DANI: Da li su se, po Vašem mišljenju, dolaskom Alijanse na vlast u BiH dogodile očekivane promjene ili pak dijelite ocjenu većine stanovnika ove zemlje da su one prespore?

MILLER: I jedno i drugo. Mislim da zaista vrijedno pokušavaju, ali isto tako mislim da su se susreli sa mnogim problemima. Neki su problemi unutar Alijanse, neki izvan. Smatram da imate dobro Vijeće ministara koje želi da ovu zemlju pomakne naprijed. Problemi unutar Alijanse tiču se nekih članova Alijanse, prvenstveno onih koji daju podršku Alijansi iz Republike Srpske s obzirom da nisu dali podršku određenim zakonima u parlamentu. Drugu vrstu problema imali su, naravno, sa nacionalističkim strankama koje bi htjele da se vrate i kojima se ne dopada činjenica da Alijansa vlada na način na koji vlada. Odmah nakon što je nova vlast preuzela dužnost, kroz njihov ured prošao je uragan, a nakon uragana imali su tornado. Uragan je bio separatistički pokret HDZ-a, a tornado je onaj opstrukcionizam koji se dogodio u RS-u, u Trebinju i Banjoj Luci. Prema tome, treba imati na umu da su oni na vlasti tek nešto manje od šest mjeseci, i ja bih bio spreman dati im malo više vremena, pogotovo uzimajući u obzir okolnosti u kojima se nalaze.

DANI: Najveća primjedba koja stiže na adresu Alijanse je da ona nije ostvarila vlast ni na cijelom prostoru Federacije, a kamoli BiH. Koliko je međunarodna zajednica kriva za to?

MILLER: Moram zaista da kažem kako je, pod ovim okolnostima, Alijansa učinila više nego što smo mogli očekivati. Opet kažem u datim okolnostima, jer znate da se HDZ, zapravo, pokušao otcijepiti od zemlje, povesti vojsku sa sobom, a u RS-u, koja je u najvećoj mjeri pod vodstvom najviše SDS-a, imamo strašan opstrukcionizam. Razgovarao sam sa mnogim ljudima i shvatio da su vidjeli šansu u dolasku Alijanse ali i očekivali trenutan, brz preporod. Takav preporod se još uvijek nije dogodio. Oni su sada razočarani što se nije više učinilo, ali moram reći da je puno lakše komentirati stvari nego u njima direktno učestvovati. Ako ste u ulozi komentatora, onda posmatrate situaciju dajući svoje viđenje. Ako učestvujete aktivno u određenim procesima, onda to radite u jednom zaista nesavršenom svijetu. Uprkos svim problemima, moram reći da ono što vidimo i što imamo sa Alijansom jeste i više nego što smo se nadali.

DANI: U odnosima međunarodne zajednice sa Alijansom, čini se posebno zanimljivim pitanje povratka. Jedan od uslova nastanka Alijanse bio je čitav niz dokumenata kojim se Visoki predstavnik obavezao da će se angažirati na procesu povratka. To se još uvijek ne dešava. S obzirom da Vi i dalje posjećujete izbjeglička naselja, da li ste primijetili napredak?

MILLER: Generalno, stvari su se tu poboljšale. Samo pogledajte statistike manjinskih povrataka jer su oni najteži. Kada sam došao ovdje, do 1999. godine stopa povratka je bila zanemariva. Iz mnogih razloga i, između ostalog, poboljšanja sigurnosne situacije, taj broj se uduplao 1999. u odnosu na 1998, a 2000. godine taj broj je bio 65 puta veći u odnosu na stopu iz 1999. Ove godine broj povrataka je duplo veći u odnosu na prošlu godinu. Ako govorimo kroz statistiku, to su prilično dobri rezultati. Međutim, brojevi mogu da zamaskiraju određene probleme. Većina povrataka događa se u selima, znači tamo gdje su kuće povratnika bile uništene pa se, nakon rekonstrukcije kuća, ljudi vraćaju. Izuzev Sarajeva, u drugim gradovima, a posebno mislim na Mostar i Banju Luku, provedba imovinskih zakona je zaista slaba.

