Kantonalnom tužilaštvu i Kantonalnom sudu u Zenici je predviđeno da početkom septembra konačno počne istraga protiv 15 političara, oficira i vojnika HR Herceg-Bosne i HVO-a u Žepču zbog osnovane sumnje da su odgovorni za ratne zločine nad srpskim i bošnjačkim stanovništvom. Istragu vodi Hilmo Ahmetović, istražni sudija Kantonalnog suda u Zenici, a ime novog zastupnika optužbe još nije poznato. Javnu tužbu u ovom slučaju je dosada zastupao Idriz Katkić, ali on nije ponovno izabran na dužnost zamjenika kantonalnog tužioca. Za sve osumnjičene u ovoj istrazi, u zeničko Kantonalno tužilaštvo je stigla saglasnost haškog tužilaštva, kategorisana pod "A", što podrazumijeva zatvaranje osumnjičenih do okončanja sudskog procesa. Pravni izvori upoznati sa slučajem objašnjavaju da jedini razlog zašto 15 osumnjičenih još nije zatvoreno jeste višemjesečna blokada Kantonalnog tužilaštva i time Kantonalnog suda u Zenici.

Početak istrage je prvi put bio zakazan početkom juna ove godine i za sve osumnjičene je tada, poslije prvog saslušanja kod istražnog sudije, trebao da bude određen istražni pritvor. Sadašnje odlaganje hapšenja se tumači kao "omogućavanje osumnjičenim da ne čekaju u zatvoru dok tužilaštvo ne bude u potpunosti spremno da zastupa optužbu". Ali, u pravnim krugovima u Zenici, Travniku i Sarajevu koji su upoznati sa drugim slučajevima optužbi za ratne zločine, kada je hapšenje izvršeno u akciji specijalnih policijskih snaga MUP-a i prije službenog početka istrage, vjeruje se da sadašnje odlaganje hapšenja 15 osumnjičenih u Žepču ima i prešutnu saglasnost međunarodnih posrednika u BiH. Ovi pravni izvori tumače odlaganje hapšenja "korisnim političkim angažmanom nekih od osumnjičenih za ratne zločine u Zubakovoj Novoj hrvatskoj inicijativi". Na taj način se tumače i zahtjevi tužilaca i sudija da Dani ne objavljuju spisak osumnjičenih za ratne zločine u Žepču. Haška i bosanska sudska procedura istrage ratnih zločina se razlikuju utoliko što se prema haškim pravilima optuženi zatvara nakon podizanja optužnice, a po bosanskim pravilima na početku sudske istrage. U Zenici sada objašnjavaju da jedini razlog što nema hapšenja jeste to što istraga još nije ni - počela.

Dvije grupe osumnjičenih Ko je osumnjičen i za koje ratne zločine nad srpskim i bošnjačkim stanovništvom u Žepču? Osumnjičeni su podijeljeni u dvije grupe: u prvoj grupi su osumnjičeni naredbodavci, a u drugoj osumnjičeni izvršioci. Perica Jukić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepča i predsjednik Skupštine HR HB, Ivo Lozančić, zapovjednik 111. XP brigade HVO-a, Niko Jozinović, dozapovjednik 111. XP brigade HVO-a, Drago Dragičević, zapovjednik Saznajne službe Stožera HVO-a Žepče, i Božidar Tomić, glavni operativac HVO policije u Žepču, terete se kao osumnjičeni naredbodavci. Osnovano se sumnja, tvrdi Kantonalno tužilaštvo u Zenici pozivajući se na saglasnost haškog tužilaštva, da su ova petorica osumnjičenih kršila pravila Ženevskih konvencija "od aprila 1992. do početka 1994. u namjeri da etnički očiste područje općine Žepče od srpsko-pravoslavnog i bošnjačko-muslimanskog stanovništva, te da prisvoje ili unište njihovu imovinu i onemoguće njihov opstanak na području Žepča". Tvrdi se da su osumnjičeni, pri takvom postupanju sa srpskim i bošnjačkim stanovništvom, imali kao politički cilj pripajanje "područja ove općine tzv. Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni". Sa takvim ciljem, oni su "formirali i ustrojili vojne i policijske oružane snage HVO-a Žepče, donijeli odluke i formirali logore za nehrvatsko stanovništvo u zgradama osnovnih škola 'Rade Kondić' u Žepču, i selima Perković i Ljubatovići, hangarima 'Nove trgovine' i 'Silosu' u Žepču, te donosili odluke, naredbe i zapovijedi i komandovali njihovim realizacijama".

Osumnjičeni Luka Babić, Mirko Jakovljević, Esad Čorlak zvani "Albanac", Ivo Mrkonjić, Anto Jozić, Viktor Markanović, Slavko Spajić, Alojz Vrbić, Marinko Martić i Marinko Jakovljević terete se da su "naređivali i neposredno komandovali, kao i učestvovali u vojnim i policijskim operacijama HVO-a s ciljem etničkog čišćenja Žepča od srpskog i bošnjačkog stanovništva".

Perica Jukić i Ivo Lozančić se terete da su kao najviši politički i vojni zvaničnici u septembru 1992. dogovorili i naredili napad jedinica HVO-a na srpsko selo Želeću, a potom u junu 1993. godine "opći napad svih vojnih i policijskih formacija HVO-a svim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom". Perica Jukić se tereti da je kao predsjednik općine Žepče imao vojnu i političku moć, ali i da je "lično naredio zapovjedniku i pripadniku manje oružane formacije HVO-a Nikoli Garačiću alias Slavko Pintarić iz Slavonskog Broda da pobije 13 Bošnjaka, što je ovaj i izvršio".

Za Ivu Lozančića tužioci tvrde da je "krajem septembra 1992. godine naredio Bosiljku Mijatoviću, zapovjedniku dijela HVO-a u čijem sastavu je bila i specijalna jedinica 'Albančevi anđeli', da izvrše napad na selo Želeća, u kome je živjelo srpsko civilno stanovništvo. U ovom napadu HVO-a ubijena su najmanje 42 civila, među kojima i Budo Ubiparipović, dr. Đorđe Zlatković, Novica Blagojević i drugi. Zapaljeno je i oštećeno više kuća i objekata, preostalo srpsko stanovništvo protjerano, a preostala imovina opljačkana i prisvojena od strane pripadnika i jedinica HVO-a. Srbi su činili oko 10 posto stanovništva Žepča - prije rata je u ovoj općini živjelo 2.289 Srba, a prema procjeni iz decembra 1998, preostalo je samo 17 Srba u cijelom Žepču. Srpski i jugoslavenski istraživači ratnih zločina su uporno tvrdili da su počinjeni brojni ratni zločini nad srpskim stanovništvom u dolini rijeke Bosne, na području općina Žepče i Zavidovići, ali je ovo prvi slučaj da se pred lokalnim sudovima u Federaciji BiH procesuira masovni ratni zločin protiv srpskog civilnog stanovništva. To je, vjerovatno, i prvi put put da se pred jednim sudom Federacije BiH istražuje "etničko čišćenje srpskog stanovništva".

Logori i živi štitovi Lozančić je osumnjičen i zbog progona bošnjačkog stanovništva: Kantonalno tužilaštvo u Zenici tvrdi da je "u junu 1993. naredio svim vojnim i policijskim formacijama HVO-a sa područja Žepča opći napad svim borbenim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom". Dio bošnjačkog stanovništva je protjeran, a dio zatvoren u logore. U logorima je izdvajano stanovništvo sposobno za teže radove i korišteno kao taoci i kao "živi štit" u borbi sa Armijom BiH. "Izvršavajući takve naredbe, HVO je od 24. juna do kraja jula 1993. pobio oko 160 Bošnjaka, oba spola i svih uzrasta. (U logorima je pobijeno najmanje 50 lica, a u koncentracionim logorima u gradu Žepče poznato je najmanje 17 slučajeva.) U logorima je bilo zatvoreno više od 4.500 lica. Sa područja koja je zauzeo HVO protjerano je više od 9.000 pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Iz logora u Žepču u logore u Hercegovini (Mostar, Ljubuški, Čapljina i drugi) HVO je silom odveo na prisilan rad više od 420 Bošnjaka, od kojih se na desetine nikad nije vratilo, a najmanje sedam je ubijeno. Na stotine logoraša je u ovim logorima zadobilo teške tjelesne povrede od zlostavljanja (udaranjem puškama, palicama, drvenim i drugim predmetima, nogama i na druge načine) i podvrgnuto teškim fizičkim i psihičkim zlostavljanjima. Na desetine Bošnjakinja, uključujući i maloljetne, silovano je od strane pripadnika HVO-a. Uništene su ili oštećene četiri džamije. Na području koje je zauzeo HVO, od Bošnjaka su prisvojene stotine motornih vozila i pokretna imovina čija se vrijednost mjeri milionima njemačkih maraka".

Lozančić je osumnjičen da je po njegovoj zapovijedi HVO postavio punktove na svim prilazima gradu Žepču i većim naseljima, na kojima je oduzimana imovina od bošnjačkog stanovništva i vršena naplata takse, poreza i carina, suprotno zakonskim propisima. Kantonalno tužilaštvo u Zenici sumnjiči u Zahtjevu za sprovođenje istrage Lozančića da je dogovorio i potom naredio da bojovnici pod komandom Mirka Jakovljevića dio opljačkane imovine Bošnjaka predaju njemu: "Bojovnici HVO-a su Ivi Lozančiću kući dovukli i predali mašine i drugu opremu u vrijednosti najmanje 50 hiljada KM, iz jedne stolarske radnje Bošnjaka u Žepču".

Za Ivu Lozančića tužioci tvrde da je "krajem septembra 1992. godine naredio Bosiljku Mijatoviću, zapovjedniku dijela HVO-a u čijem sastavu je bila i specijalna jedinica 'Albančevi anđeli', da izvrše napad na selo Želeća, u kome je živjelo srpsko civilno stanovništvo. U ovom napadu HVO-a ubijena su najmanje 42 civila"

Kantonalno tužilaštvo sumnjiči Pericu Jukića i Ivu Lozančića da su počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva, ratne zločine protiv ranjenika i bolesnika i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika. Za ova krivična djela osumnjičen je i Niko Jozinović, dozapovjednik 111. XP brigade. Za njega se tvrdi i da je "lično uputio pismenu prijetnju komandantu Armije BiH da će artiljerijski sravniti Mjesnu zajednicu Preko u Žepču. Uz artiljerijsko djelovanje i zastrašivanje, prisilio je bošnjačko stanovništvo ove mjesne zajednice da se iseli i djelomično preseli u Begov Han, te na područja drugih općina i u inostranstvo".

Ratni zapovjednik Saznajne službe Stožera HVO u Žepču Drago Dragičević osumnjičen je za teror HVO policije nad građanima nehrvatske nacionalnosti. Osnovano se sumnja da je Dragičević izdavao naređenja za privođenje, surovo ispitivanje, protivzakonito pritvaranje i ubistva građana nehrvatske nacionalnosti. Tvrdi se da su, po njegovom naređenju, pripadnici HVO policije tačno neutvrđenog dana 1992. godine ubili četiri civila srpske nacionalnosti, među kojima i ranijeg direktora Doma zdravlja Žepče. "Za upravnike koncentracionih logora na području općine Žepče, Dragičević je u junu 1993. postavio Luku Babića, Mirka Jakovljevića i druge, te rasporedio pripadnike HVO-a kao čuvare u ovim logorima". Za Dragičevića se tvrdi da je naređivao čuvarima logora u Žepču i preko njih provodio ubojstva logoraša, njihovo držanje u nepodnošljivim uslovima i svakodnevna premlaćivanja i druge vidove fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Logoraši su odvođeni na prisilan rad i u "živi štit", a žene na silovanje.

