ada je u subotu ujutro, iza jednih od bezbroj vrata ogromne zgrade Vijeća Evrope u Strasbourgu, izašao široko osmjehnuti Sejfudin Tokić, bilo je jasno da će BiH dobiti još jednu šansu za skori prijem u punopravno članstvo najveće porodice evropskih država. Osmijesi na licima pojedinih članova parlamentarne delegacije BiH (koju uz Tokića čine Mediha Filipović iz Stranke za BiH, Ivo Lozančić iz NHI-a, Goran Turjančanin iz SNSD-a i Momir Tošić iz SDS-a) bili su znak da je Komitet za politička pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope odlučio da BiH ostaje u proceduri za ulazak u Vijeće Evrope do kraja ove godine, ili, preciznije, do septembra.

Unatoč tome što Parlament BiH dva dana ranije nije uspio usvojiti izborni zakon - koji je Vijeće Evrope nametnulo kao glavni uvjet da bi se uopće razmatrao status BiH - evropski parlamentarci su važnijim od te porazne činjenice smatrali riječi koje su im uputili Wolfgang Petritsch i Laszlo Surjan, izvjestilac Komiteta za politička pitanja. Austro-ugarska kombinacija je praktično ostavila BiH pred vratima Vijeća Evrope, jer nisu na sva zvona udarili priču o (ne)usvajanju izbornog zakona, glavnog dokaza da država (ne) funkcionira i da Parlament BiH (ni)je u stanju da se dogovori. Tako je Petritsch, praktično, spasio Alijansu od optužbi da je spriječila ulazak BiH u Vijeće Evrope, lansiranih od strane SDS-a i HDZ-a.

Treće pretkolo Međutim, čim je okončan sastanak Komiteta za politička pitanja, i Petritsch i Surjan su, ipak, pričali samo i jedino o - izbornom zakonu.

"Jasno je rečeno da BiH treba dati još jednu šansu da izglasa izborni zakon i istupi sa kompromisom. Moj je utisak da bi to definitivno očistilo put ka Vijeću Evrope", kazao je Petritsch nakon sastanka, potpuno uvjeren da izborni zakon koji će biti usvojen, neće biti savršen.

"Ali bit će ulaznica u Vijeće Evrope. A kada ste u Vijeću Evrope, imate i Evropski sud pravde, koji će omogućiti da ispitate neka pravila i propise u okviru izbornog zakona. Jednostavno treba odlučiti šta je bolje za zemlju: izglasati izborni zakon, ući u Vijeće Evrope i ispunjavati uslove iz 'mape puta' EU, ili raditi na principu da izborni zakon treba sadržavati najviše standarde. Mislim da bi u tom slučaju BiH trebala čekati još puno vremena…"

Spominjanjem uslova za prijem u Evropsku uniju Petritsch je samo naznačio šta bi za svakog građanina BiH mogao značiti prijem u Vijeće Evrope. Fudbalskim rječnikom rečeno, ako je Evropska unija Liga šampiona, onda bi se prijem u Vijeće Evrope mogao porediti sa trećim kolom pretkvalifikacija. Što znači da bi prolaskom u drugo, a potom i u prvo kolo, za nekih desetak godina BiH mogla naći u poziciji da igra političku i ekonomsku utakmicu sa najbogatijim i najprogresivnijim državama Evrope. A svaki građanin BiH bi konačno mogao početi ubirati plodove ulaska države u evropske integracije, bilo tako što će početi zarađivati nekoliko puta više od prosječnih tristotinjak maraka, bilo tako što će mu bukvalno biti otvoreni putevi u Evropu bez granica.

Sve do 2002. Ovaj san, međutim, može ličiti i na noćnu moru jer ulazak u Vijeće Evrope se ne mjeri vremenom, nego ispunjavanjem uvjeta. To je pred "komitetlijama" iz Vijeća Evrope i parlamentarcima iz BiH doslovce ponovio i Laszlo Surjan: "Sljedeći sastanak komiteta za politička pitanja je u septembru. Ako do tog vremena Parlament BiH glasa za izborni zakon, onda ćemo biti u poziciji da tehnički ali i politički pripremimo dokumente za prijem za septembarsku sesiju skupštine Vijeća Evrope. Ako ne izglasaju zakon, mi možemo još čekati, a na vlastima BiH je da odluče kada će to biti. Vrata su otvorena, a BiH bi ih trebala proći." 

Surjan nije krio da i u Vijeću Evrope ima zemalja koje su protiv prijema BiH (u kuloarima se spominju Francuska, Portugal, Holandija, pa čak i Italija…), ali i to da su one u manjini. Međutim, ni većina u Komitetu za politička pitanja nije dovoljna, jer je potrebno da i Komitet ministara (tijelo koje čine ministri vanjskih poslova ili ambasadori pri Vijeću Evrope) na sjednici u novembru jednoglasno podrži prijem. Tek u tom slučaju se može desiti da BiH na sesiji Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope u januaru 2002. godine učestvuje kao punopravni član. Ali… "bez izglasavanja izbornog zakona mi nismo u poziciji da članstvo BiH stavimo čak ni na dnevni red", kaže Surjan.

Međunarodnoj zajednici je jako stalo da izborni zakon bude usvojen, ne samo zarad prijema u Vijeće Evrope. Poznato je da članice OSCE-a nisu spremne da daju pare i organiziraju sljedeće izbore predviđene za novembar 2002. i žele da čitav izborni proces, po osnovu izbornog zakona, na sebe preuzmu vlasti u BiH. Zato je predstavnicima BiH u Vijeću Evrope i preporučeno da ako se Parlament BiH ne može usaglasiti oko izbornog zakona, zakon treba donijeti i sa "rupama", praznim mjestima za koja će se reći da su vezana za implementaciju odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda.

Čitava priča o ulasku BiH u Vijeće Evrope se iz Strasbourga ponovo seli u Sarajevo, u poslaničke klupe Parlamenta BiH. Kompromis o kome pričaju evropski zvaničnici tražit će se samo i jedino unutar Alijanse, koja će potom pokušati pronaći većinu i nadglasati poslanike SDS-a i HDZ-a.

BiH na nišanu U SDP-u taj kompromis vide tako što će sve ono što ne može biti usaglašeno u parlamentarnoj većini oba doma Parlamenta BiH, biti smješteno, u vidu sadašnjih rješenja pravila Privremene izborne komisije, u prelazne odredbe zakona. Što znači da u osnovnom tekstu zakona ne bi bila navedena niti jedna od spornih, diskriminirajućih odredbi, ni one u vezi s izborom članova Predsjedništva, niti one koje se tiču izbora poslanika u Dom naroda Parlamenta BiH. Na ovaj način se žele pomiriti udaljeni stavovi Stranke za BiH i Ivanićeve Partije demokratskog progresa i dobiti većina za izglasavanje ovakvog zakona.

Da bi zakon bio usvojen do septembra, potrebno je, dakle, da se stranke Alijanse slože samo oko jedne stvari: da u zakon ne ulazi ništa što je suprotno odluci Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. Pored toga, i SDP i Stranka za BiH će, vjerovatno, insistirati da se do septembra izvrši usklađivanje ustava entiteta sa Ustavom BiH. Time bi se jednostavno spriječilo da u izborni zakon uđu odredbe Ustava koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Jedno je sigurno: u Parlamentu će se teško ponoviti situacija da Vijeće ministara, koje je izabrala Alijansa, predloži tako lošu verziju zakona da protiv nje glasaju poslanici Alijanse. Tada su se poslanici Alijanse za promjene, najviše oni iz SDP-a, ponašali izgubljeno jer su imali zakon koji im je predložio "njihov" Božo Matić, a bili su i pritisnuti činjenicom da bi mogli odložiti prijem BiH u Vijeće Evrope. S druge strane, nisu mogli glasati za zakon jer bi to značilo pristajanje uz SDS i HDZ i betoniranje rezultata rata i etničkog čišćenja kroz naredne izbore te definitivno ozakonjenje diskriminacije prema građanima koji bi izgubili pravo da budu izabrani.

Ako Alijansa, odnosno Stranka za BiH i Ivanić, pronađe zajedničko rješenje i usvoji zakon, te ispuni glavni uvjet Vijeća Evrope, BiH će biti "na stalnom nišanu" ove organizacije. Tek onda slijedi sređivanje drugih zakona i njihovo usvajanje po preciznom tajmingu na koji će se Predsjedništvo i Parlament BiH morati obavezati kroz pismenu izjavu.

Utakmice kvalifikacija za Evropu igraju se stalno, a za BiH će biti važno da ih od početka barem ne završava sa po pet-šest golova u mreži.

Venecijanska komisija protiv izbornog zakona?!

Da li je Robert Barry neposredno uoči svog odlaska od domaće javnosti i Parlamenta BiH skrio nalaze Venecijanske komisije u vezi sa prijedlogom izbornog zakona u kojima decidirano stoji kako predložena rješenja nisu u skladu sa Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda u BiH? Ova uistinu skandalozna mogućnost pominje se u oba tabora najjačih članica Alijanse, a slična saznanja mogla su se čuti i u kuloarima u Strasbourgu. U sarajevskom uredu OSCE-a kažu: "Bili smo u kontaktu sa Venecijanskom komisijom, međutim, korespondencija koju imamo je savjetodavnog karaktera i nema formalnog i finalnog mišljenja Venecijanske komisije o izbornom zakonu". Jedan od savjetodavaca Misije OSCE-a u BiH iz same Venecijanske komisije, Thomas Markert, dobrim dijelom potvrđuje stav OSCE-a, ali ga i značajno precizira: "Venecijanska komisija nije zauzela zvaničan stav. Ja sam neformalno razgovarao sa grupom bosanskih parlamentaraca koji su izrazili želju da se Komisija izjasni o tom pitanju, no u razgovorima sa službenicima OSCE-a mi je rečeno da je to dug proces i da će oni nastaviti rad na izbornom zakonu bez obzira da li je u skladu sa Odlukom Ustavnog suda".

Put u Evropu

Tehnički gledano, u slučaju usvajanja izbornog zakona do septembra, sastao bi se Komitet za politička pitanja u Gruziji, usvojio Surjanov izvještaj koji sadrži preporuku Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope da uđe u završnu fazu procedure prijema BiH. Nakon toga bi se sastao i Komitet za pravna pitanja i ljudska prava i donio istu preporuku. Oba izvještaja zatim se prosljeđuju na Parlamentarnu skupštinu, koja ih prodiskutuje i prihvata da BiH postane punopravni član. Potom skupština šalje izvještaj Komitetu ministara, koji je izvršno tijelo parlamenta i može biti saglasan, ali i protivan odluci Parlamentarne skupštine. Upravo to se desilo u slučaju prijema Azerbejdžana i Armenije, kada je skupština izglasala njihov prijem, ali je Komitet ministara postavio dodatne uslove i odložio prijem za nekoliko mjeseci.

Droga, smrtna kazna i Makedonija

Pitanje BiH je bilo jedna od perifernih tema posljednje sesije Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope i gotovo da je apsolvirano i prije njenog početka. Parlamentarci Vijeća Evrope imali su daleko bitnijih tema za razgovor, a najaktuelnija je svakako bila situacija u Makedoniji. Uz to, predviđene su i rasprave o prisustvu Vijeća Evrope u Čečeniji, ulozi Evropske banke za obnovu i razvoj u centralnoj i istočnoj Evropi, ukidanju smrtne kazne u zemljama-posmatračima Vijeća Evrope, obavezama Turske, trgovini djecom u istočnoj Evropi, socijalnim posljedicama zloupotrebe droge, nacrtu evropske konvencije o zaštiti audio-vizuelnog nasljeđa, prosperitetu mladih u ruralnim krajevima, izborima u Crnoj Gori, Albaniji i Bugarskoj i drugim temama o kojima će i BiH imati pravo raspravljati kada postane punopravni član.

Bosna prije Jugoslavije

Ukoliko BiH ispuni uvjet Vijeća Evrope i usvoji izborni zakon, njen prijem je, po svemu sudeći, samo tehničko pitanje. Jedina zemlja koja pored BiH čeka na prijem u najstariju evropsku integraciju je SR Jugoslavija. Iako jugoslavenska diplomacija na sve strane lobira kako bi se procedura njenog prijema ubrzala, u kuloarima Vijeća Evrope već je proširena priča kako će BiH definitivno biti primljena prije Jugoslavije, pa čak i ako SRJ ispuni najvažniji uvjet i isporuči Slobodana Miloševića Tribunalu. Razlozi su ne samo političke nego i moralne prirode, ali možda najvažniji jeste to da je BiH, unatoč političkoj nestabilnosti, definirana država. SRJ - u situaciji kada se očekuje izjašnjavanje Crne Gore o nezavisnosti i rješavanje pitanja Kosova - to nije.

Arhiva Dani
212