DANI: Gospodine Matiću, da li je odluka Parlamenta o neprihvatanju Izbornog zakona dovoljan razlog za Vašu ostavku i ima li šanse da je povučete?

MATIĆ:Ne! Ni u kom slučaju je ne bih povukao u ovom času. Parlament je posve dovoljan razlog za moju ostavku. Pogledajte šta se dogodilo: i ja sam svjestan svih manjkavosti izbornog zakona, ali sam također svjestan i naše situacije. I upravo zato sam ubijedio Vijeće ministara u jednu pragmatičnu ideju i, kako Vijeće ministara čini Alijansa, još obavijestio stranke Alijanse da ću dati ostavku ako to ne prođe. Razgovarao sam sa Bogićem Bogićevićem, Harisom Silajdžićem, Mladenom Ivanićem...

DANI: Oprostite, niste razgovarali sa Zlatkom Lagumdžijom?

MATIĆ:Nisam, Zlatko je tada bio u Milanu. I onda su glasali protiv. To znači da im ja nisam potreban. Tim prije što ja uistinu ne sporim, niti jednog trenutka, manjkavosti izbornog zakona. On je, da tako kažem, satkan od dvije vrste materije - jedna je ona iznutra, koja je procedura, i druga je ona izvana, koja je tu, iz određenih razloga, dobrim dijelom nametnuta, ali koja je odraz našeg realnog stanja. Zašto se na izborni zakon ne gleda kao na ogledalo: ako se meni ne sviđa slika koju vidim, nije krivo ogledalo. To je možda najslikovitija definicija, ali mislim da odgovara, jer probleme treba rješavati tamo gdje su nastali, a ne u izbornom zakonu. Uvijek postoji odnos uzroka i posljedica, ali se liječi uzrok, a ne posljedica. Taj je zakon, uostalom, sekundaran, a milione kalorija je potrošeno na priču o njemu. Suština je u sljedećem: ne može se protuustavnim amandmanima ništa riješiti. Svjestan svega toga, ja i jesam zastupao to pragmatično rješenje koje je trebalo progutati da bismo se našli u Vijeću Evrope.

DANI: Kako tumačite da poslanici SDP-a, čiji ste Vi kandidat, glasaju protiv Vašeg prijedloga? To govori o ozbiljnoj nezrelosti u samoj stranci.

MATIĆ: Meni su se kasnije neki članovi Kluba poslanika izvinjavali. Očito je u pitanju raskorak između partijske discipline i osobnog mišljenja.

DANI: Čini li Vam se da je neko iz partije naredio da glasaju protiv?

MATIĆ:Oni su svi glasali protiv, iako je za mene bilo prihvatljivo da budu suzdržani. Ali tada bi zakon prošao. Kako je Stranka za BiH imala tvrde stavove, vjerovatno je SDP procijenio da je bolje žrtvovati mene nego glasati drugačije od Stranke za BiH, a sve da bi se sačuvao privid Alijanse.

DANI: To znači da je na neki način SDP talac Stranke za BiH?

MATIĆ:Možda je to teška riječ, ali znate ulogu tega koji prevaže. To je poznata pozicija liberala u Njemačkoj: imaju, recimo, pet posto, ali kome priđu, taj ima većinu. Upravo zato njemački liberali imaju redovno poziciju ministra vanjskih poslova u Njemačkoj, od Genschera, pa nadalje. Sad je to uloga Zelenih - kome odu, taj prevagne. I to i jeste ta uloga male stranke, i naravno da svaka stranka ima pravo da procjenjuje svoju politiku, prije svega po kriterijumu kolektivnog interesa svog kao stranke negoli da vodi računa o pojedincima. To ja razumijem. Ko sam ja da vode računa o meni? A hoće da spase Alijansu. Eto im!

DANI: Očito je da je šteta velika - u cijeloj BiH je Vaša ostavka primljena sa žaljenjem. Nezapamćeno je da zbog Vaše ostavke žale stranke iz oba entiteta, koje se ne mogu saglasiti skoro ni o čemu. Možemo li govoriti o nekom pozitivnom preokretu ili će sve biti sutra zaboravljeno?

MATIĆ:Nisam ja ni prvi ni posljednji koji je ovo uradio. Svakog čuda tri dana dosta. Upotrijebili ste riječ šteta: možda nije šteta u pitanju, možda je u pitanju korist. Alijansa je sačuvana, pokazala se maksimalna disciplina unutar stranke - svi su glasali jednoobrazno, što pokazuje da partijska disciplina funkcionira. To su sve korisne stvari....

DANI: Šteta je što naši čitaoci neće moći da čuju ironičan zvuk Vaših riječi...

MATIĆ:...mogu nastati i druge koristi, možda se neki ljudi zamisle i shvate da neke stvari treba uozbiljiti, da treba pragmatično gledati na stvari, okaniti se idealističkih shvatanja koja su ovaj put stvarno bila prisutna. Ne mogu da shvatim da neko može davati amandman koji je protuustavan. Zar to nije idealistički pogled na stvari: ja ću svoje dati, ja ću pokazati šta mislim i šta hoću, a što je to protuustavno, šta me briga. Prije svega, treba znati da nisi trebao ni pisati ono što ne može proći, ono što će svaka ustavna komisija oboriti. Drugo, odavno kod nas nije bilo ostavke, možda neki shvate da bi je i oni trebali dati pa i to bude korist. Vrlo su često inovacije pokrenute nekim nedostacima: minijaturizacija u elektronici je rezultat malih japanskih stanova, bešumni air conditioni su rezultat malih i slabo izoliranih japanskih stanova pa se onda pokazalo da je to konkurentna prednost tih proizvoda u cijelom svijetu, nepovoljne prilike za poljoprivrednu proizvodnju od Holandije su napravile svjetskog šampiona u staklenicima. Nepovoljnost trigeruje inovacije, to je poznato: zemlje bogate energije nikada nisu izmislile niti jednu metodu za uštedu energije, već su u inovacijama tih metoda svjetski šampioni zemlje koje su siromašne energijom. Inovacije nastaju samo pod pritiskom nevolja.

DANI: Kada ste preuzeli mandat, već se pominjalo ukidanje rotiranja u Vijeću ministara. Zašto se odmah nije pokrenula i zakonska inicijativa za tu izmjenu?

MATIĆ:Moja ostavka i sve oko mog nasljednika ide po postojećem zakonu. Taj zakon o kojem se pričalo i priča nikad nije bio na dnevnom redu Parlamenta. Ako on dođe na dnevni red, možda će se nešto i promijeniti. Što se tiče mog mišljenja o rotaciji, to je budalaština. Naravno, govorim o nivou Vijeća ministara. U Predsjedništvu je rotacija u redu. Uostalom, to nam i iskustvo pokazuje: vlada se uvijek i svugdje tretira kao stručni organ. Imate i primjer ranije Jugoslavije gdje su republike bile prave države od ustava 1974. pa se sjetite da je u Predsjedništvu sve bilo zastupljeno, i nacionalno i po republikama i tako dalje. Ali, u SIV-u je bila Milka Planinc - Hrvatica, pa Branko Mikulić - Hrvat, pa Ante Marković - Hrvat... Drugim riječima, tu se gleda na čelnog čovjeka kao na stručno lice i rotacije su na tom nivou budalaština. Ali one su kod nas prodrle do nivoa zajedničkih službi koje održavaju ovu zgradu i tu se direktori rotiraju svakih osam mjeseci. Ustav je rotaciju nametnuo na nivou Predsjedništva, što je, kako sam već rekao, posve u redu, ali onda je Zakon o Vijeću ministara napravljen po ugledu na Predsjedništvo pa je i tu uvedena rotacija, pa su onda službe i one stručne i svi servisi i agencije sve to preslikali i počeli se rotirati. Međunarodna zajednica insistira na jednom direktoru u punom mandatu i da se on bira po stručnosti - takve stavove zauzimaju i za agenciju za statistiku, u civilnoj avijaciji...

DANI: Ko je propustio da na početku Vašeg mandata pokrene ukidanje rotacije?

MATIĆ:Vijeće ministara je izričito kazalo da ono neće da se bavi Zakonom o Vijeću ministara jer ispada da se bavi sobom. Pošto parlamentarci imaju pravo predlagati zakone, kao i mi, onda je rečeno: ako mislite da je to nelogično, predložite zakon, mi vam možemo dati stručnu pomoć ako bude trebalo.

DANI: Ali, to bi bio prvi korak u uspostavljanju jedne normalne vlade u jednoj normalnoj državi, što Vijeće ministara u ovoj situaciji još uvijek nije. Gdje detektirate najveće otpore u uspostavljanju jedne takve vlade?

