LIČNOST
U FOKUSU
Zlatko Lagumdžija
Servilnost
sa kojom se predsjedavajući Vijeća ministara, ministar vanjskih
poslova i predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine
Zlatko Lagumdžija odnosio prema deportiranim haškim optuženicima
Mehmedu Alagiću, Enveru Hadžihasanoviću i Amiru
Kuburi bila je krajnje degutantna.
Bilo
je skoro neprijatno gledati i čitati kako se Lagumdžija trudi
da uvjeri dio bosanskohercegovačke javnosti da nema problema sa
deficitom bošnjaštva, za šta ga pojedini krugovi optužuju. U tu
svrhu dobro je poslužio dobro obaviješteni Dnevni avaz,
koji je od "dobro obaviještenog izvora" saznao da je
Lagumdžija zvao mobitelom ("nokia"?) Alagića, Hadžihasanovića
i Kuburu prije deportacije u Haag, pitajući šta on osobno može
da učini za njih. Kako funkcionira pravna država koju obećava
Lagumdžija, demonstriralo je njegovo obećanje jednom od optuženih
da će proces deložacije iz stana kojeg optuženi nezakonito koristi
biti ekspresno obustavljen.
Onda
je Avazov "Dobro Obaviješteni Izvor" sazvao konferenciju
za novinare na koju je, da bi preduprijedio moguće bošnjačke prosvjede
zbog hapšenja pomenute trojke, priveo skoro kompletan bošnjački
federalno-državni vrh: Belkića, Behmena, Bešića...
Oni su bili u funkciji scenske kulise pored koje se Lagumdžija
napadno trudio da pokaže svoju ganutost nad sudbinom koja je zadesila
najzvučnije dosadašnje bošnjačke optuženike, preventivno kritikujući
novinare za svako potencijalno poređenje Alagića, Hadžihasanovića
i Kubure sa nekim drugim haškim optuženicima. Kada su pojedini
mediji izrazili čuđenje novim kriterijima prema haškim optuženicima
od strane državnih organa u čije ime je "Dobro Obaviješteni
Izvor" govorio, iz Ministarstva vanjskih poslova je stiglo
saopćenje kojim se banjalučke Nezavisne novine optužuju
za plasiranje "nepostojeće izjave dr. Lagumdžije". Srećom,
magnetofonske trake su davno izmišljene, nisu skupe, ima ih i
u Bosni, a u zemljama poput ove služe i za raskrinkavanje drskih
laži poput ove koju pomenutim saopćenjem plasira Lagumdžijino
ministarstvo. Naime, nesretna traka dokazuje da ono što su objavile
Nezavisne novine nije nikakva "nepostojeća izjava",
već je "Dobro Obaviješteni Izvor", malo ponesen vlastitom
ganutošću, na pomenutoj konferenciji za novinare izjavio: "...
Po ovlaštenju federalnog premijera i ministra vanjskih poslova,
angažovan je advokat koji treba da u ime Bosne i Hercegovine,
Vlade Federacije, odnosno države, stoji na usluzi ljudima i da
im pomogne da svoja prava mogu da procesuiraju u punom kapacitetu..."
Da
je malo bolje razmislio o rizicima koje po herojsku odbranu BiH
nosi njegovo sitno podilaženje Bošnjacima iskreno šokiranim posljednjim
haškim optužnicama, Lagumdžija bi pisao Avazu, a ne Nezavisnim.
Naime, Avazov komentator je pohvalio Lagumdžiju što je
pokazao da "država stoji iza svojih heroja". Onima koji
po navici slave i Lagumdžijine gafove trebalo bi dobronamjerno
skrenuti pažnju da isto onako kako bi bilo nepravedno optužene
smatrati krivim prije presude Tribunala, tako je i nepametno proglašavati
ih "herojima".
Tim
prije što bi se u Haagu uskoro moglo naći još, čak i većih "heroja".
RIJEČ
U FOKUSU
Aluminij
Piše: Mile Stojić
Velika
pljačka mostarskog Aluminijskog kombinata, koja je izvedena od
jedne interesne grupe pod firmom "domovinskog rata",
već dugo je temom ne samo novinskih napisa nego i međunarodnih
neovisnih revizora. Ured visokog predstavnika će do kraja mjeseca
objaviti izvještaj te revizije, kao i plan sankcioniranja ove
velike otimačine narodnog blaga, kaže Aleksandra Stieglmayer,
glasnogovornica toga Ureda, i dodaje u duhu konspiracije: "Do
tada izvještaj i za samu Vladu ostaje tajna".
