Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 212

29.
Jun
2001.


Arhiva Dani
212



Snježana
Mulić-Bušatlija
snjezana@bhdani.com

 


Pamflet studentica


Griješio sam

 


"Ih, pa ja stalno ispitujem u kabinetu, i to sam. Ja pod javnošću podrazumijevam to što na oglasnoj ploči objavim kad je ispit"

 

Univerzitet: seksualno uznemiravanje
Polaganje na ispitu
Da je reality show kojim slučajem sniman na ovdašnjim fakultetima, sigurno se niko ne bi požalio na dosadne scene. Kamera bi tada mogla da snimi profesora koji studentici nudi šesticu u zamjenu za poljubac, profesoricu koja studentu govori da joj zaviri ispod bluze i vidi je li joj se koja dlaka zalijepila za leđa, asistenta koji pita studenticu šta će mu dati ako on njoj dadne prolaznu ocjenu… U tom slučaju dobili bismo corpus delicti seksualnog uznemiravanja i zloupotrebe studenata na Univerzitetu, a studenti sami ne bi morali kriti da im se to dešava niti strahovati da će, ako to kažu, oni biti krivci i zbog toga ostati bez diplome

akon što je sedmog juna Dnevni avaz objavio tekst o tome da je viši asistent Pravnog fakulteta u Sarajevu Enes Durmišević (Avaz je objavio samo inicijale) napastvovao studenticu Eminu Karaliju, navodno tako što ju je zagrlio i počeo ljubiti, nakon čega ga je njen otac Senad Karalija sa svojim bratom pretukao, ovdašnja javnost reagirala je nekoliko dana pričajući, ne o navedenom događaju, već o slici objavljenoj uz tekst na kojoj je Karalija zagrljen sa svoje dvije kćerke i "naoružan zlatnim lančićem na kojem su visili mjesec i zvijezda veliki kao oni na minaretu Begove džamije i teški tri kile". Javnost je još iznijela i svoje osude, ali ne na račun takve prakse ovdašnjih profesora, koja je, odavno, javna tajna, niti na račun obračunavanja šakama, već na račun rečene studentice i svih drugih koje "dolaze polugole i provociraju profesore".

Ali, javnost je još i dobro reagirala na ovo, vjerovatno prvo javno obznanjivanje seksualnog uznemiravanja na Univerzitetu Sarajevo. Ministarstvo obrazovanja i kulture, Dekanat Pravnog fakulteta, Rektorat Univerziteta u Sarajevu, organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, ženske organizacije, udruženja studenata… nisu rekli ni "a". Univerzitetska profesorica dr. Nada Ler-Sofronić veli da se uzalud nadala "da ovaj slučaj doprinese otvaranju Pandorine kutije": "Tako sam bila obradovana time što je neko o toj javnoj tajni progovorio i nadala sam se da će to ohrabriti onu nevidljivu masu drugih djevojaka, koje su zaplašene, koje su ucijenjene, koje smatraju da je to njihova, a ne sramota nastavnika, koje se stide da javno govore i koje misle da se to samo njima dešava."

Upitan zašto se Rektorat nije javno oglasio povodom ovog incidenta, rektor Sarajevskog univerziteta dr. Boris Tihi je rekao: "Nisam to uradio pošto sam nakon 'incidenta' odmah pozvao na razgovor dekana Pravnog fakulteta dr. Ismeta Dautbašića, koji je obećao da će Disciplinska komisija hitno sprovesti istragu. Tako, prije rezultata istrage nemamo šta govoriti. Ja znam da seksualnog uznemiravanja od strane profesora, ali i obratno, od strane studenata, ima i uvijek će ga biti, iz prostog razloga što kod nas nema razvijenih institucionalnih mehanizama za njegovo sprečavanje."

Profesori ne poznaju Zakon I zaista, u Bosni i Hercegovini problem seksualnog uznemiravanja uopće nije pravno normiran. U razvijenim zemljama ovaj problem je strogo definiran i sankcioniran. Tako za seksualno uznemiravanje može biti optužen profesor (također i poslodavac, kolega i sl.) zbog: upućivanja neprijatnih pogleda, verbalnih iskaza seksualnih sadržaja, insistiranja na podacima lične prirode, komentiranja izgleda tijela ili dijelova tijela, komentiranja načina odijevanja, stavljanja primjedbi koje imaju seksualni prizvuk, narušavanja prostorne distance (pretjerano približavanje), pozivanja na sastanak poslije časova ili na "dodatne" časove, pozivanja da po radni materijal dođe u kabinet ili stan, dodirivanja, pipkanja, maženja, ucjenjivanja za ocjenu, zaključavanja radne prostorije i ispitne kancelarije, navođenja na seksualni čin bilo koje vrste.

