dje se krije Radovan Karadžić? Prije ravno mjesec dana prenoćio je u je dnom od sela nadomak Foče; najviši ešaloni SFOR-a su iz domaćih obavje štajnih izvora dva dana ranije saznali i u kojoj će kući spavati, ali su, pod izgovorom da u tom vremenskom okviru ne mogu planirati i izvesti operaciju hapšenja, odbili poduzeti bilo kakvu akciju!

Karadžić, koji se već šestu godinu uspješno krije od snaga prvo IFOR-a, a zatim i SFOR-a, u posljednje vrijeme nerijetko boravi na području Foče, tačnije u selu Zavait, na planini Bakić, duboko prema bosansko-crnogorskoj granici. Posljednji put primijećen je upravo tu, odakle je porijeklom i familija njegovog i dalje bliskog suradnika Velibora Ostojića, s kojim se, navodno, sreće relativno često.

Brijunski susret Osim u Zavaitu, Karadžić se, prema izvoru Dana, jedno vrijeme krio u napuštenim brvnarama u planini Čagošta, ali je to skrovište napustio pošto su snage SFOR-a opazile "neuobičajene pokrete u tom području", nakon čega su njihove patrole učestale. Kada pak nije u BiH, Karadžić se skriva na sjeveru Crne Gore, u krševitom i pustom području Crkvica, odnosno u pravoslavnom manastiru koji se tamo nalazi.

U BiH je donedavno ulazio preko Šćepan-Polja, odakle je (otkako je DGS uspostavio postaju na granici sa Crnom Gorom, Karadžić u BiH ulazi preko Uzlupa), obično uz policijsku pratnju, putovao pravo u Foču, kroz koju je samo tokom prošle godine prošao nekoliko puta.

Prvi put je to bilo prije godinu dana, uoči Vidovdana, kada se u motelu "Brioni" susreo sa nekolicinom visokih službenika SDS-a, odnosno RS-a. Tom sastanku prisustvovao je, prema riječima izvora Dana, i Dragan Kalinić, današnji predsjednik Narodne skupštine RS; pored Karadžićeve tjelesne garde sastanak su osiguravali i pripadnici fočanske policije u civilnim odijelima, dok su ispred zgrade bila parkirana tek dva policijska automobila. Sastanak kojim su dominirale teme koje su se odnosile na novembarske izbore, trajao je između dva i po i tri sata, a govorio je uglavnom Karadžić. Poslije sastanka, najtraženiji bjegunac današnjice se na zadnjem sjedištu crvene "lade" odvezao u nepoznatom pravcu.

Desetak dana kasnije, petog jula, Karadžić se pojavio u Han-Pijesku, dva dana prije proslave krsne slave Prvog korpusa VRS-a (nekadašnjeg Sarajevsko-romanijskog), kada se sreo i sa nekolicinom visokih oficira VRS-a. "Mi smo obavijestili SFOR o njegovom kretanju, ali smo dobili odgovor da je to situacija visokog rizika i da oni ne mogu izvesti hapšenje u vojnom okruženju", kaže izvor Dana, visoko pozicioniran u ovdašnjim obavještajnim službama.

Za razliku od Ratka Mladića, koji uživa potpunu zaštitu VRS-a, pa čak ide i u lov u vojnoj pratnji, Karadžić se previše ne oslanja na vojsku, nego isključivo na lično osiguranje. I pored fame o brojnosti osiguranja (navodno 80 pripadnika) njegova tjelesna garda ne broji više od petnaest ljudi, koji su ga čuvali i dok je bio predsjednik RS-a. Obično se kreće u koloni od tri automobila: on je ponekad u drugom autu, iza "čistača", odnosno u posljednjem ako se kreće kroz teritorij koji ne smatra sasvim sigurnim. Osim "lade", koristi još i crni "audi", a u dva navrata primijećen je u dva različita džipa iste, crne, boje. Prema navodima naših sugovornika, dvojica pripadnika neupadljivog i ionako malog osiguranja su zbog međusobne tuče otpuštena krajem prošle godine.

Mjesec dana kasnije ponovo je "izronio" u Višegradu, gdje je, nakon što je prisustvovao sahrani oca Vojislava Maksimovića u Foči, i prenoćio uz obezbjeđenje lokalne policije. Nekoliko mjeseci kasnije, na jesen, bio je u Trebinju, na "Danima poezije", a domaćin mu je bio Božidar Vučurević. Potonji je svojevremeno novinaru američkog magazina Time Massimu Calabresiju priznao: "On je ovdje. I ne brane ga nikakve specijalne trupe, nego narod!"

Iz sigurnosnih razloga, Karadžić za svoje sastanke sa čelnicima SDS-a koristi narodne skupove, posvećenja crkava, praznične proslave i sl., kao što je činio i 1990, u vrijeme predizborne kampanje za prve višestranačke izbore u BiH. U jednoj takvoj prilici, na posvećenju temelja crkve u Lukavici prije dvije godine, susreo se sa današnjim predsjednikom RS-a Mirkom Šarovićem, koji je u intervjuu Danima ustvrdio da ga je sreo samo jednom i to tokom rata. Iz Lukavice, Karadžić je, prerušen u pravoslavnog svećenika i odjeven u mantiju, prošao kroz federalni dio Trnova, idući u onaj dio koji je u RS-u, na drugi narodni skup. Isti taj trik iskoristio je putujući i kroz Gacko ka Trebinju.

Koga viđa Ljiljana Negdje u to vrijeme, strane obavještajne službe započele su operaciju stalnog nadzora nad Karadžićevom familijom, kao i Draganom Kalinićem i Božidarom Vučurevićem. U januaru ove godine snage SFOR-a su pojačale kontrolu na putu Han-Pijesak - Sokolac, vjerovatno u potrazi za Karadžićem; s druge strane, crnogorska policija je očekivala da se pojavi u Nikšiću, gdje je njegova majka, ozbiljno bolesna, ležala u kući svog drugog sina. Ljiljana Zelen-Karadžić se, navodno, od sredine prošle godine uopće nije srela sa svojim mužem, iako su ovdašnji mediji svojevremeno objavili kako mu često "nosi unuke - jedno Sonjino i dva Sašina djeteta".

Od odlaska u podzemlje Karadžić nikada nije bio ovako aktivan i sa takvom drskošću krstario Bosnom i Hercegovinom, bukvalno ispred nosa snagama SFOR-a. Ali, zar mu činjenica da su strane trupe tokom prošle godine uhapsile samo jednog osumnjičenog za ratne zločine to ne daje za pravo?

Odstupajući prije pet godina sa vlasti, 30. juna 1996., Karadžić je, i pored svih najava o njegovom, političkom ili biološkom kraju, uspio povratiti i utjecaj na stranku koju je osnovao. Nakon što je u martu ove godine bio na Ružinim vodama i prisustvovao osnivačkoj sjednici fantomskog Ujediniteljskog svesrpskog vijeća srpskih zemalja, a onda u maju umalo uhvaćen u Foči, Karadžić je nakratko, između dva povratka u skrovište duboko u gustim fočanskim šumama, bio u Hercegovini. Prije samo desetak dana, boravio je u Gacku.

Arhiva Dani
212