"Treba li Energoinvest u ovom poslu?", pitaju u BH Gasu. "BH Gas je suvišna i nepotrebna karika u priči o nabavci gasa", odgovaraju iz Energoinvesta. I dok se čelnici ovih firmi igraju pitalica i svađaju oko toga ko je potreban a ko ne, najnepotrebniji ispadaju potrošači. Njih niko ne spominje, niti je nadobudnim menadžerima firmi koje svakodnevno, preko novina, moljakaju za milione dolara, palo na pamet da spomenu plin čijim nestankom se već danima bave svi. Pri čemu potrošače, odnosno građane, samo interesira kada će, konačno, doći u priliku da uživaju u blagodatima civilizacije, da imaju na čemu da kuhaju, da imaju na šta da se ogriju i da, konačno, dobiju ono što su platili. Ne, velike menadžere interesira samo provizija, koja je, po njima, ključni momenat priče. Prevedeno, ko će skinuti kajmak od ugovaranja dostave plina iz Rusije. Te cijena gasa nazidana pet posto zbog troškova BH Gasa, te 4,17 posto nazidano zbog dugova Energoinvesta, te neplaćanje dugova iz rata, te dugovanje "Birča" iz Zvornika Zašto bi prosječnog građanina ove države koji želi da kao glavni energent koristi plin i koji papreno plaća te usluge uopće interesirala ova demagogija i ismijavanje zdrave pameti Nikome od tih penzionera ili domaćica ili inženjera ili nezaposlenih radnika, kada pronađu račun za plin u sandučetu, nije dozvoljeno da kaže kako nema para jer neko ne plaća porez ili mu je preduzeće pod stečajem ili nešto slično. Oni plate ili ne plate, ali ne zamajavaju nikoga. Zato neka im čelnici upravnih odbora i direktori Energoinvesta i BH Gasa kažu kada će dobiti plin ili neka odu iz dobro plaćenih fotelja.

Uz aktuelni skandal oko izbora Talata Sulejmanija za ambasadora u Maleziji, koji je podsjetio na slavna vremena SDA diplomatije, jedan od najvećih kikseva Predsjedništva BiH, Ministarstva vanjskih poslova i SDP-a, jednom riječju, Zlatka Lagumdžije, jeste i izbor Željka Komšića za ambasadora BiH. Pored ponavljanja greški bivše vlasti koja je u ambasadore promicala korupciji sklone činovničiće i partijske poslušnike, Alijansa pravi promašaje i u drugom pravcu: u inozemstvo odlaze ljudi koji su najbolji, najkorisniji i najpotrebniji sada i ovdje, u Bosni. Naime, ako ni zbog čega drugog, aktuelnog načelnika Općine Novo Sarajevo je trebalo ostaviti u državi da bude živi, ogledni primjer ljudske i političke etike koju bi trebao slijediti svako kome je do fotelje i funkcije. Na posljednjoj sjednici općinskog vijeća, vijećnik SDA Miralem Šurković pokrenuo je inicijativu, koja je i usvojena, da se Komšiću, kao nosiocu priznanja "Zlatni ljiljan" i podstanaru, dodijeli stan. Komšić je odgovorio sljedećim riječima: "Ja ne želim ništa na ovakav način. Ja sam možda lud, ali to je moj princip i molim vas da, ako me cijenite, prekinete sa daljom raspravom." Komšićeve riječi zaista prkose zdravom razumu ukoliko se posmatraju kroz vizuru moralnih vrijednosti koje vladaju u bh. društvu. Pogotovo što uskoro, svakako, odlazi u diplomatiju i ne mora pojašnjavati ljudima koji mu dolaze u kabinet kako to da on ima stan, a oni, građani koji su ga izglasali, nemaju. Zbog takvih moralnih vrijednosti i reputacije kakvu je stekao kao općinski načelnik, Komšić nije ni ulazio u analizu političke motivacije ove inicijative, a koja bi se mogla završiti jedino zaključkom: ne vjeruj esdeajcu i kad darove nosi.