Dragičević se tereti da je "lično naredio, krajem juna 1993. godine, da policijski organi liše slobode cjelokupno civilno stanovništvo Novog ehera i okolnih sela i zatvore ga u tunel magistralnog puta M-17 (Doboj - Zenica - Sarajevo) kod Žepča. U ovaj sabirni logor za bošnjačko stanovništvo zatvoreno je više od 1.500 civila bošnjačke nacionalnosti. Pri sprovođenju stanovništva u ovaj tunel, Dragičević je izdao naredbu da HVO puca po koloni civila. Pripadnici HVO-a su tada ubili i ranili više civila. Potom je naredio da se civili iz tunela sprovedu i zatvore u koncentracione logore u Žepču, što je takođe izvršeno". Dragičević se tereti i da je "pod njegovim neposrednim rukovođenjem i nadzorom, početkom augusta 1993. godine, najmanje 429 logoraša iz logora u Žepču deportovano u logore u Hercegovini. Desetine se nikad nisu vratile, a pouzdano se zna da je najmanje 7 logoraša iz ove grupe ubijeno". Dragičević se, osim za krivična djela koja se pripisuju Jukiću i Lozančiću, tereti i za surovo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima.

Policijski teror Za policijski teror HVO-a u Žepču osumnjičen je i Božidar Tomić, glavni operativac tamošnje policije HVO-a. Tomić se naročito tereti "da je naređivao i provodio dugotrajna i iscrpljuća ispitivanja, uz torturu, uglednih Bošnjaka zatvorenih u koncentracionim logorima Žepča, krajem juna, u julu i augustu 1993. godine, kao i pripadnika Armije BiH koji su se predali HVO-u nakon što je komandant Armije BiH na području Žepča potpisao predaju ove vojne formacije. U toku svirepog ispitivanja, u logorima HVO-a i na području Žepča ubijeni su Šahbaz Agić, Semiz Avdić, Mustafa Fejzić, Avdo Šačić, imam Nedžib Zgrčo i drugi, te zarobljeni pripadnici Armije BiH Harun Beridan, Mujo Čaušević, Jasmin Mušić, Ahmet Murtić i drugi. Tjelesne povrede i duševne patnje nanesene su Bećiru Odobašiću, Mirsadu Kujadinoviću, Besimu Ismičiću, Omeru Mehiću, Jasminu Malićbegoviću, Šaćiru Prijiću i drugima". Tomić se sumnjiči i da je "lično naredio dugotrajna ispitivanja, uz fizičku i psihičku torturu, a potom i ubistvo zarobljenika braće Edina i Ediba Fejzića". Za ova ubistva se tereti pripadnik HVO-a Anto Pravdić. Navode se i imena Bošnjakinja čije je višestruko ispitivanje i silovanje naredio Tomić.

Preostalih deset osumnjičenih tereti se da su bili neposredni naredbodavci i izvršioci zločina nad srpskim i bošnjačkim stanovništvom na području Žepča. Tako se Luka Babić, zapovjednik vojne policije 111. XP brigade HVO-a u Žepču tereti da je lično naređivao teror, ubistva i silovanja u logorima, čije su žrtve poimenično navedene. Babić je "neposredno komandovao manjom oružanom formacijom HVO, i u njenon sastavu učestvovao krajem juna 1993. u ubojstvu devet civila koji su se krili u zgradi Željezničke stanice u Žepču".

Sada se za svako konkretno zlodjelo navodi ime zločinca i žrtve: za Mirka Jakovljevića, pripadnika HVO-a i zapovjednika bojne "Andrija Tadić", navodi se da je "učestvovao u premlaćivanju i zlostavljanju zatočenika u logorima 'Silos', 'Nova trgovina' i zgradi Osnovne škole 'Rade Kondić'". Žrtve ovog zlostavljanja su, između ostalih, bili Velid Čaušević, Muhamed Medžanić, Enes Kamarić, ubijeni Nedžib Zgrčo... Mirko Jakovljević se, uz ostale ratne zločine, tereti i zbog silovanja.

Esad Čorlak zvani "Albanac" osumnjičen je kao pripadnik HVO-a i kao zapovjednik specijalne jedinice zvane "Albančevi anđeli" zbog napada na civilno naselje i srpsko stanovništvo u selu Želeća. Za Čorlaka se tvrdi da je "ubio civila srpske nacionalnosti Novicu Blagojevića, potom odsjekao njegovu glavu i odnio je u Žepče, gdje ju je javno pokazivao". Navode se i njegova zlodjela tokom napada na naselja i objekte u kojima su boravili civili bošnjačke nacionalnosti. Čorlak se tereti i za pljačke, zlostavljanja logoraša, silovanja...