DANI: Bojim se da će još dugo i biti tako

MILLER: Vi možete izabrati bilo koju oblast: recimo, ekonomiju ili, ako hoćete, povratak. Niti u jednoj oblasti se neće dogoditi pomaci ukoliko zaista ne budete uprli jako jer postoje pojedinci i grupe ljudi u ovoj zemlji koji se opiru napretku i koji će zaista učiniti sve da do njega ne dođe jer žele zadržati status quo. Ovdje određeni ljudi jednostavno ne žele promjene - recimo, u oblasti privatizacije ne žele da preduzeća od kojih oni sada dobijaju novac odu nekom drugom, isto tako ne žele da vide povratnike da se vraćaju jer bi radije da ostanu u tuđim kućama ili imaju neke članove svojih stranaka koji žive tu... Sve je to ulog i oni žele zadržati taj status quo.

DANI: Vaša ekselencijo, pokušajte presuditi ko je u pravu: Vijeće ministara ili Visoki predstavnik? U posljednje su vrijeme imali dva žestoka okršaja - prvi je bio zbog raspisivanja tenedera za trećeg operatera, a drugi zbog Siemensa.

MILLER: Vijeće ministara govori: mi želimo biti partneri sa vama, mi ne želimo da vi, međunarodna zajednica, uvijek nama diktirate šta treba da uradimo, kao što ste to radili u prošlosti. I ja se lično izvinjavam za takav odnos u prošlosti u kojem sam i sam sudjelovao, a on je postojao najviše zbog toga što nije bilo povjerenja između tadašnje vlasti i međunarodne zajednice. Upravo zbog tog nepovjerenja, dobro se sjećam, ja sam morao 15. decembra 1999. godine suspendirati svu pomoć koja je bila namijenjena procesu privatizacije. Mislim da se situacija u osnovi promijenila od tada. No, ja ne govorim u ime međunarodne zajednice, ja govorim u ime svoje vlade: mi imamo povjerenja u ovu novu vlast i novu vladu i ono što oni govore ima smisla. Kad kažu - ovo je naša zemlja i mi želimo da donosimo odluke u ovoj zemlji, a kada imamo problema, želimo da se obratimo vama za savjet, već sam rekao predsjedavajućem ministru Vijeća ministara gospodinu Lagumdžiji, smatram da to ima smisla i da tako treba uraditi. To je način na koji mi pokušavamo da imamo odnose sa novom vladom otkako su oni preuzeli odgovornost.

DANI: Mislite li da bi i Visoki predstavnik trebao promijeniti svoj odnos prema Vijeću ministara?

MILLER: Ne komentiram ono što radi Visoki predstavnik, to je moje pravilo koje primjenjujem već dvije godine jer me jako često pitaju za neki komentar. Rekao sam vam kakav je odnos moje vlade prema novoj vlasti. Smatram da treba da postoji jedno kooperativno partnerstvo u našem odnosu, znači u zajedničkom pothvatu i cilju da se BiH razvija u svakom pogledu i mislim da bi ovakav odnos trebalo da usvoje svi iz međunardne zajednice i da se ponekad pogledaju u ogledalo pa sami sebi kažu - ovo nije naša zemlja, ovo je zemlja naroda BiH i mi smo tu da im pomognemo u njihovom razvoju.

DANI: Vaš boravak u BiH je svakako obilježila i podrška borbi za slobodu medija. Kako komentirate uistinu skandalozan odnos međunarodne zajednice prema BHT-u?