Čitatelj
koji očekuje kritički komentar na krajnje nepovjerljiv i degutantan
odnos samog tog Ureda prema Vladi koju (barem formalno) isti taj
Ured podržava, neće ga ovdje naći: neka to komentira sama Vlada.
Mi ćemo se tek osvrnuti na imenicu "aluminij", koja
je po prirodi stvari meritum cijelog ovoga pljačkaško-domoljubnog
problema.
Aluminij
(lat. aluminium), kemijski je element (kemijski simbol Al) kojeg
u Zemljinoj kori ima oko 70 posto. Nema ga u čistom stanju, već
samo u spojevima. Taj laki metal odličan je vodič topline i elektriciteta.
Najčešće se dobija iz rude boksit elektrolizom u posebnim
pećima. Idealan je građevinski materijal, a u obliku legura služi
za izradu zrakoplova, vozila i različitih strojeva. Aluminijeve
legure su slitine sa najmanje pedeset postotaka ovog metala -
u kombinaciji sa bakrom, manganom, silicijem ili niklom ovaj metal
daje čudesne mogućnosti. Najpoznatije od tih legura su duraluminij,
hidronalij i silumin.
Aluminijeva
bronca je, pak, jedan od osnovnih materijala u brodogradnji.
Mostarski
aluminijski kombinat izgrađen je sredinom sedamdesetih, na inicijativu
tadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća, Mostarca Džemala
Bijedića, koji je htio iskoristiti ogromne resurse boksita
koje ima Hercegovina, i usput zaposliti stanovništvo industrijski
i privredno tad zaostale Hercegovine. Nakon samog otvaranja te
džinovske tvornice konstatirano je da je hercegovački boksit isuviše
nečist i neisplativ za industrijsku preradu, a dugo se pisalo
o Kombinatu i kao opasnoj ekološkoj bombi koja će uništiti donji
sliv rijeke Neretve i zagaditi polovicu Jadrana. Sve ove dileme
otklonio je violentni i poduzetni Mostarac Josip Jole Musa,
koji je na čelo Kombinata došao početkom osamdesetih i od njega
za kratko vrijeme napravio jednu od najuspješnijih tvornica u
tadašnjoj Jugoslaviji.
Josip
Jole Musa danas je tek uspomena da dobra stara vremena Hercegovine
i Mostara. Aluminijski kombinat je tokom prljavog rata navrat-nanos
privatiziran i djelomično prodan hrvatskoj tvrtki TLM iz Šibenika.
U skladu s novim trendom etničkog čišćenja, većina radnika bošnjačke
i srpske nacionalnosti je otpuštena, a novi "menedžment"
stavio se u službu Hrvatske republike Herceg-Bosne
No,
o svemu tome valjda ćemo više i kompetentnije čitati u najavljenom
izvještaju Ureda visokog predstavnika. Za kraj još samo jedna
simbolična pikanterija: aluminijev oksid (Al2O3) u prirodi se
nalazi kao rubin, čudesni kristal boje ljudske krvi.
| Mentalno zdravlje bosanskih
izbjeglica |
Nije
tačno da nas više nema na CNN-u, kao što se odnedavno počelo misliti.
Nažalost, Bosna još uvijek visoko kotira na listi stravičnih slika
nesreće i globalna mreža koja favorizira snimke stradanja i dan-danas,
s vremena na vrijeme, i uz kakav "dobar" povod, emitira
slike lobanja iz masovnih grobnica po BiH. Domovine nam još uvijek
nema u izvještajima o pozitivnim ekonomskim kretanjima u Istočnoj
Evropi, ali se protekle nedjelje pojavila u publikaciji Američke
medicinske asocijacije (Journal of American Medical Association)
u kojoj je objavljena tužna statistika o mentalnim poremećajima
bosanskih izbjeglica i to mahom onih koje su se iz izbjeglištva
vratile u BiH.
U
bosanskom slučaju riječ je o "Studiji psihijatrijskih simptoma
onesposobljenosti vezanih uz mortalitet i iseljavanja bosanskih
izbjeglica", koja je nastala u okviru Programa istraživanja
izbjegličkih trauma, a sve pod pokroviteljstvom jednog od, u svijetu
nauglednijih medicinskih fakulteta, Harvard Medical School u Bostonu.
Kod
bosanskih izbjeglica istraživanje je u visokom procentu detektiralo
depresiju, posttraumatski stresni poremećaj i mentalnu oslabljenost.
Prva testiranja obavljena su 1996. godine u jednom izbjegličkom
kampu u Hrvatskoj. Ovu referentnu grupu istraživači su pratili i
nakon tri godine testirali ponovo. Znakova ozdravljenja nije bilo.
