odni trendovi odraz su mentaliteta i društva u vremenu. A naše vrijeme je vrijeme besparice koja je postala zajednički nazivnik za naše ulične trendove. Neimaština, sa jedne strane, prouzrokovala je tendencije kupovine na pijaci, u butiku, a sa druge, pravu pravcatu logomaniju i želje da se kroz odjeću pokaže debljina novčanika.

Krenimo od pijace. Izbor (nekvalitetne) robe je ogroman, a cijene niske. Nije za osudu odijevati se na pijaci ako u kupovinu idete sa preciznom idejom o tome kako želite izgledati. Sve prijestolnice mode imaju svoje pijace gdje kupuju i poznate ličnosti sa modnih pista, kao Kate Moss. U modi su pijace Londona poput Portobello Roada, gdje, za razliku od naše pijace, možete pronaći kvalitetnu odjeću za relativno male pare. Zašto onda naša pijaca nije poput Portobello Roada? Stvar je u samostalnom odlučivanju koje gradi stil, a ne u pukom prihvatanju onog što se nudi.

Cijena često nije pokazatelj kvaliteta, o čemu svjedoče butici. Svakom dobrom trgovcu je u interesu da zaradi na kvalitetu, što kod nas nije slučaj. Naši trgovci lakše (i jeftinije) nabavljaju robu koja je drugdje već izašla iz mode, proturajući je kao posljednji modni krik. Kupovina u butiku je najčešće povezana sa fenomenom logomanije, koja je i svjetska pošast. Logomanija, ili neutoljiva potreba za firmiranom odjećom kojom se želi pokazati socijalni status, u Sarajevu je široki narodni fenomen, ali je malo odabranih "sretnika" koji pored majice Dolce&Gabbana imaju i za kiflu. Kupiti npr. cipele nekog poznatog imena isplati vam se višestruko jer u firmiranoj kesi i paradajz sa pijace dobija na značaju. I naravno, kako to uvijek biva - ko ima para obično ne zna, a ko nema siguran je da bi znao.

U Sarajevu ima i krojačkih salona (doduše, na izdisaju). Tamo se obično ide ne bi li se šta uštedjelo. Krojački su saloni u Rimu ili Parizu pioniri visoke mode, dok kod nas uvijek rizikujete da vam svaka unikatna haljina izgleda kao modeli iz Burde 80-tih. Sva sreća pa se osamdesete vraćaju. A upravo bi ti krojački saloni trebali biti nosioci domaće inicijative i raditi na stvaranju mode u BiH. Ono što postoji kod nas jeste jeftina radna snaga, koju su neki sa Zapada već iskoristili, dok još uvijek nema govora o široj domaćoj proizvodnji. Ideje postoje, ali ne i politička volja. Zbog toga su ljudi prinuđeni da se snalaze zavisno od dubine džepa, dok u svijetu

Kod nas modu diktira besparica, u svijetu novac je taj koji pokreće modnu mašineriju i mijenja trendove. Razmjere modne industrije su nepojmljive. U Italiji npr. poslije prehrambene, modna industrija obrće najviše kapitala. Radi se o milijardama dolara. Moćnici mode nameću svojim kolekcijama želju da se bude jedinstven i uvijek nov. Tako se iz sezone u sezonu obrću kako novac, tako i modni diktati. Početak novog stoljeća unio je novi dah. Pristup modi je ležerniji, stvara se globalni look, ali globalna tendencija mora imati lokalne dimenzije. U toku je revival 80-tih godina, kada je sve bilo dopušteno. Taj najsretniji period dvadesetog stoljeća sa svojim hedonizmom, lakom i brzom zaradom vratio je military look, punk, sado-mazo, općenito buntovnički chic i kitsch. Nosimo mini suknje, visoke potpetice, ludi smo za modnim detaljima, najbolji frizer nam je vjetar, a šminke bi trebalo biti sve MANJE.

No, ipak nije sve tako "ružičasto" kao sarajevski kompletići. U želji da ne pogriješimo, često se ide linijom manjeg otpora. Najomiljenije kombinacije na ulicama su jednobojne, crno se nosi i po danu, a tašna i cipele su uvijek u istoj nijansi. Za dobar izgled potrebno je nešto više - hrabro se osloboditi kolektivnog načina odijevanja i izgraditi lični stil. No, za pohvalu je što se kod nas, kao i drugdje u svijetu, nosi tigrasto, zebrasto, leopardasto, pumasto, gepardasto, kockasto, prugasto i tačkasto. Svi odijevaju odličan jeans i savjesno biraju modne detalje. Jeans greškom upao u varikinu hit je i u svijetu, a asimetrične su majice naprosto must.

Tetovaže su u modi?

Ako i u čemu svijet kaska za nama, onda je to u maskirnom stilu. Maskirne jakne doživjele su nedavni boom u svim prijestolnicama mode, dok naše nane već čitavu deceniju kombinuju taj look na pašnjacima bosanskih visoravni.

Preživjeli urbani duh i naša urođena ironija izdižu se, ipak, iznad svega. Na ulicama Sarajeva viđen je mladić u majici sa natpisom MAJICA ZA U GRAD, kojom je naprosto sve rekao. Ta spontana i tako sarajevska kritika izlazi van zidova mahale koja sve originalno vidi kao nakazno. A kad smo već kod toga, pomenimo nakratko naš najzastupljeniji stil - pjevaljka style. Riječ je o najgorem pretjerivanju svake vrste i nepoznavanju zlatne sredine. Ako ih išta može utješiti, to je činjenica da imaju svoje suvremenike u američkom folk stilu.

Spomenimo i one sa margine koji nikada ne ulaze u modne članke a sastavni su dio trendova. Romi imaju čast da su uvijek izvor inspiracije za kreatore. Posljednja Armanijeva kolekcija bila je posvećena gipsy stilu. Njihov dar za boju i ritam čini ih stalnom metom coolhuntersa. To su lovci na tendencije, diplomci mode i dizajna koji putuju svijetom u potrazi za signalima mode budućnosti. Oni su prva karika dugog lanca čiji je zadatak otkriti nova tržišta i drugačije modne struje. U Sarajevu bi imali štošta da vide i koga da upoznaju, jer naša tradicija i mlade snage sa Akademije likovnih umjetnosti mogu biti savršen spoj za novu modu koja će jednog dana, nadajmo se, postati prepoznatljiva u svijetu.

Dakle, prije nego što drugi počnu iskorištavati naše mane, treba dati mogućnosti i novce mladim ljudima kojima sigurno ne nedostaje talenta i poduzetničkog duha. A s vremenom će i pojedine BH kreatorke u raljama politike naučiti da se podilazi samo sopstvenom talentu. Nakon toga nas čeka svijetla budućnost.

Arhiva Dani
218