MILLER: Veoma je važno, bez obzira da li se radi o televiziji ili o privatizacijskom procesu, tenderu za trećeg operatera ili bilo čemu drugom, da međunarodna zajednica razgovara sa stručnjacima u BiH prilikom donošenja odluka. Odnosno, da tek nakon razgovora budu donesene zajedničke odluke. Zato još jednom kažem da se treba zapitati zbog čega je sve ovo? Ovo je vaša zemlja, ne moja, Bosanci trebaju da donose odluke, Bosanci trebaju da budu šefovi određenih regulatornih komisija i da se na taj način ostvaruje uspjeh i napredak u ovoj zemlji. Naravno, ja ne spadam u grupu onih koji smatraju da na visokim pozicijama i funkcijama u tijelima međunarodne zajednice trebaju da budu stranci, uvijek sam u protekle dvije godine isticao da među Bosancima i Hercegovcima ima jako puno stručnog i kompetentnog svijeta koji može preuzeti taj posao, a da ne govorimo koliko bi to bilo dobro s obzirom na stopu nezaposlenosti u ovoj zemlji. No, ovo nisam rekao, a zaista moram kada je o medijima riječ. Izuzetno cijenim ono što su uradili i što dugoročno rade Dani. Smatram da je ono što vi radite u Danima i što se radi u drugim nezavisnim novinama puno važnije za ovu zemlju nego mnoge stvari o kojima pričamo. Vi radite dvije izuzetno važne stvari: zaista se trudite da političare i vođe u ovoj zemlji održite poštenim i govorite ljudima istinu, a nema na svijetu ništa važnije od toga. Kada se bude pisala historija ove zemlje, za nekih 50 godina, bit će jedno veliko poglavlje o štampi i o medijima upravo zbog onog što ste uradili proteklih godina - razotkrili mnoge malverzacije, doveli u neugodnu situaciju ljude koji to zaslužuju i jednostavno nas održali poštenim. Iskreno mislim da je to mnogo važnije nego cjelokupan rad međunarodne zajednice ovdje i zato ćete biti poglavlje u toj knjizi.

DANI: Hvala Vam lijepa. Koliko se, dolaskom nove administracije u Vašoj zemlji, promijenila politika SAD-a prema BiH?

MILLER: Bio sam ovdje kada je bila stara administracija i nastavio sam svoj posao i pod novom administracijom. Ono što vidim i u jednom i drugom slučaju jeste da je politika moje vlade veoma čvrsta obaveza koju je preuzela da vidi BiH kao samoodrživu zemlju koja će postati član Evropske zajednice. Predsjednik Bush je jasno rekao da mi nećemo jednostavno povući svoje obaveze bez dogovora sa našim saveznicima. To znači: u ovaj projekat smo ušli zajedno i zajedno ćemo ga i završiti. Naravno, svima bi želja bila da vidimo da se to što prije dogodi, ali to se neće dogoditi prije negoli se ostvari uspjeh. Kada sam sada zadnji put bio u Washingtonu, imao sam opet priliku razgovarati sa državnim sekretarom Collinom Powellom i ministrom odbrane Rumsfeldom i mislim da mogu da kažem da u SAD-u postoji duboko razumijevanje prema onome šta Vlada SAD-a znači ovoj zemlji. Prema tome, obaveze koje smo preuzeli mi ćemo čvrsto ispuniti.

DANI: Znači, Vašu politiku trebamo očekivati i od Vašeg nasljednika?

MILLER: Govorio sam o generalnoj politici jer ste me to i pitali. Ne poznajem svoga nasljednika, ali da sam ja on, ne bih volio da moj prethodnik govori o tome šta ću raditi. Siguran sam da će on imati svoj stil rada, ali, naravno, politika nadmašuje ličnosti i u tom smislu bih očekivao da će se nastaviti politika koju sam provodio jer je to politika administracije predsjednka Busha.

DANI: Znam da ćete reći da ste uživali radeći svoj posao u BiH, ali sam također svjesna o kako je teškom poslu riječ. Kakve utiske nosite?

MILLER: Moj posao ovdje zaista nije bio uobičajen posao diplomate, ali ja sam uistinu uživao u BiH. Obožavam svoj posao i nikada se ne umaram od njega, a Bonnie i ja ćemo otići iz ove zemlje sa osjećajem da smo dali doprinos, i to jeste ogromno zadovoljstvo. I to je život. Kada idem na neka čišćenja kuća pa se sastanem sa izbjeglicama i povratnicima, ja im uvijek kažem nešto u što zaista iskreno vjerujem: moglo se desiti da je sudbina odredila da se ja rodim ovdje, a da se vi rodite u SAD-u, da ja živim vaš život, a vi moj, i zato vas tako dobro razumijem. Samo sticajem sretnih okolnosti ja sam se rodio da bih živio u malo boljoj situaciji, recimo, i smatram da je upravo obaveza onih koji dolaze iz boljega da pokušaju da pomognu onima koji se nalaze u teškoj situaciji jer se u osnovi ovdje ne radi o Amerikancima ili Bosancima ili nekim trećim - radi se naprosto o ljudskim bićima.

Arhiva Dani
218