Postoje određene inicijative koje bi trebale da rezultiraju u borbi protiv narkomanije. No, to očito nije dovoljno jer se količina droge na bh. tržištu stalno povećava, a putevi droge se stalno uspostavljaju što potvrđujuju policijske akcije u Banjoj Luci kada je zaplijenjeno 140 kilograma, u Čapljini oko 100, u Sarajevu 130 itd..

arko Radinović uzima razne droge više od deset godina. Rođen je 1972. godine u Prijedoru, a počeo se drogi rati 1991. godine dok je bio na odslu ženju vojnog roka. U ratu je bio pripadnik Specijalne policije koja je po zapovjednoj komandi bila odgovorna predsjedniku Republike Srpske. Poslije rata je osuđivan dva puta: presudom Osnovnog suda u Prijedoru, 21. aprila 1999. godine, zbog nanošenja teških tjelesnih povreda dobio je šest mjeseci zatvora - uslovno dvije godine, a samo mjesec i po kasnije presudom Okružnog suda u Banjoj Luci zbog krivičnog djela teške krađe (preko deset hiljada maraka) osuđen je na deset mjeseci zatvora - uslovno dvije godine.

Ovo je njegova priča: "U Vukovaru sam svašta doživio. Kad sam trebao kući opet sam angažovan u vojsku. Nakon rata smo supruga i ja teško živjeli i radio sam po pijacama. Krenuo sam tako jednog dana, zbog teškog života u Prijedoru, tražiti posao kod svog prijatelja Raifa koji živi u Sanskom Mostu i drži kafanu Splav. Vozio sam svoj automobil u kome je bio pištolj bez dozvole. Dok sam išao prema prelazu između Federacije i Republike Srpske padala je kiša. Ispred mene su bila dva vozila, a ispred njih neki kamion natovaren kladama. Uspio sam preći ova dva vozila. Na kamionu sam vidio najlon koji se vijorio, a ispod je bila neka deka, a odmah potom je nešto s kamiona krenulo prema meni. Bio je to paket. Osjetio sam udarac i zaustavio se. Kamion je nastavio dalje. Ispod auta mi je bila jedna kartonska kutija koju sam izvukao, otvorio i vidio da se radi o marihuani. U tom momentu nisam brojao paketiće, ali sam odmah shvatio da se radi o većoj količini. Strašno sam se iznenadio, ali i obradovao, i odmah su mi pred očima počele igrati cifre koje sam mogao dobiti za tu količinu trave. Stavio sam paket u gepek i krenuo u 'Mak'. Naručio sam sok. U autu sam imao u jednoj bočici gram heroina i to mi je bilo dovoljno da se ušmrkam. Otišao sam zbog toga u WC."

Rock 'n 'roll selo Očevici tvrde da se Radinović tog dana, jedanaestog aprila ove godine oko 16 sati, u "Maku" susreo sa čovjekom koji je govorio slovenački. Jedan svjedok, koji je stajao za šankom, čuo je da se dogovaraju oko prodaje marihuane po cijeni od 500 do 600 njemačkih maraka po kilogramu. Nedugo potom pojavila se policija koja je Radinovića uhapsila. U njegovom automobilu pasat pronašli su deset kilograma marihuane, dva grama heroina, te pištolj i nešto municije.

Policajci Derviš D. i Senahid N. koji su učestvovali u hapšenju Radinovića tvrde da su imali dojavu kako će se on tog dana pojaviti sa većom količinom droge u Sanskom Mostu i da su zbog toga organizirali akciju. Time su pobili Radinovićeve tvrdnje da je drogu slučajno usput pokupio. Daljom istragom utvrđeno je da je kartonska kutija u kojoj je bila marihuana u potpunosti očuvana. Radinović je zatvoren i predat Vrhovnom sudu gdje je osuđen na dvije godine zatvora. U obrazloženju presude se navodi: "Na strani okrivljenog sud ne nalazi otežavajućih okolnosti, pa ni raniju osuđivanost cijeneći vrstu ranije osuđivanosti i protok vremena, a nasuprot, kao olakšavajuće, cijeni njegove teške socijalne i porodične prilike, u šta sud nije imao razloga ne povjerovati Motiviranost očigledno proizilazi iz teških socijalnih prilika i sjećanja proisteklih iz rata."

Činjenice govore da su danas u BiH preprodavci najčešće i uživaoci droge, odnosno preprodajom ostvaruju sredstva kojima nabavljaju drogu za ličnu upotrebu, a viškom trguju. "To umnogome otežava rad sudova jer se prilikom izricanja kazni upravo te okolnosti uzimaju u obzir. Ako je pobuda u apstinencijskoj krizi onda je to drugačije nego pobuda iz nekih drugih razloga", kaže Vlado Adamović, sudija Vrhovnog suda, zadužen za djela povezana s drogom.

Drugi veliki problem je što se više ne može govoriti o nekom karakterističnom profilu korisnika droga. Radi se o ljudima različite starosne dobi, etičke i etničke pripadnosti i nivoa obrazovanja, ali nerijetko svi priznaju: "I ja sam zapalio marihuanu." Nedavno je u jednom predmetu, koji je došao na Vrhovni sud, sudija Adamović prilikom ispitivanja svjedoka uzviknuo: "Pa to je rock žn žroll selo!" Naime, svi saslušani svjedoci su priznali da su i sami probali drogu, što je natjeralo sudiju da pita: "Pa ima li iko u vašem selu da ne puši marihuanu?" On za Dane objašnjava: "I u doba kad sam ja studirao bile su male grupice elitne omladine za koje je to bila cool zabava. Ali droga ovdje više nije samo rezultat cool življenja. Pitam jednog svjedoka u toku suđenja: što si se odlučio na to, a on odgovori: 'Ma meni su propisali neki terapiju. Nemam ja para to da plaćam, zapalim jedan džoint pa se osjećam k'o bog. Dakle stvara se pogodno tlo za razvoj mreže preprodavaca. Upotreba droge ovdje nije više vezana za cool i inn status, nego žena od pedeset godina najnormalnije kaže: 'Ja sam zapalila džoint', zidar od 25 kaže: 'I ja sam', onda dođe čovjek koji je fakultetski obrazovan pa veli: 'Ma, ja sam to ranije, znate'. Kad? 'Prije par godina'. Pa to je poslije rata. 'Pa jeste, ja sam se osjećao ružno, pa sam, eto, tako ponekad zapalio'.

Hajde da se drogiramo Trenutno se na sarajevskom tržištu jedan paketić marihuane može kupiti po cijeni od deset maraka, jedan paketić heroina košta 40 maraka, a jedan komad ecstasyja od 10 do 20 maraka. I to su droge koje se u Sarajevu najviše koriste. Poznata mjesta na kojima se može nabaviti droga su stvar prošlosti. Najčešće se ide sistemom preporuke i od poznatih naručilaca kupuju uglavnom isti korisnici. Najnovija metoda perfidnijih preprodavaca je da iznajme stan i u njemu snabdijevaju svoje mušterije određeni period, a onda jednostavno promijene adresu.

U posljednjoj velikoj akciji MUP-a Kantona Sarajevo zaplijenjeno je 130 kilograma kanabisa. Pretpostavlja se na osnovu nekih podataka do kojih je policija već došla, a istraga je još u toku, da je bio namijenjen za inostrano tržište, s tim da je jedan dio trebao ostati u Federaciji. Ono što potvrđuje da je teret usmjeren ka evropskim zemljama jesu i proizvodi koji se dobijaju od kanabisa: marihuana, hašiš i hašišovo ulje.

Za dobijanje hašiša potrebne su velike količine kanabisa koji se presuje posebnim mašinama i tako suši. Nakon ovog postupka dobiju se paketići hašiša koji 17 posto THC-a - psihotropne supstance koja je na listi opojnih droga Svjetske zdravstvene organizacije. Hemijskim procesom iz hašiša se vadi ekstrakt THC-a, odnosno cijedi se hašišovo ulje u kome bude od 25 do 32 posto THC-a. Hašišovo ulje je, vele upućeni, naročito cijenjeno u Holandiji gdje se koristi na dva načina. Jedan je da se drvce šibice umoči u bočicu u kojoj je ulje i time se prevuče po običnoj cigareti, a drugi je da se tim uljem poprska duhan za cigarete. Obzirom da je proizvodnja i hašiša i hašišovog ulja skupa, u BiH zasad ne postoje laboratorije u kojima se kanabis prerađuje.

Zato je broj mladih ljudi u periodu od 17 do 23 godine koji "duvaju" u Sarajevu u porastu, također je u porastu i korištenje heroina, ali i ecstasyja. Ecstasy je miks raznih sastojaka u tabletama, od kojih korisnici doživljavaju halucinacije, odlaže se potreba za spavanjem, organizam dehidrira, što tjera na obilno "zalijevanje" najčešće pivom, a uživanje je uvijek povezano sa slušanjem određene vrste muzike.

"Održavanje tehno-partija je isto što i poziv: Dođite da se drogiramo zajedno!", pričaju ogorčeno u policiji. Naime, prilikom održavanja ovogodišnjeg tehno-partija u okviru Festivala "Futura" policija je samo kod jednog lica pronašla preko 100 komada ecstasyja. Inspektori koji su tu noć radili pričaju: "Neki mladi ljudi su bili toliko drogirani da smo se bojali za njihovo zdravlje i zvali smo hitnu pomoć. Šta se dešava sa omladinom? Kakvi su to naboji? Na ta pitanja bi trebali odgovoriti neuropsihijatri i sociolozi."

Odakle novac za drogu? Samo na nivou Kantona Sarajevo nadležne institucije, koje bi trebalo da se preventivno bore protiv narkomanije su: Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, Ministarstvo pravde i uprave, Ministarstvo obrazovanja, nauke i informiranja, kulture i sporta, Pedagoški zavod, te predstavnici nevladinih organizacija. U Kliničkom centru na Koševu uspostavljeno je jedno odjeljenje koje bi trebalo pružati pomoć narkomanima. Visoki predstavnik je dopunom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vrhovnom sudu Federacije sve predmete koji su vezani za drogu prebacio u nadležnost Vrhovnog suda. Dakle, postoje određene inicijative koje bi trebale da rezultiraju u borbi protiv narkomanije. No, to očito nije dovoljno jer se količina droge na bh. tržištu stalno povećava, a putevi droge se stalno uspostavljaju što potvrđujuju policijske akcije u Banjoj Luci kada je zaplijenjeno 140 kilograma, u Čapljini oko 100, u Sarajevu 130 itd..

U prvih šest mjeseci ove godine MUP Kantona Sarajevo podnio je 17 krivičnih prijava za lica koja su posjedovala i preprodavala drogu, a od 1997. do danas 123 prijave. Prema podacima kojima raspolaže policija u 20 posto slučajeva pojavljuju se isti preprodavci, a dešavalo im se da za šest mjeseci dva puta hapse istog čovjeka. Jednog dilera poznaju već deset godina: on kod sebe uvijek ima pet grama, ne više. Oni ga stalno hapse i protiv njega podnose prijave. "Imamo dokaze kome on prodaje drogu, njegove otiske na unutrašnjoj strani paketića, svjedoci su nam naveli tačne predmete koje su mu dali umjesto novca i našli smo ih u njegovom stanu, ali on se i dalje bavi tim poslom. On je opasnost ovog grada i konstantno truje djecu. U njegovom slučaju je pogrešno gledati o kojoj se količini pronađene droge radi." Ovo su, objašnjavaju u policiji, neki od problema sa kojima se suočavaju i na kojima bespotrebno gube i vrijeme i energiju.

S druge strane "studiozno pokušavamo da prekinemo sve puteve droge koji idu preko našeg kantona". Ali problem je i to što stari zakoni koji se primjenjuju u BiH još uvijek nisu usklađeni sa realnom situacijom na terenu. Navode primjer u kome se vidi kako to druge zemlje rade: "Njemačka policija je raspisala međunarodnu potjernicu za Nazimom Uskupluom zbog toga što je u šest različitih zemalja organizirao transport velikih količina heroina iz Istambula u Rumuniju, Njemačku, Španiju, Veliku Britaniju, Italiju i Holandiju i to kao šef organiziranih trgovaca drogom, iako kod njega nikad niko nije pronašao ni gram heroina. Ljudi su na osnovu nekih drugih dokaza: praćenja, snimanja razgovora, ubačenih agenata, snimanja i fotografisanja, dokazali čime se Uskuplu bavi. Međutim, svi ovi načini prikupljanja dokaza kod nas zakonom nisu odobreni i to nam umnogome otežava posao."

Činjenice govore da je standard bh. građana konstantno u opadanju, a o usporedbi sa predratnim više nema ni govora. Samim tim nameće se pitanje odakle ljudima novac za drogu? Sudija Adamović na osnovu svoga iskustva kaže: "Sociološki problem, a i fenomen, je pitanje od čega uopće ljudi žive u ovoj zemlji. Odakle novac za benzin, kupovinu skupih automobila, noćne provode... Odgovor ne znam, ali znam da se novac za drogu sigurno nalazi. Ima neko ko pola plate potroši na drogu. Ne treba biti u zabludi da zbog opće neimaštine neće biti droge. Naprotiv."

Vlado Adamović, sudija Vrhovnog sud

Pušenje marihuane nije zabranjeno

DANI: Šta se dobilo promjenama na Vrhovnom sudu po kojima su u Vašoj nadležnosti svi predmeti vezani za drogu? ADAMOVIĆ: Ta, naoko, sitna organizaciona odluka, u suštini mnogo znači, jer je meni prevashodno to zadatak, a time i ubrzavamo postupak, garantuje se kvalitetniji rad, bolja je ažurnost, bolje praćenje problema, unifikacija sudske prakse u pogledu kaznene politike itd. Ja sam zadovoljavan sadašnjim brojem predmeta obzirom da je on u ova tri mjeseca sa 70 smanjen na broj između 50 i 60. Dakle, riješili smo oko 20-tak predmeta, uz veliki broj održanih ročišta i za ostale slučajeve, s tim da je priliv smanjen. Prema planu koji imamo vjerojatno bi do kraja ove godine broj predmeta u sudu dostigao takvu ažurnost da bi priliv mogli rješavati u roku od mjesec do dva. Naravno, to zavisi i od samih predmeta koji su specifični, jer vrlo mali broj ljudi hoće da govori. Na primjer, svjedok treba naznačiti da je kupio ili prodao drogu. On to neće uraditi jer time na određeni način priznaje i svoju krivicu. U "predmetu Zulić" pojavila se sumnja da se jedan od svjedoka organizirano bavio preprodajom droge u Austriji i da je on i mogući izvršilac. Održano je u tom predmetu pet ročišta, a sada se bukvalno mora prekinuti da bi se dobili ti podaci na koje ćemo mi čekati najmanje dva mjeseca zbog komunikacije koja je takva. DANI: Sudijama je dosad često prebacivano da su preblagi prema dilerima. Kakva je Vaša kaznena politika? ADAMOVIĆ: Promjenama u Vrhovnom sudu, dodjeljivanjem predmeta jednom sudiji, kaznena politika je pooštrena. Ni u jednom predmetu, urađenom u posljednja tri mjeseca, nijedan okrivljeni nije čisto oslobođen. Darko Popović i Darko Majstorović, kojima je presuđeno samo za prevoz marihuane na dužini od 12 kilometara, dobili su tri godine i šest mjeseci, odnosno dvije godine i šest mjeseci zatvora. DANI: Koliko ste imali predmeta vezanih za organiziranu preprodaju droge? ADAMOVIĆ: Vrlo malo, dva-tri. Jedan je presuđen prošle godine, a jedan slučaj, o kome se govorilo kao o organiziranom, nedavno je presuđen uz utvrđenje da su to elementi običnog krivičnog djela. Obzirom da je došlo do učestalih kontakata izvršilaca sa licima od kojih su nabavljali drogu, tužilac je cijenio da se radi o organiziranoj prodaji. Radilo se o kupovini pola kilograma marihuane i stotinjak grama heroina na Stupskoj petlji, od lica iz Republike Srpske. Prema Zakonu oni koji se bave organizirano djelima vezanim za drogu kaznit će se od tri do 15 godina. Samo posjedovanje se ne kažnjava, tako kaže Zakon, a to ljudi malo znaju. Ako nije organizirana mreža, odnosno ako se radi o dilanju, kako se u žargonu kaže, kazne su od jedne do deset godina. DANI: Da li je posjedovanje droge kažnjivo u drugim zemljama? ADAMOVIĆ: U toku suđenja okrivljeni ili njihovi advokati često za primjer uzimaju Holandiju. Ima zemalja gdje je to mnogo liberalnije i ima zemalja gdje je to na određeni način strožije. Mi možemo razgovarati šta je prihvatljivije za naše društvo, ali van sudnice. Ne možemo u sudnici govoriti o tome da li drogu treba legalizirati ili ne, odnosno da li treba pooštriti zakonsku naznaku djela, znači da je i samo držanje droge kažnjivo. Sudije primjenjuju zakon. Dok je zakon ovakav, kod nas će prodaja marihuane biti zabranjena, bez obzira što je u Holandiji dozvoljena. DANI: A uživanje? ADAMOVIĆ: Uživanje ili pušenje marihuane prema sadašnjem zakonu nije zabranjeno. DANI: Zašto onda tražiti legalizaciju uživanja marihuane kad to u BiH i nije kažnjivo? ADAMOVIĆ: Zato što policija kaže. Neću reći da nije zabranjeno, jer svaka izgovorena riječ kad je u pitanju ova problematika ima težinu. Jednostavno, mora se utvrditi da li je neko posjedovao drogu radi prodaje. DANI: Šta čeka onoga koga policija uhvati "na djelu" dok uživa drogu? ADAMOVIĆ: U tom momentu policija ne zna da li on posjeduje drogu samo za sebe ili za preprodaju. U svakom slučaju će ići redovna procedura, policija će ispitivati, najčešće ide i pretres stana, pa se nađe još, pa onda na sudu okrivljeni moraju odgovarati da li je to za njihove potrebe ili prodaju DANI: Ukoliko pojedinac, uhvaćen na djelu, na sudu ostane pri tvrdnji da je trava samo za njegove potrebe, šta se tada dešava? ADAMOVIĆ: Onda je sud vezan zakonom, ono što je za lične potrebe se ne presuđuje. Ali u određenom momentu je vrlo diskutabilno koje su to količine koje su za ličnu potrebu. Nećemo objaviti o kolikim količinama se radi, jer će mladi na zabavi zapaliti džoint i reći: 'Dani su objavili, a sudija Adamović rekao da se to ne kažnjava'. Ne, treba napisati da će policija uvijek intervenirati, pa makar kad vidi i džoint. Uvijek će se poduzeti neka akcija kad se primijeti bilo ko da uživa drogu.

Arhiva Dani
218