Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 217

03.
August
2001.


Arhiva Dani
217



Sanjin Bećiragić

 


Uslovi obrazovanja ove godine neće se promijeniti


Daleko smo od svjetskih uslova studiranja


Ne možemo poljoprivredom promijeniti društvo


Sistem školovanja demorališe studente

Muke po studentima
Obrazovanje ruši BiH
Bit će da Bosna i Hercegovina nije ni razrušena, da joj se sjeme industriji nikad nije zatrlo, a da joj poljoprivreda donosi sve zlatne plodove. Jer, njeni srednjoškolci uopće ne žele da studiraju građevinu, poljoprivredu, industriju ili, nedajbože, šumarstvo. Oni najradije upisuju fakultete tzv. društvenih nauka i rado bi da budu filozofi, književnici, advokati ili, recimo, novinari. Tek toliko da udovolje mamama i tatama

istem visokoškolskog obrazovanja u BiH je već godinama u krizi. Uzaludno neki profesori ukazuju na to da nastavni planovi i programi ne odgovaraju modernim standardima studiranja (studenti imaju malo ili nimalo praktičnog rada), da je obim nastave preširok, da se predmeti uglavnom izučavaju teoretski, a stanje se ne mijenja. Najveći organizacijski problemi i najteži uslovi rada su na fakultetima tehničkih nauka, a instituti su već odavno drastično smanjili obim istraživačko-razvojnog rada. Ovo su, između ostalog, u maju 2001. godine konstatirali učesnici jednodnevnog Simpozija o perspektivama naučno-tehnološkog razvoja u BiH, koji je održan u Tuzli. Učesnici su tada uputili zahtjev za hitnom reformom visokog obrazovanja, a posebno univerziteta. Aktuelna vlast je stidljivo govorila o reformama, dok ponuđeni Nacrt zakona za većinu profesora i studenata nije korak naprijed.

Ured visokog predstavnika smatra da u BiH mogu, moraju i trebaju postojati samo tri univerziteta: u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Dakako, u ovom posljednjem gradu predviđen je jedinstven, a nikako podijeljen univerzitet, kao što je slučaj danas. Krajišnici su odmah žestoko reagirali, smatrajući da imaju pravo na univerzitet u Bihaću, dok se Zeničani ove, kao i posljednjih pet godina, grčevito i tvrdoglavo bore kako bi dokazali da Zenica također mora biti univerzitetski grad. Posebno zbog metalurškog i mašinskog fakulteta. Uostalom, Zeničani još nikad nisu oprostili prethodnoj vlasti što joj je ukinula medicinski fakultet.

OHR tvrdi kako svojim reformama planira univerzitete uklopiti u evropske procese: da se konačno počne sa potpisivanjem teksta Bolonjske deklaracije. Studenti, nezadovoljni odnosom profesora, OHR-u su samo prošle godine uputili blizu 300 primjedaba koje se većinom odnose na kršenje ljudskih prava. A poseban problem, o kojem se rijetko ili gotovo nikada ne govori, jeste činjenica da diplome stečene na većini bh. fakulteta nisu priznate u svijetu. Oni koji pomno prate dešavanja u obrazovanju zasigurno nisu zaboravili priču Alme Alagić iz Bihaća. Nakon studiranja na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu, završnu, četvrtu godinu školovanja je nastavila u Austriji. U Grazu je shvatila da, za razliku od studenata iz RS-a, za svoje školovanje mora izdvojiti skoro tri hiljade KM. Naime, studenti iz RS-a ne moraju plaćati školovanje jer su njihovi univerziteti sa austrijskim potpisali sporazum o razmjeni studenata.

Takvo stanje se ni danas nije promijenilo. Masovnost fakulteta u BiH počiva na neobjašnjivoj želji kantona da imaju sopstvene fakultete pa čak i univerzitet. Bez obzira što kantoni materijalno i kadrovski ne mogu podnijeti postojanje visokoškolskih ustanova, oni ne odustaju od namjera da na svom području grupišu što više fakulteta. Primjer za to su Unsko-sanski kanton, Zeničko-dobojski, Hercegovačko-neretvanski i Kanton 10.

Tako je nedavno Uprava studentskih domova na području Sarajevskog kantona bukvalno zahtijevala da studenti iz Tuzlanskog, Zeničko- -dobojskog i Srednjobosanskog kantona napuste dom, jer ti kantoni nisu uplatili blizu 600.000 KM duga na ime korištenja usluga doma za studente. Dodatan problem za studente jesu stipendije i studentski standard. Unija studenata Univerziteta Sarajevo je 10. maja 2001. godine uputila zahtjev federalnom i kantonalnom ministarstvu obrazovanja za izmjenu Zakona u dijelu koji se odnosi na kreditiranje studenata. Naime, Zakonom je predviđeno da studenti kredit, odnosno stipendiju za školovanje, nakon završenog studija vrate u roku od pet godina. Međutim, studentima niko ne može garantirati da će nakon studija imati posao. Zbog toga studenti rijetko ili sa velikim rizikom prihvataju stipendije, ne vjerujući da će je na vrijeme moći vratiti. Međutim, svi ovi razlozi očito ne utiču na interes za studirenje. On je i dalje ogroman. Istina, ne za sve fakultete.

Mladi ljudi uglavnom žele postati ekonomisti, pravnici, profesori, sociolozi, filozofi i stomatolozi. Ovi fakulteti uputili su i zvaničan zahtjev nadležnom ministarstvu da im odobri veći broj upisanih od planiranog. Kriminalistički fakultet, iako je najavio prijem 120 studenata na prvu godinu studija, skoro preko noći je taj broj smanjio na 80. No, na prijemni ispit izašlo je skoro tri puta više zainteresiranih i zato je nejasna odluka da se broj upisanih na prvu godinu tako drastično smanji. Pravni fakulteti privlačni su u cijeloj BiH. U Sarajevu su primljeni svi koji su izkazali interesovanje, pa čak i bez prijemnog ispita. Istina, svi primljeni su odlikaši, a prijemni ispit nije organiziran, kako saznajemo, samo zato da bi profesori fakulteta bili oslobođeni pritisaka za vrijeme upisnog roka, te zbog potrebe BiH za pravnicima.

Ekonomski fakulteti su preživjeli pravu agoniju. Samo u Sarajevu brojke su stravične. Fakultet prima 300 studenata a konkurisalo je skoro 800. Identičan slučaj je i na drugim univerzitetima u BiH. Ono što plaši i brine profesore na fakultetima jeste podatak da se mladi ljudi uglavnom opredjeljuju za studiranje na fakultetima društvenih nauka. Zbog toga i ne čudi podatak da su mjesta još uvijek upražnjena na većini fakulteta tehničkih nauka. Na Banjalučkom univerzitetu interesiranje, uz ekonomski i pravni, vlada i za medicinski fakultet. Žurnalistika je negdje u sredini, a fakulteti tehničkih nauka na samom su dnu interesovanja u RS-u. U ovom momentu nijedan rektorat univerziteta ne može dati tačne i vjerodostojne statističke podatke. Zoran Selesković, sekretar Rektorata Univerziteta u Sarajevu, kaže:"Konačne rezultate i podatke o upisu na fakultete imat ćemo tek nakon 21. septembra. Naime, tog datuma na svim fakultetima bit će okončani upisi. Podaci koje sada imamo su nepotpuni i ne odražavaju pravo stanje na fakultetima."
Marinko Pejić, pomoćnik ministra za visoko obrazovanje u Kantonu Sarajevo
Uslovi obrazovanja ove godine neće se promijeniti

DANI: Raspolažete li podacima o broju upisanih studenata u ovoj školskoj godini, ili o njihovoj zaniteresiranosti za studiranje na fakultetima?

PEJIĆ: Tačnih podataka još uvijek nemamo, jer fakulteti nisu dostavili svoje podatke o upisu. Podaci koje imam govore da su srednjoškolci zainteresirani za studiranje na Ekonomskom i Pravnom fakultetu, na skoro svim odsjecima Fakulteta političkih nauka i, što je posebno zanimljivo, na Fakultetu kriminalističkih nauka.

DANI: Da li će zbog tako izraženog interesa resorno ministarstvo odlučiti da poveća broj upisnika na prvu godinu ili odobri nove upisne rokove?

PEJIĆ: Već smo dobili zahtjev od Fakulteta političkih nauka, Stomatološkog i Filozofskog fakulteta da se lista za upis proširi.

DANI: Srednjoškolci se očito više interesiraju za studiranje na tzv. društvenim, a ne na tehničkim fakultetima. Kako to objašnjavate?

PEJIĆ: Razlog je uništena infrastruktura. Nekada je Mašinski fakultet bio premija za studente. Završiti taj fakultet, automatski je značilo i zapošljavanje. Danas, nažalost, i iskusni mašinski inžinjeri, čak i veliki stručnjaci, ostaju bez posla. Studenti koji su prije samo nekoliko godina završili mašinstvo, jednostavno se ne mogu zaposliti, jer ih niko ne traži.

DANI: To je, zapravo, mač sa dvije oštrice. Mašinaca će, ipak, jednog dana trebati, ali sumnjam da će ovoj državi trebati 300 novih pravnika, s obzirom na ovogodišnji broj upisanih na Pravnom fakultetu.

PEJIĆ: Morate znati da u ovoj poslijeratnoj konfuziji Ekonomski i Pravni fakultet najbolje prolaze. Mladi ljudi brzo shvate situaciju u BiH. Oni se ponašaju prema zakonu tržišta. Danas su studenti opterećeni činjenicom da ne znaju hoće li nakon napornog studiranja uopće dobiti posao. Zato se opredjeljuju za fakultete društvenog smjera.

DANI: Hoće li uslovi obrazovanja na fakultetima biti bolji nego ranijih godina?

PEJIĆ: Značajnih pomaka u uslovima obrazovanja, u odnosu na ranije godine, neće biti. Zbog toga se o tome ni ove godine ne može s optimizmom govoriti. Privredna situacija je veoma loša i to se sve reflektira na uslove obrazovanja.

DANI: Bez obzira na takvu situaciju, interesiranje za studiranje ne jenjava?

PEJIĆ: Sigurno. Mladi ljudi su shvatili da je budućnost u studiranju. Međutim, bez obzira na ovoliku zainteresiranost, mi smo i dalje, ako pogledamo svjetske statističke podatke, na samom dnu ljestvice kada je riječ o broju studenata na fakultetima.


Emir Tatarević, apsolvent Građevinskog fakulteta
Daleko smo od svjetskih uslova studiranja
"U odnosu na 1996. godinu, kada sam upisao fakultet, uslovi za studiranje su neuporedivo bolji. Međutim, nakon što sam obišao slične fakultete u svijetu, shvatio sam kako je kod nas stanje loše i da smo daleko od njihovih uslova studiranja. Za Građevinski fakultet sam se odlučio jer smatram da ima perspektive u BiH i zbog toga i ne razmišljam da napustim zemlju. Ne smatram da sam pogriješio. Ali, vidjet ćemo."
Arman Zečić, student druge godine Pravnog fakulteta
Ne možemo poljoprivredom promijeniti društvo
"Planirao sam da studiram veterinu. Međutim, nakon što sam sagledao ukupnu situaciju u BiH, vidio sam svoju perspektivu na Pravnom fakultetu. Mladi se ljudi, prema mom mišljenju, odlučuju za fakultete društvenog smjera jer su željni promjena. U BiH se te promjene mogu ostvariti samo kroz društvo. Ne možete u BiH ništa promijeniti kroz proljoprivredu. Kada se pogleda uzrok svih problema u državi, zaključite da je glavni razlog u društvu. I zbog toga sam se opredijelio za Pravni fakultet."
Ines Hasanbegović, student prve godine Pravnog
Sistem školovanja demorališe studente
"Student sam prve godine Pravnog fakulteta i mislim da je stanje katastrofalno. Bila sam vani i znam kako je studirati u inostranstvu. Diploma sa ovdašnjeg pravnog fakulteta se ne priznaje nigdje u svijetu, a debelo plaćamo studiranje. Sistem školovanja, kao i sami profesori, također su veliki problem. Oni naprosto demorališu studente. Situacija je užasna i pri tome ne mislim samo na situaciju na mom fakultetu, već u sistemu obrazovanja uopće. Predavanje na mom fakultetu je nemoguće pratiti. Nas je prepuna sala i profesor nema vremena da se obrati svima. Istovremeno, nemamo priliku da se mi obratimo njemu. Vrlo često, zbog masovnosti studenata, profesora uopće ne čujemo. Ipak, i pored svega ovoga, opredijelila sam se za Pravni fakultet. Želim se baviti pravom i vjerujem da će stanje biti bolje."


Arhiva Dani
217

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh