Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 220

24.
August
2001.


Arhiva Dani
220



Naslovna

 

 

Sedmi dan
 

Ipak se kreće.

Do nekoliko sati prije predaje u štampu ovog broja Dana bio sam u očaju: moj prošlonedjeljni tekst, tačnije vrisak, o sramnoj nakani revizorskog tima Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha da svojim friziranim izvještajem legalizira najdrskiju pljačku Aluminijskog kombinata u Mostaru, izvršenu kroz navodnu privatizaciju, ličio je - na pišanje uz vjetar. Nijedna politička stranka, nijedan državni organ, nijedan funkcioner nije javno reagirao povodom upozorenja da se upravo ovih dana u Petritschevom uredu finalizira međunarodna ovjera pljačke državne imovine od najmanje milijardu maraka, koju pokušava legalizirati HDZ-ova falanga predvođena Mijom Brajkovićem.

No, nasreću, i nadam se ne prekasno, stižu saopćenja Stranke za BiH i Socijaldemokratske partije. U svojim otvorenim pismima Petritschu, dvije vodeće stranke Alijanse upozoravaju Visokog predstavnika na katastrofalne posljedice koje bi skandalozne metode rada vođe revizorskog tima mogle imati po ukupne buduće procese tranzicije i demokratizacije Bosne i Hercegovine. Dok u svom pismu Stranka za BiH Petritschu nudi prezentaciju mnoštva dokaza o, u najmanju ruku, sumnjivoj selektivnosti vođe revizorskog tima u tretiranju nepobitnih činjenica u vezi s kriminalnom privatizacijom Aluminija, SDP BiH se opredjeljuje za ilustriranje takvog ponašanja Petritschovog revizora: "...Skrenuli bismo pažnju na konstataciju voditelja tima da sporna shema dionica za zaposlene nije u skladu sa zakonom i šteti državi kao glavnom dioničaru, ali da je ne bi bilo najmudrije poništiti iz praktičnih, socijalnih i političkih razloga. Da li je zadatak pravne revizije podvesti određene radnje i odluke pod propise koji su tada važili i tako ocijeniti zakonitost sporne transformacije državnog kapitala, ili je, pak, zadatak bio izvoditi određene političke zaključke, odnosno razmatrati da li bi, s obzirom na faktičko stanje, određene preporuke tima bile izvodive ili ne..."

Iako mu modrice od okršaja sa Alijansom povodom raspisivanja tendera za treću mrežu mobilne telefonije i nabavke opreme od Siemensa za ustroj državne banke podataka još nisu prošle, Petritsch će ponovo morati u ring sa istim protivnikom. Pokuša li braniti očitu nakanu šefa svog revizionog tima Timmermansa da legalizira Brajkovićevu "privatizaciju" ("šta je ko jamio - jamio"), sve su šanse da se okršaj ne bi završio samo na modricama. I to ne zbog toga što je Alijansa toliko jaka, a on toliko slab, već zato što su Alijansini argumenti toliko neoborivo jaki da ona duel ne može izgubiti, pa čak ni u jedinstvenoj bosanskoj situaciji u kojoj je protivnik istovremeno i vrhovni sudija.

Tokom svog nedavnog druženja sa bivšim američkim ambasadorom u Hrvatskoj Peterom Galbraithom, posebno sam uživao u razgovorima o njegovom upravo završenom mandatu na čelu Misije Ujedinjenih nacija u Istočnom Timoru. S naročitim žarom sam ga ispitivao kako je u okrilje Istočnog Timora uspio vratiti naftom bogati morski pojas, koji su decenijama prije otele i bratski podijelile Australija i Indonezija. Tu krunu svoje misije, za šta je dobio velike pohvale od vodećih svjetskih medija, Galbraith mi je objasnio svojom upornošću, sviješću o značaju naftonosnih polja za siromašne Timorane, ali, prije svega, insistiranjem na poštivanju međunarodnog prava, koje je išlo na ruku Timoranima.

Ova priča bi mogla biti višestruko poučna za Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, Wolfgang Petritsch očito nije Peter Galbraith, pa da se prava drži "k'o pijan plota". Ali, nasreću, ni Bosna i Hercegovina nije Istočni Timor. Iako je značaj Aluminija u ovom trenutku za Federaciju BiH sličan onom koji naftonosni pojas ima za Istočni Timor, njegova važnost nadilazi njegovu finansijsku vrijednost.

Pritom ne mislim samo na činjenicu da je Aluminij najvažniji i jedini još uvijek vitalni dio "Herceg-Bosne", koja se, unatoč atrofiji, još uvijek održava u životu.

Naime, ono što mi se čini jako bitnim jesu indicije da Bosna i Hercegovina, upravo u pokušaju sprečavanja kriminalne otimačine Aluminija po prvi put ogoljeno za protivnika ima i multinacionalne korporacije i interese stranog krupnog kapitala, čijoj moći se sve bezuspješnije suprotstavljaju i najjače demokracije (vidjeti pod: George W. Bush). Osjeća to i Mijo Brajković i očito zna šta govori kada kaže: "Ti ljudi iz međunarodne zajednice itekako vode računa o interesima ekonomija zemalja koje su ih postavile ovdje. To je naš najveći uspjeh i oni nas ovdje čuvaju."

Mnogi industrijski koncerni širom Zapada u svojim unaprijed ukalkuliranim troškovima imaju i sredstva odvojena za podmićivanje ljudi koji presudno mogu uticati na dobijanje milionskih poslova. Kada je u pitanju vrijednost Aluminija, ne radi se o milionima, nego o milijardama. Ako je jednom strancu u jednoj zemlji data moć bez presedana u savremenom svijetu i ako taj stranac pokušava legalizirati najdrskiju otimačinu, onda su sumnje u motive njegovog ponašanja više nego osnovane.

Jedna od najtragičnijih prevara koju međunarodni predstavnici pokušavaju nametnuti Bosancima i Hercegovcima jeste ona po kojoj je korumpiranost genetska osobina Balkanaca, njima nesvojstvena. Radi se o krupnoj laži, zato što korupciju ne porađa hromozomska, nego društvena struktura. U datoj društvenoj strukturi Bosne i Hercegovine i raspodjeli moći u njoj, po pitanju Aluminija na suprotnim se stranama nalaze federalni premijer Alija Behmen i Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch.

Ja ne znam, niti sam i od koga čuo, ni za jednu indiciju ili sumnju da je Behmen korumpiran.

 

Senad PEĆANIN


Arhiva Dani
220

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh