ad sam išao u osnovnu školu (a ima i od tad finih godina), đaci koji su imali problema sa historijom najviše su mrzili godine. Oni su nekako i znali prepričati lekciju, nabrojati kraljeve, careve, bitke i ostala čudesa, no kad bi se došlo do brojki, jednostavno bi zanijemjeli. Od kada do kada je neki kralj vladao, koje se godine zbila neka bitka i slično, za njih su bila najteža moguća pitanja. Ti đaci su uglavnom isti oni ljudi koji se danas nikad ne mogu sjetiti telefonskog broja ili tačne adrese. Neki defekt s pamćenjem brojeva, šta li?

Meni su se, međutim, ti brojevi oduvijek sami od sebe urezivali u pamćenje. Da me neko probudi u pet ujutro, znao bih datirati "bostonsku čajanku" u 1774. godinu ili vladavinu Henrika VIII u interval između 1509. i 1547. godine.

Leteći čunak Udžbenik istorije koji je bio u upotrebi kad sam ja pohađao sedmi razred osnovne škole, napisao je Stanko Perazić. Druga lekcija u tom udžbeniku nosila je naslov Napredak u kapitalističkoj privredi krajem XVIII vijeka. Iz te je lekcije trebalo zapamtiti tri godine. Najprije 1733. jer je tada John Kay patentirao leteći čunak, zatim 1765, kada je James Hargreaves - po Perazićevim riječima - uspio znatno pojednostaviti rad tkačkog razboja, te naposljetku je tu bila famozna 1763. godina i Wattov izum parnog stroja.

Trinaestogodišnjacima s kraja dvadesetog stoljeća ti izumi, tako nabrojani, nisu ništa značili. Egzaltirani opis parnog stroja kao najznačajnijeg otkrića, temelja moderne proizvodnje nije izazivao nikakvu rezonancu. No, zato je misteriozni izum koji je nosio naziv leteći čunak izmamljivao salve smijeha. Nije se teško dosjetiti na šta je pubertetske glave asocirao termin leteći čunak. Nastavnica nije mogla izgovoriti ovu frazu a da razredom ne prođe napad prigušenog smijeha. Nakon svakog tog đačkog smijeha slijedio je dosadan opis čunka i razboja.

Sjetio sam se tih lekcija mnogo kasnije kad sam gledao reklame za odjeću marke Fruit of the loom (loom je na engleskom razboj, tkalački stan; čunak je, inače, shuttle, tako da bi neki loš word by word prevodilac Space shuttle mogao prozvati svemirskim čunkom). A šta je, ustvari, Hargreavesovo otkriće (kojim je uspio znatno pojednostaviti rad tkalačkog razboja), saznat ću godinama kasnije. William Butler Yeats ima, naime, jednu prilično ezoteričnu pjesmu pod nazivom Fragments, čija prva strofa izgleda ovako:

Locke sank into a swoon;/ The Garden died;/ Good took the spinning jenny/ Out of his side.

Ova četiri stiha mogla bi poslužiti kao paradigmatski dobra ilustracija teškoća u prevođenju poezije. Svakom je jasno da je Locke (poznati filozof John Locke) ovdje Adam koji je zaspao u rajskom vrtu (Garden sa velim G) i da se Yeats poigrava s Biblijom. Kao što je od Adamovog rebra načinio Evu, tako je Bog od Lockeovog 'rebra' načinio spinning jenny.

Al' hajd' sad ti, majčin sine, prevedi spinning jenny! A upravo je spinning jenny taj famozni Hargreavesov patent: razboj sa više vretena na kojima se može tkati u isto vrijeme. Da sad ne ulazim u one poetske finese kako jenny (odnosno Jenny) može biti i žensko ime, i kako spinning u tom slučaju dobiva drukčije pridjevsko značenje (U2 imaju pjesmu Lady with the spinning head). Nije ovo, međutim, tekst o prevođenju poezije, nego o singerici

Pozajmljenih četrdeset dolara U nastavku svog udžbenika Stanko Perazić se ne bavi daljim razvojem procesa započetog otkrićem letećeg čunka i spinning jennyja, procesa koji je svoj vrhunac doživio sa singericom. A kao i Kolumbo, i Isaac Singer je imao skoro zaboravljene prethodnike. Kažu da je Francuz Timonier izumio šivaću mašinu još dvadesetak godina prije Singera, no da su mu je uništili pariški krojači strepeći od gubitka posla. Walter Hund je 1834. sam uništio mašinu koju je načinio jer ga je njegova kćerka ubijedila kako će njegov izum ostaviti bez posla mnoge krojače. Walter Hund je, inače, izumio sigurnosnu iglu, zihernadlu ili zihericu, koja je u naše vrijeme postala i pankerski modni hir.

Zanimljivo je u kontekstu književnosti i historije šivenja spomenuti činjenicu da je slavni holandski pisac Harry Mulisch u svom romanu Štićenik izum zihernadle pripisao Alphonseu Saseratu, pokojnom suprugu glavne junakinje romana madam Saserat koja je - po Mulischu, jer je od svakog prodanog komada dobijala procenat - postala najbogatija žena na svijetu.