MATIĆ: Ti se otpori generiraju na osnovu još uvijek neugašene iluzije o Republici Srpskoj kao državi. Odatle sve proizilazi. Kad bih ja vama samo pokazao... uostalom, dat ću vam da vidite šta nama dolazi i kakve su to primjedbe. Evo, pogledajte, ugovor o donaciji Japana, sve lijepo piše: saglasnost na tekst razmjene nota za realizaciju japanske donacije za projekat rekonstrukcije osnovnih škola u BiH. Vidite, tu stoji Vlada BiH, a onda krenu primjedbe - nije vlada, već Vijeće ministara. Engleski jezik pod government podrazumijeva vlast, i kada oni napišu to originalno government, iz RS-a kažu - ne dolazi u obzir, mora biti Council of Ministars, iako imaju i zvanično tumačenje OHR-a koje je suprotno njihovom insistiranju. Oni ne shvataju da ono što je vlada jeste zapravo administration: kaže se Clinton's ili Bush's administration, dok se pod government podrazumijeva sve što je na vrhu SAD-a. Na kraju je Japan insistirao na razjašnjavanju jezičkih pojmova zbog primjedbi koje su dolazile iz RS-a?! Ili: mi posuđujemo pare i u jednom tekstu ugovora stoji da će pare biti vraćene "u skladu sa Ustavom pozajmljivača", i iz strane banke, koja posuđuje te pare, daju prijedlog da se izbaci "Ustav pozajmljivača" i stavi "Ustav države BiH". Odmah je stiglo reagiranje iz RS-a gdje piše da se ne slažu sa tim prijedlogom i da traže da ostane "Ustav pozajmljivača". Neće državu BiH. Takvih primjera imam koliko hoćete, ali dovoljno je da pogledate samo ovaj i da shvatite kakve "ustavobraniteljske" idiotizme plasiraju nama da se njima bavimo i da na njih trošimo energiju.

DANI: Mi smo već toliko puta pisali o takvim i sličnim stvarima: između ostalih da ambasador BiH u SAD-u, Igor Davidović, svaki papir u kojem stoji država BiH vrati tražeći da se ono država prekriži.

MATIĆ:No, dobro, jednog dana će i ta iluzija da je RS država nestati. Ovdje u Federaciji toga više nema. Otkad je Behmen sjeo, u Federaciji se nijedan takav problem nije pojavio.

DANI: Molim Vas da nam razriješite Vaš trenutni status. Čini se da u javnosti još uvijek postoji poprilična konfuzija oko toga jeste li još u Vijeću ministara?

MATIĆ:Sve piše u zakonu: dok ne dođe nasljednik, vlada sjedi u tehničkom mandatu. Svi u Vijeću ministara su tu kao pojedinci, odnosno Vijeće ministara je skup pojedinaca, a ne kolektivni organ. Dakle, nema govora o padu Vlade. Prema tome, da bi se osigurao kontinuitet rada, sve i dalje funkcionira redovno. Jedino sam reducirao kontakte sa vanjskim svijetom, sa međunarodnom zajednicom i sa medijima. Ja sam u ostavci i ja više nemam šta reći - ja sam svoje rekao.

DANI: Naprotiv, tek sad imate šta reći. Moramo Vas podsjetiti: u vrijeme kada ste najavljivali ekonomski program za BiH, govorili ste da imamo samo jednu šansu koja je zapravo tunel na čijem se pravcu nazire samo mali zračak svjetla, te da se taj tunel tek treba prokopati. Koliko je danas daleko kraj Vašeg tunela?

"Meni su se kasnije neki članovi Kluba poslanika izvinjavali. Očito je u pitanju raskorak između partijske discipline i osobnog mišljenja"

