LIČNOST
U FOKUSU
Radislav Krstić
Potočari, Kravica, Bratunac,
Orahovac, Petkovci, Cerska, Pilica, Branjevo, Kozluk. Ovim putem
se u julu 1995. kretala kolona iscrpljenih, izgladnjelih i napadnutih
Srebreničana, idući iz zasjede u zasjedu, izlazeći sve slabiji
iz svake prethodne. Tokom pet dana, koliko je trajao njihov proboj
iz Srebrenice, između osam i deset hiljada ljudi je ubijeno, na
najsvirepiji i ponižavajući način.
Drugog decembra 1998.
generalpukovnik VRS Radislav Krstić vozio se iz Zvornika
za Bijeljinu kada se na putu ispriječio automobil iz kojeg su
istrčali SFOR-ovi vojnici, savladali iznenađenu generalovu pratnju,
a šokiranog generala nasilu ugurali u auto i odveli ka Tuzli.
Iza njega je na putu ostala nožna proteza. Već narednog dana bio
je u pritvornoj jedinici u Scheveningenu.
Radislav Krstić, optužen
za genocid i zločine protiv čovječnosti, u rat je ušao kao potpukovnik
JNA i komandant Druge romanijske motorizirane brigade, prve jedinice
Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS. U novembru 1992, prekomandovan
je u Drinski korpus i to će odrediti ostatak njegove karijere.
Dvije godine kasnije postao je načelnik štaba Drinskog korpusa,
a zatim i zapovjednik, 13. jula 1995., kada je vojska bosanskih
Srba u punom naletu zgazila ostatke odbrane Srebrenice.
Ratko Mladić,
koji je cijelu ovu operaciju vodio, pronašao je u Krstiću suradnika
i povjerio mu da sprovede ono što je nazvao "osvetom Turcima
za bunu protiv dahija". Krstić je u narednih nekoliko dana,
do 16. jula, kada su prvi preživjeli Srebreničani stigli na slobodnu
teritoriju, nadgledao i zapovijedao jednom od najmonstruoznijih
operacija ikad izvedenih u ovoj zemlji. Bila su potrebna četiri
dana da njegove trupe pogube hiljade ljudi, i još ko zna koliko
da se uklone svi tragovi masakra. Krstić je i tu operaciju obavio
na zadovoljstvo svog zapovjednika, a Radovan Karadžić ga
je u televizijskom intervjuu sa Draganom Božanićem javno
pohvalio.
"U Srebrenici
su doista počinjeni zločini", priznao je na koncu Krstić,
dodajući, "njih su počinili pojedinci koji nisu u svom
srcu marili za interes vlastitog naroda. Oni trebaju odgovarati
za te zločine." On je tužiteljima kazao i to da je za
zločine odgovoran "kninski klan", grupa najodanijih
Mladićevih oficira, koji su pod njegovim zapovjedništvom ratovali
u Hrvatskoj.
Kada u četvrtak poslijepodne
bude izrečena presuda Radislavu Krstiću, u njegovoj blizini neće
biti ni Mladića, niti bilo koga od oficira koji su s njim bili
u Srebrenici. U kabini od neprobojnog stakla, sa slušalicama na
ušima, stajat će Radislav Krstić - sam. I, valjda, saznati kako
su se osjećale njegove srebreničke žrtve.
RIJEČ
U FOKUSU
Kohl
Piše: Mile Stojić
Bivši
njemački kancelar Helmut Kohl ove će se jeseni vratiti
u aktivan politički život, objavili su početkom ovog tjedna njemački
listovi, pozivajući se na izvore iz njegove Kršćansko-demokratske
unije, CDU.
Prema
istim izvorima, tvorac ujedinjene Njemačke i njezin prvi savezni
kancelar uključit će se u vođenje predizborne kampanje na lokalnim
izborima u Berlinu, a njegov će puni povratak u politiku ovisiti
o izbornim rezultatima njegove stranke. Prije toga, Helmut Kohl
će održati nastupni govor trećeg listopada, na Dan njemačkog ujedinjenja.
Taj
dan ujedinjenja dogodio se prije jedanaest godina - ponovo su
se spojile dvije njemačke države. Upravo pod Kohlovom kancelarskom
"palicom" ukinuta je Njemačka Demokratska Republika
(DDR) i ponovo priključena matici, nakon što je četrdeset godina
bila pod sovjetskim utjecajem. Istočni Nijemci ispaštali su za
grijeh fašizma, zbog kojeg je njemačka država i bila podijeljena
1945. godine.
Teritorij
Njemačke bio je desetljećima presječen neprolaznom državnom granicom,
čiji je simbol bio čuveni Berlinski zid. Helmut Kohl je bio na
čelu Vlade Zapadne Njemačke kad je taj zid srušen, a Istočnu Njemačku
napustio zadnji sovjetski vojnik. Zbog toga će ga moderna povijest
slaviti kao njemačkog ujedinitelja i vjerovatno, uz Willyja
Brandta najuspješnijeg njemačkog predsjednika vlade u drugoj
polovici dvadesetog stoljeća.
No,
svega četiri godine nakon njemačkog ujedinjenja, Kohlova stranka
izgubit će na izborima, a on sam će zapasti u grdne probleme zbog
otkrića da je mešetario partijskim novcem. Iako nije bilo riječ
o sumi većoj od 200 tisuća DM (koliko je u našoj novijoj povijesti
"izuzeo" skoro svaki drugi kantonalni ministar), iako
te novce nije koristio za sebe nego za stranku, Helmut Kohl će
dospjeti u sudske klupe, gdje će nakon dugotrajnog procesa konačno
biti pošteđen, zbog svojih državničkih zasluga.
Nakon
ovog skandala dogodit će mu se i strašna obiteljska tragedija
- samoubojstvo supruge Hannelore, koja ga je vjerno pratila
za vrijeme cijele njegove karijere i uspona. Njegova supruga okončala
je svoj život prije mjesec dana, jer je godinama bila alergična
na sunčevu svjetlost, sve više se skrivajući među zidovima svoje
obiteljske kuće u Berlinu. Medicinski stručnjaci smatraju da je
ova neobična fobija bila rezultat trauma iz Drugog svjetskog rata.
Helmut
Kohl je rođen 1930. godine, a od 1982. njemački je savezni kancelar.
Zbog njegovih krupnih tjelesnih proporcija novinari su ga zvali
"Mister XXL", a bio je poznat i po svojoj neposrednosti
i smislu za humor. Imenica Kohl, inače, na njemačkom znači
kupus, kelj.
| Garibijada: gaća, čarapa,
bokserica, satova, slika |
Za vladavine Sulejmana Gariba, bivšeg federalnog ministra
socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica, nenamjenski je
u toku prošle godine potrošeno 1.280.230,69 maraka. To znači da
je, umjesto za raseljene i izbjegle osobe, skoro milion i tri stotine
hiljada maraka potrošeno na nabavku odijela, cvijeća, novčanih poklona
radnicima ministarstva, avionskih karata, zakup poslovnih prostora
i druge namjene koje nemaju veze sa povratkom i povratnicima. Svakako,
najdrastičniji primjeri su vezani za kupovine umjetničkih slika,
satova, novčanika, pribora za pisanje i odjeće.