Svoju mašinu patentirao je 1846. i Elias Haw, no sve su to danas tek historijski kurioziteti. Jer kajmak novca i slave pokupio je svojom mašinom Isaac Singer. Nakon svog patenta osnovao je veliku kompaniju za proizvodnju šivaćih mašina. Makar je mašina na početku bila veoma skupa (četvrtina prosječnog godišnjeg prihoda jednog američkog domaćinstva), njezina je ekspanzija bila rapidna. Singer se, naime, dosjetio da mašine prodaje na otplatu. Uskoro će singerica preći granice SAD-a. Singerova kompanija strateški će osnivati i škole šivenja, tako da će broj potencijalnih mušterija stalno rasti.

Bašta, pepeo U našim nesretnim krajevima i singerica je bila simbol Zapada i dolaska boljih vremena. Danilo Kiš je od nje načinio simbol građanske klase, na sličan način na koji je to abažur u djelima Bulgakova. Opis singerice u romanu Bašta, pepeo jedan je od najljepših opisa u cjelokupnom Kiševom djelu:

"Desno od vrata, kraj prozora, stajala je šivaća mašina moje majke - snažna metalna konstrukcija od livenog gvožđa, slična lukovima železničkih mostova. Ti se lukovi završavaju pri dnu točkićima, također od crnog livenog železa. Pedala je od metalnog prepleta, nešto sitnijeg nego na bokovima. Preko dvokrakog zgloba pedala je vezana kosom zglavkastom polugom za točak- -zamajac. U žlebove zamajca naleže valjkasti kaiš-prenosnik, spojen dvema žičanim kopčama. Drugi užlebljeni točak, mnogo manji od prvog, nalazi se na glavi mašine, odmah pored sjajnog transmisionog točka sa kratkim, zrakastim paocima. Glava mašine, taj veliki crni lakat, prevučena je lakom, a na levoj strani, gde se nalazi komplikovani mehanizam igle i nevidljivih kalemova, završava se dvema valjkastim osovinama, sličnim rogovima puža. Kada mašina radi, nevidljivi kalemovi predu svilenu nit kao svilobube ili kao pauci. Osim mehaničkih vertikalnih osovina na glavi mašine i sjajnog točka-prenosnika koji su od hromiranog kaljenog čelika i sjajni, svi su železni delovi prevučeni crnom bojom. Bokovi su iznutra spojeni jednom četverokrakom, trapezastom preponom na kojoj su izlivena krupna polupisana slova SINGER.

U onom delu gde se bokovi šire, izliveni su, s obe strane, simetrično, u obliku golemih paukova, amblemi firme. Pažljivijom analizom, međutim, otkrivamo, ne bez čuđenja, da pauci upleteni u okca gvozdene konstrukcije bokova i nisu zapravo pauci, nego stostruko uveličan mašinski čunak sa mehaničkim kalemom iz kojeg se izvija konac (koji je uveličavanjem postao debeo kao uže, i stoga teško prepoznatljiv) i koji, oponašajući slovo S, stvara iluziju paukovih nogu. Taj je amblem, kao na plemićkim grbovima, obojen zlatnožutim, kao i arabeske na lakiranoj glavi mašine. Te su arabeske već delimično oljuštene, pozlata otpada u tankim finim ljuspicama. Stona ploča, od drveta presvučenog šperpločom, takođe je već počela da se ljušti, naročito po ivicama. Prvo se potprišti, od promena temperature i od vlage, zatim počinje da se bora i da se cepa kao bolesni nokti. Jedan mali amblem od mesinga, eliptičan kao medaljon, i isto tako žut i sjajan, spojen je uz vitki vrat mašine sa dva zupčasta šrafa. Na njemu se nalazi onaj isti kalem-pauk, samo sad mnogo jasniji, zbog smanjenih dimenzija. Naokolo, kao na metalnom novcu, utisnuto je u bareljefu THE SINGER MANFG. CO - TRADE MARK. Kada sam okretao pedalu, mašina je brujala kao lira. Jednom sam slomio iglu, pa je moja majka skinula kaiš-prenosnik. No sad svejedno. Po povratku kući, pogled mi je, pre nego što zaspim, padao na tu mašinu, i valjda zbog dugog putovanja vozom, i zbog svih zvučnih utisaka koji su ostali u mom sluhu, činilo mi se da ona radi. Čuo sam kako zvrje točkovi i kako klize osovine, meko."

Ovaj je opis propraćen Kiševim vlastoručnim crtežom mašine, valjda jedinim crtežom koji krasi njegova sabrana djela.

Interesantno je da tvorac singerice nije jedini Isaac Singer koji je svojim djelom postao besmrtan. Tu je i čuveni literarni nobelovac Isaac Bashevis Singer, kojemu je differentia specifica valjda middle name.

Vremena se mijenjaju. Singerice su na tavanima, a potomci one djece što su padali u san gledajući singericu snenim očima gledaju PC.

Arhiva Dani
220