Da je u "kuću bh. fudbala" proteklih godina slučajno zalutao neko sa imalo morala, poštenja i odgovornosti, imao bi ovih dana divnu priliku da podnese ostavku. Kako od dana kada je Jusuf Pušina, zahvaljujući uvlačenju pod kožu i ostale dijelove tijela Alije Izetbegovića, postao predsjednik NS BiH nije primijećena pojava osobe takvog karaktera, to će i najnoviji tragikomični događaji proći bez ikakvog odjeka. Jednostavno, licemjerima koji profesionalno sramote nogometnu asocijaciju nije nikakav problem donijeti tuce kontradiktornih odluka, i onda ih, bez ikakvog obrazloženja, povući. Upravo se to desilo kada je banjalučki FK Borac odlučio organizirati prijateljsku utakmicu sa reprezentacijom SR Jugoslavije. Prvo im je "leteći cirkus Jusufa Pušine" to zabranio, da bi, "pošto su sagledani interesi razvoja bh. fudbala", odobrio odigravanje utakmice. Naravno, ni zabrana ni dozvola nemaju nikakve veze sa interesima bh. fudbala, nego jedino i samo sa golim politiziranjem sporta tako što je u nekoliko dana ovo pitanje došlo, kao tema, čak i na sjednicu Predsjedništva BiH. S obzirom da se Živko Radišić u poznoj dobi odlučio baviti sportskim menadžerstvom, njegovo lobiranje da susret bude održan nije bilo pretjerano uspješno, ali je, eto, proradio viši interes održanja Alijanse (u kojoj je Pušina, zna se, nezaobilazan faktor) pa su članovi Izvršnog odbora Jusufa Pušine glasali protiv svog prethodnog mišljenja. Poslije su se, naravno, sakrili iza nekakvog mišljenja FIFA-e, čija pravila su naprasno postala vrlo bitna ljudima kojima je od 1992. godine jedino "sveto slovo" ono što Pušina kaže. A ako jednog dana Pušina postane instruktor FIFA-e, eto razloga da ljudi iz IO NSBiH definitivno okače svoje organe za razmišljanje o klin.

Blistav osmijeh ljepotice, zgođušna italijanska izreka ("nije lijepo ono što je lijepo, već je lijepo ono što nam se sviđa"), primamljiva marketinška poruka ("uz malo sreće, nagrada je vaša") pa ko ne bi odolio da se uključi u nagradnu igru našeg najmoćnijeg i najbogatijeg preduzeća i izabere Miss PTT BiH!? Ne, naravno da se ne radi o izboru najljepšeg šalterskog radnika. U pitanju je poziv pretplatnicima da iskažu svoje oduševljenje ljubaznošću šalterskih radnika PTT-a BiH i odluče se ko će među njima ponijeti laskavu titulu najljubaznijeg, uz vrijednu nagradu u vidu scratch kartice ili kartice za telefonske govornice. Pred korisnicima usluga PTT-a BiH je težak izbor: da zaborave na iskrenost i uzmu karticu ili da razmisle prije koliko godina ih je, sa druge strane, šaltera dočekao osmijeh i lijepa riječ. Ukoliko mukotrpni izbor prevagne na stranu poštenja, nema sumnje da telefon na koji se prijavljuju oni koji su iskazali ljubaznost neće baš previše zvoniti. Bez ironije, službenici PTT-a BiH su dobro plaćeni, ali nisu ili misle da nisu plaćeni da budu ljubazni. Njihova ljubaznost se, eventualno, ogleda jedino u brzini tipkanja po računaru i, automatski, smanjenju gužve koja se stvara pred šalterom. Da ne bi bilo zabune, svaka generalizacija nosi sa sobom opasnost nepravde prema ljudima koji u profesionalno obavljen posao ubrajaju i uglađeno obraćanje mušteriji. Ali takvi ljudi su ljubazni i bez nagradne igre. Zato bi i za pretplatnike i za radnike PTT-a BiH bilo mnogo bolje da se direkcija PTT saobraćaja Sarajevo odlučila i za biranje najneljubaznijeg šalterskog radnika. Ako ništa drugo, odziv bi bio veći. I bez dijeljenja kartica.

Čovjek, naprosto, zna šta radi. Šta god činio, cio svoj život. Pragmatik. Tek što je osnovao još jedan u nizu sličnih "skupova istomišljenika", "Forum 2000 - Evropski pokret", odlučio je pokazati čime bi se ta n-ta udruga mogla razlikovati u moru sličnih. Pokretanjem smislenih inicijativa, za početak. I postavljanjem pravih pitanja. "FEP će zatražiti od Evropske komisije da jasno definira uvjete koje BiH treba ispuniti kako bi bio ukinut strogi vizni režim za bh. građane." Možda Evropska komisija i neće pasti na koljena pred bivšim ausenministerom BiH i bivšim premijerom HRHB. Ali progovorio je jezikom kakav ni diplomate EU ne bi smjeli ignorirati, kakav će kad-tad neko preuzeti. Rekao je to u pravom momentu, istakavši razvoj Državne granične službe, uspostavu jedinstvenog sistema zaštite ličnih podataka građana BiH, pozitivne pomake tehničke prirode. A ako ima tu neki problem između EU i BiH koji nije tehničko pitanje, pa nek' jednom otvoreno kažu. Ne možemo dovijeka ostati zemlja u kojoj je lakše dobiti metak na ulici nego šengensku vizu. Naravno, bilo bi mnogo bolje da je ovo pitanje Prlićevog FEP-a postavio Lagumdžijin MIP. Ali ne pravi pitu ko ima, već ko je naučio. Svaka čast na altruizmu, također. Jer dr. Prliću viza ionako ne treba, jer se u Haag može i bez nje. Da objasni kada i gdje je to tačno nosio uniformu, jer biti pragmatik nije uvijek dobro. Nego i zlo.