- Gospodine Tokiću, zbog čega smatrate da iz imena Srpskog Broda, Srpskog Drvara, Srpskog Goražda i još nekih gradova u Republici Srpskoj treba izbaciti pridjev "srpski"?

TOKIĆ: Kao potpredsjednik Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, dakle kao ovlašteni predlagač po Ustavu BiH, podnio sam zahtjev Ustavnom sudu da ocijeni ustavnost atributa "srpski" u imenima 12 općina, odnosno gradova u Republici Srpskoj, to jest da preispita ustavnost zakona o lokalnoj upravi i samoupravi RS-a u kome se ta imena navode i zakona o gradu Srpsko Sarajevo. Cilj moje inicijative je da se uklone diskriminirajući atributi iz naziva tih gradova kojima se de facto pokušava od gradova i općina koje su prije rata imale dominantno nesrpsko stanovništvo, stvoriti teritorija koja ekskluzivno pripada samo jednom narodu. To se ogleda i u činjenici da se u tim mjestima kao gradski praznici slave pravoslavni praznici, čime se povređuju nacionalna prava pripadnika druga dva naroda.

MIKEŠ: Gospodin Tokić je samo u jednoj stvari u pravu, a to je da on ima formalno ovlaštenje da podnosi inicijative pred Ustavnim sudom BiH. Međutim, zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi je entitetski, u konkretnom slučaju zakon Republike Srpske, pa je inicijativu za njegovu izmjenu trebalo podnijeti Ustavnom sudu RS, a ne Ustavnom sudu BiH. Gospodin Tokić je, dakle, promašio sud. Što se tiče legalnosti postupka promjene imena nekih gradova i opština, zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi usvojila je na potpuno legalan način Narodna skupština RS, a na osnovu tog zakona odbornici su na sjednicama opštinskih skupština donijeli odluke da se određenim opštinama, odnosno gradovima, promijene imena. Da li je do toga trebalo da dođe i da li je to bilo nužno, o tome može da se diskutuje, kao i o tome da li je atribut "srpski", koji je dodat imenima nekih gradova, diskriminirajući u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Sve zavisi od toga kako ko to tumači. Ja mislim da to ne mora da bude diskriminirajuće. Imate Novu Englesku u Sjedinjenim Američkim Državama, pa ljudi koji su se u Ameriku doselili iz Španije, Njemačke, Japana ili neke druge zemlje, ne smatraju da su zbog toga diskriminirani. U SAD-u, Australiji i Kanadi službeni jezik je engleski, pa ljudi koji nisu porijeklom sa engleskog govornog područja ne smatraju da su time diskriminirani. Ipak, složit ću se da postoje i određeni elementi na osnovu kojih je gospodin Tokić mogao da izvuče zaključak koji ga je naveo da podnese inicijativu, ali, rekao sam, taj atribut "srpski" može, ali i ne mora da bude diskriminirajući za pripadnike druga dva naroda. Koliko znam, prije rata u Hrvatskoj je postojalo mjesto Srpske Moravce, 30 kilometara od Rijeke, i to tada nikome nije smetalo. Prema tome, ne vidim razloga da nekome smeta ako se neko mjesto u BiH zove Srbinje. Mislim da je šest godina nakon rata najvažnije da budu poštovana ljudska prava svih građana BiH, bez obzira kom narodu i kojoj vjeri pripadali, i da svi ljudi normalno žive.

TOKIĆ: Istakao bih da je Ustavni sud BiH nadležan za sve zakonske akte u državi, ta njegova nadležnost jasno je definisana u Ustavu BiH.

Miroslav Mikeš: "Mislim da inicijativa gospodina Tokića ima dublju političku pozadinu, njen krajnji cilj je da se nakon izbacivanja atributa 'srpski' iz imena gradova i opština traži izbacivanje tog atributa i iz naziva Republika Srpska"

MIKEŠ: Mislim da inicijativa gospodina Tokića ima dublju političku pozadinu, njen krajnji cilj je da se nakon izbacivanja atributa "srpski" iz imena gradova i opština traži izbacivanje tog atributa i iz naziva Republika Srpska. Političarima iz Federacije ne smetaju toliko imena gradova koliko naziv jednog od dva bh. entiteta. Ako bi Ustavni sud BiH donio odluku kojom usvaja inicijativu gospodina Tokića, tada bi se stvorila pravna pretpostavka da se traži promjena imena entiteta koji se zove Republika Srpska. Mislim da je u tome suština te političke igre, jer kako to da je tek sada, šest godina nakon rata, nekome važno da li se neki grad zove Srbinje ili Foča.

TOKIĆ: Najprije da odgovorim na pitanje zašto tek sada pokrećemo inicijativu o kojoj je riječ. Ni moja Socijaldemokratska partija, a ni ja, do sada nismo bili u prilici da zvanično pokrenemo jednu takvu inicijativu. Do pobjede Alijanse za promjene mi nismo imali nijednog predstavnika u onim strukturama vlasti koje su ovlaštene da upućuju zahtjeve Ustavnom sudu. I to je jedini razlog zbog koga mi do sada nismo pokrenuli ovu inicijativu. Želim jasno i glasno da kažem da je jedini cilj naše inicijative da Ustavni sud BiH preispita ustavnost odredbi zakona o lokalnoj upravi i samoupravi RS-a kojima je omogućeno da se dodavanjem atributa "srpski" promijene imena 12 općina i gradova u RS-u. To bismo isto uradili da je imenu bilo kog grada u Federaciji dodat atribut "hrvatski" ili "bošnjački", ali takvih slučajeva nema. Što se tiče spekulacije da je nama krajnji cilj da promijenimo ime entiteta koji se zove Republika Srpska, moram napomenuti da Ustavni sud BiH ne može odlučivati o nazivima entiteta. Nazivi oba entiteta definisani su Ustavom BiH, a ako neko želi da mijenja taj ustav, to može učiniti jedino preko Parlamentarne skupštine na taj način što će obezbijediti saglasnost predstavnika sva tri bh. naroda, odnosno oba bh. entiteta, da dođe do tih promjena. Dakle, u našoj inicijativi nema nikakvih zakulisnih namjera.

MIKEŠ: Gospodin Tokić je u pravu kada kaže da je tek sada, kada se našao na funkciji potpredsjednika Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, mogao kao ovlašteni predlagač da uputi inicijativu Ustavnom sudu BiH. Ali svakome onome ko imalo zna o ustavnom pravu poznato je da svaki građanin može da podnese inicijativu Ustavnom sudu, bilo BiH, bilo Republike Srpske, bilo Federacije. Ako su gospodin Tokić i njegova partija toliko sigurni da su u pravu, kao što tvrde, mogli su tokom posljednjih šest godina, kao građani, da pokrenu inicijativu da se izbaci atribut "srpski" iz imena nekih gradova i opština u Republici Srpskoj, pa bi Ustavni sud, ukoliko je njihova inicijativa opravdana, do sada sigurno pokrenuo postupak. Nisu morali da čekaju da gospodin Tokić dođe na funkciju na kojoj se sada nalazi pa da upute prijedlog Ustavnom sudu. Što se mene tiče, ja smatram da je od imena važnija suština. Za mene je važnije da li se ljudi vraćaju svojim domovima i da li imaju sva prava u mjestima gdje žive nego da li neko mjesto u svom imenu ima atribut "srpski", "hrvatski" ili "bošnjački". Sarajevo nema takav atribut, ali u njemu živi 95 posto pripadnika jedne nacije. Inače, ja ostajem pri tvrdnji da se iza inicijative kriju dublji politički motivi. Nakon odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda ide se sa inicijativom da se u imenima gradova ukine atribut "srpski" i to na način koji nije u skladu sa Ustavom. Preskače se Ustav RS, negiraju njegove ingerencije, s krajnjim ciljem da se stvori pravna podloga za ukidanje imena Republika Srpska.

TOKIĆ: Naravno da sam ja kao građanin mogao da pokrenem inicijativu pred Ustavnim sudom BiH, ali razlika je u tome što Ustavni sud mora pokrenuti postupak kad je riječ o zahtjevu ovlaštenog predlagača, dok prema inicijativi građanina nema nikakvu obavezu. A što se tiče Ustavnog suda RS, ja bih gospodinu Mikešu mogao ponuditi vrlo opsežnu dokumentaciju o mojim inicijativama koje sam do sada uputio tom sudu, koje se tiču obezbjeđivanja pune ravnopravnosti sva tri naroda u BiH, a o koje se taj sud oglušio.

- Oni koji podržavaju inicijativu gospodina Tokića kažu da promjena imena gradova i dodavanje atributa "srpski" utiče na povratak izbjeglica, da Bošnjaci i Hrvati neće da se vraćaju u te gradove. Kako Vi gledate na to, gospodine Mikeš?

MIKEŠ: Ja stvarno ne vidim razlog da neko zbog toga neće da se vrati. To je jedna šarena laža. Rekao sam vam, imate grad koji se zove Sarajevo, ne zove se Bošnjačko Sarajevo, ali u njemu živi 95 posto Bošnjaka, a prije rata je živjelo 200.000 Srba. To je ono što je esencijalno. Rekao sam vam da ne mogu eksplicitno da iskažem svoj stav prema tome da li je to diskriminacija ili nije, jer, da budem iskren, ima elemenata i za i protiv. Međutim, suština je u tome što gospodin Tokić preskače institucije Republike Srpske. Da je namjera čista, tada bi poslanici Socijaldemokratske partije, Stranke za BiH i SDA, koji sjede u Narodnoj skupštini RS, u toj skupštini pokrenuli inicijativu za izmjenu zakona o lokalnoj upravi i samoupravi. Drugo, Bošnjaci učestvuju u radu većine skupština opština i gradova čija su imena promijenjena, pa su i tamo mogli da podnesu prijedlog da se vrate stara imena. Pa, ako ih neko iz nekih nacionalističkih, šovinističkih ili ne znam kakvih drugih razloga onemogući, onda su se mogli obratiti Ustavnom sudu BiH. Međutim, takvih pokušaja nije bilo i to je ono što mene iritira. Znači, preskaču se sve institucije RS-a i ide se na Ustavni sud BiH kako bi se negirali Ustav i zakoni RS-a i sam entitet.

TOKIĆ: Ne vjerujem da bi vijećnici Bošnjaci u Srbinju, ili u nekom drugom mjestu koje sam naveo u svojoj inicijativi, imali ikakve šanse da njihov eventualni prijedlog o vraćanju starog imena bude prihvaćen. Lično mislim da bi pokretanje takve inicijative iritiralo njihovo okruženje i još više pogoršalo položaj tih ljudi čija je sigurnost ugrožena i danas, toliko godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. Želim da naglasim da je inicijativa koju sam uputio Ustavnom sudu BiH legalna i legitimna i ne vidim nikakvog razloga da se bilo ko zbog toga uzrujava. Smeta mi što se povodom ove inicijative priča o svemu, samo ne o njenoj suštini, a njen cilj je da se u oba entiteta stvori ambijent pune slobode i pune jednakosti svih građana bez obzira na nacionalnu pripadnost. To zaista u ovom trenutku ne postoji, recimo, u Foči, koja je prije rata imala dominantno nesrpsko stanovništvo, a onda je neko pomislio da može taj grad proglastiti ekskluzivnim prostorom samo jednog naroda, ili pak u Rogatici, u kojoj je prije rata živjelo preko 65 posto bošnjačkog stanovništva, a danas je to mjesto u sastavu navodnog Srpskog Sarajeva. Ali, da ne ostanem nedorečen, ja mislim da ni Sarajevo nije dovoljno učinilo u afirmaciji multietničnosti, mada se u Sarajevu radi na tome. Na kraju krajeva, danas u Sarajevu živi više Srba nego na onoj teritoriji koja je nazvana Srpsko Sarajevo.

MIKEŠ: Zašto se a priori nema povjerenja u Ustavni sud RS? Treba mu dati mogućnost da se izjasni. Koliko znam, za osam godina, koliko postoji taj sud, nije bilo ni jedne jedine primjedbe da je donijeta bilo kakva odluka koja je bila diskriminatorska na bilo koji način.

TOKIĆ: Gospodine Mikeš, instance u RS-u sve inicijative procjenjuju sa aspekta Ustava RS, u koji još nije unijeta odredba o punoj ravnopravnosti sva tri naroda BiH kojom se onemogućuje diskriminacija po nacionalnoj osnovi. Zbog toga mislim da bi, dok se ne izvrše promjene u Ustavu RS u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda, sve inicijative upućene Ustavnom sudu RS bile izlišne. Mislim da u ovom trenutku Ustavni sud RS, kao ni Ustavni sud Federacije, nisu adrese na kojima bi se mogla tražiti zaštita ravnopravnosti pripadnika sva tri bh. konstitutivna naroda.