Ali, poštovanjem Zakona o visokom obrazovanju FBiH i pravila koja ima svaki fakultet ponaosob, ovakvi incidenti se i kod nas mogu izbjeći. Prvo, u Zakonu lijepo piše da "ispit je javan". To znači da student ispit polaže u učionici pred ostalim studentima, a samo u slučaju kada nema slobodnog prostora, ispit se može obaviti u kabinetu i to pred najmanje još dvije osobe (profesor, asistent i student ili profesor i dva studenta). Da se taj princip poštuje, studenti sigurno nikad ne bi došli u situaciju da ispit polažu u četiri oka sa profesorom. I ne samo da se ovaj princip ne poštuje nego profesori čak i ne znaju da on postoji. Tako se jedan ovdašnji univerzitetski profesor nemalo iznenadio kad je čuo da postoji ta zakonska odrednica: "Ih, pa ja stalno ispitujem u kabinetu, i to sam. Ja pod javnošću podrazumijevam to što na oglasnoj ploči objavim kad je ispit."

Drugo, Zakon kaže da student ispit polaže pred nastavnikom. Nusret Agić, izvršni direktor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, veli da studenti uglavnom ne znaju šta se podrazumijeva pod pojmom nastavnik. "Nastavnik je profesor, redovni ili vanredni, i docent. Asistenti, viši asistenti i demonstratori su suradnici", kaže Agić i time daje do znanja da studenta ne može ispitivati onaj ko nema zvanje nastavnika.

Ali, ni ovu zakonsku odrednicu profesori uglavnom ne poštuju i većinu svojih obaveza svaljuju na asistente. Optuženi viši asistent Enes Durmišević kaže da već duže vrijeme radi skoro sve nastavničke poslove - drži predavanja i ispituje studente. "Znam da sam radio mimo pravila, ali meni nikad niko nije rekao da ja to ne trebam raditi", kaže Durmišević.

I rektor Sarajevskog univerziteta dr. Boris Tihi priznaje da se na fakultetima ne poštuju ni Zakon o visokom obrazovanju, ali ni interni fakultetski propisi. On čak nema nikakve ingerencije da se tome suprotstavi. "Ja kao glava Univerziteta ne mogu ništa narediti, nametnuti, ne mogu nikog kazniti. Ovo što radim čista je diplomatija", kaže Tihi. No, rektoru niko ne brani da o seksualnom uznemiravanju, ali i drugim vidovima ponižavanja studenata, kao što je polaganje ispita u po noći, čekanje na ispit po deset-petnaest sati, polaganje ispita kod pijanog profesora, nošenje indeksa na potpis profesoru kući ili u kafanu…, javno ne govori i ne poziva profesore na dijalog o tome.

Nemoralna ponuda Mada je rektor ustvrdio da će Disciplinska komisija Pravnog fakulteta vrlo brzo prezentirati rezultate istrage, na samom fakultetu smo se uvjerili u nešto sasvim drugo. Naime, dekan dr. Dautbašić i prodekan Zvonimir Tomić izjavili su da rezultati istrage sigurno neće biti skoro gotovi jer "ispiti su u toku". Ova dvojica profesora također ne vide nekog velikog razloga da se sada na sva zvona govori o seksualnom uznemiravanju. "Ako ga ima, zašto studenti meni to ne kažu? Ja radim 44 godine kao profesor i ovo je prvi put da mi je neko uputio pritužbu te vrste. Da je to tako, ne bismo svake godine na prijemnom ispitu imali po 800 kandidata " , rekao je dr. Dautbašić te nas, zajedno sa kolegom Tomićem, uputio na "goruće" teme Univerziteta: "Pišite o tome kako je na fakultetima jako malo profesora, a puno studenata, kako nam Kanton ne da da raspišemo konkurs i otvorimo nova radna mjesta, pišite o studentima koji dolaze sa oružjem, pijani, drogirani…"

No, sami studenti nisu baš radi da trče kod dekana i prijavljuju profesore. "Oni su u bratstvu i čuvaju stranu jedan drugom. Sve dok se zlostavljanje studenta, kao i drugi vidovi uznemiravanja, zakonski ne normira, teško da će bilo ko stisnuti pa javno reći da je, recimo, od nekog profesora dobio nemoralnu ponudu", kaže jedan student, koji je, iz već očiglednih razloga, zadržao svoje ime u tajnosti.

"Seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja ima na našem fakultetu. Meni se udvarao asistent Durmišević i pitao šta ću ja njemu dati ako on meni dadne šesticu pošto nisam pokazala dovoljno znanja na ispitu. Rekla sam mu da mi da peticu i istrčala iz kabineta. Naravno da to nisam prijavila dekanu jer se plašim da će profesorova riječ biti protiv moje, da će me svi ismijati, a ja možda nikad neću završiti fakultet", ispričala nam je jedna studentica Pravnog fakulteta.

Njena kolegica također kaže da, sve i kad bi joj se desilo da je neki profesor pokuša seksualno zloupotrijebiti, to nikad ne bi rekla jer je iz malog mjesta: "To bi se začas pročulo, ja bih ispala nemoralna, a on bi nastavio po svome. Možda bi prema meni bio još gori, i možda ne bih više imala priliku da na regularan način položim ispit. Ovdje nas svi uče pravu, a to pravo niko ne primjenjuje. Također vam želim reći da studenti, osim na papiru, nemaju nikakvu zaštitu. Ja ne znam kako bih se zaštitila i kome se obratila. Mi mjesecima znamo tražiti da nas u Dekanatu prime kako bismo razgovarali o nastavi, ispitnim rokovima i sl., ali oni za nas nikad nemaju vremena."

Uznemiravanja nisu pošteđeni ni studenti- -muškarci. Jedan student Filozofskog fakulteta nam je ispričao: "Mene je ganjala jedna profesorica koja ima preko pedeset godina. Stalno je insistirala na tome da idem u njen kabinet. Jednom je tražila da joj sa ormara dohvatim neke knjige, drugi put da se zavučem pod njenu bluzu, tj. da vidim nije li joj se dlaka zalijepila za leđa, pošto je tamo nešto užasno svrbi, treći put me je zvala kući da joj, navodno, pomognem postaviti satelitsku antenu, pa me je čak pitala mogu li joj pomoći prilikom kupovine haljine za Novu godinu…"

Dr. Boris Tihi: "Ovo što radim čista je diplomatija"

Adnan Mehmedagić, član Studentske unije FBiH, veli da je bez dokaza teško govoriti o seksualnom uznemiravanju, da je i on sam čuo puno priča, ali ih ne može provjeriti. Njegov kolega Emir Muratović, opet, kaže da se radi o relativnom pojmu koji se kod svake osobe ponaosob razlikuje: "Ono što je za neku studenticu seksualno zlostavljanje, za neku drugu nije. Ono što je za nekog profesora kolegijalni odnos, to je za nekog drugog seksualno uznemiravanje."

No, dekan i prodekan Pravnog fakulteta ističu i to da ima studentica koje umišljaju da profesor čezne za njima, da ima onih koji su psihički bolesni, ali i puno loših studentica koje manipuliraju svojim seksepilom kako bi položile ispit.

Zloupotreba moći I u Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, prema riječima Kevina Sullivana, stigla je jedna pritužba u vezi sa seksualnim uznemiravanjem od strane profesora na Sarajevskomu univerzitetu. No, on nije želio reći o kojem se fakultetu, ili više njih, konkretno radi, o kojim profesorima i kojem obliku seksualnog uznemiravanja. Jedino je rekao da je OHR Rektoratu Sarajevskog univerziteta preporučio da se na fakultetima mora poštovati princip javnosti ispita.

Naravno da nas je zanimalo što o svemu ovome misli nadležno ministarstvo. No, ministrica obrazovanja i kulture Kantona Sarajevo Esma Hadžagić, inače sociolog, odbila je razgovor za Dane opaskom da je to neprofesionalna novina!

Kad se ministrica ponaša tako kako se ponaša, kada su rektoru ruke svezane, a dekani imaju prečeg posla, postavlja se pitanje na koji način se možemo boriti protiv seksualne zloupotrebe na fakultetima. Profesorica Ler- -Sofronić veli da moramo krenuti od početka: "Otvaranje javne debate o seksualnom uznemiravanju studenata na fakultetima tek je prvi korak u stvaranju svijesti da ovdje nije riječ o golicavom 'seksualnom' slučaju ili slučajevima, već da se radi o strukturno uslovljenoj demonstraciji i zloupotrebi moći i višestrukoj diskriminaciji baziranoj na dobu, spolu i statusu. Radi se o grubom narušavanju ljudskih prava na akademsko obrazovanje i rad u okolini bez ponižavanja, seksualnog uznemiravanja i nasilja. Takvo ponašanje mora biti objelodanjeno, demistificirano i sankcionirano."

I tek kada se bude znalo više o razmjerima ove pojave, možemo se nadati da i javnost promijeni svoj odnos prema tome. Tada će se, valjda, konačno početi pričati o nasilnicima i kažnjavati ih, a ne razglabati o privjesku ili dužini suknje studentica.
Pamflet studentica
U Federaciji Bosne i Hercegovine nijedna organizacija se ne bavi pružanjem pomoći zlostavljanim studentima. Pri Federalnom uredu ombudsmana postoji sektor za zaštitu prava djece i omladine, ali to se odnosi samo na one koji nisu stariji od 18 godina.

U svim drugim susjednim državama postoje institucije koje se bave ovim problemom, a u Jugoslaviji postoji pet organizacija koje pružaju pomoć studenticama i radnicama koje profesori, odnosno radne kolege seksualno uznemiravaju. Nedavno je tih pet organizacija (SOS telefon i Centar za djevojke, JAZAS, Incest Trauma Centra, Iz kruga i Labris) izdalo pamflet pod imenom Seksualno uznemiravanje i ucjenjivanje.

Pored pobrojanih vidova seksualnog uznemiravanja, ovaj pamflet nudi i konkretnu pomoć studenticama:

Ne trpite ni najmanju neprijatnost

Suprotstavite se svakom neželjenom događaju u kontaktu sa profesorom ili asistentom

Ne pristanite na šutnju - oni računaju na vaš zavisni položaj, oni šutnju tumače kao pristanak, svako zataškavanje ide njima u prilog

Ne plašite se da kažete šta se dogodilo, time ćete pomoći i drugim studenticama

Ispričajte svima što vam je bilo neprihvatljivo, neprijatno: kolegicama, drugaricama, predavačima u koje imate povjerenja

Ispišite na oglasnoj ploči ime predavača i metode zavođenja koje koriste

Pozovite SOS. U slučaju silovanja, odmah nasilnika prijavite SOS-u, MUP-u, dekanu, medijima.


Griješio sam

Enes Durmišević, asistent koji je optužen za seksualno uznemiravanje, tvrdi da se sa studentima samo "ljudski ophodio". "Sve ću vam priznati: prvo sam pogriješio što sam držao ispite iako nisam nastavnik, ali profesor na čijoj sam katedri, dr. Mustafa Imamović, ne može sam ispitati hiljade studenata. No, nikad se niko na fakultetu nije žalio što ja predajem. Pogriješio sam i što sam predavao, a opet mi je i to fakultet dozvolio. A najviše sam pogriješio što sam studentici koja je ušla nakon Emine Karalije, koja me je optužila za napastvovanje, dao sedmicu iako nije ništa znala. Naime, htio sam je oboriti, a ona se požalila da ne smije ocu na oči, da će je ubiti. I ona je prvo rekla da sam je napastvovao, a poslije je tu izjavu povukla. Emina također nije ništa znala i nju sam oborio, ali je poljubio nisam. Šta ja znam šta ona ima u svojoj glavi. Možda je ocu slagala da sam je napastvovao kako je ne bi istukao. Poslije su mene na radnom mjestu napali Eminin otac i amidža. Ti ljudi su obični probisvijeti. Njen amidža je, to pouzdano znam, 1992. godine ubio 22-godišnjeg mladića, nakon čega je pobjegao u Hrvatsku i nikad dana nije odležao. Oni su mene isprebijali. Želim da javnost zna da i profesore uznemiravaju - fizički. Sad mi je krivo što sam ikada radio onako kako sam radio - provodio beskrajno puno vremena pomažući studentima. Bolje bi mi bilo da sam radio doktorsku disertaciju", kaže Durmišević.


Arhiva Dani
212

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh