Arhiva Dani 226 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Alagić neće Vasvu V. Pomirenje na Čavićev način Ko se boji putovnice još? SFOR tuče, a i žeđu mori Od Žepča do Zenice za 18 dana Alijansa i prisluškivanje Debata o kršenju ljudskih prava

---

LIČNOST U FOKUSU
Muhamed Bešić

Da li je prvom federalnom policajacu Muhamedu Bešiću, nakon što je izjavio da ima pouzdane podatke da se 70 Afganistanaca umiješanih u rad Bin Ladenove organizacije sprema da uđe u Bosnu i ovdje pronađe utočište, ikada, otkako je to izrekao, i na sekundu bilo jasno šta je izvalio? I je li mu bilo jasno u šta nas je uvalio?

Terorizam nije humanitarni rad. Osama bin Laden je terorista, i to vrlo ozbiljan. Njegovi teroristi nemaju potrebe da se upućuju na zadatak formacijski, u četama ili vodovima. Oni obično nastupaju u jednocifrenim brojevima, možda jedan drugog i ne znaju, i umiru "za svetu stvar". Valjda se ni po Afganistanu nikad ne kreće više od desetine. A očito je da oni koji jedan po jedan "padaju" na aerodromima, neće doputovati čarter-letom. Kako je, dakle, Bešić saznao njihov itinerer prije nego što su i krenuli? "Temeljem obavještajnih podataka dobijenih od nekih ambasada i operativnim radom na terenu"!!

Dakle, dok cijela CIA kuka kako je u Al-Qaidine ćelije praktično nemoguće prodrijeti, a u talibanski Afganistan odavno ne ulaze ni kamiondžije UNHCR-a, federalni MUP ima vremena, novca i prave ljude da pošalje na teren? Odlično, imamo, dakle, momke koji odlično znaju šta se zbiva na padinama Hindukuša, a urdu govore s kandaharskim naglaskom, ali, zaboga, Zavait je ipak predaleko i Karadžić je problem SFOR-a

I krajnje je mutno kako to Bešić misli postaviti čeku i pripremiti im pakao, nakon što je cijelom svijetu, pa i njima, objavio da odlično zna kud su pošli.

No, ostavimo Bin Ladena i suradnike neka mu se miješaju preko mobitela, a vratimo se Bešiću, zapravo onima što mu vjeruju. Uzmimo da su u njegovu priču o 70 terorista povjerovali samo Amerikanci koji rade u stranim organizacijama u BiH (a u šta im, znajući ih, uopće nije teško povjerovati), da mu je povjerovalo, recimo, 50 posto djelatnika USAID-ovih programa za privatizaciju, edukaciju, pravnu reformu, reformu platnog sistema ili onih koji rade u Svjetskoj banci, OSCE-u, OHR-u. To bi, u najmanju ruku, značilo da će, ako ništa drugo, tih 50 posto Amerikanaca, koji ionako o nama ne misle bogzna šta dobro, o ovoj zemlji misliti još gore, da će pobjeći glavom bez obzira i da će, usput, zavrnuti sve pipe iz kojih u Bosnu cure dolari

Doduše, kada se uzme u obzir činjenica da je Bešić već nakon tri mjeseca ministrovanja rahat rekao da ubica Nedžada Ugljena nikad neće biti uhapšen, nismo se boljem mogli ni nadati. Valjda ga je još tada trebalo smijeniti. Ovako, ostao nam je ministar pored kojeg strani vojnici, karabinjeri i policajci hapse njegove građane, maltretiraju ih, tuku, tuže, pored kojeg se živog, i policije mu, Hercegovačkom bankom bavi OHR, pored kojeg i čije policije promiču domaći teroristi i zlikovci Ministar pored čije policije teroriste koji su se ovdje stvarno ugnijezdili hapse baš strani, američki obavještajci, presvučeni u uniforme SFOR-a. Šta možemo kad su naši na terenu.

---

RIJEČ U FOKUSU
Knjiga
Piše: Mile Stojić

Da je mjesec listopad mjesec knjige potvrđu ju i dva važna događaja: tek su u Sarajevu završili Evropski književni susreti a već idućeg tjedna u Frankfurtu počinje Međunarodni sajam knjige. Pojam je jedan od temelja naše civilizacije.

