DANI: Gospodine Petritschu, upravo ste se vratili iz Strasbourga. Kakvo je Vaše viđenje zaključaka Političkog komiteta Vijeća Evrope?

PETRITSCH: Moram vam reći da sam vrlo sretan jer sam uspio ubijediti Politički komitet i Komitet ministara da dozvole produženje roka za prijem BiH u Vijeće Evrope. Objasnio sam da se u ovom slučaju izbornog zakona ne radi o glasanju protiv evropskih principa. Naprotiv, oni koji su glasali protiv izbornog zakona, zapravo su glasali za bolji izborni zakon u ovoj zemlji. Važeći Ustav ove zemlje ne dozvoljava određene mogućnosti, tako da bi prvi korak u ovom slučaju bila izmjena Ustava. Znamo da je za usvajanje izbornog zakona potrebno slaganje tri konstitutivna naroda. Nije realistično očekivati da se tako nešto dogodi do kraja ove godine. Moj savjet bosanskim predstavnicima je bio da budu pragmatični: da traže usvajanje zakona u skladu sa Ustavom, a zatim odmah zatraže amandmane koji bi ga poboljšali, ali da u isto vrijeme ne izgube mogućnost da se sada priključe Vijeću Evrope, čime se otvaraju nove mogućnosti za rješavanje pitanja ljudskih prava. Jedna od institucija za ovu vrstu pitanja je Evropski sud za ljudska prava, koji je u mogućnosti da se precizno bavi problemima koji, očito, postoje u dejtonskom Ustavu.

DANI: Da li to znači da Vi imate razumijevanja za one članove Parlamenta iz reda Alijanse koji su glasali protiv prijedloga izbornog zakona?

PETRITSCH: Kada se radi o principima, odgovor je: da, imam razumijevanja. Međutim, ako govorimo o situaciji koja sada postoji u BiH, moram reći da za takvu odluku nemam razumijevanja. Sadašnja situacija zahtijeva hitnu implementaciju predloženog izbornog zakona.

DANI: U svom saopćenju koje se odnosi na odluke Političkog komiteta Vijeća Evrope, Stranka za BiH navodi kako odluke iz Strasbourga vidi kao podršku onima koji su glasali protiv prijedloga izbornog zakona. Kako komentirate ovakve stavove?

PETRITSCH: S obzirom da sam prisustvovao sastanku i uzeo aktivno učešće u njemu, mislim kako su to iskrivljene interpretacije. Moramo razjasniti jednu stvar: radi izbornog zakona, Ustav ne može biti izmijenjen. Proces je obratan. Prvo se mora poštovati Ustav, a zatim se kroz amandmane može postići poboljšanje po pitanju izbornog zakona. Situacija koju imamo sada jeste da do isteka krajnjeg roka ova zemlja mora načiniti prvi korak, a to je usvajanje izbornog zakona. Nakon toga se mogu izglasati amandmani na izborni zakon ili promijeniti Ustav. Političari i političke partije ove zemlje moraju shvatiti da demokratija znači poštivanje određenih ustanovljenih pravila i regulativa.

DANI: Šta je, po Vašem mišljenju, važnije za demokratiju u BiH - usvajanje izbornog zakona ili usvajanje evropskih standarda po pitanju ljudskih prava?

PETRITSCH: Dugoročno, to je, naravno, poboljšanje stanja ljudskih prava. Što se trenutnog stanja tiče, to je, u svakom slučaju, usvajanje izbornog zakona koji će se oslanjati na postojeći Ustav.

DANI: Najveća zamjerka lidera Alijanse na Vaš rad jeste spora implementacija odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda. Postavljeno je pitanje zašto niste iznašli druge načine da se ova odluka sprovede, odnosno zašto niste uspostavili Dom naroda u Parlamentu RS-a na način na koji on postoji u Federaciji BiH?

PETRITSCH: Ja nisam odgovoran za proces. Moje je da ustanovim preduslove za ispravno funkcioniranje Ustavne komisije. Da vas podsjetim: ja sam ustanovio Ustavnu komisiju koja je sastavljena od predstavnika tri konstitutivna naroda plus ostali, što je više nego što je uradio Ustavni sud, jer "ostali" njegovom odlukom nisu pokriveni. Pobrinuo sam se da se komisija na istim principima osnuje u oba entiteta. Na osnovu ovakve moje odluke, u RS-u Bošnjaci i Hrvati su konstitutivni narodi sa pravom veta. Isto se odnosi na Srbe u Federaciji. Oni su od dana stupanja na snagu ove odluke konstitutivni narod sa pravom veta. Dakle, ja sam stvorio preduslove za pravilno funkcioniranje demokratskih procesa u ovoj zemlji. Implementacija i amandmani na ustave dva entiteta su posao lokalnih vlasti, odnosno ove dvije komisije. Mislim da je to fer pristup, pristup koji je omogućio da u RS-u ti koji odlučuju nisu samo Srbi, jer imaju samo dva glasa u ovoj komisiji, što je jednako glasovima koje imaju i Bošnjaci i Hrvati i ostali. Mislim da sam kreiranjem ovih fer preduslova uradio ono što je bilo za očekivati. Sada, konačno, mora početi da funkcionira lokalni politički proces. Moram vam reći da se, na izvjestan način čak za nijansu bolje od situacije u Federaciji, stvari u RS-u odvijaju vrlo konstruktivno. Odgovorni u RS-u shvataju da će se u Ustavu RS-a naći amandmani koji će po prvi put u ovaj dokument unijeti izraze kakvi su Hrvati, Bošnjaci, pluralno društvo Dakle, ako poredimo RS prije i nakon 11. januara, shvatamo da je to potpuno različita priča. Ovo je, po mom ubjeđenju, pravi napredak, koji sada mora biti uvršten u Ustav putem amandmana.

DANI: Ipak, kako gledate na mišljenje koje se formiralo u Federaciji, da se bojite nametnuti formalno jednake odredbe, odnosno da je u cilju implementacije odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda bilo jednostavnije formirati Dom naroda pri Parlamentu RS-a po uzoru na onaj koji postoji u Federaciji BiH?

PETRITSCH: A zašto ne obratno? Zašto ga ne ukinuti? Znate zašto - zato što se radi o dva različita politička sistema u Federaciji i RS-u. RS je centralizirani politički sistem. Federacija je federalni sistem. Ovo su velike razlike koje se moraju razmatrati jer sam ja ovdje da bih implementirao Dayton, pri čemu imam određene restrikcije jer moram poštivati ono što je u Daytonu zacrtano. Privatno govoreći, ja se jako trudim uskladiti ove odluke sa zdravim razumom i odgovarajućim sistemom onoliko koliko je u mojoj moći. Ne smatram da bi imalo smisla da uradim nešto što bi bilo moguće uraditi samo putem onih mehanizama koji nisu u mom mandatu.

DANI: Od Vas ne tražim komentar, ali moram reći da ne smatram kako je ustavna priroda RS-a stvarna prepreka za uspostavljanje još jednog Doma naroda u Parlamentu

PETRITSCH: Do ustavnih je komisija, u kojima su, to moram reći, Srbi manjina, da iznađu rješenje. Vjerujem da je ovo revolucionarni napredak u odnosu na sve ono što je ovim procesima prethodilo. Ja sam donio historijsku odluku, koja sada mora biti sprovedena u djelo. To je mjesto gdje, po meni, leže mogućnosti - unutar ustavnih komisija. U suprotnom, ako ovo ne prihvatimo, ova se zemlja nikada neće pretvoriti u suverenu zemlju u kojoj je na snazi demokratija po uzoru na evropsku.

DANI: Čini mi se da je jedna od najznačajnijih promjena koje su se dogodile nakon posljednjih izbora promjena u odnosima između novih vlasti i Vas: dok ste ranije Vi bili strana koja je troglavu nacionalističku vlast morala gurati u pravcu uspostavljanja evropskih demokratskih standarda, sada je situacija, čini se, obrnuta. Odnosno, Alijansa mora gurati Vas?

PETRITSCH: To je zanimljivo stanovište. Vaš stav u potpunosti opisuje situaciju koja je sada aktualna u pozitivnom smislu, kao što je u negativnom smislu bilo aktualno to o čemu ste govorili sa nacionalistima, odnosno prethodnom vladom. Demokratična politika znači biti u stanju uraditi sve što je moguće da se, tako da kažem, zadrži što veći broj građana u ovoj zemlji. Moje simpatije, moje lično razumijevanje stanja u ovoj zemlji je istinski uz one nestrpljive političare Alijanse. Ali, moramo naći odgovarajući i konstruktivan medij između onoga što je odlučeno i onoga što je moguće. To je umjetnost politike. Zato sam ponekad jako nesretan što sam doveden u poziciju nekoga ko razmišlja o svim posljedicama i dobrobitima za sva tri konstitutivna naroda, a ne samo za jedan. BiH ima budućnost i šansu samo u slučaju da sva tri konstitutivna naroda podržavaju njen progres kroz promjene i reforme. Osjećam kako sam ja advokat, zagovornik države BiH, i ne želim nikoga da izgubim - ni Srbe, ni Hrvate, ni Bošnjake, na putu demokratske budućnosti ove zemlje. Ovo je izuzetno frustrirajući posao, koji bi, ustvari, trebao obavljati svaki političar ove zemlje. Žalim što ponekad osjećam da sam jedini koji se osjeća odgovornim za cijelu državu, a ne samo za jednu grupu unutar države.

DANI: Smatrate li da su neke odluke Alijanse kontraproduktivne za njihov konačni cilj?

PETRITSCH: Definitivno da. To je ono što me jako zabrinjava. Ostavka Božidara Matića za mene je jasna indikacija da u ovoj zemlji postoje političari koji razmišljaju na zapadnjački način prema kojem je politika raditi ono što je moguće, ali nikada ne zaboraviti ono što je poželjno. Ova, nazvat ću je, tenzija između utopije i realnosti je prostor djelovanja politike. Po mom mišljenju, u slučaju BiH treba, što je moguće više, navlačiti prema utopiji, ali biti svjestan da se do nje nikada neće doći. Nikada ne smijete zaboraviti da u zemlji koja se zove Utopija nema života. Živjeti se može samo u zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina.

DANI: Britanski ambasador u BiH Graham Hand izjavio je kako je očito da političari RS-a ne žele uspostavu normalne državne vlade. On smatra kako je problem RS-a u tome što vladajući političari ne žele javno priznati ljudima koji žive u RS-u kako ne postoji Velika Srbija, te kako veza sa Beogradom nije jednaka onoj koju bi trebali imati sa Sarajevom. Da li Vi dijelite stavove ambasadora Handa?

PETRITSCH: Potpuno podržavam ono što je izjavio moj prijatelj Graham, jer smatram da je to tačan opis situacije. Upravo radi svega što je on naveo, strahujem da su Srbi partner koji još uvijek ne priznaje državu BiH. Mi moramo stvoriti situaciju u kojoj će Srbi shvatiti kako mogu u isto vrijeme biti i ponosni Srbi i građani države koja se zove Bosna i Hercegovina. Ovo je jako dugačak put, jer znači izmijeniti i na pozitivan način utjecati na svijest ljudi, posebno Srba. U isto vrijeme moramo utjecati i na svijest Bošnjaka i, naravno, Hrvata, koji moraju shvatiti da trebaju krenuti prema Srbima. Ovo je dinamičan proces sa obje strane. Srbi moraju biti spremniji da prihvate i priznaju ideju države BiH, a Bošnjaci, koji su krucijalna grupa ovdje, moraju biti spremni krenuti prema dojučerašnjim neprijateljima. To je jedini način da se uspostavi istinska država BiH.

DANI: Pretpostavljajući da niste očekivali mnogo od SDS-a, zanima me da li ste očekivali više od Mladena Ivanića, odnosno da li ste razočarani njegovim akcijama?

PETRITSCH: Nisam razočaran. Moram reći da ja nemam iluzija po pitanju SDS-a. Oni se još uvijek ni formalno, ni suštinski nisu ogradili od najvećeg ratnog zločinca u BiH, koji je osnivač njihove partije. Sve dok se ovo ne desi, Mladen Ivanić, koji je na čelu relativno male partije, neće moći djelovati neovisno. Činjenica je da je Ivanić na mnogo načina talac SDS-a. Ovo je nešto što moramo priznati, sviđalo se to nama ili ne, a meni se ne sviđa. SDS je unutar srpskog naroda mnogo jača struja nego Ivanić. Ovo je realnost i u isto vrijeme nešto o čemu moramo razmišljati ako razgovaramo o političkoj situaciji unutar BiH. Lično bih preferirao da imam snažnije i slobodnije partnere. Ali nemam. Ovo su ljudi, trendovi i tendencije koje još uvijek preovladavaju unutar RS-a. I to zahtijeva promjene. Ali se one neće desiti preko noći.

DANI: Kako vidite sukob Vijeća ministara i gospodina Torngrena iz Regulatorne agencije?

PETRITSCH: Prije svega, moram reći kako ja insistiram na tome da je to pitanje o kojem moraju raspravljati odgovorni iz Regulatorne agencije sa državnom vladom. Druga stvar je u tome da sam prepoznao potrebu za tačnim pojašnjenjem o tome zašto postoji Regulatorna agencija. U prošlosti smo imali situaciju kod koje su se praktično svi složili da je privatizacija dobra stvar. Sada političari moraju da shvate, na način kako i ja shvatam, da privatizacija znači i oduzimanje njihove moći; moći da utječu ili nameću određena rješenja. Iz iskustva svoje, kao i nekih drugih evropskih zemalja, znam koliko je teško da političari shvate kako njihova moć, u jednoj modernoj zemlji, biva umanjena i oduzeta. Teško je prihvatiti da sada postoje drugi faktori koji igraju jako važnu ulogu u društvu. Regulatori su, nazovimo ih tako, nova vlast 21. vijeka. To je stvar koju moramo više isticati, objasniti je javnosti, ali i političarima, posebno njima. Želimo li nastaviti putem privatizacije i restrukturiranja ekonomije i industrije BiH, moramo imati na umu da je to jedna od odluka Samita u Bruxellesu održanog u maju prošle godine - Regulatorna agencija za telekomunikacije samo je prvi primjer, uslijedit će agencije za električnu energiju, transport

Moramo stalno imati na umu da je ovo dogovoreni put kojim se ide naprijed u privatizaciji i rekonstrukciji BiH. Upravo zato smatram da su razgovori i kontroverze oko tendera za telekom krucijalne. Ja ih vidim kao mogućnost da se široj javnosti objasni da je to put budućnosti. Politika ima određenu ulogu - to je nešto što osigurava okvir, ali konkretne korake moraju poduzeti regulatorne agencije, koje su nezavisne od politike. Radi se o stručnjacima, ne, o političarima. Što se mene tiče, kako nisam ekspert za telekomunikacije, otkako je Zlatko Lagumdžija pokrenuo ovo pitanje, morao sam mnogo učiti jer sam to vidio kao način da bolje razumijem funkcioniranje i mehanizme ovih nezavisnih regulatornih agencija. Vjerujem da je to što sam ja naučio nešto što bi trebala znati i šira javnost. Moramo ljude informirati o tome na kojim principima funkcionira jedna regulatorna agencija, s obzirom da se radi o sistemu potpuno drugačijem od onog koji se bavi ekonomskim problemima. Zato smatram da je Zlatko Lagumdžija, pokrećući ovaj problem, nenamjerno pokrenuo jedan dobrodošao i neophodan proces informiranja ljudi o sasvim novom sistemu, sistemu koji je novost i ljudima u zapadnoj Evropi. U Austriji i Njemačkoj pokrenute su brojne rasprave o kontroverznim odlukama koje su donijele regulatorne agencije. Međutim, bez obzira na sve diskusije, bitno je znati da su na kraju odluke regulatornih komisija u pravilu bile prihvaćene od strane vlada ili drugih političkih tijela.

DANI: Po mom mišljenju, jedna od stvari u kojoj ste potpuno omanuli jeste pitanje rekonstrukcije TV BiH. Katastrofalni program koji se emitira vrlo je frustrirajući, ne samo za profesionalce uposlene u ovoj kući već i za sve profesionalne novinare i ljude u BiH koji se razumiju u program. Strašna je činjenica da u desku Informativnog programa sjedi Vaš čovjek koji ima pravo cenzuriranja informacija. Pa takvo nešto se više ne radi ni u Grudama! Primjer je klasično cenzuriranje informacija u centralnom dnevniku u vezi sa tenderom za trećeg GSM operatora u BiH. Da li ste Vi uopće upoznati sa ovom činjenicom?

PETRITSCH: Ne, ja nisam upoznat sa činjenicom da se radi o klasičnoj cenzuri. Ja vam mogu samo reći da se ured na čijem se čelu ja nalazim protivi bilo čemu što je povezano sa cenzurom. Kao drugo, moram vam reći kako se uopće ne slažem sa vama da je naš projekt reforme medija neuspjeh. Naprotiv. Nakon dvije godine, koliko sam već u BiH, savladao sam jezik i jako ga dobro razumijem i svakoga jutra slušam BH Radio 1 i po prvi put u dvije godine osjećam kako sam u Evropi bivajući ovdje u BiH. Ovo je prvi korak - imati radio koji emitira iste vijesti u cijeloj BiH. To je prvi put da se to dogodi u ovoj zemlji. Sada radimo na televiziji kako bismo ustanovili iste principe, odnosno kako bismo imali javni servis koji će biti jednak za cijelu BiH. Ne državnu televiziju, nego neovisnu televizijsku kuću na državnom nivou. Naravno, ovo je projekt koji košta mnogo više od radija. Međutim, mogu vam garantirati kako će kvalitet ovog javnog servisa biti jednak onome koji ima radio. Nadam se da ćemo za dvije ili tri godine biti u stanju da se složimo kako smo napravili veliki napredak i istinski približili servise radija i televizije evropskim standardima. Za sada, to nismo postigli sa televizijom. Na radiju ja iz dana u dan vidim poboljšanja. Veoma sam kritički raspoložen slušalac, jer sam bio tu kada je ovaj projekt pokrenut i sjećam se tehničkih problema koji su se pojavili već narednog dana, ali oni sada, nakon nekoliko nedjelja, već zvuče izuzetno profesionalno. Uvjeren sam da će se isto dogoditi sa mnogo skupljim i kompleksnijim TV sistemom u BiH. Razumijem ovu vrstu nestrpljivosti, s obzirom da je prošlo šest godina nakon Daytona. Sada je situacija takva da se stvari mogu poboljšati i ja ću raditi na tome. Mislim kako je Shearer uradio veliki posao sa lokalnim programskim ljudima na radiju, a isto će se dogoditi sa televizijom.

DANI: Ne vidim nikakve razlike između Shearera i Simona Haselocka, ili Vi mislite da je posao koji je obavio gospodin Simon Haselock uspješan?

PETRITSCH: Ja sam bio taj koji je raskinuo ugovor sa gospodinom Haselockom i ne želim tu zalaziti u detalje. On je uradio pristojan posao u ekstremno teškim okolnostima. Sada idemo dalje i ja već na neka mjesta postavljam nove ljude koji će uraditi posao adekvatan situaciji.

DANI: Dozvolit ćete mi, ipak, da kažem nešto što ne morate komentirati. Mislim da ste izmanipulirani i da nemate prave informacije o tome šta je pravo stanje stvari na TV BiH. Siguran sam da nastavak procesa promjena koje bi išle u ovom smjeru neće donijeti bilo kakva poboljšanja ili pozitivne rezultate

"Moram vam reći da se, na izvjestan način čak za nijansu bolje od situacije u Federaciji, stvari u RS-u odvijaju vrlo konstruktivno"

PETRITSCH: Komentirat ću. Ja sam se poslovima medija bavio mnogo godina. Bio sam press sekretar austrijskom premijeru. Snimao sam priloge koji su emitirani na brojnim televizijskim i radiostanicama. Za taj rad primio sam preko 40 najvećih svjetskih nagrada za TV produkciju i u SAD-u i u Evropi. Ja se razumijem u činjenice, ali poznajem i poteškoće ustanovljavanja TV sistema. Moram reći da je razvoj događaja otkako sam ja ovdje, neću, dakle, suditi o tome šta se događalo prije mene, ali i to generalno smatram pozitivnim, apsolutno pozitivan. Svjestan sam da nismo postigli cilj. Ja sam taj koji svakodnevno pati gledajući vijesti na TV BiH ili vijesti RTRS-a ili TV Hayat. Ja istinski patim slušajući Hrvatski radio, naprimjer. Strašno je kako se istina iskrivljuje, kako su ponekad izvještaji neprofesionalni. Ali, moram reći da je to u potpunosti u liniji sa razvojem ove zemlje na drugim planovima. To je problem. Ne smijete odvajati razvoj medija sa drugim razvojnim procesima u ovom društvu: ekonomskim, političkim ili socijalnim.

DANI: Problem je u tome što to ne bi smjelo biti tako. TV BiH je najgora od svih većih TV kuća u BiH.

PETRITSCH: To je vaš sud. Ja ne mislim tako. Ja smatram da ima mnogo mjesta za poboljšanja, ali ovaj medij je skoro uvijek refleksija stanja u društvu. Bosansko društvo je, naravno, vrlo krhko.

DANI: Ali je RTRS mnogo bolja od stanja u RS-u; Avaz, Slobodna Bosna ili Dani su mnogo bolji od situacije u Federaciji. Stanje na TV BiH je mnogo gore nego što je stanje u BiH, a sve zato jer su na odgovornim mjestima pogrešni ljudi koje ste Vi, odnosno čovjek kojem ste Vi dali ovlaštenja, postavili.

PETRITSCH: To nije tačno. Razlog je u tome što je pitanje televizije Federacije vrlo kompleksno pitanje. Radilo se o dominantno bošnjačkoj televiziji. Mi je sada pretvaramo u istinsku televiziju Federacije uključujući Hrvate i, u izvjesnoj mjeri, srpsku komponentu.

DANI: Dakle, radilo se o dominantno bošnjačkoj televiziji koja je sada pretvorena u dominantno diletantsku televiziju

PETRITSCH: Apsolutno se ne slažem sa vama. O tome ko je bio u pravu, a ko u krivu, možemo razgovarati za par godina. Ja ću biti negdje drugdje, vi ćete biti ovdje, i nadam se da ćemo tada moći o tome razgovarati. Uvjeren sam da ćete tada reći kako je razvojni proces išao u pozitivnom smjeru. Sada smo već došli do situacije koja je bolja nego prije par godina.

DANI: Volio bih da Vi budete u pravu. Mijenjam temu razgovora: da li aktuelnu jednoglasnu međunarodnu podršku za produženje Vašeg mandata smatrate za priznanje kako ste dobro obavljali svoj posao?

PETRITSCH: U svom relativno dugom životu nikada nisam vidio toliko napisanih gluposti kao o produženju mog mandata i mojoj poziciji u BiH, ne samo u bosanskim nego i međunarodnim medijima. Politički je sve bilo jasno još nakon Samita u Zagrebu, na kojem su me pitali da li bih razmislio o tome da produžim svoj mandat, na šta sam ja odgovorio da ću razmotriti ovu mogućnost. Rasprave u javnosti ili medijima o tome često su vođene vrlo ličnim i privatnim razlozima i uvjerenjima. Jako mi je drago da je to sada završena stvar, jer sam uvijek radio po svom ličnom principu koji mi nalaže da ne razgovaram o mojoj ulozi, da se ne branim, jer vjerujem da sam toliko izložen, ne samo ovdašnjoj već i međunarodnoj javnosti, da nema potrebe da komentiram ili branim svoj rad. Na osnovu ovoga, odgovorio sam ministrima vanjskih poslova i onima koji donose odluke, ne ambasadorima ovdje u Sarajevu, da sam, ako me podrže, spreman ostati još jednu godinu. Vjerujem kako smo sada u situaciji kada mogu reći da mi je drago da sam dobio takvu vrstu priznanja, ali ne smatram da je ona toliko važna. Ono što je važno jeste da ljudi, ne političari, u ovoj zemlji dobiju ono što istinski zaslužuju. I nadam se da ja mogu doprinijeti tome.

DANI: Kako gledate na komentare Vašeg prijedloga o akumulaciji ovlaštenja koja imaju različite misije međunarodne zajednice u BiH kroz objedinjavanje ovlaštenja koja bi bila data Visokom predstavniku?

PETRITSCH: To je nešto što ja u potpunosti ne razumijem. Nakon šest godina, nakon toliko postignuća međunarodne zajednice ovdje, prirodno je da moramo prilagoditi strukture našeg prisustva u BiH. To nema nikakve veze sa akumulacijom moći. Što se mog položaja tiče, na drugima je da odgovore na ovo pitanje. Ja svoj reizbor interpretiram na taj način da ministri vanjskih poslova, koji predstavljaju određene vlade, imaju povjerenja u mene i žele da predložim promjene. Vrlo jednostavno, oni očito smatraju da sam ja taj koji će postići najbolje rezultate.

DANI: Smatrate li da postoji šansa da se Vaš prijedlog usvoji?

PETRITSCH: Ne radi se o tome da li će moj prijedlog biti usvojen. Mislim da je stvar zapravo u tome da ja budem taj koji će sada voditi taj proces uz punu podršku OSCE-a i UN-a da bismo došli do optimalnog modela implementacije mira u ovom regionu. Nakon šest godina došlo je do pauze i sada moramo naći adekvatan model za sljedeće razdoblje. Moramo imati na umu da međunarodna zajednica, a to je, vjerujem, najsnažnija poruka svega, ne želi ostati ovdje zauvijek. Ovdje smo da bismo otišli, ali i ostavili iza sebe zemlju koja je u stanju da stoji na vlastitim nogama. To je razlog zbog kojeg mi je ukazano ovo povjerenje.

Arhiva Dani
212