konačno kapitulacija. Nakon grčevite borbe protiv mobitela i par hiljada objašnjenja zbog kojih tu spravu nisam htio uzeti u ruke, neko jutro sam se probudio i shvatio da bez pokretne stanice stvar dalje neće ići. Zvonjava je u paramparčad razbila sve one rasističke teorije o Hercegovcima, Crnogorcima, Sandžaklijama (i ostalim našim narodima i narodnostima) koji fetišiziraju ovu spravicu. Kad sam vidio u izlogu izgužvanu priliku koja oko pasa nosi Siemensovu futrolicu, shvatio sam da mi nema spasa. Uhvaćen sam, i to je fakat koji ne može ublažiti ni samoprijezir koji se uselio u mene prvi put kad je usred intimnog razgovora zazvonio On.

- Halo, ođe mobilni. (Junak se pravi duhovit, šali se sa svojom neodrživom pozicijom.)
- Halo, ovdje Michael Schumacher.
- Poštovanje. Otkud vi, trening je upravo završio? Zar sutra ne vozite trku za VN Mađarske?
- Da, ja sam uvjeren da ću pobijediti, ali volio bih da dođete i uveličate to. Pobjeda nije ista kad ste vi nazočni.
- Ali, Michaele, kako ste došli do broja? I zašto baš ja, kakva čast!?
- Zato što
- Tu, tu (veza se prekinula).

A baš sam ga mislio sve ispitati: i kako su Bernie i Slavica i Mendo i Ralfu kako ide slastičarna i gospođa Schumacher sekira li se što joj je sinovima glava u torbi i koliko mu je ugraviran Ferrari, ali ti problemi s mrežama su manjkavosti komuniciranja mobilnim telefonima.

Ode Michael Onda je obavijestilo da trebam ići na reli. Sve je ličilo na zavjeru svjetske auto-industrije protiv pojedinca. Razliku između getribe i gedore ovaj um nikad nije uspio spoznati.

Sve je počelo takmičarski. Prvo je Dani Racing Team u Škodi prešišao neku curu u golfu, a onda smo došli na pravac i ona je stisla gas pa prešišala nas. I tako smo se ganjali do Hadžića, gdje je bio start. Atmosfera - izletnička. Ljudi došli da vide automobile, među kojima stvarno ima lijepih primjeraka. Honda koju vozi Neven Vukasović odmah upada u oči, tu je i Seat Zakira Okovića. Njih dvojica su jedini na startu u klasi do 2000 kubika. Uz Nevena, tu je još jedan poznat lik. Veteran Fadil Kadić je pobijedio u klasi do 1400 ccm, a njegova vitalnost apsolutno fascinira.

Vozači se šetaju oko automobila, a najsimpatičnije izgledaju momci koji voze auto marke jugo. To se nekad zvalo nacionalna klasa. Goran Marković je u osamdesetim snimio vrlo dobar film s tim nazivom (Floyd, Floyd, Floyd, Floyd), a vozači iz te klase su bili omiljeni među rajom koja je pratila automobilizam. To je najvjerovatnije bilo zbog apsolutnog nesrazmjera između kvaliteta vozila koja su imali i ozbiljnosti s kojom su "nacionalci" sebe doživljavali. Dren Milinović i Sead Hota su dva imena koja odatle treba zapamtiti. Milinović je napravio najbolje vrijeme u svojoj klasi bez skoro ičije pomoći. Bez uvrede, njegov je "jugo" izgledao kao eksponat na auto-pijaci za koji biste dobro razmislili biste li dali 500 maraka za njega. Hota, u majici sa likom Michaela Schumachera (manija gonjenja?), nasmijana je ljudina od dva metra, tako da baš nije najjasnije kako cijeli stane u onaj svoj automobil.

Hota i Schumacher

Nakon što sam od ljubaznih organizatora iz BiHAMK-a dobio osnovne informacije o trci - dvije vožnje u pet kategorija, starta se svaki minut jedno vozilo - okrenuo sam se za dvjema atraktivnim mladim damama koje izgledom odmah mogu u Formulu 1. Brzo sam otkrio da je besmisleno da hodam oko vozača i postavljam ona novinarska pitanja što ništa ne znače. "A šta očekujete od ove trke? Je li vam auto odgovarajući i jeste li fizički spremni?"

Trojica deda, pod hladom šljive, raspravljaju.
- Pa, kako ovo, onaj što je kren'o prvi, on će prvi i doć'?
- A može li ga ovaj što krene iza njega stići?

Treći dedo šuti. Dolazi vozač u kombinezonu.

- Može Francuz stići koga hoće, on ima Audija s duplom vučom.

"Francuz" je Jean Paul la Roche i nastupa za Auto-moto klub iz Tuzle. Napravio je najbolje vrijeme na stazi koja se, uz još četiri, boduje za generalni plasman Prvenstva BiH u automobilizmu.

Krenuli smo natrag u Sarajevo, mobilni telefon je pozvonio, rodila se nova nada

- Halo.
- Dobar dan, ovdje Michael Schumacher, evo osvojio sam Formulu 1, i otvorio šampanjac, tu su svi i Bernie i Ralf i Slavica i Mendo, pozdravljaju te, a i mama se zahvaljuje što pitaš za nju. Kako ide to kod vas?
- Nije loše, evo upravo se vraćam s trke.
- Drukčije ti i ne bih oprostio što nisi došao u Budimpeštu.

Arhiva Dani
220