ijela kuća, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond će 29. i 30. septembra biti zagrađeni. Blokirat će ih i ograditi ogradom visokom dva i po metra vašingtonska policija, koja je već saopćila da će zatvoriti i mnoge ulice tokom održavanja godišnje skupštine dviju najmoćnijih finansijskih institucija kako bi spriječila da se američkoj prijestonici dogodi Genova.

Odredi vašingtonske policije bit će opremljeni vatrostalnim odijelima i sredstvima za gašenje požara, i to je zasad jedini način na koji se policajci namjeravaju zaštititi od Molotovljevih koktela, koji su već viđeni na aprilskom protestu antiglobalista u Quebecu.

Da se Narod iz Seattlea, kako se ovaj široki front borbe protiv svjetskih finansijskih moćnika zove od 1999, kada su se antiglobalisti prvi put masovno pojavili, više ne doživljava kao gomila kretena, postalo je jasno kada su dvije osnovne poluge svjetskih finansija, Svjetska banka (SB) i Međunarodni monetarni fond (MMF), prije neki dan obznanile da svoju redovnu skupštinu skraćuju sa sedam na samo dva dana. Policija cijeni da će joj skraćenje skupa pomoći da preduprijedi neprilike stanovnika Washingtona DC i onih koji se zateknu u gradu.

Skupština SB i MMF-a nije samo njihov skup na kome prave programe rada, nego i susret svih ministara finansija i guvernera centralnih banaka svijeta, te čitavog poslovnog svijeta, a na ovom koji se priprema u Washingtonu planirano je da govori i predsjednik George W. Bush, koga neki američki mediji zovu budalom, a neki genijem.

38 miliona dolara za policiju Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond su se na skraćivanje odlučili zato što, kako su saopćili, u potpunosti dijele interese američkih vlasti da se na svaki način preduprijede duži neredi u prijestonici. Kada je ova odluka donošena, u Washingtonu se očekivalo oko 40.000 demonstranata, a do ovog trenutka njihov broj je porastao do 100.000 i sada je nemoguće procijeniti da li će ih i zaista biti toliko ili vašingtonska policija pokušava izmusti još para od predsjednika Busha.

Naime, policija se nedavno obratila Bushovoj administraciji sa zahtjevom da im se iz federalne kase obezbijedi dodatnih 38 miliona dolara, kako bi platili policijsku akciju osiguranja dvodnevnog događaja i odbranu prijestonice.

Pregovori s Bushovom administracijom o dodatnim milionima za pojačane mjere sigurnosti postali su važna stavka. Gradonačelnik Washingtona DC Anthony Williams pisao je Bushu upozoravajući ga da, ako ova sredstva ne budu obezbijeđena u vrlo kratkom roku, neće biti moguće zaštititi ni prijestonicu, ni sam sastanak svjetskih moćnika, jer procjene ukazuju na to da će predstojeći protest imati do sada neviđene razmjere.

Sukobi između policije i demonstranata tokom posljednje dvije godine na svim sličnim skupovima u prvi red su progurali brigu za sigurnost, naročito nakon što su američki mediji objavili da je posljednji Samit osmorice u Genovi rezultirao materijalnom štetom od oko 45 miliona dolara, stotinama uhapšenih i povrijeđenih i jednom smrću.

"Kako god, mi smo namjerili zadržati pod kontrolom vašingtonske ulice i spriječiti da američka prijestonica izgori", poručio je naciji šef policije Washingtona DC Charles Ramsey. On kaže da će njegovih 6.000 ljudi biti "gurnuto do svojih granica", ali ovo, naravno, ne garantira da će grad izbjeći materijalne štete.

Restrikcije kretanja Demonstranti upravo policiju krive za sukobe koji su obilježili skupove od Seattlea preko Praga do Genove. Unaprijed su osudili i vašingtonske policajce koji će, sudeći po najavama, restrikcijama kretanja pokušati osujetiti protivnike globalizacije.

"To što su namjerili, pokušaj je da se ljude ovoga grada i zemlje liši prava da protestuju, i mi to ne prihvatamo", odgovorio je na policijske najave Richard Becker, jedan od organizatora demonstracija Međunarodnog centra za akciju u Washingtonu, probijajući se kroz gomilu demonstranata okupljenih isped zgrade u kojoj se održavala policijska konferencija za štampu.

"Kažu da žele očuvati mir, a preduzimaju sve korake da izazovu nasilje", vikao je Becker objašnjavajući kako američka policija ima plan poput onog demonstriranog u Italiji.

Na strani policije je to što Washington već ima iskustva s antiglobalistima. Oko 1.300 ih je već policija hapsila tokom demonstracija u aprilu 2000. I tada su pohapšeni demonstrirali protiv SB i MMF-a, institucija koje, kako kažu, pomažu bogatima da se još više obogate, istovremeno držeći siromašne radnike u stravičnim uvjetima dok proizvode za bogate.

Bojkotujmo moćnike No, ne priprema se samo policija. Čini to i sada već teško saglediva mreža različitih organizacija širom svijeta koje, stiče se utisak, djeluju sve sinhroniziranije i ubjedljivije. Pažnju su na sebe dosad skretali nasiljem, ali u posljednje vrijeme skreću je i stavovima koje iznose u američkim medijima koji za njih odvajaju sve više prostora.

Tako se i saznalo za, naprimjer, organizaciju Bojkotujmo vrijednosne papire Svjetske banke, koja se bavi isključivo proizvodnjom političkog i finansijskog pritiska na SB i to u kampanji u kojoj se traži da ova konačno prekine programe za strukturalno prilagođavanje zemalja u razvoju koji rezultate nigdje nisu dali, zatim ukine dugove i obustavi projekte destruktivne za životnu okolinu.

U ovom slučaju, riječ je o networku deset organizacija koje u Washingtonu koordinira Centar za ekonomsku pravdu. Među uglednim antiglobalističkim organizacijama je i jedna pod nazivom Pedeset godina je dosta.

U moru demonstranata širom svijeta već su se isprofilirale ulične, ali i idejne vođe. Ovi posljednji, barem kada je o Americi riječ, uglavnom dolaze s univerziteta. Svjesni su da trajanje skupštine SB i MMF-a ne mijenja ništa u životima stotina miliona ljudi koji su, kako tvrde, oštećeni radom ovih institucija. Sreli se oni na šest ili dva dana, njihova agenda će, vele, biti ista - neće se smanjiti broj otpuštanja s posla, niti povećati troškovi vlade namijenjeni socijalnim davanjima. I dalje će biti više privatizacije, a korporacijski profit će nastaviti rast. Koliko god se kratko sastajali, neće, dodaju, pokazati želju da te susrete otvore medijima i javnosti.

"Mi ćemo nastaviti pritiskati ove predstavnike sebične ekonomije i tajanstvenih navika sve dok ovaj naš popularni pritisak ne izazove fundamentalne promjene", vele idejne vođe globalista. "Umjesto da proces donošenja odluka otvore i učine ga demokratskim i javnim, SB i MMF reagiraju potpuno suprotno - zovu hiljade policajaca koji su, da svar bude potpuno apsurdna, plaćeni dolarima od naših poreskih taksi", kaže Kevin Danaher, urednik časopisa Demokratizacija globalne ekonomije.

Ko stoji iza antiglobalista? Pojedini profesori s Marymount Manhattan Collegea tvrde da je funkcija SB i MMF-a zapravo bila da liberaliziraju tržišnu politiku i, kao krajnji cilj, svojim mecenama, američkim multinacionalnim kompanijama, obezbijede uključivanje na nova tržišta.

Organizacija nastala u Bretonskoj šumi 1944. očigledno se suočava s najvećim iskušenjima u svojoj pedesetogodišnjoj historiji. Antiglobalisti, koje su donedavno smatrali šalabajzerima i smijali im se, opasno su uplašili SB. U njenom sjedištu u Washingtonu, niko im se više ne smije. Oni što su se smijali, danas su skloniji uvjerenju da iza ove mase stoji neko jak.

Izrazito liberalni mediji u Americi već su krenuli i u esnafsku borbu po pitanju stava spram globalizacije. Nedavno je napadnut čuveni The New York Times pod optužbom da je posljednjih godina postao jedan od vodećih promotora globalizacije, posebno stava da bi američki progres u stranim zemljama mogao biti ometen ako bi Amerikanci suviše isticali ulogu fer uvjeta rada, ljudskih prava i vladavine prava. I u The New York Timesu, a naročito u tzv. alternativnim medijima, sve se češće može pročitati kako je "odgovornost američkih kompanija za uvjete rada u zemljama gdje proizvode i odakle izvoze proizvode postala krupno političko pitanje".

U političko pitanje tako se nedavno pretvorio i problem djece s Obale Slonovače koja, kako se pročulo, pod robovskim uvjetima rade na poljima kakaa. Nakon naređene istrage iskristalisalo se da bi sad posramljeni trebalo da budu oni što, jedući čokoladu, nikada nisu pomislili ko li, Bože, skuplja taj kakao, odnosno njegovo zrnevlje. A upravo to je suština nečega što tako uopćeno i tako "globalno" stoji pod, sada već potpuno odomaćenim, pojmom globalizacija.

Dakle, ogoljena priča o globalizaciji i antiglobalizaciji zapravo je priča o 13 milijardi dolara, koliko se u SAD-u godišnje potroši na čokoladu. Antiglobalistička borba, između ostalog, jeste, dakle, i stav da se one što su zgrnuli ovih 13 milijardi dolara raznovrsnim pritiscima mora natjerati da povedu računa o toj djeci koja na Obali Slonovače skupljaju kakao.

Antiglobalisti su u ovoj vrsti argumentacije, mora se reći, prilično uvjerljivi, i dok ovo ne bude riješeno, priznajem, slabo da ću ikad više zagristi u Snickers ne misleći kako neko upravo zbog mog Snickersa bičuje dijete-roba na poljima kakaa na dalekoj Obali Slonovače.

Arhiva Dani
220