Tako je
Garibovo ministarstvo u 2000. godini kupilo četiri umjetničke slike,
ukupne vrijednosti 13.144 marke. Tri od Adina Hebiba u vrijednosti
12.100 KM, dok je ulje Sebilj plaćeno preduzeću "Poin"
1.044 marke. Posebno je zanimljivo da nijedna slika nije uknjižena
u poslovne knjige kao osnovno sredstvo ministarstva. Što se tiče
ručnih satova, novčanika, pribora za pisanje i nakita, Garib, odnosno
njegov prvi saradnik, bivši sekretar ministarstva Fadil Haverić,
bili su još izdašniji. Platili su ih ukupno 32.067 izbjegličkih
maraka. Satovi su kupljeni u Rijeci, prvo deset komada po cijeni
od 12.787 švicarskih franaka ili 16.031 KM plus carinske i poreske
dažbine u vrijednosti 5.322 KM. Od istog hrvatskog preduzeća "P
- grupacija" d.o.o. naknadno je kupljen još jedan sat vrijedan
1.680 švicarskih franaka ili 2.106 maraka. Naravno, da bi se trošenje
para za izbjegle i raseljene odvijalo "po zakonu", plaćene
su carinske odnosno poreske obaveze od 921 KM.
Da Garib
vjeruje u domaću proizvodnju i ne oslanja se bezrezervno na poklone
kupljene u inozemstvu, dokazao je saradnjom sa sarajevskim preduzećem
"Zlatar" od koga je nabavljeno pet komada bosanskih dukata
i deset komada suvenira po imenu "bosanska vrata", što
je vrijedilo samo 50 feninga manje od 5.000 maraka. Uz satove i
suvenire nije red ne pokloniti i neki novačnik, pa je ministar Garib
zagrabio u izbjegličku kasu i od preduzeća "Genco" kupio
i 14 novčanika koji su vrijedili 1.134 marke. Dati 81 marku za novčanik
očigledno nije bilo mnogo, ali je zato Garibov sekretar Haverić
pokazao da se može dati i više: potpisao je zahtjev za plaćanje
četiri komada pribora za pisanje koji su ukupno koštali 2.367,28
KM. Ili nevjerovatnih 591 KM po jednom priboru. Treba li uopće spominjati
da za nabavke nije donijeta odgovarajuća odluka niti postoji akt
o dodjeli satova i nakita, kao ni spisak onih koji su ih dobili.
Javnosti
je već poznata sklonost ministra Gariba ka kupovini odijela, košulja
i ženskog veša, ali nije zgoreg podsjetiti kako je u ovu svrhu potrošeno
18.530,38 KM. Naravno, ni za ovakvu kupovinu odijela, kostima i
druge odjeće, nabavljene u "Sarajevotekstilu" i travničkom
"Borcu", ministarstvo nema nikakvu osnovu jer nema ni
akta ni liste sretnih službenika koji su odijela dobili i pronosali.
Dani će i dalje nastaviti sa predstavljanjem epohalnih rezultata
administracije Bičakčićevog ministra, nadajući se da će neko
od tužilaštava reagirati na ove i ranije napise u dnevnim novinama
te ispitati pozitivni uticaj umjetničkih slika, skupocjenih nalivpera
i bosanskih dukata na broj ljudi koji su se vratili u predratna
mjesta stanovanja.
|
SDP više ne interesiraju
strane investicije!?
Agencija za promociju stranih
investicija, koja je u nadležnosti Vijeća ministara BiH, već više
od mjesec nema rukovodeći kadar. Razlog tome jeste to što je početkom
juna rukovodilac Agencije Besim Ćulahović podnio ostavku
zbog bolesti, ali ga još uvijek niko nije zamijenio. Bitno je
napomenuti da je prilikom raspodjele vlasti u okviru Alijanse
za promjene, ovo mjesto dobila Stranka za BiH, čiji je Ćulahović
i bio kadar. No, nakon što se on odlučio povući, Stranka za BiH
na to mjesto predložila je Mirzu Hajrića, kao jedinog kandidata.
S obzirom na to da je Agencija
pri Vijeću ministara, na njemu je i da odluči ko će je voditi.
Vijeće je, doduše, formiralo komisiju sa Krešimirom Zubakom
na čelu, koja bi trebala odlučiti ko će Agencijom upravljati,
ali to je sve što je ono po tom pitanju do sada uradilo.
