DANI: Gospodine Bičakčiću, je li teško sići sa vlasti?

BIČAKČIĆ: Svaki mandat je ograničen i onom ko ga kao takvog prihvati, sigurno nije teško. Mislim da sam bio jedan od tih i da nisam nikada zaboravio na svoju osnovnu struku i profesionalni posao. U tim okolnostima veoma je jasno da, kada dođe vrijeme da se vratite svom poslu, to ne predstavlja teškoću.

DANI: Zanima me odnos okoline prema ljudima koji siđu sa vlasti. Jeste li primijetili da su se ljudi promijenili, šta je sa onima koji su trčali za Vama dok ste bili na vlasti?

BIČAKČIĆ: Postoje određene promjene koje su možda i prirodne. Manji je broj obraćanja ljudi koji traže svakojake vidove pomoći. To stvara dosta prostora za mirniji život. Moj odlazak sa premijerske funkcije je bio legalan, putem vlastite ostavke. Uslijedila je odluka o smjeni sa čelne pozicije u Elektroprivredi, pa je to prouzrokovalo različite načine ponašanja ljudi. Neki su se dobro prepali tog događaja, mnogi moji prijatelji prošli su kroz kontrole različitih organa i niko se u tim okolnostima ne osjeća baš prijatno. To je jedno iskušenje koje treba proći.

DANI: Čini mi se da je pomenuta odluka Visokog predstavnika sa stanovišta demokracije i temeljnih ljudskih prava prilično upitna. Vi ste pokrenuli i sudski proces za njeno osporavanje. Šta očekujete od njega?

BIČAKČIĆ: Samom odlukom su prekršene obaveze poštivanja ljudskih prava, konkretno Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. BiH je prihvatanjem Dejtonskog sporazuma prihvatila i obezbijedila supremaciju evropskih konvencija nad postojećim domaćim zakonodavstvom, tako da ova konvencija obavezuje i Visokog predstavnika. Također, došlo je do kršenja zabrane ponižavajućeg postupanja i nedostatka poštovanja za ličnost iz Člana 3 ove konvencije; zatim, pravo na pravično suđenje je preskočeno i ja sam osuđen prije bilo kakvog suđenja. Isto je i sa Članom 6 Konvencije, koji govori o pretpostavci nevinosti, to jest da će se svako ko je optužen za krivično djelo smatrati nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica. Svi ti članovi u ovoj odluci su preskočeni, a prekršena je i zabrana diskriminacije zbog političke ili nacionalne pripadnosti i vjeroispovijesti, o čemu govori Član 14 Konvencije. Sama smjena je sa određenim političkim konotacijama, kao i pravo na slobodne izbore, kroz uskraćivanje pasivnog biračkog prava, to jest kroz zabranu obavljanja bilo koje javne funkcije bez kriterija unaprijed propisanih zakonom. Na sve ove okolnosti podnio sam apelaciju Ustavnom sudu BiH, Vijeće je prihvatilo da uzme ovaj predmet u razmatranje i počelo je javnu raspravu po ovoj apelaciji.

DANI: Kako ocjenjujete dosadašnji učinak Alijanse, koja je na vlasti?

BIČAKČIĆ: Alijansa uživa snažnu podršku Ureda visokog predstavnika i svih međunarodnih institucija i, zahvaljujući toj podršci, napravila je određene pomake. Tu prvenstveno mislim na daljnji razvoj Državne granične službe, kao i konsolidaciju carinske službe. Posebno je ostvarena dobra saradnja sa Hrvatskom, došlo je do razmjene carinskih inspekcija, što nama nije pošlo za rukom. Vlada je harmonizirala poreske stope sa drugim entitetom, a uz to je odlučno krenula u eliminaciju paralelnih sistema koji su postojali u Federaciji i koji su u Dejtonskom sporazumu i bili priznati kao legalni sve dok se na zakonski način ne usvoje federalni propisi. To su, po meni, bili uspješni potezi Vlade, a postoje i oni manje uspješni ili neuspješni. Ja ih vidim na izostanku daljnjih aktivnosti za osiguravanjem suvereniteta bosanskog neba, u smislu obezbjeđenja uslova za preuzimanje kontrole zračnog prostora. Izostala je podrška i federalnoj avioprevozničkoj kompaniji, u smislu njenog osposobljavanja za evropsku konkurenciju. Zatim, iako su obezbijeđena dostatna sredstva za sve radove za ovu godinu, nije otpočeta izgradnja autoputa za Zenicu. Posebno ukazujem na okolnost da su sredstva još prošle godine bila na posebnom računu i tad je bila samo tehnička stvar i pitanje operativnosti da se ti veliki radovi pokrenu. Na kraju krajeva, Vlada nije izašla sa svojim programom, nije izašla sa mjerama ekonomske politike, nema ekonomsku strategiju. Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom izašlo je sa Globalnim okvirom za ekonomsku strategiju za BiH, ali, kao što i sam naslov kaže, radi se samo o okviru. Ja sam pomno prostudirao ovaj dokument i, osim teoretskog pristupa, nisam našao nikakve specifičnosti BiH koje treba da nas izvedu na brže uključivanje u Evropu. Iako su bile obećane tri donatorske konferencije, još ni jedna se nije desila. Nastup u Kataru pred Organizacijom islamskih zemalja možemo ocijeniti neuspješnim. Izostao je i brzi prijem u Vijeće Evrope, što može imati dalekosežne posljedice za BiH. Smanjuje se stopa industrijskog rasta, a raste nezaposlenost. Izvoz, za razliku od uvoza, sporo raste. Došlo je i do restrikcija u socijalnoj sferi, u smislu smanjivanja penzionih primanja. Najavljuju se značajne restrikcije u sklopu primanja stradalnika rata, zaustavlja se, na određeni način, povratak u RS zbog izostanka materijalne podrške od strane Federacije. Nisu uspostavljeni državni organi osposobljeni za ovu funkciju... Ima toga još, ali je možda i ovo previše.

DANI: Vjerujete li da je i jedan od pomenutih trendova posljedica neučinkovitosti nove vlasti ili je, pak, tek nasljeđe prethodne vlasti, kako se meni čini?

BIČAKČIĆ: Ovdje nema ništa što je nasljeđe prethodne vlasti.

DANI: Ne mogu vjerovati da to govorite ozbiljno. Nezaposlenost, recimo...

BIČAKČIĆ: Govorim o smanjenjima u odnosu na prošlu godinu. Mi smo u prošloj godini imali veći porast industrijske proizvodnje, imali smo veći porast izvoza, imali smo veće smanjenje uvoza i imali smo bolje makroekonomske pokazatelje nego ova vlada u ovoj godini.

DANI: Da li generalno smatrate da je promjena vlasti bila dobar događaj za perspektivu BiH?

BIČAKČIĆ: Svaka promjena vlasti sigurno je dobar događaj. No, i promjena vlasti je, ipak, trebalo da odražava rezultate izbora. U tom kontekstu zalagao sam se za nešto drugačije promjene vlasti od ovih koje su provođene. Mislim da ovaj koncept ne može dati rješenje, jer pomalo vraća na vrijeme kad je, recimo, Predsjedništvo BiH hodalo po slobodnim teritorijama. I vlade Alijanse se ponašaju isto, imaju dio slobodne teritorije u Federaciji na kojem djeluju, a na jednom dijelu Federacije se ne održavaju čak ni sjednice Vlade, što je ustavna obaveza i kategorija. A i ono jedno ministarstvo koje je radilo, pod navodnicima, "Hrvatske samouprave", premješta se u zgradu Vlade u Mostaru. Da li se mi to odričemo tih prostora i je li mi na taj način bježimo od tog izazova koji realno postoji pred ljudima BiH? Naravno, slične se stvari dešavaju i u RS-u.

DANI: Mislim da biste Vi trebali biti posljednji čovjek koji ima kritike vrste koju ste upravo iznijeli. Zar ova vlada za nekoliko mjeseci nije učinila više na slamanju "Herceg-Bosne" i paralelnih institucija nego što ste Vi uradili za sve one godine?