Ivo Mrkonjić, pripadnik HVO-a i Saznajno--izvještajne službe HVO Žepče, osumnjičen je, uz ostale zločine, i za premlaćivanje do smrti imama Nedžiba Zgrče: "Tačno neutvrđenog dana, u ljeto 1993. godine, toliko je tukao imama Nedžiba Zgrču da mu je nanio teške tjelesne povrede od kojih je Zgrčo izgubio svijest. Dok je ležao onesviješćen, Mrkonjić mu je skočio na glavu, pri čemu je nogama na kojima su bile tvrde vojničke čizme polomio lobanju, izazvao obilno krvarenje i povrede mozga, i time smrt Nedžiba Zgrče."

Sudski pozivi Ante Jozić, dozapovjednik oružanih formacija HVO i upravnik logora "Hangar", te pomoćnik upravnika logora Luke Babića, osumnjičen je prije svega zbog zlostavljanja, mučenja i ubijanja logoraša. Viktor Markanović, pripadnik "Stojinih specijalaca" i Saznajno-izvještajne službe HVO-a, sumnjiči se, između ostalog, i da je "u logoru zgrade Osnovne škole 'Rade Kondić', zajedno sa Ivom Mrkonjićem, tukao i zlostavljao logoraša Šefika Mujkića, prislonivši mu usta cijevi pištolja na sljepočnicu i okidajući na prazno, a potom mu nožem odsjekao dio školjke lijevog uha". Markanović se tereti i da je "sa Slavišom Vranješom, izvršio prozivku i odabir 429 logoraša koji su 29. juna 1993. godine u deset autobusa deportovani u logore, na prisilan rad i za žive štitove u Hercegovini. Neposredno prije polaska autobusa izdvojio je logoraša Hamdiju Tabakovića, pretukao ga i potom ga vratio među logoraše za transport. Ovaj logoraš je kasnije ubijen".

Slavko Spajić je također osumnjičen za zlostavljanje i mučenja bošnjačkih logoraša u Žepču. U zlostavljanju u logorima Žepča, od 24. juna do kraja jula 1993. godine posebno se isticao Alojz Vrbić: "Na silu dovedene, nezakonito i bez ikakva osnova lišene slobode, Bošnjake-logoraše posuđivao za prisilan rad oružanim formacijama bivše Jugoslovenske armije i srpskih paravojnih formacija. Logoraše je predstavljao kao mudžahedine, zbog čega su ih pripadnici srpskih paravojnih formacija teško mučili i ubijali. Među ubijenima je i Nezir Okanović." Za premlaćivanja i zlostavljanja logoraša i silovanja osumnjičeni su i Marinko Martić i Marinko Jakovljević.

Osnovana sumnja da su Perica Jukić i ostali osumnjičeni u ovom slučaju počinili ove ratne zločine proizilazi prije svega iz iskaza desetina i desetina svjedoka koji će se pojaviti pred istražnim sudijom Kantonalnog suda u Zenici. Svakome od svjedoka-žrtava bit će ponuđena i mogućnost da se, prije svjedočenja, izjasni da li traži da bude zaštićeni svjedok. Kantonalno tužilaštvo u Zenici je, predajući Zahtjev za sprovođenje istrage, zatražilo da za sve osumnjičene bude određen pritvor, ali je osumnjičenima do sada bio upućivan samo jedan poziv da se sami jave na prvo saslušanje. Taj poziv je naknadno povučen. Mada su, dakle, već jednom dobili sudske pozive, osumnjičeni se prethodnih mjeseci ni na koji način nisu oglašavali o svom odnosu prema ovoj sudskoj istrazi. Među svjedocima najpoznatije ime u javnosti jeste Irfan Ajanović, poslanik i bivši generalni sekretar SDA, a među osumnjičenima general Ivo Lozančić, poslanik i dopredsjednik Nove hrvatske inicijative.

Arhiva Dani
220