Historija knjige (praslav. od staronord. kenning - bilješka, znak) obuhvaća vrijeme od nekih pedeset stoljeća. Najstarije su se knjige javile na Istoku - Egipćani su ih izrađivali kao papirusove svitke, a taj oblik preuzeli su kasnije i Grci i Rimljani. Prve kineske knjige bile su sačinjene od bambusovih daščica, a sumerske od pečenih pločica gline. Praknjige izrađivale su se još na kori od drveta, palminu lišću, životinjskim kožama, tekstilu, metalu i slonovači, ali papirusov svitak i pergamena, štavljena životinjska koža, bijahu dominantni oblik knjige staroga vijeka.

Revoluciju u povijesti knjige uveli su Kinezi u drugom stoljeću naše ere otkrivši papir, koji preko Arapa u osmom stoljeću dospijeva u Evropu. Najstarija poznata knjiga pisana na papiru u nas nastala je u Trogiru u dvanaestom stoljeću. Uvođenje papira znatno je pojeftinilo proizvodnju knjige, a otkriće tiskarstva učinilo da ona bude dostupna velikom broju ljudi (iako se ocem tiskarstva smatra Nijemac Johannes Gutenberg iz petnaestog stoljeća, prve knjige tiskane pokretnim slovima nastale su u Kini čak pola stoljeća ranije!).

Naša civilizacija, rekli smo, počiva na knjizi - sve tri velike monoteističke religije religije su knjiga u kojima je zapisana objava. Sveukupno znanstveno i umjetničko iskustvo sačuvano je u knjigama. Od riječi knjiga nastala je i izvedenica književnost, naziv za jednu od najljepših umjetnosti što ih je čovjek sebi darovao. "Knjiga je vrednija od svih spomenika i od svih grobnica, urešenih oslikanim stupovima, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita", glasi jedan zapis iz vremena egipatske Nove dinastije. No, da ne bismo dalje upadali u iskušenje plitkog filozofiranja, pogledajmo što o knjizi kažu sami književnici:

"Nema moralnih ili nemoralnih knjiga, knjige su ili dobro ili loše napisane. To je sve" (Wilde). "Nijedna knjiga nije toliko loša a da nam barem malo ne bi koristila" (Plinije Mlađi). "Neke knjige su zasluženo zaboravljene; nijedna nije nezasluženo zapamćena" (Auden). "Knjiga je velika stvar, ako se čovjek umije njome koristiti" (Puškin). "Sve knjige na svetu trebalo bi da budu knjige utehe, toliko ima nesrećnih na zemlji" (Dučić). "Ima knjiga iz kojih saznajemo sve, a ipak na kraju ne shvaćamo ništa" (Goethe). "Što se naše poznanstvo s dobrim knjigama više širi, to uži postaje krug ljudi s kojima nam je ugodno komunicirati" (Feuerbach). "Kad se pale knjige, onda po pravilu pucaju ljudske kosti" (Krleža). "Zapiši, pa će i Bog upamtiti" (Andrić). "U svakoj je stvari bolje malo ali dobro, nego mnogo i loše. Isto je tako i u knjigama" (Tolstoj).

---

Pomirenje na Čavićev način

Drevni britanski grad Coventry, simbol pomirenja na svim svjetskim meridijanima, protekle sedmice je bio domaćin jednom od najbizarnijih skupova u njegovoj višedecenijskoj praksi ugošćavanja predstavnika naroda koji su prošli kroz strahote međusobnog ratovanja.

Njegovi gosti su bili učesnici petodnevnog skupa "Banja Luka: koraci u pravcu mira, prosperiteta i pomirenja", koji je održan u obnovljenoj Katedrali, koju su nacisti bombardovali iz zraka 14. novembra 1940. godine. Organizator skupa je bila nevladina organizacija "Duša Evrope", čiji je sjajni utemeljitelj, umirovljeni anglikanski pastor Donald Reeves, odlučio svoju ogromnu energiju i iskustvo u radu sa ljudima, stečeno između ostalog i tridesetogodišnjim vođenjem čuvene Saint James crkve na londonskom Piccadillyju, iskoristiti za projekat pomirenja ograničen na mikroprostor prijestonice Republike Srpske.