- Da li mislite, gospodine Tokiću, da je i ime entiteta Republika Srpska neprimjereno zato što u sebi sadrži pridjev koji asocira da taj entitet pripada samo jednom od naroda koji žive u BiH?

TOKIĆ: Mislim da i naziv Federacija BiH i naziv Republika Srpska nisu adekvatni, ali to je ustavna materija. Ja sam legalista, ti nazivi su definisani Ustavom BiH i to treba poštivati. Ako se budem izjašnjavao o Ustavu BiH, to ću učiniti pokretanjem inicijative u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali to nije pitanje koje me u ovom trenutku preokupira.

MIKEŠ: Htio bih samo da podsjetim da je Dejtonski mirovni sporazum potpisan u Parizu 15. decembra 1995. godine u prisustvu predstavnika pet najvećih sila svijeta. Ukoliko predstavnicima SAD-a, Francuske, Rusije, Njemačke i Velike Britanije nije smetalo da Republika Srpska nosi to ime, onda je zaista izlišno govoriti o tome da taj naziv u sebi sadrži elemente diskriminacije. Slijedeći tu logiku, ako predstavnicima pet velikih sila ne smeta atribut "srpska" u nazivu entiteta, onda ne znam zašto bi taj atribut neko doživljavao kao diskriminatorski ukoliko se nalazi u imenu jednog malog grada. Može, ali i ne mora.

- I na kraju, gospodine Mikeš, ako Ustavni sud BiH donese odluku kojom će dati za pravo gospodinu Tokiću, da li ćete se Vi, kao predsjednik Komisije za ustavna pitanja RS-a, zalagati da se sprovede odluka Ustavnog suda?

MIKEŠ: Smatram da Ustavni sud BiH nije ovlašćen da vodi postupak o predmetu inicijative gospodina Tokića. To je moje mišljenje, imam pravo na njega. Međutim, ukoliko Ustavni sud BiH prihvati zahtjev gospodina Tokića, onaj ko poštuje demokratiju i pravnu državu morao bi da poštuje i tu odluku. Ipak, ja i dalje mislim da je trebalo da gospodin Tokić svoju inicijativu uputi entitetskom sudu zbog toga što su teritorijalna organizacija i lokalna samouprava u isključivoj nadležnosti entiteta.

TOKIĆ: Mislim da će Ustavni sud BiH reći svoje. Svakome onome ko je pročitao Ustav BiH jasno je da moja inicijativa ima uporište u njegovom tekstu i ja sam ubijeđen da će taj sud prihvatiti moju inicijativu. Koje će promjene takva odluka donijeti, kakve će političke odnose uspostaviti - o tom potom. A što se tiče Dejtonskog mirovnog sporazuma, on je historijska činjenica i može se mijenjati taman toliko koliko se mogu mijenjati i odluke Berlinskog kongresa. To je jasno. Međutim, o Ustavu BiH može se raspravljati, on se može mijenjati odlukama Parlamentarne skupštine BiH i ja se nadam da nikada više ni Amerika, ni Francuska, ni Rusija, niti bilo koja druga zemlja, neće kreirati ni Ustav BiH, ni ustavne promjene. Uvjeren sam da će to ubuduće biti u nadležnosti najvišeg organa vlasti, a to je Parlamentarna skupština BiH. Ali to je za neku drugu priču i za neke druge inicijative koje ja ni na koji način ne bih dovodio u vezu sa ovom mojom sadašnjom koja je vrlo precizno definisana i koja se odnosi samo na ocjenu ustavnosti upotrebe atributa "srpski" u nazivu 12 gradova i općina u RS-u.

MIKEŠ: Naravno da Ustav BiH nije dogma, da se i on, kao i sve pravne norme, može mijenjati, međutim, suština je u tome da se taj ustav ne može mijenjati protiv volje bilo kojeg od tri konstitutivna naroda u BiH, nego samo uz saglasnost sva tri naroda.

Arhiva Dani
220