oliko je državljana Bosne i Hercegovine, izuzmu li se oni sa haške liste, na potjernicama Interpola? Ovaj podatak, činilo nam se, mogli bismo provjeriti u Sarajevu. Tamo ima ured Interpola za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u tom uredu ne znaju odgovor na ovo pitanje. "Kako ćemo mi znati ko je sve državljanin BiH kada nemamo centralnu bazu podataka?", pitao nas je jedan rukovodilac bh. Interpola koji je, stoga što se sa kolegama iz ostala dva naroda nije mogao dogovoriti koji će od njih davati informacije, ostao anoniman. No, sve i da je rekao svoje ime i prezime, to nam ne bi pomoglo da dobijemo valjan odgovor.

Ali, na odgovor nije puno čekala centrala Interpola u Lyonu, kojoj smo uputili isto pitanje. Za samo nekoliko minuta iz tamošnjeg Interpolovog Ureda za informiranje stiglo je obavještenje da je naše pitanje razmotreno i dali nam upute kako da na njihovom siteu pronađemo Bosance i Hercegovce za kojima su izdate potjernice. Uz malo strpljenja i upisivanja vrsta kriminala, posebice onih bliskih našem svijetu: ubistvo, krađa, trgovina drogom, došli smo do potjernica. Kriminalci - državljani BiH ne pojavljuju se na listama onih kriminalaca za kojima se traga po osnovu kršenja prava i običaja rata, po osnovu finansijskog kriminala, trgovine ženama, pedofilije i sl. Svi "naši" kriminalci stali su, jednostavno, u dva fajla: ubistvo i genocid!

Ono što je posebno interesantno, jeste to da svaki put kada tragate za kriminalcima državljanima Bosne i Hercegovine, i unesete ime te nesretne države, a ne precizirate vrstu kriminala, dobijete listu silnih probisvijeta, među kojima je obavezno i slika i ime Osame bin Ladena. Doduše pokraj njegovog imena ne stoji oznaka državnosti, ali sama činjenica da ga Interpol izbacuje na upit Bosna i Hercegovina, dovoljna je da se zapitamo nije li najtraženiji teroristički lider ipak, nekad i negdje, upisan u knjigu državljana Bosne i Hercegovine.

Upisa ima, ispisa nema Zamjenik ministra civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine gospodin Jusuf Halilagić energično odbija da Osama bin Laden ima naše državljanstvo. "Niti on, a niti nedavno uhapšeni Al Husseini Helmi Arman Ahmed i Al Sherif Hassan Mahmoud Saad, nisu primljeni u državljanstvo Bosne i Hercegovine. Mi smo tražili pod raznim kombinacijama imena, ali ništa nije dalo rezultate. Ti ljudi stalno mijenjaju imena, i stoga je naša istraga otežana. Bit će da oni imaju lažne dokumente naše države", kaže Halilagić i dok objašnjava na koji način su sad već uhapšeni, poznati teroristi Atmani Said, Choulah Zoheira i Uskuplu Nazim dobili bosanskohercegovačko državljanstvo, sve one rođene Bosance i Hercegovce koji su ponekad mjesecima dokazivali da su državljani BiH, jednostavno retroaktivno baca u očaj. Naime, veli ministar Halilagić, ranije su važili drugi zakoni. Atmani i Zoheir državljanstvo BiH primili su 1995. godine od strane MUP-a RBiH i to po tada važećem Zakonu o državljanstvu, preuzetom iz bivše SR BiH: "Bilo je dovoljno izraziti želju za bh. državljanstvom, zakleti se na lojalnost ovoj zemlji i donijeti dokaze o nekažnjavanju pa da postanete državljanin BiH. Tako su uradili i Atmani (Alžirac) i Zoheir (Marokanac). Tada MUP RBiH nije imao podataka o njihovim kriminalnim aktivnostima i državljanstvo im se nije moglo uskratiti. Nazim Uskuplu državljanstvo je dobio iste godine u Generalnom konzulatu BiH u Istanbulu, po istom zakonu. Zapravo, federalni je MUP oduzeo državljanstvo Atmani Saidu, ali je to Vrhovni sud, nakon Atmanijeve žalbe, poništio."

Halilagić veli da je MUP FBiH tek 1998. godine dobio informacije o njihovim kriminalnim aktivnostima, ali to nije bio razlog da im se oduzme državljanstvo. "To bi bilo isto kao kad bismo sada našim državljanima rođenim ovdje a koji su u neka doba postali kriminalci, počeli oduzimati državljanstvo. Mi ne smijemo praviti apatride", kaže ministar.

A zašto ne lišiti bh. državljanstva ljude koji već imaju dvojno državljanstvo, kao što su ova trojica pomenutih, a koji prilikom svojih marifetluka upotrebljavaju uglavnom bh. državljanstvo, i tako nas osuđuju na neviđeno mrcvarenje i ponižavanje na graničnim prijelazima, pitanje je na koje smo u Ministarstvu komunikacija i civilnih poslova dobili odgovor da "to ne smiju uraditi, jer bi nas Evropa progutala"!

Bakir Dautbašić, predsjednik Komisije za razmatranje statusa osoba naturaliziranih poslije 6. marta 1992. godine i prije stupanja na snagu Ustava BiH, rekao je da se, nakon provedenih revizija, konačno zna koliko je u Bosni i Hercegovini naturalizirano građana.

Samo od 1992. do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u BiH je naturalizirano nešto manje od 11.000 građana. Od tog broja u Republici Srpskoj naturalizirano je oko 30 ljudi, uglavnom iz bivših republika Sovjetskog Saveza, u HR Herceg-Bosni oko 200, uglavnom onih iz miješanih brakova, dok ostali broj otpada na onaj dio koji je tada nazivan "teritorija koju kontrolira Armija BiH". Od tog broja 90 posto naturaliziranih bili su iz Sandžaka i Makedonije, dok je deset preostalih procenata otpadalo na "klasične strance" i to većinom Arape.

Vjera u nepostojeći zakon Može se naći milion zamjerki na dijeljenje državljanstava u periodu od osamostaljenja BiH pa do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ali tada se makar znalo po kojem su se zakonu oni dodjeljivali - po Zakonu o državljanstvu SRBiH. Od Daytona pa do danas niko živ više ne može biti siguran po kojim su se zakonima državljanstva BiH davala i još uvijek se daju.

Ono što je sigurno jeste da je od 1995. do 1997. Ministarstvo pravde i opće uprave bilo zaduženo za državljanstva i u tom razdoblju naturalizirano je nešto više od hiljadu građana. Negdje u to doba krenule su prve revizije državljanstva, pa je Republika Srpska, želeći zadržati Srbe iz hrvatske Krajine i tako, pravdajući se "prebukiranošću", spriječiti povratak prognanih Bošnjaka i Hrvata, u novembru 1999. godine usvojila Zakon o državljanstvu RS-a. Po Ustavu BiH Dejtonskog mirovnog sporazuma - entiteti imaju pravo na svoj zakon o državljanstvu, ali oni moraju biti usklađeni sa krovnim zakonom. Međutim, kada je o Republici Srpskoj riječ, to tako nije.

Dok u krovnom Zakonu o državljanstvu BiH (novi je stupio na snagu 1. januara 1998. godine, a Parlamentarna skupština BiH ga je usvojila 27. jula 1999. godine) stoji da stranac za sticanje državljanstva BiH mora biti prijavljen na teritoriji BiH najmanje osam godina prije podnošenja zahtjeva, Zakon RS-a dozvoljava da državljanstvo dobiju osobe koje su provele u tom entitetu tek tri godine. Ova zakonska odrednica tako je omogućila hiljadama tzv. krajinskih Srba da postanu državljani Bosne i Hercegovine, pošto onaj ko ima državljanstvo jednog entiteta automatski dobija i državljanstvo BiH. Pored toga, rečeni Zakon omogućio je svima onima koji su u vrijeme izbijanja ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji bili nastanjeni na sadašnjoj teritoriji RS-a" da postanu državljani tog entiteta, odnosno BiH.

Nejasno je kako su međunarodna zajednica i lokalni državni organi dozvolili donošenje ovakvog zakona i njegovu primjenu, ali je činjenica da on i danas-dan funkcionira. Vidjevši šta se radi u susjednom entitetu, tako je i u Federaciji BiH napravljen novi zakon, zapravo njegov nacrt. Međutim, ni on nije usklađen sa krovnim zakonom. Naime, tamo stoji da građani bivše SFRJ imaju olakšice prilikom sticanja državljanstva, a to znači da u BiH trebaju provesti također tri godine.

Ali, iako napisani federalni zakon nikada nije usvojen, građani bivše SFRJ, naročito oni iz Sandžaka, u njega vjeruju. Zato mnogi od njih tvrde da su davno ispunili uvjete za sticanje državljanstva BiH i samo čekaju da im se ono "utefteri". No, tako neće biti. "Na hiljade ljudi je po tom neusvojenom zakonu ispunilo uvjete za sticanje državljanstva, ali mi im ga ne možemo dati, jer zakon nije usvojen. Oni jedino imaju pravo na sticanje državljanstva BiH po krovnom zakonu", kaže Bakir Dautbašić.

Dr. Kasim Begić, jedan od kreatora Dejtonskog sporazuma, na činjenicu da za sticanje državljanstva jedne države postoje različiti kriteriji, kaže: "Po Članu 1. Ustava BiH državljanstvo je u nadležnosti države Bosne i Hercegovine i entitetski zakoni o državljanstvu u međunarodnim odnosima ništa ne znače. Republika Srpska je iz svojih razloga požurila sa donošenjem svoga zakona, a Vijeće ministara im je to dozvolilo, jer nije bilo u stanju da ponudi bolje rješenje."

Zbog svega ovoga od 1998. godine do danas, prema podacima Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH, u Federaciji BiH nijedan stranac nije stekao državljanstvo BiH. Ovo ministarstvo, iako je državno, nema podatke za Republiku Srpsku.

Otimanje bh. građana I dok se u FBiH skoro više i ne vrše primanja u državljanstvo, tog državljanstva mnogi se, i to vrlo rado, odriču.

Preko četiri hiljade državljana BiH, uglavnom djece naših emigranata u Njemačkoj i Austriji, nakon što su stekli uvjete za njemačko, odnosno austrijsko državljanstvo, odreklo se bosanskohercegovačkog. "Bivša SFRJ nije nikome dozvoljavala da se ispiše iz državljanstva, pa su naše DKP mreže u Njemačkoj i Austriji, nakon što se BiH osamostalila, prosto bile zatrpane zahtjevima za odricanje od bh. državljanstva", kaže Dautbašić. Prema njegovim riječima, država nikog ne sprečava da se odrekne državljanstva, ali, isto tako, ona nema mehanizme da zadrži dobrog stručnjaka. "Taksa za rješenje o odricanju od državljanstva iznosi 1.700 maraka, i to je, moglo bi se reći, jedini način kojim država pokušava zaustaviti naše građane da se odreknu državljanstva. Međutim, međunarodna zajednica nas zbog toga naročito kinji i traži da spustimo tu cijenu. Kako da im objasnimo da smo mi u te ljude ulagali, da nije isto školovati kovača i ljekara?", pita se Dautbašić.

Da je Bosna i Hercegovina potpuno donja i da joj se uglavnom primaju naturalizirani kriminalci i teroristi, govori i činjenica da je u posljednje vrijeme preko 200.000 njenih državljana steklo drugo državljanstvo iako se nije odreklo svoga, kako to priliči po zakonu. Skandinavske zemlje, većinom, ali i druge na Zapadu, daju našim ljudima državljanstvo. Oni njima trebaju, oni ih interesiraju. Te zemlje uopće nije briga šta naš zakon kaže. Tako u Švedskoj danas ima 50.000 Bosanaca sa švedskim pasošem, a njemačku putovicu posjeduje preko 6.000 bh. građana.

Bh. državljani koji su se odrekli svoga državljanstva uglavnom su ugledni građani nekih drugih zemalja, tamo su oni uspješni liječnici, profesori, arhitekte. Novi bh. državljani uglavnom su ugledni kriminalci. Oni ovdje pune crne hronike i zatvore.

Omiljeno supružnikovo jelo uvjet za državljanstvo

U Njemačkoj, ako ste "uzoran radnik i građanin", možete nakon izvjesnog vremena dobiti njeno državljanstvo. Ali ako ne znate šta vaš muž ili supruga najviše voli da jede, državljanstvo vam se može oduzeti. Šalu na stranu, ali njemačka je vlada zadnjih godina poduzela veoma oštre mjere prema onim našim građanima koji su, radi sticanja njemačkog državljanstva, sklopili fiktivni brak. Njima u kontrole dolaze razne komisije i tada "bračni parovi" ima da odgovaraju kao na kvizu, na otprilike ovakva pitanja: šta vaš muž najviše voli da jede, koji mu je omiljeni glumac, gdje ste bili za prvu godišnjicu braka, ko je njegov najbolji prijatelj, kako mu se zovu roditelji, s kim se najviše druži na poslu, šta mu se kod vas ne sviđa i sl.

Arhiva Dani
218