Iako je ponašanje učesnika skupa iz Srpske pravoslavne crkve i najviših entitetskih vlasti ostavilo malo nade da će plemenita Reevesova ideja dati ikakve konkretne rezultate, značajan pomak je već napravljen. Naime, banjalučki vladika Jefrem Milutinović je prvi put u proteklih deset godina pristao da sjedne za isti sto sa banjalučkim muftijom Edhemom Čamdžićem. Ono što nije doživio njegov prethodnik, rahmetli muftija Halilović, uspjelo je njegovom nasljedniku, ali tek nakon što mu je "ruku zavrnuo", po mnogima, najmoćniji političar u Republici Srpskoj, njen potpredsjednik Dragan Čavić. Tako se, nakon što je u ratu blagoslovio rušitelje svih banjalučkih džamija, vladika Jefrem udostojio da pruži i vlastiti "doprinos" izgradnji multietničke Banje Luke, sa jednakim pravima za sve njene stanovnike.

A kako Srpska pravoslavna crkva i Dragan Čavić vide tu ravnopravnost, na zaprepaštenje domaćina i predstavnika britanskog Foreign Officea, pokazao je potpredsjednik Republike Srpske na završnoj večeri koju je za goste priredio gradonačelnik Coventryja. Njemu je Čavić uručio poklon - ikonu sa likom svetog Stefana - uz objašnjenje da je sveti Stefan svetac zaštitnik njegovog entiteta i "krsna slava Republike Srpske". Šokiranost njegovim istupom nisu mogli sakriti svi koji nisu iz Banje Luke. Muftija Čamdžić nije želio komentirati istup, dok je biskup Franjo Komarica kratko rekao: "Pa, mi smo za ovih deset godina naučili i na puno gore stvari." Urednik Dana koji je pratio završni dan skupa, zajedno sa novopridošlim gostima Petritschem, Lagumdžijom, Behmenom, Ivanićem i Filipovićem, obratio se nakon pomenute večere gospodinu Čaviću. Kratki dijalog je tekao ovako:

- Gospodine Čaviću, ne mislite li da je Vaš govor i odabir poklona u ime delegacije iz Banje Luke bio potpuno neprimjeren, upravo suprotan ideji čitavog skupa zbog kojeg ste ovdje? Jeste li se zapitali kako se osjećaju biskup Komarica i muftija Čamdžić kada Vi govorite o krsnoj slavi jednog multietničkog entiteta, u kojem oni, navodno, imaju ravnopravnost?

- Ali, to je naša realnost.

- Ali, Vi i jeste pozvani ovdje da biste mijenjali realnost, a ne da bi je betonirali.

No, tu je bio i kraj dijaloga, za čiji nastavak Čavić nije imao interesa.

Sami četverodnevni razgovori, kao i ono što se dešavalo između njih, pokazali su da se, kada je budućnost Banje Luke u pitanju, radi uglavnom o dijalogu gluhih. S jedne strane su bili Srbi, a s druge - svi ostali. Nažalost, ne samo po nastojanjima da se u Banjoj Luci očuva ono što je stvoreno zločinima nad nesrbima tokom rata već i po profilu srpskih lidera koji su učestvovali na skupu. Najilustrativniji primjer je ponašanje resornog ministra vjera u Ivanićevoj vladi, Dušana Antelja.

Naime, iznoseći niz ilustracija očajnih uslova u kojima žive muslimani u Banjoj Luci i u kojima rade njihove vjerske i nacionalne institucije, muftija Čamdžić je iznio i primjer neprestanog pisanja uvredljivih, rasističkih grafita po zidovima kuće u koju je smješten Medžlis Islamske zajednice. Obraćajući se ministru Antelju za novac kojim bi bio kupljen kreč za prekrivanje grafita, dobio je odgovor da Vlada nema pare za te namjene. No, za neke druge ima, i to ministar Antelj zna. Zbog toga se noćima davao u potragu za nekim od prevodilaca na skupu, iznoseći primamljiv prijedlog: "Možeš li mi nabaviti kakav račun za banket iz ovog hotela? I ti ćeš biti dobar!", obraćao se ministar, na djelu pokazujući da ne misli samo na sebe i svoju dobit. No, na njegovu žalost, pet-šest stotina maraka na koje je ciljao Antelj, onih kojih nema za prefarbavanje grafita, ostat će u budžetu Ivanićeve vlade, pošto je račun bilo nemoguće nabaviti: naime, učesnici su u hotelu imali od organizatora plaćenu i hranu i piće i smještaj, kao i prijevoz, a funkcioneri, među kojima i Antelj, i dnevnice od 50 funti, to jest oko 180 njemačkih maraka.

Osim ugodnog turističkog boravka, učesnici skupa u Coventryju su teškom mukom usvojili i Zajedničko saopćenje, kojim se obavezuju da će "u duhu crkvenih, odnosno vjerskih tradicija nastaviti još odlučnije u zajedničkim akcijama u liječenju rana ratnog sukoba". Nažalost, oni koji malo duže znaju praksu političkih i lidera SPC-a u Banjoj Luci imaju se razloga zabrinuti zbog ovakvog zaključka. Plemeniti ljudi iz "Duše Evrope" to tek naslućuju i bit će zanimljivo koliko će dugo moći trpjeti licemjerstvo banjalučkih "posvećenika" u obnovi otvorene, multietničke Banje Luke.

Do tada Čaviću i družini ostaje da razmišljaju zašto je u "Bibliji" turističke Evrope, britanskom vodiču "Lonely Planet", Banja Luka proglašena najgorim mjestom u jugoistočnoj Evropi i zašto je gradonačelnik Coventryja na kraju svog govora ponosno saopćio da će se njegov grad uskoro pobratimiti - naravno, ne sa Banjom Lukom - sa Sarajevom.

---

Ko se boji putovnice još?

Carly Rinearson nije shvatala zašto je oniži, zdepasti saputnik, s vidno stra nim naglaskom, nervozno pripitkuje koliko je sati, i da li bi mogao sjesti na njeno mjesto. A onda je, dok je autobus pržio autocestom kroz Tennessee, saputnik trznuo skalpel, priletio šoferu ispred nje i presjekao mu grkljan. Autobus se preturio, a šest ljudi poginulo. Ili deset. Još uvijek ima dosta dilema: neki tvrde da je putnik oteo volan, drugi da je vozač momentalno izgubio kontrolu. Neki tvrde da je poginuo, drugi da je preživio. Vozač je, srećom, van životne opasnosti, ma koliko nevjerovatno zvučalo. Tek, kompanija Greyhound (u prevodu: hrt), vlasnik busa i američka inačica nekadašnjeg Centrotransa, obustavila je kompletan saobraćaj širom SAD-a. Kompanija koja vozi na 3.700 odredišta, s 20.000 polazaka dnevno, bila je nekoliko sati paralisana strahom. A FBI je stigao na lice mjesta, ustvrdivši da će istragu prepustiti lokalnim vlastima ako ne bude osnovane sumnje u federalni prekršaj. Glasnogovornica Ashcroftovog ministarstva pravde Susan Dryden izjavila je da je "prerano reći da li je nesreća bila u vezi s terorizmom, ali u to agencija ne vjeruje. Napadač je imao hrvatsku putovnicu". Helem, šta god da se desilo u autobusu iz Chicaga za Orlando, terorizam, izgleda, nije. Jer pasoš nije arapske provenijencije.

---

SFOR tuče, a i žeđu mori

Otkako je familija Čengić iz Ustikoline počela kod Visokog graditi aerodrom, ovaj gradić i sela na lokaciji Radovlje nemaju mira. Prvobitno su im uzurpirane njive i bašče, zatim su ih, dok je dinamit ravnao brda, budile detonacije. Nakon detonacija došao je "mirniji" period, kada im je brundanje bagera, kamionskih ili helikopterskih motora postalo kao narodna muzika. Jedno vrijeme čak se nisu ni obazirali na ove zvuke, sve dok ih ponovo, u prošli četvrtak, iz sna (pola jedanaest uvečer) nije probudila, kako je rekla jedna stanovnica Radovlje, "užasna glama" više od 50 do zuba naoružanih vojnika SFOR-a, koji su potom tenkovima, transporterima i bagerima, zatresli zemlju.

Američke trupe SFOR-a i italijanski karabinjeri te noći i sljedećeg dana, tražili su skladište ilegalnog oružja na lokaciji visočkog aerodroma. No, iako su imali "operativne podatke" da se oružje i municija nalaze baš na aerodromu, oni su blokirali kompletnu lokaciju Radovlje, preko megafona stanovništvu naredili da se iz kuća ne pomaljaju i ne komentarišu, a onda su bagerima uzrovali zemlju.

To što su se tada Radovlje i Visoko tresli od brundanja helikoptera i gusjenica tenkova, moglo se nekako riješiti i kojim apaurinom ili leksiliumom. Međutim, lilule više nisu mogle pomoći kada je Radovlje ostalo bez vode, a jedan mještanin pretučen.

Naime, stanovnici lokaliteta Radovlje vele da je SFOR u toj prošlonedjeljnoj inspekciji uništio lokalni vodovod i tako kompletno područje ostavio bez vode. Istovremeno, ljuti su vojnici SFOR-a pretukli jednog stanovnika Radovlje. Čovjek se, konobar po zanimanju, vraćao kući s posla - neobaviješten i, skoro pred kućom, nabasao na strane vojnike. Oni su njega pitali - gdje će, on njih - šta je to njih briga, oni njega - ko je i šta je, on njih nešto slično, a oni njega - nogama i kundacima

Dva dana kasnije, nakon što niko od zvaničnih kantonalnih, entitetskih i inih organa vlasti nije reagirao i protestirao što SFOR uznemirava, tuče i žeđu mori ovdašnje stanovništvo, u Općini Visoko održan je sastanak Općinskog vijeća, kada je, na inicijativu Aide Hodžić, zamjenice predsjednika OV-a, donesena odluka da se javnost već jednom obavijesti kako Visoko i sela oko njega, tj. tamošnje stanovništvo nema ama baš nikakve veze sa aerodromom, a kamoli koristi od njega. "Naprotiv, mi trpimo moralne i ekonomske štete", rekli su.

---

Od Žepča do Zenice za 18 dana

Kantonalni sud u Zenici je svojom presudom prihvatio tužbu Suvada Ramića iz Tešnja i poništio rješenje Ministarstva za privredu Vlade Zeničko-dobojskog kantona kojim je naloženo Kantonalnoj agenciji za privatizaciju da prihvati kao ispravnu ponudu žepačke firme "Zovko" za kupovinu većinskog kapitala u tvornici FAD Jelah. Prema obrazloženju presude, Ivica Zovko je ponudio da kupi 51 posto kapitala u FAD Jelah za 4,5 miliona KM. Prema naznačenim uslovima plaćanja iz tendera i njegove ponude, Zovko bi zapravo platio deset posto vrijednosti ovog kapitala u novcu (oko 450 hiljada maraka), a ostalo u certifikatima, u roku od 30 dana. Ponuda direktora FAD-a i radnika ove fabrike autodijelova je bila drugačija. Oni su ponudili 4,34 miliona maraka za kupovinu većinskog paketa dionica. Kantonalni sud je sada zaključio da ocjena o tome koja je od ponuda bila bolja uopće nije predmet spora. "Elementi tih dviju ponuda među strankama nisu sporni, a koja je od njih bolja, stvar je objektivne procjene svih njihovih elemenata, što nije predmet ovog spora", izjavile su sudije u Zenici. Sud je poništio rješenje Ministarstva za privredu jer je utvrđeno da Zovkina ponuda nije niti upućena, niti stigla na vrijeme koje je određeno od strane Kantonalne agencije za privatizaciju. Prema osporenom rješenju Kantonalne vlade, Zovkina ponuda je poslana iz Žepča 16. aprila (mada tog dana pošta nije radila zbog Uskrsa), a potom je od Žepča do Zenice putovala čak 18 dana. "Stvarno je nemoguće da je ova pošiljka do obližnje i susjedne Zenice putovala 18 dana", rekli su suci Kantonalnog suda u Zenici u ovoj presudi, prihvatajući tužbu Suvada Ramića.

---

Alijansa i prisluškivanje

Iako je već devet mjeseci na vlasti, Alijansa za promjene, tj. njene dvije najveće članice - SDP i Stranka za BiH, i dalje se grčevito bore za svaku fotelju. Nakon što je iz RTV Vogošća negdje ljetos potekla inicijativa da se ta kuća integrira u tamošnji Kulturno-sportski centar, i tako riješi problem finansiranja, a istovremeno više pažnje posveti kvalitetu programa, vogošćanske je vlasti skoro preko noći počelo interesirati kada će isteći mandat sadašnjem direktoru KSC-a, inače kadru SDA, Avdiji Hasanoviću. Jer, razmišljali su, ako na mjesto Hasanovića dovedu, recimo, nekog esdepeovca, tako će dobiti ne samo KSC-e nego i lokalne elektronske medije.

Od tada je počela intenzivna priprema za izbor novog direktora, pa je Hasanovića negdje u junu mjesecu nazvao Mirsad Bešlija, koordinator društvenih djelatnosti, i pitao kada će mu isteći mandat. Pošto su vlasti saznale da je to na jesen, 7. septembra raspisan je konkurs za izbor direktora.

Međutim, na konkurs su se javila samo dva kandidata - dosadašnji direktor i Munir Alić, privatni poduzetnik, ekonomista po zanimanju.

U konkursu je stajalo da kandidati imaju, pored obavezne dokumentacije, priložiti i plan razvoja KSC-a. Dosadašnji direktor ispunio je sve uslove konkursa, dok je drugom kandidatu nedostajao plan. Međutim, to nije bio razlog da se taj kandidat eliminira. Komisija za izbor, koju sačinjava pet članova - dva iz SDP-a, dva iz Stranke za BiH i jedan neutralan, ostavili su Alića u igri. A kako je još Amir Piknjač iz Stranke za BiH rekao da po pitanju izbora direktora KSC-a mora otići po mišljenje u stranku, onda su i drugi odlučili da se konsultiraju, pa je izbor odgođen za sedam dana. Čak je i načelnik Općine Vogošća Abdulah Ovčina za Dane izjavio da je sve ovo "namještena igra".

Nažalost, uzdurisanje direktora po mjeri vlasti nije usamljen staljinistički adet aktuelnih vlasti u Vogošći. Oni znaju i gore. Ljetos su, naprimjer, prisluškivali poslovne i privatne razgovore koje je u svojoj kancelariji vodio direktor RTV Vogošća Amir Misirlić. Nekoliko njegovih kolega, među kojima je bio i Misirlićev najbliži saradnik, radijskom tehnikom snimali su razgovore koje je on vodio u svojoj kancelariji. Jedan od njih priznao je, i usmeno i pismeno, da je pružao tehničku pomoć prilikom snimanja, drugi je otišao na godišnji odmor, a treći je otpušten sa posla.

---

Debata o kršenju ljudskih prava

Fondacija Heinrich Böll organizirat će narednog četvrtka, 11. oktobra, u sali Hercegovina hotela Holiday Inn, javnu diskusiju, sa početkom u 19:00. Tema debate je "Kršenje ljudskih prava, nacionalni suverenitet i međunarodne intervencije", a pozdravni govor održat će njemački ambasador u BiH Hans Jochen Peters. Učesnici će biti zamjenik Visokog predstavnika za BiH Matthias Sonn, potpredsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava Senka Nožica, beogradski sveučilišni profesor Milan Podunavac i predstavnice Fondacije, dok će razgovor moderirati Ralf Fucks, inače član Upravnog odbora Fondacije Heinrich Böll.

---