Nakon tri godine pokazalo se da je od prvobitno ispitivane grupe
70 odsto bosanskih izbjeglica nastavilo živjeti u regionu, tj. vratilo
se u Bosnu, da je 7,3 odsto u međuvremenu umrlo, dok ih je 21,3
odsto emigriralo, uglavnom, kako se navodi u Studiji, u SAD, Kanadu
i Švedsku. Studija je otkrila da oko 45 odsto izbjeglica kod kojih
su u početku, prije tri godine, dijagnosticirani depresija ili posttraumatski
stresni poremećaj, ili oboje istovremeno, i dalje ima iste simptome,
te da je kod ove referentne grupe nivo depresije bio četiri puta
viši u odnosu na ostalu populaciju.
Kod
16 odsto izbjeglica koji simptome depresije i posttraumatskog strasnog
poremećaja na prvom testu nisu imali, u međuvremenu se razvio jedan
ili oba poremećaja. Studija je pokazala da su u najrizičnijoj grupi
bili muškarci, ljudi izolirani od svojih familija i stariji. Izbjeglice
iz ove grupe u najvećem procentu su i umrle u periodu između dva
ispitivanja.
Studija
je pokazala da je prisustvo depresije kod izbjeglica pratilo stopu
mortaliteta kod ove populacije dok posttraumatski stresni poremećaj
nije istakao značajniju korelaciju sa stopom smrtnosti ili iseljavanjem
u treće zemlje. Rezultati istraživanja pokazali su i to da su izbjeglice
koje su u prognaničkom kampu provele manje od godinu dana, koje
su iskusile manje od šest traumatskih događaja, naročito one obrazovanije
i one bez vidljivih fizičkih hendikepa, u najvećem procentu bile
nesklone vraćanju u Bosnu i uglavnom su se raselile, zbog čega su
stručnjaci s Harvard Medical School ukazali na odliv mentalno zdravih
(mental health drain).
Ovaj
rezultat može i najvjerojatnije će biti različito interpretiran,
no ugledni autori, vođeni istraživačkim kontekstom, zaključili su
tek da "studija nije pokazala korelaciju između depresije i
iseljavanja".
Američki
stručnjaci u saradnji s Medicinskim fakultetom u Zagrebu i organizacijom
"Ruke", nakon što su otkrili veliki broj psihijatrijskih
problema, ukazali su da rezultati do kojih su došli zahtijevaju
brzu i efikasnu pomoć, jer se na osnovu ispitivanog uzorka pretpostavlja
da u Bosni i dalje živi hiljade žrtava ili svjedoka masovnog nasilja.
Vođe projekta tvrde da je studija dokazala da se od ljudi koji su
se suočili s masovnim nasiljem ne može očekivati da jednostavno,
sami vrate svoje mentalno zdravlje i da im hitno treba pomoći. Oni
ukazuju na važnost dugoročne aktivnosti u oblasti mentalnog zdravlja
kako bi se žrtve oporavile i da pomoć najhitnije treba uputiti onima
koji vremana za čekanje nemaju. Riječ je o starijima i nemoćnim
kod kojih je, prema rezulatima studije, rizik mortaliteta najveći.
Generalizirajući
rezultate istraživanja, autori ukazuju na postojanje stotina hiljada
bosanskih izbjeglica koje su se vratile kući i za koje treba učiniti
sve kako bi im se makar reducirala mentalna nesposobnost. Ovu akciju,
navode psihijatri s Harvarda, treba izvesti na lokalnom nivou i
to odmah, jer žrtve, po svemu sudeći, neće moći još dugo čekati.
Oni procjenjuju da je posljedicama rata i masovnim nasiljem pogođen
veliki broj izbjeglica i da akcija mora biti fokusirana na njihovu
identifikaciju i liječnički tretman, te da ljude koji pate od depresije
ili drugih vrsta mentalne onesposobljenosti treba što prije liječiti
i to u bosanskom sistemu primarnih zdravstvenih ustanova.
"Razvoj
kapaciteta za mentalno zdravlje u okviru primarne zdravstvene zaštite
mora biti prioritet bosanske reforme zdravstvenog sistema. To je
ono što se najbrže mora uraditi za bosanske izbjeglice koje su ostale
u regionu", zaključeno je u ovoj studiji, u kojoj se navodi
i neophodnost nastavljanja istraživanja u ovoj oblasti.
|
Garibijada (II): Ministar
je volio automobile i knjige
Osim što je trošio novac na
gaće, čarape, bokserice, satove i slike, bivši federalni ministar
socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica Sulejman
Garib volio je popravljati i kupovati automobile, a posebice
knjige. Valjda da se izbjegli i raseljeni, dok im se ne riješi
socijalni status, edukuju.
Tako je rečeno ministarstvo,
predvođeno Garibom, u 2000. godini od ukupno potrošenih 1.280.230,69
KM na popravke (sedam puta) i servisiranje automobila potrošilo
čak 12.874 KM.
I prije smo znali da ministri
moraju često putovati, pa tako i auta kvariti, ali da jedna popravka
auta košta koliko i otprilike polovan golf, ili, da budemo precizni,
4.070 izbjegličkih maraka, koliko je platio Autoservisu "Talić"
iz Zenice, odnosno 3.496 KM, koliko je platio Autoservisu SUR,
bilo nam je teško i zamisliti sve dok nismo upoznali ministra
Gariba. Od njega ćemo naučiti i to da servisiranje automobila
po jednom "pregledu" košta između 229 i 633 KM.
Ministra je sigurno nervirala
česta popravka automobila, pa je kupio tri Škode Felicije,
koje je platio 29.257 KM, a nešto kasnije iz izbjegličke kase
zagrabio je još 50.000 KM i kupio Nissana. Dakle, kada
se sve sabere, na vozni park u toku 2000. godine Garibovo ministarstvo
potrošilo je 92.131 KM.
Na naljepnice, pa ma šta to
da značilo, Ministarstvo za izbjeglice firmi "Interneon"
djl. Sarajevo, uplatilo je 13.500 KM. Ove račune potpisao je bivši
sekretar ministarstva Fadil Haverić. Nakon naljepnica na
red su došle i pozivnice, pa još jednom naljepnice, i sve to je
plaćeno 18.720 KM. Da, ovo ministarstvo je u prošlom sazivu podržavalo
i pisanu riječ. Tako je časopisu Žena 21 doniralo 5.000
KM, a Sportskoj piramidi 2.000 KM.
No, što je Garib mogao potrošiti
to niko živ nije mogao sabrati. Čak ni Finansijska policija. Federalna.
Zato je u svom Službenom izvještaju lijepo napisala da je nailazila
na teškoće, jer u "izbjegličkom" ministarstvu "nisu
vođene knjigovodstvene niti vanknjigovodstvene evidencije".
Smrt na asfaltu, ponovo
Kada je prošlog petka na Novom
Beogradu ubijen 42-godišnji Beograđanin Momir Gavrilović,
malo je falilo da sve prođe kao kuriozitet o prvom "tvrdom"
beogradskom momku koji je ubijen sa hljebom i jogurtom u kesi.
Tek sutradan saznalo se da je žrtva, pored hljeba i jogurta, ipak,
imala i torbicu sa dva pištolja, i da nije riječ ni o kakvom "tvrdom"
momku, već o doskorašnjem pukovniku Državne bezbjednosti, koji
je u svoje vrijeme služio kao jedna od veza između srpske policije
i podzemlja.
Potom su počele da cure informacije:
funkcioner DB-a do augusta 1999. i kao čovjek koji je o vezama
podzemlja i policije znao više nego bilo ko. Gavrilović je za
posljednjih nekoliko mjeseci postao veoma blizak kabinetu jugoslavenskog
predsjednika Vojislava Koštunice. Dnevni list Blic
čak je pustio informaciju da je Gavrilović, svega nekoliko sati
prije ubistva, prenio u razgovoru sa Koštuničinim saradnicima
informacije i dokumente o sprezi pojedinih ljudi iz državnog vrha
sa čelnicima organiziranog kriminala u Srbiji.
Prema tim tvrdnjama, Gavrilović
je bio informator o saradnji srpskog premijera Zorana Đinđića
sa kriminalcima iz surčinskog klana, koji je poslije oktobra
prošle godine postao najjači u Srbiji, potisnuvši sve ostale u
drugi plan. Zato se u istragu za Gavrilovićevim ubicama, pored
javne, uključila i tajna policija, kako je medijima saopćio njen
novi šef Goran Petrović. Ako bude nekog nalaza istrage,
ona će odgovoriti da li je Gavrilović ubijen zbog starih računa
ili su se dinastičke borbe u Srbiji prenijele i na ulicu.
Traži se poštenje
"Ekonomska stvarnost Bosne
još je mračna. Nakon pet godina i pet milijardi dolara, zemlja
izgleda kao da je tek na početku ekonomske tranzicije koja je
trebala započeti 1996", kaže se u posljednjem izvještaju
Međunarodne krizne grupe (ICG) a onda zaključuje da će Bosna i
Hercegovina, ako se želi izvući iz ekonomske krize, morati prije
svega sprovesti brzu i poštenu privatizaciju, reformirati porezni
sistem, koji je zastario i neefikasan, što bi trebalo eliminirati
sivu ekonomiju Izvještaj ICG-a važan je jer su svi ekonomski problemi
ove zemlje, zajedno sa preporukama za njihovo rješenje, konačno
našli na jednom mjestu. Dakle, zemlja se suočava sa istinskim
haosom, samo u toku prošle godine bilo je 340 štrajkova, mladi
i obrazovani stanovnici se uglavnom okupljaju pred stranim ambasadama,
izgledi za strana ulaganja su sve manji sa svakim novim korupcijskim
skandalom, donatorska pomoć od koje zavisi najveći dio privrede
sve više odlazi u susjedne zemlje, a vlast sve do sada nije pokazala
da ima ozbiljne namjere da zemlju pomjeri sa dna na kojem se dugo
nalazi. Ovo, istina nije prva studija ekonomskih prilika u BiH:
do sada su OHR, USAID i Svjetska banka također proučili ovdašnju
privredu i dali preporuke, ali one su svaki put pometene pod tepih.
Ovaj izvještaj značajan je upravo zato i što bi mogao biti i posljednji
te vrste. Jednostavno, sljedeći neće imati ko da pročita.
Mir u Olimpijskom muzeju
Projekat pod nazivom "Jezgro
za mir i nenasilnu komunikaciju" sarajevskog udruženja građana
"Obrazovanje gradi BiH", pariškog ACAT-a i "Normandie
Balkans" započet je nedavno sa ciljem da pedesetak mladih
porijeklom iz Francuske, Belgije, Luksemburga, BiH, Srbije, Hrvatske,
Slovenije i Makedonije, petnaestodnevnim druženjem ožive Olimpijski
muzej u Sarajevu, koji je uništen za vrijeme agresije.
"Ovo okupljanje ima
za cilj podsticanje na razmišljanje o nenasilju, toleranciji,
međureligijskom dijalogu. Mladi imaju ulogu konstruktora mira,
jer zajednički učestvuju u gradnji Evrope i ljudskih prava",
kaže Jovan Divjak, izvršni direktor UG "Obrazovanje
gradi BiH".
Mladi će do 15. augusta u radionicama
glumiti, slikati, pisati, a onda će to javnosti prezentirati dvodnevnim
preformansom u uništenoj zgradi Olimpijskog muzeja.
Divjak je naglasio da mladima
u BiH treba itekako pomoći, jer "oni su budućnost zemlje,
što nije samo fraza". Deset godina "blokade", kaže
on, ostavilo je posljedice na obrazovna i kulturna kretanja u
BiH u odnosu na Evropu.
Jean François Recares,
predsjednik ACAT-a, veli da je toj asocijaciji trebala godina
dana za pripremu projekta u Bosni i Hercegovini. Recares je objasnio
da su, iako su znali da je u BiH sada mir, trebali pronaći način
da kroz dijalog i umjetničku kreaciju, osim mira koji se "vidi
na fasadama" počne izgradnja i onog drugog - međuljudskog.
Politička ekonomija na livadi
Ponekad čitavi tomovi debelih
"priručnika za mlade samoupravljače", udžbenika marksizma,
socioloških priručnika i raznoraznih malih enciklopedija stanu
u par dobro odmjerenih rečenica. Zato vam umjesto počasnog sjedišta
u prvom safu VKBI-a i Kruga 99 nudimo ogled o dvije krave, koji
efektno razjašnjava dileme oko nekih, često krivo shvatanih pojmova.
Socijalizam: Imaš dvije
krave. Jednu zadržiš, drugu daš komšiji.
Komunizam: Imaš dvije
krave. Vlast ti otme obje, i snabdijeva te mlijekom, razvodnjenim.
Fašizam: Imaš dvije
krave. Vlast ti otme obje, i prodaje ti mlijeko.
Kapitalizam: Imaš dvije
krave. Prodaš jednu i kupiš bika.
Korporatizam: Imaš dvije
krave. Prodaš jednu, drugu natjeraš da daje mlijeko za četiri
i ibretiš se kad krepa.
Demokratija: Imaš dvije
krave. Vlast te oporezuje toliko da moraš prodati obje kako bi
izdržavao nekog čovjeka u stranoj zemlji koji ima samo jednu kravu,
poklon tvoje vlade.
Birokracija: Imaš dvije
krave. Vlast ti otme obje, zakolje jednu, muze drugu, plaća ti
za mlijeko, a onda ga prospe.
SJEĆANJE
KARIM ZAIMOVIĆ
13. 8. 1995. - 13. 8. 2001.
Redakcija Dana
|
