iz Bijeljine. Ako se pak ispostavi kako je ona snimila kakvih obnaženih fotografija, uskočit će prva pratilja Branka Cvijanović. Pošto bi i za ove prostore bilo nevjerovatno da i pratilja ima tajni foto život, drugoj pratilji Mireli Mevkić ostaje da se zadovolji cvijećem, umjetničkom slikom i Oriflame paketićem.

A počelo je spektakularno. Zasigurno najzanimljiviji dio izbora ostao je nedostupan gledaocima pored ekrana zemaljske i satelitske mreže Javnog servisa BiH, koji je uz sportske događaje i Coca-Cola kino u svoj bogati program ubilježio i prenos jednog istinskog medijskog događaja. Počelo je konstantnom zvonjavom mobitela. Po principu "daj mi da čujem kako ti zvoni telefon pa ću ti reći ko si", bilo je tu i turbo folka, i Mozarta i Beethovena, i pop hitova, obične zvonjave, žaba, komaraca, pčela i Hano, hajde de evrovizijskih hitova. Nije ni čudo, sala je u odnosu na prošlu godinu znatno smanjena, tako da su se u Holidayu našli istinski V.I. personsi. Kako i ne bi - ulaznica za spektakl koštala je samo 17 KM manje od najniže penzije u Federaciji.

Uznemiren, valjda, da bi od tolikih hitnih i važnih poziva bežični prenos zvuka mogao da strada, Robert Jovanović, direktor izbora za Miss BiH, par minuta prije početka programa zamolio je prisutne da ugase svoje telefone i da bodre djevojke aplauzom. "Hoćemo li probati?", rečenica je nakon koje je uslijedio probni aplauz, a "Može Sarajevo i bolje", rečenica nakon koje je svako dobronamjeran mogao komotno da ode kući.

Onaj aplauz koji je Jovanović želio da čuje tokom cijele večeri dobio je samo Senad Hadžifejzović, počasni voditelj izbora i predmet očitog upucavanja hrvatske komponente voditeljskog para, Vlatke Pokos. Da se razumijemo, nacionalni ključ se na PBS-u mora zadovoljiti. Tako je RS predstavljala Blaženka Blagojević, bošnjački korpus mogao je biti prezadovoljan svojim predstavnikom u liku i djelu pomenutog Hadžifejzovića (koji je, uzgred budi rečeno, na sva usputna upucavanja utegnute Vlatke ipak ostao nepokošen), dok su Hrvati svoju komponentu uvezli.

Žena koje se sjećaju još samo rijetki poklonici revijalnog programa HRT-a sa kraja prošlog vijeka, dokazala je da će ova zemlja zauvijek patiti od (sada i opravdanog) malograđanskog kompleksa. Ako imamo ljepotica, voditelja očito nemamo. Barem ne takvih spremnih reći kako je "najbolje kada žene uzmu stvar u svoje ruke".

A, izgleda, nemamo ni pjevača. Ono malo što imamo izabranih po nacionalnom ključu tipa red Sarajeva, red Banje Luke, upotpunilo je, valjda da sve bude spektakularnije, i red Zagreba. Dogodine, akobogda, u Lisinski.

Ono što se ne može nikako previdjeti jeste pokušaj da se stvar uozbilji i dovede na željeni (čitaj: hrvatski) nivo. Samo, nije ni to tako jednostavno. Valja od malo para napraviti dobru pitu. Zato se u žiriju ni ove godine nisu našli fotografi, stilisti, kreatori, ljudi koji se bave modom i prate neke svjetske trendove, već direktori kompanija zaduženih za izgradnju scene, zamjenici direktora osiguravajućih društava, kompanija koje proizvode deterdžent, predsjednik turističke zajednice i, naravno, Stela Zubak-Jovanović kao predsjednica žirija.

Mada se organizatoru mora priznati kako je ove godine uložio "maksimalne napore" da izbor bude glamurozniji nego ikad, u isto vrijeme su kreacije koje su žalosne djevojke morale obući na sebe više nalikovale na garderobu nasumice izvučenu iz ormara nana i baka nego na "prvi gala izlazak". Hajd' to i nekako, dok se ne ukazaše crvene haljine u kojima je na sceni ostalo 12 najljepših. Na svakom buvljaku diljem domovine (a vjerovatno i Lijepe njihove) mogu se pronaći kvalitetniji "modeli".

Ali, valjalo je doći do 12 najljepših. Prvo su ispale četiri, od 22, koliko ih se plasiralo u finale, da bi se publici u sali na zategnutom platnu projektovao snimak izbora za Miss talenta. Mada je rečeno da u talente spadaju ples, pjevanje, gluma i lijep karakter (?!), kamera je mnogo revnosnije bilježila neke sasvim druge talente. Pa onda red "aj šik, aj ša jabaša", red golotinje, red "Velija, sikter", red golotinje, red plesa, red golotinje i tako dvadeset minuta.

Missice su se tokom boravka u Neumu, pored talentovanosti, bavile i propagandom, čije smo rezultate mogli vidjeti u maštovitim reklamama za Bobar osiguranje, naprimjer.

A onda su djevojke progovorile. Ugodno zavaljene na stilskom kauču sa Senadom Hadžifejzovićem, njih 12 reklo nam je sve o gradovima iz kojih dolaze. Zanimljivo je da je samo Ana-Mirjana odgovarala na pitanje "Šta ako pobijediš", i odgovorom kako će se potruditi da na dostojan način predstavlja našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, osvojila srca federalne komponente.

Devetnaestogodišnja Bijeljinka vjerovatno je bila jedina iznenađena kada se nakon zvuka fanfara začulo njeno ime. Dovoljno mlada, vrlo elokventna, dovoljno lijepa, uz pokoju stilsku promjenu, prva je Miss za koju su i najveći protivnici ovog načina eksploatisanja ženske ljepote rekli: vala je najbolja.

Iskreno, jedina bolja od nje bila je Ivana Banfić. Ali, ona dolazi iz Hrvatske. (V. Seksan)


Povratak na početno odredište

Kolekcija fotografija Putopisne bilješke velike sove (Jugoslavija od 1935. do 1936. godine), francuskog fotografa Andréa Zucce (1897- -1973), predstavljena je bosanskohercegovačkoj javnosti u okviru Evropskih književnih susreta u galeriji f.OTO u Sarajevu. Izložba će biti otvorena od 5. do 30. oktobra.

Od 700 fotografija ovog umjetnika koje za temu imaju bivšu Jugoslaviju, 63 crno-bijele izložene su u Sarajevu. Prije galerije f.OTO, dio kolekcije prezentiran je u Vijećnici. Zanimljivo je to što ispod slika izloženih u Vijećnici nije bilo objašnjenja o vremenu i mjestu gdje su nastajale. Organizatori su pustili da fotografija govori sama za sebe, jezikom umjetnosti, kao što je to svojevremeno učinio i njihov autor.

"To što se ove fotografije koje su bile među prvima u opusu mog oca kao reportera-fotografa, nakon zaobilaženja od preko 60 godina, vraćaju na početno odredište i upućene su djeci i unucima onih koji su svojevremeno bili modeli, za mene je kao prirodan ciklus kroz povratak vremena godišnjih doba, povratak pretpovijesti prije mog i rođenja mog brata, prije ratova na ovim prostorima kao i negdje drugdje", napisala je Nicole Zucca, kćerka Andréa Zucce, koja je vlasnica njegovog umjetničkog blaga.

Na fotografijama Zucce, koji je prezirao hladnoću, tamu, bol i nedostatak humora, sa lica njegovih modela očitava se nada, vedrina duha, ljepota duše. Snimajući ljude koji su pripadali nižim socijalnim staležima, Zucca je uspio pokazati jasnoću i čistinu njihovih osjećanja.

Prije pet godina, Historijska biblioteka grada Pariza (BHVP) otkupila je 25.000 crno-bjelih fotografskih snimaka i 1.200 dijapozitiva u boji iz najzanimljivijeg perioda stvaralaštva Andréa Zucce između 1935. i 1955. godine, obavezujući se da ih predstavi javnosti. Trenutno u BHVP-u razmatraju na koji bi način trebala biti predstavljena izložba iz tog fundusa.

Zucca je fotografije koje za temu imaju bivšu Jugoslaviju snimio od zime 1935. do proljeća 1936. godine. Bila je to prva njegova velika reportaža. Uputio se sa svojim Rolleiflexom i proveo gotovo godinu putujući kroz Italiju, Jugoslaviju, Grčku, nudeći svoje fotografije listovima kao što je Paris Soir. No, ipak, većina njegovih djela sve do sada nije prezentirana javnosti. (S. Mustajbegović)



Arhiva Dani
226

 

 
 

početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh