 ijeću
ministara Bosne i Hercegovine upućene su oštre kritike od
Vlade Ja pana zato što nije ispoštovalo obave ze preuzete
u vezi sa donacijama koje su joj dodijeljene između 1996.
i 1999. godine. Zapravo, kritike su toliko oštre da je Japan,
koji je inače među našim najvećim donatorima, zaprijetio Bosni
i Hercegovini uskraćivanjem buduće podrške.
Šta je to što je Japance
toliko razljutilo da su jednom visokom službeniku Vijeća ministara
kazali da on i njegova zemlja - Bosna i Hercegovina - treba
da se stide?
Donacija
iz Japana u prodavnicama Naime, od 18. decembra 1997.
godine do 9. maja 1999. godine Japan je Bosni i Hercegovini,
u omjeru dvije trećine Federaciji, a jedna trećina Republici
Srpskoj, samo za pomoć razvoju poljoprivrede donirao 14.088.978,00
maraka, ili 1.126.609.050 jena, i naložio da se ta sredstva
iskoriste tako što će za četiri godine biti vraćena entitetima,
a ovi ih, opet, utrošiti za nešto drugo. Donacija je, između
ostalog, bila namijenjena za proizvodnju hrane pa je uključena
u projekat 2KR. Bosna i Hercegovina se obavezala da dobijene
pare raspodijeli entitetima, koji su bili dužni da tim novcem
nabave gnojivo i mašine za obradu zemlje. Putem verbalne note
precizirani su i sljedeći koraci. Naime, entiteti su nabavljeno
gnojivo i mehanizaciju bili obavezni ponuditi poljoprivrednicima
na kredit od četiri godine, ali njihova cijena nije smjela
biti veća od kupovne. Dakle, zamišljeno je da poljoprivrednici
kupe mehanizaciju i gnojivo po veoma povoljnim cijenama i
na relativno dug period otplate, sa kamatom od dva posto,
a da kreditori vraćeni novac ponovo ulože u nešto drugo. Naravno,
tako se nije desilo. Dani su od izvora bliskih Vijeću
ministara saznali kako je krčmljena donacija 2KR u Federaciji
BiH.
"U Federaciji BiH
jedan dio doniranog novca iz Japana jeste utrošen za kupovinu
gnojiva, ali ga poljoprivrednici nisu kupili. Gnojivo je kupljeno
u Kutini, u Hrvatskoj, po cijeni od 26 KM za 100 kg. Dakle,
po toj cijeni gnojivo je trebalo i biti prodano - na kredit
- poljoprivrednicima. Međutim, naši su na cijenu dodali carinu,
pa usluge špeditiranja, pa usluge lagerovanja, onda su dodali
još onu kamatu od dva posto, tako da je na kraju tona gnojiva,
umjesto 260, koštala 315 maraka! Eto zbog čega ljudi nisu
htjeli da kupuju to gnojivo", kaže izvor Dana.
Saznajemo i to da tri tone
tog gnojiva i danas stoje negdje uskladištene i da im rok
ističe, a da se ostali dio, u vrećama od 50 kilograma i na
kojima piše da je to japanska pomoć, prodaje u prodavnicama
u Blažuju i na benzinskim pumpama, i to po cijeni od 25 maraka.
Pored svega navedenog, poljoprivrednike je od ovog kredita
odvukla i činjenica da su banke preko kojih je on išao, a
koje su uzimale svoju kamatu, obično zahtijevale da onaj ko
uzima kredit ima i banku-garanta, koja je, opet, uzimala svoju
kamatu!?
Ostali dio donacije namijenjen
za kupovinu mehanizacije također nije revolviran. Zapravo,
mašine su kupljene i jedan dio je prodat, ali donacija nije
"oplođena" niti iko zna po kojoj cijeni i pod kojim
kreditnim uvjetima su prodate. Ostatak mašina je poklonjen,
ali, opet, niko ne zna reći ni koliko, ni kome.
U drugoj i trećoj tranši
projekta 2KR Japan je dodijelio novac za donaciju mehanizacije,
ali je zbog pogrešno vođenog projekta ostalo neiskorišteno
129.681.552 jena, pa je taj novac vraćen u Trezor Japana!
Pretpostavlja se također da je veliki dio novca iz pomenutog
projekta završio u džepovima njegovih implementatora.
Traži
se krivac Službenik Ministarstva vanjske trgovine,
koji je zahtijevao da ostane anoniman, a koji danas muku muči
u pregovorima sa Japancima, i na čija pleća je prebačena briga
o donacijama Japana (Non Project Grant Aid), veli da je novoj
vlasti svaljen na leđa strašan teret stare vlasti. On kaže:
"Do kraja godine, tačnije 17. decembra, mi smo obavezni
japanskoj vladi dostaviti dokaze o tome da su donacije revolvirane,
ali to je nemoguće. Prvo, zato što one nisu korištene onako
kako je verbalna nota podrazumijevala, a to je oplođivanje
kapitala. Bivša vlast je taj novac čak i onako, u kešu, dijelila,
i to firmama koje ga nisu mogle vratiti. BH Steel se tako
zadužio 1,6 miliona maraka i sada će, po svoj prilici, prodati
jednu zgradu kako bi taj dug vratio. Drugo, neki uopće nisu
znali da je to kredit, mislili su da je besplatno, pa su uzeli.
Onaj ko je pravio ugovore je pogriješio i mi sad ne možemo
da uđemo u trag tome."
U fascikli Non Project
Grant Aida stoji i to da je Direkcija za robne rezerve podijelila
donaciju Japana onako, po svom nahođenju. Samo iz jedne tranše
ona je u budžet BiH uplatila milion i sedamsto hiljada maraka.
Danas direkcija više ne postoji i u Ministarstvu vanjske trgovine
vele da ne znaju koga trebaju "uhvatiti za vrat"
da te pare vrati.
Kad se radi o pomoći Vlade
Japana, ni Republika Srpska, koja je dobila trećinu te donacije,
nije vratila, odnosno revolvirala, ni marku. Jedino, vele
u Ministarstvu vanjske trgovine, firme koje su dobile kredit
u sklopu projekta pomoći šumarstvu i građevinarstvu ovih dana
otplaćuju dug i već su isplatile 95 posto.
Japanci su Ministarstvu
za trezor institucija BiH zamjerili i to što nije, a bilo
je obavezno, obavještavalo nerezidentno veleposlanstvo u Beču
o prilivu revolving sredstava na račun.
Kupovina
socijalnog mira E, kad ovako stvari stoje sa donacijama,
možete li zamisliti kakvo je tek stanje sa kreditima i njihovom
otplatom. Krediti su, inače, omiljeni način kupovine socijalnog
mira u nas. Jednostavno, zadužimo se i, da bismo otplatili
taj dug, zadužimo se ponovo. Za dugove ovdje niko ne odgovara
jer krediti su dugoročni, tako da, kad dođe na red plaćanje
duga i kamata, vlast koja je bila u vrijeme potpisivanja kredita,
obično više nije aktuelna.
Inače, kompliciranoj proceduri
za ratifikaciju nekog kredita i sporosti državne administracije,
kojoj za taj posao, koji se u svijetu završava za pola dana,
treba i čitava godina dana, imamo zahvaliti što kredita nemamo
više i što naši čukununuci neće morati otplaćivati još i puno
više duga. Tako je još uvijek u toku ratifikacija kredita
Evropske investicione banke u iznosu od 60 miliona dolara,
koji je potpisan još 23. marta prošle godine, i kredita Evropske
banke za obnovu i razvoj u iznosu od 50 miliona eura, a koja
je počela 2. novembra prošle godine.
No, ove godine, koja je
tek ušla u svoju drugu polovinu, Bosna i Hercegovina već je
za obnovu željeznica potpisala kredit od Evropske banke za
obnovu i razvoj od 21 milion eura i 40 miliona eura od Evropske
investicione banke za obnovu i rekonstrukciju pruga, sanaciju
mostova, tunela, modernizaciju signalizacije, telekomunikacije
i nabavku opreme. Oba kredita potpisana su 11. juna ove godine
i rok otplate im je 15 godina. Također se vode pregovori za
sklapanje ugovora o kreditu za razvoj stočarstva i finansiranje
ruralnih područja u iznosu od 12 miliona dolara od Međunarodnog
fonda za poljoprivredni razvoj. Rok otplate ovog kredita iznosi
20 godina.
Zadužena
nerođena djeca "Vidite šta vlasti rade - zadužuju
djecu koja se još nisu ni rodila. Pa i laiku je jasno da Željeznica
neće moći vratiti ovaj kredit. Zapravo, njen jedan dio, onaj
koji se kreće, bit će privatiziran, a onaj drugi, što stoji
- šine, tuneli i ostalo - a za koji je uzet kredit od 40 miliona
eura, teško da će donijeti kakav prihod. Zato se ne trebamo
zavaravati i misliti kako će ta dva kredita neko vratiti.
I ne samo to - na sav taj dug porast će kamata, tako da ta
djeca neće znati gdje udaraju. Po svoj prilici, hvatat će
se za glavu, kao kad se hvatala Milka Planinc kad su joj saopćili
visinu vanjskog duga", kaže izvor Dana.
A ono što još više zabrinjava
jeste činjenica da kredite potpisuju i zaključuju ljudi koji
nemaju veze sa ekonomijom. Naime, u svim navedenim kreditima,
ali i ostalim, kreditor je naveo visinu kamate i libor, odnosno
kamatu koju određuje banka preko koje kredit ide, i to na
valutu u kojoj se kredit daje. U registru kredita koji posjeduje
Vijeće ministara nigdje ne stoji da je naša strana, tj. Bosna
i Hercegovina, utvrdila granice libora. Šta to znači?
Libor je promjenljiv i
on nekad može imati stravično visoku vrijednost. Za razliku
od kamatne stope, libor je promjenljiv, što znači da se onda,
kada uplaćujete ratu, uzima vrijednost libora koja je u tom
trenutku. Dakle, može se desiti da ukupna kamata na neku ratu
bude drastično veća od prethodne ili obratno. Ali, zato postoji
mogućnost stavljanja donje i gornje granice libora. Međutim,
iz onoga što se vidi u registru kredita, kojeg Dani
objavljuju, očigledno je da je libor otvoren, i ko zna koliko
će nas ovi krediti na kraju koštati.
U registru su i tri kredita
Evropske investicione banke, svi potpisani prošle godine,
a za koje stoji da je kamata minimalna.
"Ekonomska teorija
ne poznaje minimalnu kamatu. Naši ministri potpisuju, a ne
znaju šta potpisuju. Sam Bog zna koliko će ta kamata iznositi
kad se računi budu svodili. Trebat će nam čarobnjak da te
dugove vratimo", kaže izvor Dana iz Vijeća
ministara i zaključuje: "To je zločin tintom!"
|
|
| Japan je od 1995. do 1998. godine Bosni
i Hercegovini poklonio 198,45 miliona jena. Od toga je
1995, za takozvani neprojektni grant, Japan BiH dao 25,00
miliona jena; 1996. godine, za obnovu javnog transportnog
sistema u Sarajevu, obnovu glavnih prenosnih linija, besprojektni
grant, povećanje proizvodnje hrane, demobilizaciju i rasvjetu
- 71,42 miliona jena; 1997. godine, za obnovu javnog transporta
u Sarajevu, za unapređenje medicinske opreme u institucijama
primarne zdravstvene zaštite i bolnicama, za hitnu pomoć,
sjetvu i povećanje proizvodnje hrane - 58,94 miliona jena,
i 1998, za obnovu transportnog sistema u Banjoj Luci,
demobilizaciju, povećanje proizvodnje hrane, sjetvu, unapređenje
medicinske opreme u institucijama primarne zaštite i nabavku
opreme za popravku puteva - 43,09 miliona jena. |
Arhiva Dani
217
|