MATIĆ:Odgovorno tvrdim, bliži smo izlazu. Garantiram. A bili bismo još bliži da se nisu desili Banja Luka i Trebinje. Ako smo na početku ovog Vijeća ministara vidjeli kvadratni decimetar svjetla na kraju tunela, onda smo mi napravili četiri kvadratna decimetra svjetla, pa se to smanjilo na dva decimetra radi Trebinja i Banje Luke. Ali je ipak povećano i stvari idu u dobrom smjeru što se tiče zakonodavstva, etabliranja institucija BiH... Svaki dan se neki problem riješi. To, uostalom, pokazuje i statistika: plasirali smo u Parlament 32 zakona - četiri su na još jednom čitanju Vijeća ministara, donijeli smo sedam podzakonskih akata, 20 sporazuma, ugovora, memoranduma ili protokola, tu su međunarodni ugovori koji nose pare u zemlju - samo jedan od njih 84 miliona dolara za željeznice... Evo, naša statistika to sve pokazuje: potpisane i nove inicijative, odluke i to veoma važne, a tu su i prijedlozi novih odluka. Dalje: napravili smo dvije vrlo važne studije, pa platforme koje su dovele do završetka sukcesije, donijeli smo u zemlju četiristo i nešto miliona maraka keša od sukcesije, završili sukcesiju i to na jedan maestralan način sa ekipom koja je govorila engleski, pregovarala na engleskom, a nije se brukala sa prevodiocima, što je do sada bio slučaj - samo se BiH tako brukala i vodala prevodioce. Tamo se nema vremena za prevođenje, tamo se uskače u riječ. Prvi put je delegacija BiH išla sa ekipom koju su činili doktori u svojim strukama, i završili smo posao. Evo i dalje: pogledajte informacije, izvještaje, odluke o imenovanjima, neka od važnijih pitanja koja su stavljena pod "ostalo", sve su to rezultati ove vlade u četiri mjeseca. A imate i rezultate i statistiku prethodne vlade, pa uporedite.

DANI: Kada sve to prezentirate, još se tragičnijom doima Vaša ostavka. Vi ste zaista jedan od rijetkih koji je radio u zadnjih deset godina i, što je još važnije, postigao rezultate.

MATIĆ:Šefovi partija su zaključili da je to manje važno nego da oni održe Alijansu, sa čime se ja čak mogu i složiti.

DANI: Molim Vas, pitamo Vas kao građani ove zemlje kojima je stalo da nešto napokon krene naprijed: ima li ikakve šanse i načina da prihvatite da nastavite obavljati posao, ne u korist partija, poslaničkih klubova i Vaših stranačkih kolega, već u korist države BiH i svih njenih građana? Tim prije što ste prvi čovjek čiji je gest ostavke izazvao skoro nezapamćeno žaljenje u cijeloj BiH - i u Federaciji i u Republici Srpskoj i u međunarodnoj zajednici.

MATIĆ:A šta ste vi mogli očekivati od Blumovog đaka nego da bude dobar i da radi onako kako treba? Tako me Blum učio i ja čitav život samo radim ono čemu me je naučio.

DANI: Možda bi Vam i Blum savjetovao da nastavite dalje. Šta mislite, šta bi Blum uradio u ovakvoj situaciji?

MATIĆ: Isto što i ja. U ovom scenariju, u ovakvom okruženju, sa ovakvim Zakonom o Vijeću ministara - nema teorije. Kad bude novi zakon i ako procijenim da to neće biti ćorav posao, posao za koji se unaprijed zna da nema šanse, ne znam, vjerovatno bih razmislio. Što se tiče posla, ja mogu raditi sve, mene nije stid - samo da je u pitanju posao od kojeg se vidi rezultat. Meteš ulicu pa na koncu bude čista, to je rezultat; kopaš vrt pa nešto uzraste. Međutim, ako okvir stvara taj utisak da radite ćorav posao - e toga nećemo. Sad se pokazalo da se nešto radilo četiri mjeseca što nije bilo ćoravo, ali izborni zakon nije usvojen i ja neću raditi za takvog poslodavca kakav je ovaj parlament. Ja tako neću raditi. Vladi je Parlament poslodavac.

DANI: Može li se izvući sljedeći zaključak: ako bi Parlament u naredna dva mjeseca prihvatio prijedlog izbornog zakona i ukoliko bi paralelno išao novi zakon o Vijeću ministara, Vi biste bili spremni ostati na ovom poslu?

MATIĆ: Ne prijedlog Vijeća ministara, već bilo kakav izborni zakon, i ne ako bi išao novi zakon o Vijeću ministara, već ako bi bio donesen, vjerovatno bih bio spreman da razgovaram. Za sada ne znam o čemu, jer ničega nema na stolu, a ne bih hipotetički govorio.

DANI: Onda ostaje suštinski problem: državom ne vlada vlada, već šefovi partija.

MATIĆ:Prirodno je da je najviši organ Parlament i da su tamo poslanici partija koje su na vlasti i da oni podliježu partijskoj disciplini. Samo je problem šta je rezultanta toga. Ako je ona u redu, skidam kapu. Ali ako rezultanta nije OK, neka se svi zamisle i to je moja jedina poruka: kuda to ide ova zemlja? Puteva nema puno, ali je jedan, onaj koji garantira da zemlja ostane parija, izvjestan - to je ovaj kojim ide zakonodavna vlast ukoliko se nastavi ponašati kao do sada. Drugi je da zemlja počne mijenjati svoj imidž, da postane privlačna za strane investicije, jer samo one mogu otvoriti radna mjesta. To je način da narod dođe do plate i do sigurnog života. Bez stranih investicija nema rješenja! Ja sam čitav život proveo u investicijama, znam izračunati koliko košta radno mjesto i znam kako se otvaraju radna mjesta. To se samo novcem može uraditi, a drugog novca osim stranih investicija mi nemamo. Investitori neće u poganu zemlju donijeti svoj novac, i amen! A taj poganluk pravi i ono u Trebinju i ono u Banjoj Luci i ovo oko izbornog zakona i ovo "ustavobraniteljstvo". Sve to pravi cirkus, a baška što je administracija na donjim nivoima još uvijek nepromijenjena, što još uvijek muči građane na način kako su to zadnjih 10 godina radili. Alijansa je, ipak, počela mijenjati taj vrijednosni sistem stavljajući ekonomiju na vrh vrijednosnog sistema, a politiku u njenu službu. Zapad je davno shvatio da gore politike od naciokratske sa primjesama teokratske nema, a upravo je to ono što smo imali posljednjih deset godina. Alijansa je malo nagricnula tu politiku.

DANI: Recite nam jeste li osjetili pozitivne impulse među investitorima iz svijeta nakon promjena o kojima govorite?

MATIĆ: Apsolutno! Pogledajte samo broj stranih banaka koje se otvaraju u Sarajevu od momenta kada su nacionalističke stranke izgubile na izborima. Vidite datum kada je Raiffeisen banka došla - drugog decembra je kupila Market banku. Pogledajte kada je došla Volksbanka - iza Nove godine. Što nisu došle prije izbora?

DANI: Da li je bilo novih investitora?

MATIĆ:Eno ih se petorica takmiče za trećeg operatera GSM mreže. To je ulaganje, po mojoj procjeni, 400 miliona, i to je više nego što su svi drugi investitori do sada uložili u ovu zemlju. Osim toga, pojavljuju se i drugi investitori. Istina je i da kod nas publika još ima mržnju prema strancima: ja čujem idiotske komentare - jesmo li to postali kolonija Slovenije? Ako ćemo gledati po tome ko je unio kapital, i Slovenija je postala kolonija Austrije. Ali ima jedan fantastičan vic, više anegdota: kada je Vice Buljan, narodni heroj iz Sinja, nakon onog rata upitan od Vlade Bakarića šta hoće da radi, nudeći mu diplomaciju, Beograd, Zagreb, on je tražio da ide u svoj Sinj. I puno je uradio u Sinju: podigao fabriku konca, zaposlio žene, osvijetlio ulice, asfaltirao Sinj i napravio olimpijski bazen, prvi u Hrvatskoj, da se omladina ima gdje kupati. Nakon nekoliko godina dođe Bakarić u Sinj, on mu, sav sretan, to pokazuje, a Bakarić kaže: "Sve je ovo sjajno, ali da onaj olimpijski bazen nije malo pretjeran za Sinj? Nema ga ni Zagreb." A Vice mu kaže: "A ti gospe, pa nosi ga u Zagreb." Ta filozofija treba da vlada u narodu - kad stranac napravi fabriku, šta me briga koje on ciljeve ispunjava. Naravno da nije došao da pokloni novac, već da zaradi, ali on je donio pare, napravio radna mjesta i ta se fabrika ne može odnijeti. Ta ksenofobija nije u redu, jer svaki stranac koji dođe, svojom investicijom razvija zemlju. Nikad se razvoj ne može postići bez novca. Ima u ekonomiji definicija investicije: investicije su izvršni mehanizam politike razvoja. Pošto nemamo vlastitog, samo strani novac može doći i zato ne treba pokazivati nikakav suludi ponos kao: "Oni došli da nas porobe!" Ma, nek' su došli, svakom stranom investitoru ja bih kao predsjednik vlade poljubio ruku. Eto, sve sam vam rekao, ali nemojte ovo tretirati kao intervju...

Arhiva Dani
212