ilmski svijet ga smatra čovjekom koji na najjednostavniji način dobija najbolje od svojih saradnika. Reditelj filmova Opasne veze, Moja lijepa praonica, Hi-Lo Country, High Fidelity, radio je sa, praktično, svim velikim filmskim zvijezdama u posljednjih dvadesetak godina. Radi se o autoru koji skoro savršeno uklapa casting i scenarij. John Malkovich, Michelle Pfeiffer, Woody Harleson i John Cusack govore o njemu isključivo s poštovanjem.

U rezidenciji britanskog ambasadora trajao je party na kojem su skoro svi isto klimali glavama. Znate to: u momentima u kojima se nešto čeka - ovaj put smo čekali da nam ambasador Hand predstavi Stephena Frearsa - obično se vode besmisleni razgovori. Od toga je najbolje pobjeći. Unutra niko nije obraćao pažnju na razgovor dvojice ljudi u kojem je stariji zornim gestikulacijama nešto objašnjavao.

Bio je to Stephen Frears, koji je imao desetak minuta za ovaj intervju. "Rediteljski posao je", kako reče na tom istom partyju Danis Tanović, "znati mjeru." Frears je, očigledno, zna.

DANI: Godine 1966...

FREARS: Engleska je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu.

DANI: Tako je to, pobijedili ste u dva rata i na jednom Mundijalu.

FREARS: Zahvaljujući ruskim linijama odbrane. Mislim, imali smo sve na svojoj strani, ali najjači argument su, ipak, bili ti rovovi.

DANI: Kako Vam se dopada sadašnja reprezentacija Engleske u fudbalu?

FREARS: Nije to baš sređeno. Mislim, imamo divne, vrhunske igrače, ali nismo ekipa.

DANI: Je li Sven Goran Ericsson najbolje rješenje za selektora?

FREARS: Ne znam. On mi izgleda kao pametan čovjek, pravi evropski menadžer.

DANI: Dobro, vratit ćemo se nogometu. Negdje u to vrijeme, sredinom šezdesetih, počeli ste raditi kao asistent režije, nakon što ste napustili Cambridge.

FREARS: Sve je bilo spremno da budem pravnik, ali ja sam jednostavno odustao od toga. To je svijet u kojem ne možeš reći "ne" i ja sam tome rekao "ne". Moji preci u obitelji su, uglavnom, bili pravnici ili liječnici, pa je od mene bilo "prirodno" očekivati da ću krenuti njihovim stopama. Jednom sam se probudio i rekao "ne". Znati reći ne, to je nešto što treba naučiti.

DANI: I u trideset pet godina rada u pozorištu i na filmu radili ste sa svim legendama engleskog glumišta našeg vremena. Ovdje je Alec Guinness uvijek bio popularan: Most na rijeci Kwai, Obi-Wan Kenobi u Ratu zvijezda

FREARS: Talentovan glumac, budi u vama neke osjećaje: on je zanimljiv, voli da bude primijećen, vi volite da gledate kreaciju, nešto vas uzbuđuje. Alec Guinness je bio takav, naprosto, talentiran čovjek.

DANI: Većina Vaših filmova bazirana je na knjigama. Režirali ste tekstove Nicka Hornbyja i Hanifa Kureishija, kultnih autora britanske literature, koji su mlađi od Vas. Oprostite na indiskreciji, ali nekako je očekivanije da je te filmove režirao mlađi reditelj.

FREARS: Da, lakše mi je doći do scenarija putem knjige. Spajanje literature i filma kod mene je ispalo dobro, a što se generacije tiče, i ja mogu imati e-mail. S obojicom pisaca koje ste spomenuli sarađujem tijesno, šaljemo tekstove jedni drugima i, naravno, komentarišemo fudbal. Hornby i ja navijamo za isti klub.

DANI: Arsenal?

FREARS: Da, to je velika ekipa. Ja sam četrdeset godina njihov navijač, a Nick živi u sjevernom Londonu i posjećuje sve njihove utakmice. O tome je i njegova prva knjiga

DANI: Fever, ovdje sjajno prihvaćena od čitalačke publike. Tako je i s High Fidelity. No, ipak malo čudi da je mjesto radnje "prebačeno" iz Londona u New York.

FREARS: Chicago.

DANI: Sorry, Chicago. Ali, nije li priča o vlasniku male prodavaonice ploča koji ne želi ostarjeti, a zna da mora, ipak londonska?

FREARS: Svi su mislili da jeste, i ja sam isto mislio dok nisam pročitao scenarij i shvatio da je priča univerzalna. Raditi u Chicagu je bilo prekrasno, sve to skupa je bolje izgledalo tamo, a u Londonu sam mogao napraviti jadniji film, što bi se vama, izgleda, dopalo. John Cusack, koji je bio koscenarist za Hi-Fi i radio na dva filma sa mnom, odličan je glumac i od početka smo znali šta želimo.

DANI: Ono što čovjek uvijek želi kad radi: napraviti dobar film. I uspjelo Vam je. Hoćete li u budućnosti moći nastaviti raditi istim intenzitetom kao i dosad: spotovi, reklame, televizijske produkcije, filmovi

FREARS: Pitate jesam li prešao brdo, jesam li dao ono što sam trebao. Želim da moj sljedeći film - tema su ilegalni imigranti - bude bolji od svakog prethodnog.

Arhiva Dani
220