BIČAKČIĆ: Najveće paralelne institucije u Federaciji sam eliminirao upravo ja. Radi se o likvidaciji Narodne banke i eliminaciji Zavoda za platni promet. To je, na kraju krajeva, rješavanje pitanja uzurpacije privrede. Bez rješavanja tih pitanja, ništa od ovoga danas ne bi bilo moguće.

DANI: Nisam siguran. Pa, Vi ste imali paralelno ministarstvo u svakom resoru, što se sada bjelodano pokazuje.

BIČAKČIĆ: Bilo je određenih paralelizama, ali ne baš u svakom resoru. A da li vi mislite da danas nema paralelizama?

DANI: Vjerujem da nema.

BIČAKČIĆ: Evo, ako se ministar Grabovac hvali efikasnošću prema Lutriji BiH, šta je sa kladionicama i ostalim igrama na sreću na prostoru "samouprave"?

DANI: Kladionice vidimo i u Sarajevu.

BIČAKČIĆ: Da, ali vidimo da su te stvari uvedene u red samo na ovom prostoru. Ali, šta je urađeno dolje? Ili, ako treba posegnuti za prihodima Pošte, zašto se ne uradi isto i sa prihodima Hrvatske pošte u Mostaru?

DANI: Javnost je veoma nezadovoljna neispunjenjem obećanja od Alijanse, koja je u predizbornom periodu najavljivala odlučan obračun sa kriminalom i korupcijom. Kako Vi ocjenjujete realizaciju obećanja? Vjerujete li da je vlast nesposobna ili se radi o drugim uzrocima neefikasnosti?

BIČAKČIĆ: Ne mogu vam dati komentare u odnosu na obećanje nove vlasti, ali mogu komentirati pojavu koja postoji u našem društvu. No, podsjetio bih prvo na činjenicu da je Antikorupcijsku strategiju prethodna vlada priredila i usvojila na Parlamentu, to je jedan od dokumenata koji je Vlada samostalno uradila i usaglasila sa odredbom Visokog predstavnika za borbu protiv korupcije. U tom dokumentu precizno su naznačeni segmenti neophodni za realizaciju ovoga cilja. To je, prije svega, poseban Ured tužioca osposobljen za borbu protiv korupcije. Neophodan je jer su se do sada sve aktivnosti prelamale na ovoj stepenici, odnosno mnogobrojne krivične prijave jednostavno su završavale kod ove instance. Tu je i neophodnost daljnjeg jačanja pravosudnih institucija, kao i restrukturiranje inspekcijskih organa, recimo, prije svega financijske policije. Ona nije osposobljena za ovaj posao. A tu je i moj dodatak: ako će promociju borbe protiv korupcije kroz svoje medijsko carstvo voditi osoba sa vilama i bazenima, jedan od vodećih tajkuna, onda takva aktivnost nema šanse da uspije.

DANI: Kako se odnosite prema optužbama koje se pojavljuju protiv Vas u medijima, kao i o istrazi koju protiv Vas vode nadležni organi?

BIČAKČIĆ: Određene prijave od strane tužilaštva postoje i one se tiču normalnih aktivnosti koje sam obavljao dok sam vršio funkciju premijera. To su, prije svega, aktivnosti oko Federalnog zavoda za zapošljavanje, gdje mi se stavlja na teret sam čin formiranja Zavoda iako je taj isti Zavod bio registriran od strane Kantonalnog suda, koji sada procesuira taj čin. Vlada je pod mojim rukovodstvom radila kao kolektivni organ i sve odluke koje sam donio, donio sam nakon pozitivnog mišljenja Ureda za zakonodavstvo i Ministarstva pravosuđa. U toj vladi su participirali ministri iz pet stranaka i za sve postoje pisani dokumenti. Možda te sve odluke i nisu najispravnije, ali smo mi donijeli vrlo veliki broj odluka. Ne tvrdim da tu nije bilo grešaka, ali, krivičnih djela u svemu tome nije bilo, jer nije nikome obezbijeđena ni protupravana imovinska korist ni šteta, a to je, kako kažu u praksi, biće krivičnog djela. Niti jednu odluku nisam donio samostalno i niti jednu odluku nisam potpisao a da nije bio prijedlog resornog ministarstva i mišljenje Ministarstva financija, koje potvrđuje da u budžetu postoje sredstva za tu namjeru, i to bi bilo, jednostavno, provođenje politike. Ta se politika, možda, treba promijeniti, možda se nekome i ne sviđa, ali u datim okolnostima je to bilo provođenje politike i mislim da se stvari trebaju tako prihvatiti.

DANI: Nisam od Vas očekivao takvu odbranu. Zaklanjate se iza kolektivnih odluka i pored dobro poznate činjenice da ste imali faktičku moć i da ste osobno Vi donosili veliki broj odluka, od kojih su neke i predmet trenutnih istraga.

BIČAKČIĆ: Niti jednu odluku ja samostalno nisam donio. Premijer je predsjednik vlade i ima svoje ustavne kompetencije za provođenje. Evo, još jednom ponavljam: nijednu odluku premijer nije dao da se napiše a da ona nije prošla kroz proceduru koja je važila u Vladi. Dakle, prijedlog resornog ministarstva, mišljenje Ministarstva financija, odluka Vlade...

DANI: Oprostite, ali moram Vas podsjetiti na Vaše riječi koje demantiraju upravo ovo o čemu sada govorite. Naime, razgovarali smo, također za Dane, povodom angažiranja američkih advokata za navodnu tužbu protiv New York Timesa. Tada ste izjavili da ste odluku donijeli samostalno, a, na moje čuđenje, odgovorili ste da na to imate pravo.

BIČAKČIĆ: Taj slučaj nije, ili bar još uvijek nije, predmet istrage protiv mene. Dakle, nemam nikakvih saznanja da je to predmet istrage.

DANI: Ali, šta ćete kada se pokrene? Jeste li svjesni da ste napravili pogrešku, da ste nezakonito koristili sredstva Vlade za tužbu kojom se trebao štititi integritet predsjednika Izetbegovića i njegovog sina?

BIČAKČIĆ: To je vaša konstatacija, a ja bih vas podsjetio na neke činjenice. U ljeto 1998. godine u Sarajevu je održan Pakt stabilnosti, i to je bio veliki događaj. Naporno smo radili na pripremama i organizaciji tog skupa, on je polučio značajan uspjeh i doprinio afirmaciji BiH, posebno u smislu njenog otvaranja prema međunarodnim investitorima. Tekst u New York Timesu je u potpunosti preokrenuo pozitivni imidž koji je Bosna počela dobijati u svijetu. Kako Vijeće ministara faktički nije funkcioniralo, cijenio sam prioritetnom potrebom da se zaštiti, ne ugled bilo kojeg pojedinca, već ugled BiH. Jedan od načina je bio i angažiranje američkih advokata, koji su, na kraju krajeva, u svom izvještaju dali i prijedloge koji su uključeni u antikorupcionu strategiju Vlade koju je usvojio Parlament.

DANI: Koliko je koštao angažman tih advokata?

BIČAKČIĆ: Postoje precizni ugovori. Tačne sume neću govoriti jer predstavljaju poslovnu tajnu. Sam ugovor ne predstavlja nikakvu tajnu, osim sume o kojoj ja ne bih želio da licitiram.

DANI: I prilikom prethodnog razgovora Vaše odbijanje mi je bilo neshvatljivo. Kako može za ovdašnju javnost biti poslovna tajna trošenje novca ovdašnjih poreskih obveznika? Tako je i Tuđman radio.

BIČAKČIĆ: Vi zaboravljate da je, po Ustavu Federacije, premijer ovlašten da provodi zakone i da se brine za te stvari. Ja sam imao određene ovlasti koje sam koristio i u slučaju angažiranja američkih advokata prilikom arbitraže o Brčkom. Proces smo uspješno doveli do kraja i ni to nije bio prvi put da smo angažirali strane advokate. Činili smo to i prije Daytona i u Daytonu, i to je jedna uobičajena praksa u čitavom svijetu....

DANI: Ali je neuobičajeno da građani ne mogu znati za koje namjere se troši njihov novac.

BIČAKČIĆ: Vidite i sami da građani znaju za koje namjere se troši.

DANI: Ne znaju koliko je potrošeno za angažman tih advokata.

BIČAKČIĆ: To je poslovna tajna, i mi smo, zbog iznošenja u novinama različitih podataka, pretrpjeli ogromne štete.

DANI: Bojim se da su puno veće zbog načina na koji ste trošili novac.

BIČAKČIĆ: Ugovor je javan, transparentan, dostupan nadležnim organima i za njih ne predstavlja tajnu.

DANI: Nedavno su mediji objavili izvještaj jednog tima Visokog predstavnika i Misije OSCE-a u BiH o nenamjenskom trošenju…

"Najveće paralelne institucije u Federaciji sam eliminirao upravo ja"

BIČAKČIĆ: Moram prvo kazati da sam i ja o tom izvještaju pročitao u novinama i da nemam oficijelni izvještaj. A i u novinama su se svi relevantni organi pozivali na to da nisu dobili taj službeni izvještaj, pisale su se tu razne stvari koje apsolutno ne stoje, od nabavke vozila za teške invalide do pomoći za Ljiljan. Provjerio sam podatke koji se tiču lista Ljiljan u toku 2000. godine, na koju se taj izvještaj odnosi. Vlada je na osnovu svojih odluka u dva navrata pomogla Ljiljanu, jednom novinama, a drugi put izdavačkoj djelatnosti Ljiljana. Ukupno 150.000 maraka, i to je realizacija dvije odluke sa segmenta rezervi Vlade Federacije BiH. Moguće da je određena podrška došla i od Ministarstva za obrazovanje i kulturu, ali to je u ingerencijama Ministarstva, a ne premijera.

DANI: Zar nije zaprepašćujuća činjenica da Vlada daje pare jednom stranačkom listu, doduše, listu Vaše stranke, u situaciji kada nije bilo novca za najnužnije potrebe najugroženijih kategorija - izbjeglica, prognanih, porodica poginulih i demobilisanih boraca, nezaposlenih, penzionera...?

BIČAKČIĆ: Vi ste sada pomiješali kruške i jabuke. Generalna podrška slobodnim i nezavisnim medijima kao politika je bila definisana i od strane Parlamenta Federacije BiH i tu politiku je Vlada konzistentno provodila. U tim podrškama bio je i Ljiljan, bili su i mnogi drugi listovi i časopisi i kulturna izdanja.

DANI: Prvi put čujem da je Ljiljan nezavisan. Drugo, koji su to još listovi pomagani?

BIČAKČIĆ: A mogao bih i ja vas pitati da li je podrška koju ste vi dobijali trebala biti, također, iskorištena u socijalne svrhe.

DANI: Podrška koju smo dobijali nije podrška od poreskih obveznika, građana.

BIČAKČIĆ: Jeste od strane međunarodnih, ali i od domaćih institucija.

DANI: Recite samo jednu domaću.

BIČAKČIĆ: BH banka.

DANI: Kao prvo, to je privatna institucija i to nisu pare bh. poreskih obveznika.

BIČAKČIĆ: Bosanski građani su imali velike štete poslije propasti BH banke.

DANI: To dvoje je apsolutno neusporedivo. Da posluje onako kako je poslovala, BH banci nisam omogućio ja, nego Vi. Postoji sud koji vodi postupak protiv vlasnika BH banke, ali ne zbog njene pomoći Danima.

BIČAKČIĆ: I ja isto kažem da postoji sud i mi svi treba da položimo račune za sve što smo radili.

DANI: Slažete li se sa procjenama da je BiH pretrpjela i još uvijek trpi ogromne štete zbog kašnjenja privatizacije?

BIČAKČIĆ: Bilo je dosta oprečnih diskusija u javnosti. Neki su se busali u prsa da treba biti poštena, a ne brza, a drugi su se zalagali da treba da bude brza. Privatizacija je jedan kompleksan proces kojim se imovina koja je imala kategoriju društvene svojine transformira u privatnu, model koji je u BiH bio pripremljen bio je konzistentan i rješavao je pitanje mnogih unutrašnjih zaduženja koje je BiH naslijedila i prije i u toku rata. Takav kompletan model mogao se provoditi samo uz dobro izgrađene institucije, koje je trebalo izgraditi u teškom političkom ambijentu funkcioniranja različitih paralelizama u Federaciji. Moja procjena je, i ovo nije odbrana, da ovaj proces i nije mogao biti brži. Na kraju krajeva, tempo i dinamiku organizacije je odredio USAID, kako kroz tempo isporuke softvera neophodnih za javni upis dionica, tako i nametanjem međunarodne tender grupe, koja još nije prodala niti jedno preduzeće.

DANI: Ne mislim da je fer odgovornost za kašnjenje svaljivati na onoga koji Vam je pomogao.

BIČAKČIĆ: Da, ali je on i odredio dinamiku privatizacije. To su činjenice i ja ovdje na njega ne prebacujem odgovornost. Ja sam zahvalan na svemu onom što je urađeno da se privatizacija ovdje zaista desi.

DANI: Pomno sam u posljednje vrijeme pratio privatizaciju PTT-a, odnosno telefonije u zemljama u tranziciji. Dok su sve ostale države uvele strateške investitore, BiH je, nažalost, jedina zemlja koja još nije ni započela taj proces. Jeste li svjesni štete?

BIČAKČIĆ: Kada govorimo o telekomunikacijama, onda zaboravljate činjenicu da su u BiH egzistirala tri operatora, da je prostor bio isparcelisan, nejedinstven, da su telefonski kodovi sporo usvajani, da nismo imali ni međunarodno regulirane kodove... Na tržištu telekomunikacija je zaista došlo do drastičnog pada vrijednosti telekoma, dionice su pale na 30 posto nominale.

DANI: Jeste li Vi, dok ste bili premijer, imali saznanja o kretanju na berzama?

BIČAKČIĆ: Činio sam sve da što prije dođemo u poziciju da mogu prodati telekom. Nažalost, nisam stigao. U vrhovima telekoma i pošta postoje ljudi koji su stručni i koji prate trendove u ovoj oblasti, dok ministarstva imaju mali broj kadrova osposobljenih za to.

DANI: Meni se čini da je postojao upravo suprotan interes: držati telekomunikacije podijeljene kako bi sve vladajuće nacionalne stranke mogle nezakonito koristiti prihode jednih od rijetkih profitabilnih preduzeća.

BIČAKČIĆ: Reći ću vam jednu stvar: nikad niti jedan dinar iz prihoda PTT-a nije bio iskorišten izvan namjene razvoja PTT BiH. Dakle, Vlada, u vremenu dok sam joj ja stajao na čelu, nikad nije posegnula za tim prihodom za bilo kakve svoje namjene.

DANI: A SDA?

BIČAKČIĆ: Nikada, apsolutno.

DANI: Ja imam drugačije informacije.

BIČAKČIĆ: Na kraju krajeva, postoje revizorski izvještaji za PTT BiH, a napravljeni od strane neovisnih međunarodnih revizora, koji su mogli kontrolirati svaki pojedinačni trošak.

DANI: Oni su samo kontrolirali izvršenje odluka, nisu ulazili u njihov meritum.

BIČAKČIĆ: Pokazat ću vam jedan izvještaj i vidjet ćete da su apsolutno svi segmenti poslovanja bili pod revizijom.

DANI: A ja ću Vam dokazati da su stranačke aktivnosti finansirane iz prihoda PTT-a.

BIČAKČIĆ: Dobro, kad Vi predložite dokaze, možemo da ih komentiramo.

Arhiva Dani
214