"Tražili su od mene
mnogo papira, od uvjerenja za fakultetsku diplomu do toga da sam
državljanin BiH", kaže Hajrić i objašnjava da uopće ne
shvata zbog čega se imenovanje toliko odugovlači. On veli da su
se čak i predstavnici međunarodne zajednice složili s izborom
stranke koja treba predstavljati Agenciju.
Činjenica je da je u Agenciji
već više od mjesec samo tehničko osoblje koje nema ovlasti sklapanja
ili transakcija poslova, jer prethodni rukovodilac nije imao pomoćnika
koji bi preuzeo obaveze do imenovanja novog. Osnovni cilj i zadatak
Agencije je prezentacija BiH u svijetu, te nuđenje alternativa
za investiranje novca.
"Problem je što poslovi
stoje, a za to nema valjanih razloga", kazao je za Dane
Hajrić. On je podsjetio i na to da se SDP u predizbornoj kampanji
zalagala za ulazak stranog kapitala i naglašavala njegov značaj
porukom - jedini izlaz za BiH je strani kapital.
Čak je nedavno i jedan od članova
komisije, i SDP-ovac, tražio ukidanje Agencije za promociju stranih
investicija, nakon čega je Jadranko Prlić morao pojašnjavati
značaj Agencije i ukazivati na posljedice ukoliko bi se ona ukinula.
"Da sam preuzeo dužnost
kada je Ćulahović podnio ostavku, poslovi bi se nastavili u kontinuitetu,
a ovako imamo jednu veliku prazninu ", izjavio je Hajrić,
pojašnjavajući da ukoliko bi i u najskorije vrijeme preuzeo obnašanje
dužnosti rukovodioca, ne bi ga imao ko ni uputiti u poslove.
Dejtonski ustav je prepreka
napretku BiH
Daniel Serwer, direktor
uglednog američkog In stituta za mir, boravio je proteklih dana
u posjeti zemljama bivše Jugoslavije. Nakon posjete Makedoniji
i Beogradu, posjetio je i Sarajevo i Danima dao kraći intervju
o trenutnim političkim prilikama, kako u regionu, tako i u zemlji.
Na pitanje da li vidi šansu
za promjenu Ustava BiH, Serwer je odgovorio: "Dejtonski
ustav je prepreka napretku ove zemlje. Ne možete očekivati zalaganje
međunarodne zajednice za promjene, jer je ona zadovoljna postavljenim
okvirima. Postoje procedure i bojim se da samo Bosanci mogu pokrenuti
ustavne promjene." Serwer je uz to kazao kako ne vjeruje
da je ovakav stav posljedica promjena u američkoj vanjskoj politici:
"Američka politika se i dalje zalaže za izgradnju zemlje
koja će moći funkcionirati, ali je pitanje kako to postići."
Komentirajući nedavne rasprave
o jedinstvenoj odbrambenoj politici BiH, on je kazao: "Ako
BiH želi ući u Partnerstvo za mir, a svi bosanski susjedi žele
u Partnerstvo, onda to mora učiniti sa jednom vojskom, jednim
ministarstvom i ministrom." Serwer je opovrgnuo i tvrdnje
političara RS-a da u Partnerstvo za mir mogu ući i obje bh. vojske:
"To nije tačno, jer NATO se ne bavi vojskama koje imaju
više od jednog zapovjednika ili ministra odbrane. To nema smisla!"
Kao poznavatelj prilika u regionu,
Serwer je kazao i kako je kosovska nezavisnost za sada nemoguća
jer bi za to bilo potrebno izmijeniti Rezoluciju 1244 Savjeta
sigurnosti. To se može desiti "samo ako se Kina i Rusija
suzdrže od glasanja", a Peking i Moskva će to učiniti samo
na beogradski zahtjev. "U ovom času svakome, i Srbima
i Albancima, jasno je da Beograd više ne može upravljati Kosovom.
Ali, to automatski ne znači nezavisnost."
Prognozirajući rezultat sadašnje
političke krize na relaciji Beograd - Podgorica, Serwer je rekao:
"Crna Gora je podijeljena i nije jasno da li bi nezavisnost
dobila podršku na referendumu. S druge strane, Srbija se sve više
bavi svojim problemima, a u nekim krugovima se sve češće spominje
nezavisnost Srbije!"
Kada je riječ o Makedoniji,
Serwer drži da se tamo "odvija tragedija slična bosanskoj,
samo u slow-motionu": "Bit će potrebno više
vremena za raspad makedonskog društva nego što je trebalo u BiH,
i to je dobro. Makedonija je do sada pokazala više otpornosti
na rat 'građanin protiv građanina' nego Bosna."
Dva metra nije tri metra
Vlada Kantona Sarajevo svake
godine iz budžeta izdvoji sredstva za finansiranje ogrjeva najugroženijih
populacija na području kantona. Da bi se dobila subvencija za
ogrjev strogi su kriteriji. Zapravo, svake godine sve su strožiji.
U Ministarstvu za socijalnu politiku, izbjegla i raseljena lica
Kantona Sarajevo kažu da je razlog tome trend porasta broja lica
koji imaju potrebu za ovakvim vidom pomoći.
Prisjetimo se da se subvencionirati
može kupovina čvrstog goriva, plina ili plaćanje parnog grijanja.
Firmu preko koje će vršiti subvencioniranje uredbama bira Vlada
Kantona. Stoga je Vlada od 1996. godine do sada angažirala kantonalna
preduzeća "Sarajevogas", KJKP "Toplane" i
"Ogrjevtrans".
I sve ovo bi bilo u redu da
dva kubna metra drva, subvencioniranih, ne košta 250 KM. Zapravo,
a to se fino može vidjeti iz računa, kubni metar drva košta 82.140
KM, "pilanski otpad", po komadu, 2.880, dok se prevoz
računa po metru i iznosi fantastičnih 31.430 KM.
"Do sada nikada nije
bio raspisan tender kako bi se birala firma sa najjeftinijom ponudom,
već je to svake godine 'Ogrjevtrans', koji je kantonalno preduzeće",
objasnila je Mirsada Poturković, zamjenica ministra za
socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica Kantona Sarajevo,
dodavši da je razlog bio i to što ova firma ima i prevoz, i skladište,
i sirovinu, te da stoga nije bilo praktično angažirati ih više.
Kada smo joj pokazali račun jednog od korisnika subvencije, nakon
višeminutnog objašnjavanja, shvatila je da je 250 KM za dva metra
drva, ipak, visok iznos.
Činjenica je da kada se metar
drva kupuje u slobodnoj prodaji, košta puno manje - oko 50 KM.
U tu cijenu uračunat je i prevoz.
"Ima razlike između
kubnog i kvadratnog metra", kazao je direktor "Ogrjevtransa"
Edib Hamzić, a onda taj zaključak, bliži efektima lakih
droga nego zdravom razumu ovako pokušao objasniti:"Kada
kupujete kod privatnika, oni vam računaju 0,70 metara kvadratnih,
a kod nas su kubni metri. Naša dva metra su kao njihova tri metra
drva. Kubni metar je, ustvari, puna kocka i u njoj se nalaze drva.
Kod nas su pravi kubni metri oni sa popunjenim šupljinama."
Cijenu prevoza drva Hamzić
je opravdao ovako: "Za auta trebamo kupiti dijelove, a
sarajevski sokaci su mali i loši pa je i to jedan od razloga visoke
cijene. Mi smo tražili i veću cijenu, ali nam je to kantonalna
vlada odbila."
Na koncu svega, penzioneri
i ostali koji primaju "subvencije" ima samo Bogu da
zahvale što se ta subvencija odnosi na samo dva metra drva. U
suprotnom, neko od njih bi naručio četiri, pet, možda i deset
metara. E, tek onda bi bio belaj. Tada bi iz budžeta kantonalne
vlade samo za prevoz trebalo obezbijediti oko 2.500 KM po korisniku.
A njih je na području Kantona Sarajevo 21.000.
Rumuni, ipak, "prodaju zemlju"
Tokom devedesetih
godina prošlog vijeka pristalice rumunske socijaldemokratske partije
svoje protivljenje prodaji državnih kompanija stranim investitorima
izražavali su protestnim marševima čiji je moto bio: "Mi
ne prodajemo našu zemlju".
Međutim,
25. jula ove godine vladajuća Socijaldemokratska partija (PSD)
okrenula je ploču. Ministar privatizacije Ovidiu Mustescu
potpisao je ugovor kojim se 90 posto vlasništva nad željezarom
Sidex Galati prodaje britansko-indijskoj kompaniji LNM
Holding. Rumunski premijer Adrian Nastase je ovaj posao
nazvao "najvažnijim privatizacijskim ugovorom u zemlji",
dok su ga rumunski mediji proglasili "poslom decenije".
Prema podacima
koje je dao Nastase radi se o poslu vrijednom oko 500 miliona
dolara, od kojih će oko 50 miliona dobiti vlada. LNM se
obavezala da će investirati u programe za zaštitu okoliša, te
da neće otpuštati radnike u slijedećih pet godina. Koliko je ovaj
posao značajan svjedoči i činjenica kako je do sada ova željazara
proizvodila uglavnom gubitke. Vlada je, kao ustupak stranom investitoru
otpisala oko 600 miliona dolara duga koji je Sidex Galati
dugovao na osnovu poreza i drugih neizmirenih obaveza, međutim,
ostaje činjenica da je njihov dnevni gubitak oko milion dolara.
Bez obzira što ukupna proizvodnja ove željezare predstavlja dva
posto od svjetske proizvodnje željeza, te više od četiri odsto
rumunskog domaćeg proizvoda, postavlja se pitanje da li će četvrti
po veličini proizvođač željeza u svijetu, sa zaradom od oko šest
milijardi dolara godišnje i više od 70.000 zaposlenih uspjeti
izvući Sidex iz dugova i transformisati ga u profitabilnu
kompaniju.
Za rumunsku
vladu je činjenica da su dopustili stranom ulagaču da otkupi željezaru,
koja se prostire na 1.600 hektara i koja je sa kapacitetom od
9,2 miliona tona najveći izvoznik u zemlji, samo početak pjevanja
potpuno drugačije pjesme od one koja se borbeno zalagala za antizapadnu
kampanju. Sada se sve češće u Rumuniji čuju hvalospjevi evropskim
vrlinama, priče o potrebi za stranim investicijama i zakonima
marketinga i ekonomije.
Amater
Nakon što je postao ministar
vanjskih poslova, očekivalo se da će Zlatko Lagumdžija tu instituciju
pretvoriti u moderno, funkcionalno ministarstvo. Međutim, lider
SDP-a je u velikoj mjeri prihvatio naslijeđe prethodnog ministra
i uz to vrlo spor i aljkav protokol koji u kombinaciji sa njegovom
arogancijom daje katastrofalne rezultate. Naime, običaj je da
svaki novi ministar vanjskih poslova u toku prvog mjeseca primi
u kratke posjete rezidentne ambasadore u zemlji. Međutim, mađarski
ambasador Kalman Kocsis, morao je tri mjeseca čekati na prijem;
na dan sastanka, ostavljen je da još sat vremena čeka u hodniku.
Kada je konačno ušao u ministrovu kancelariju, Kocsis, vuk mađarske
diplomacije, rekao je Lagumdžiji: "Ovo može značiti tri stvari:
da sam ja persona non grata, ali mi to niko ne govori; da moja
Vlada više nije prijateljska ili da je, treće, ministar amater!"
Lagumdžija, prema riječima svjedoka, nije ponudio odgovor.
|