Arhiva Dani 212 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Ćelo je ubica?! Policijska čeka za Aliju D. Zašto ministri moraju imati velike plaće Radne knjižice u skladištu Kako je ugašen OBN-ov signal sa Vlašića Račan cenzurirao Feral

---

LIČNOST U FOKUSU
John Shearer

Čak i da je tačno da pojedini namještenici međunarodne zajednice Bosnu i Hercegovinu ne drže "banana državom", način na koji se odnose prema lokalnim partnerima u svojim resorima ukazuje na njihovo uvjerenje da rade sa majmunima. John Shearer se od takvih stranaca razlikuje jedino po tome što on majmunima ne drži samo nesretne uposlenike Televizije Bosne i Hercegovine već, s obzirom na značaj ovog medija, i sve novinare, a, bogami, i kompletnu javnost u zemlji.

Ono što je najgore, a to pokazuje i ponašanje novinara Informativne redakcije TV BiH, jeste spremnost ovdašnjih ljudi da pristanu na ulogu majmuna ako im se ona dodijeli preko prevodioca. Kako drugačije objasniti nijemi pristanak novinara Televizije na ono na šta se nisu usuđivali ni Amila Omersoftić, ni Miro Purivatra dok su program kreirali po mjeri Stranke demokratske akcije - da u desku Informativnog programa sjedi najklasičniji cenzor. Naime, jedna od uloga Shearerovog saradnika po imenu Dominic Meadly, koji sjedi u ovoj redakciji, jeste upravo najklasičnija cenzorska. Čovjek govori naš jezik ("jezike"), doduše ne toliko dobro da bi skrenuo pažnju novinaru da u Dnevniku ne govori o "međunarodnim državama", ali sasvim dovoljno da odluči o mjeri u kojoj će Zlatku Lagumdžiji biti dozvoljeno da izrazi svoje i neslaganje Vijeća ministara sa predstavnicima međunarodne zajednice (aktuelni sukob sa šefom Regulatorne agencije Torngrenom oko tendera za treću mrežu mobilne telefonije).

Tek u ovom broju Dana Visoki predstavnik Petritsch je bio na dobrom putu da prizna da je Shearerov prethodnik Simon Haselock svojim diletantizmom uništio milionski projekat Televizije OBN. No, u svom odgovoru na pitanje o Haselocku, Visoki predstavnik se, nakon priznanja da ga je osobno otpustio, brzo korigirao nelogičnom neistinom da je Haselock uradio dobar posao. Pametno, jer da nije kao odgovor ponudio očitu kontradiktornost između Haselockovog otpuštanja i ocjene o njegovoj uspješnosti, dobio bi pitanje o vlastitoj odgovornosti za debakl OBN-a.

No, Haselockov duh i dalje lebdi u kancelarijama OHR-a, koji nakon "uspjeha" sa OBN-om, na isti, diletantski način sada "transformiše" Televiziju BiH. No, tamo je ne samo njegov duh već i kolega kojeg je on doveo, Chris Riley. Time se Bosna pokazala kao jedina zemlja na svijetu u kojoj kapetani i majori britanske vojske godinama neometano mogu glumiti medijske eksperte, čiji je onda logičan izbor John Shearer. Neuspješnost ovog "boga i batine" TV BiH, koji se nalazi na čelu Direkcije za tranziciju RTV BiH, Osnivačkog odbora Javnog RTV servisa BiH (PBS) i Upravnog vijeća Federalne RTV, može se mjeriti samo sa njegovom arogancijom, bahatošću i poraznošću programa koji emitira ispod šinjela njegovog cenzora postojeća TV BiH.

Rezultat Haselockovog ekspertskog angažmana u Bosni jesu njegovi puni džepovi, instaliranje prijatelja na istom poslu i uništeni OBN. Smije li Bosna čekati da Petritsch shvati da je jedina razlika između Shearera i njegovog prethodnika što je prvi "spašavao" OBN, a drugi TV BiH?

---

RIJEČ U FOKUSU
GSM
Piše: Mile Stojić

Skandal koji je prouzročio Jerker Torngren, direktor Regulatorne telekomunikacijske agencije (Bogo moj, rogobatnog li naziva!) u vezi s bagatelnom cijenom koncesije za trećeg GSM operatora, pokazuje da se u ovoj zemlji zaista ne zna tko pije, a tko plaća. Ili preciznije: ne zna se tko pije, a zna se tko plaća. Vidjevši, valjda, kako domaća fukara preko noći ubire ekstraprofite, i stranci su se polakomili. Imenovanog Šveđanina i domaću mu medijsku pomoćnicu štampa već optužuje za ljepljive prste, ali izgleda da ni MUP, a kamoli ova kolumna, ne može objasniti tko je u cijeloj toj aferi lopov, a tko čist. Jedino što ona može objasniti eventualno je kratica GSM, koja se nečujno ušunjala u naš život protekle decenije, kao što su se prethodne ušunjali termini VHS ili PC.

Kratica GSM (engl. Global System for Mobile Communications) oznaka je za europski standard digitalne bežične mreže, koji jamči međusobnu uskladivost raznih bežičnih uređaja. Tako se mobilni telefon kupljen u Bosni može koristiti i na njemačkim ili francuskim mrežama i obrnuto. Primjenjuje takozvanu TDMA tehnologiju i radi na frekvencijama od 900 megaherca. Prostije rečeno - gdje god otputuješ, nalazio se u Hadžićima ili na Rtu Dobre Nade, dostupan si jednostavnim biranjem tvoga pretplatničkog broja. Pitanje iz vica a šta ću ja na Rtu Dobre Nade, nije bez vraga, ali kupnjom GSM telefona ti kupuješ i iluziju da ćeš jednom tamo otputovati.

Džepni telefonski aparat, koji mi zovemo mobitel (od engl. mobil-telephone - pokretni telefon), međutim, tehnička je novotarija bez koje bi se teško mogao zamisliti suvremeni svijet. Biti "umrežen" (njem. erreichbar) na poslu, na odmoru, selu i gradu, u domovini i inozemstvu, u tramvaju ili na plaži, u wc-u ili krevetu - jedan je od imperativa modernog čovjeka. Mobitel je iluzija da sudjeluješ u dodiru s cijelim svijetom, kao djetinji osjećaj čovjeka koji je umočio svoj prst u more. Pored naziva "mobitel", koji se koristi u najviše europskih zemalja, Nijemci upotrebljavaju i termin Handy, a Talijani celulare.

Mobitel je u nas isprva bio simbol socijalnog statusa, a kasnije je postao oznaka karikature toga statusa. U Zagrebu ga vežu uz Hercegovce, kao oznaku primitivizma i socijalnog arivizma, a u Sarajevu u sličnom značenju - za Sandžaklije. Cijena tih bakelitnih naprava u prvo vrijeme mjerila se tisućama njemačkih maraka, dok se danas u većini europskih zemalja one dijele besplatno svakom pretplatniku. Plaća se jedino mjesečna pretplata, kao porez na brbljanje. Moderna tehnologija učinila je da se mobitel može priključiti i na internet mrežu (tzv. WAP sistemi - Wireless Application Protocol), da se preko njega može slušati glazba, na njemu igrati razne igrice, pozivati televizijske sličice, pa čak i - telefonirati.

A da se na mobitelu preko noći može zaraditi dva milijuna maraka - to nije znao ni navedeni švedski direktor - sve dok nije došao u Bosnu.

---

Policijska čeka za Aliju D.

Alija Delimustafić je u najspektakularnijoj poslijeratnoj akciji policije uhapšen, a potom, zbog nedostatka dokaza, pušten. Zatim je Kantonalni sud nastavio sa prikupljanjem dokaza, za šta im je trebalo dva mjeseca, i akcija je opet izvedena. Ovaj put sudska policija je okružila pansion "Monik" jer se, prema "pouzdanim" podacima, osim navedene dvije-tri adrese, Alija D. najčešće zadržavao upravo u "Moniku". Opsada je trajala skoro 24 sata. Dežurni sudija je, na osnovu tvrdnji sudske policije da se Delimustafić krije unutra, naredio upad. Razbijeno je staklo na ulaznim vratima i "Monik" je prevrnut od podruma do tavana, ali od Alije D. nije bilo ni traga.

Za to vrijeme, prema podacima kojima Dani raspolažu, Delimustafić je sjedio u jednom sarajevskom prigradskom naselju - i to upravo sa nekim pripadnicima MUP-a. Kada mu je javljeno da je policija blokirala "Monik", hladnokrvno je odgovorio: "Neka ih. Ne poduzimajte ništa."

Nakon pretresa, objekat je zapečaćen, a unutra su čak ostala i lična dokumenta jednog gosta. Već više od mjesec dana u "Monik" ne može niko. Zašto? Iz prostog razloga jer se ne zna ko je vlasnik. Alija Delimustafić je kupio "Monik" od bivšeg vlasnika Mutevelića, ali nikad ga na sebe nije preveo. Kako se vlasnik koji se vodi u papirima još nije pojavio, da bi u prisutnosti sudske komisije "Monik" bio otpečaćen, policija do daljnjeg mora čuvati objekat "kako neko drugi ne bi napravio neku štetu koju bi onda oni morali snositi". Iz izvora bliskih Aliji Delimustafiću saznali smo da on namjerava tužiti sudsku policiju jer je "Monik" već pretrpio štete: pukla je cijev, nema struje… sve skupa milion maraka.

A da li se upad u "Monik" isplatio? Izvori bliski pravosuđu za Dane su tvrdili da je unutra pronađeno dosta dokumentacije. Jedan veliki dio se odnosi na BH banku, zatim kompjuter za koji se pretpostavlja da je bio Delimustafićevo vlasništvo, te da su u njemu podaci potrebni za istragu, a bilo je i bjanko inostranih dokumenata sa slikom Alije Delimustafića. Dokazi su podijeljeni, po nadležnosti, između Finansijske policije i federalnog tužioca.

No, Alije D. i dalje nema. Njegov advokat tvrdi da je u Republici Srpskoj, a neki prijatelji da je tu blizu, odnosno da nikad nije ni napuštao Federaciju.

---

Zašto ministri moraju imati velike plaće

Nakon burne sedmice u kojoj je poplavama nanesena šteta veća od 20 miliona maraka na području Zeničko-dobojskog kantona, te kantonalne skupštine, na kojoj je zabilježen još jedan sukob bivših i sadašnjih članova SDA zbog optužbi za privilegije stare vlasti, kantonalna vlada je u Zenici obznanila svoju posljednju odluku: plate guverneru, premijeru i ministrima te službenicima koje postavlja vlada bit će retroaktivno od 1. juna duplo veće. Odluku je saopćio vršilac dužnosti premijera i ministar privrede u kantonalnoj vladi Drago Vrbić.

Na konferenciji za štampu, Vrbić je, sve derući se u mikrofon, ovako objasnio razloge povećanja plaća: "Je l' se vi slažete da je mala plata ministru od šesto-sedamsto maraka?! Je l' to u javnosti i za skupštinskom govornicom rečeno deset puta?! Gospodo, mi možemo imati vladu kantona, ali je možemo imati nekvalitetnu. Ministri moraju biti nagrađeni za svoj rad. I sada smatram da je plaća guvernera izuzetno mala. Moram vam reći da sam se osobno zalagao da plate guvernera i ministara budu daleko veće. Jer u svim privatnim firmama imamo veće plate, pa imamo ministra koji napušta ministarsko mjesto zbog privatne firme, imamo tako dalje, i tako dalje. I onda se čudimo što nam je u vladi takvo stanje. Zato što ne možemo dobiti kvalitete."

Na istoj sjednici Vlade je smijenjen Upravni odbor Agencije za privatizaciju, čijem rukovodstvu su zamjerene visoke stimulacije i naknade za rad spoljnih saradnika, uz tvrdnju da to nije bio moralan postupak u tako siromašnom kantonu kao što je Zeničko-dobojski.

---

Radne knjižice u skladištu

Sredinom prošle godine Federalno ministarstvo socijalne poli tike raseljenih osoba i izbjeglica naručilo je od štamparije DES da odštampa 100.000 radnih knjižica sa novim dizajnom, pošto su u opticaju još uvijek one sa jugoslavenskim oznakama. Naručeni posao je završen u augustu 2000. godine, a ministarstvo je za njega uplatilo 213.000 maraka. Avans je uplaćen u tri dijela. Dogovorena cijena je bila 1,93 KM po komadu, a preostali novac trebao je nadoknaditi troškove transporta, s tim što bi se po obavljenom poslu sveli računi i, u slučaju preplaćenosti, DES bi ministarstvu vratio dio uplaćenog avansa.

Tako je na hrvatskom jeziku odštampano 30.000 knjižica i od toga ministarstvu isporučeno četiri hiljade, dok je na bosanskom jeziku urađeno 70.000, a isporučeno sedam hiljada knjižica. Sve ostale, dakle 89.000 komada, nalaze se i danas u skladištu štamparije DES.

Za ovaj posao nadležno ministarstvo uopće nije raspisivalo tender, a osim toga, za Dane su potvrdili u nekoliko drugih štamparija, cijena po jednom primjerku daleko je iznad realne. "Na toliki tiraž cijena se smanjuje, a sve i da tiraž nije velik, cijena takve jedne knjižice od osam stranica i sa plastičnim povezom ne može preći nikako jednu marku", izjavio je direktor jedne sarajevske štamparije.

Generalni direktor DES-a Džemal Bašić o tome kaže: "Da li je ministarstvo trebalo raspisati tender, ja ne znam. Mi smo dobili narudžbu i uradili posao. Dosta smo se namučili dok nismo zadovoljili kriterije koje je postavilo ministarstvo, posebno oko grba koji je na prvoj strani. No, mi sad ne znamo šta da radimo sa tim knjižicama. One stoje u našem skladištu, a, istovremeno, direktor Svjetlosti je već nekoliko puta upozoravao da oni knjižica nemaju u prodaji i da ih građani traže. Ja ne znam zašto ih ministarstvo ne pušta u prodaju."

Bašić pretpostavlja i to da je DES dobio posao štampanja radnih knjižica mimo tendera zbog toga što on zapošljava invalidne osobe, a za njihovu skrb nadležno je upravo Ministarstvo socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica.

Ukoliko bi ovo ministarstvo dalo zeleni signal, Bašić tvrdi da bi već sutradan mogao prodati sve knjižice i to po povoljnoj cijeni od tri i po marke po komadu. Novac bi, kaže, naravno, išao ministarstvu, jer je DES za svoj rad već plaćen. No, izvori Dana tvrde da je već jednom DES, inače ekskluzivni štampar ovog ministarstva, dobio i ekskluzivno pravo na prodaju odštampanog i unaprijed plaćenog tumačenja zakona za istu kuću?!

---

Kako je ugašen OBN-ov signal sa Vlašića

TV OBN je 18. juna sa sarajevskom reklamnom agencijom Fabrika sklopio ugovor o emitiranju 60 sati živog programa poznatijeg pod nazivom 60 sati - PC KIDS i isti dan od TV BiH dobio obavijest da u roku od 72 sata mora izmiriti dug za korištenje infrastrukture na relejnoj stanici Vlašić, a koji iznosi 301.800 KM. U protivnom, kaže generalni direktor OBN-a Gabrijel Vukadin, zaprijetili su im isključenjem predajnika. OBN nije izmirio dug, pa je tačno u ponoć 21. juna ostao bez signala koji je išao preko relejne stanice na Vlašiću.

Inače, borba za OBN-ov predajnik počela je u junu prošle godine kad su Chirs Riley i John Shearer, koji su se već tada starali o transformaciji RTV BiH, donatorima OBN-a predložili da se ta TV kuća utopi u PBS. Ubrzo potom donatori su odustali od OBN-a i odlučili da, nakon što se ova TV kuća skroz ugasi, opremu, u koju je spadao i predajnik na Vlašiću, prepuste PBS-u.

Shearer i Riley su, svjesni da federalnu TV ne mogu osamostaliti bez vlastitog predajnika, tražili prvu šansu kako da ga zgrabe. Tako su, iako su ranije Gabrijel Vukadin, generalni direktor OBN-a, i Tonka Knežević, v.d. direktora RTV FBiH, dogovorili isplatu OBN-ovog duga u novembru mjesecu, Riley i Shearer poništili taj dogovor, zahtijevajući hitnu isplatu duga. Poslije će Tonka Knežević, koja je odbila da govori za Dane, za Jutarnji list izjaviti kako nikakvi dogovori između ove dvije kuće nisu bili postignuti, a posebno ne kada je u pitanju odgoda plaćanja.

No, projekat 60 sati - PC KIDS ubrzao je rješavanje problema zvanog predajnik. Naime, TV BiH, kojoj je ovaj projekat izmakao, a za čiju je realizaciju tražila 50.000 maraka, bjesnila je na organizatore, obećavši kako će sve poduzeti da se signal OBN-a ne vidi u BiH.

Što je rekla, to je i uradila. Naime, pošto organizator nije pristao na cijenu TV BiH, a OBN je ponudio realizaciju za svega 15.000 maraka, posao su dobili ovi drugi. "Problem sa TV BiH nastao je kada se počelo konkretno razgovarati o realizaciji. Pošto bismo, kao agencija, morali snositi komplet troškove realizacije, nismo mogli pristati na cijenu TV BiH, pa smo prihvatili OBN-ovu ponudu. I to je jedini razlog što je umjesto TV BiH u projektu 60 sati - PC KIDS učestvovao OBN. Što se predajnika tiče, mislimo da se radi o neriješenim pitanjima imovinsko-vlasničke prirode, te da oni nemaju puno veze sa ovim projektom. Sam projekat nije došao u pitanje ovakvom odlukom TV BiH", rekli su u Fabrici.

Ali, zato jeste došlo u pitanje emitiranje programa OBN-a. U isto vrijeme dok je ova TV kuća emitirala prvi reality show u Bosni i Hercegovini, TV BiH joj je isključila predajnik na Vlašiću.

---

Račan cenzurirao Feral

Doista nije trebalo dugo čekati pa da i ova hrvatska vlast spuštenoga garda krene na splitski Feral Tribune. Premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan već cijelu vječnost izbjegava gostovanje isključivo na stranicama ovog tjednika, no prije nekoliko dana eskivirao je i TV-emisiju gdje su ga čekali poznati domaći novinari. Ime koje je Račanu zasmetalo jeste Heni Erceg, pripadajuće glavnoj i odgovornoj urednici Ferala, pa je otkazao dolazak. I to manje od 24 sata uoči snimanja, skupa s drugim kolegama iz SDP-a. A poslije tajnog sazivanja sastanka s urednicima svih većih medija osim Ferala, a što ga je Račan priredio tjedan dana ranije, u Splitu se nisu dobru niti nadali. Ne zbog izostavljanja Ferala, nego zbog tajnog šurovanja s biranim novinarima. Heni Erceg tako je sjela za tastaturu i nakucala prigodni komentar o nesuđenom televizijskom druženju.

Međutim, novine ovdje nisu zaključene kad tako odluče urednici, nego kad ih propuste političari. Komentar je napisan za zadnji broj Ferala, koji se tiskao u pogonu riječkoga Novog lista, kuće koja sve teže prikriva utjecaj SDP-a. Za oproštaj od Rijeke (Feral će se od narednog broja tiskati u Zagrebu, u boji i drugom formatu) ponuđena je Splićanima uspomena: stranica sa onim komentarom, i također najavom novog izdanja, zamijenjena je jednom stranicom iz prethodnog broja! Ko god je čuo za tiskarski stroj, makar mu i Gutenbergov model bio zadnji, znat će da je takva slučajnost gotovo nemoguća. Ko god je čuo za Ivicu Račana, e taj će staviti ruku u vatru da nije posrijedi slučaj. Redakcija Ferala potom je naložila povlačenje krivotvorenog broja iz prodaje, da bi autentično izdanje dočekala na kioscima tek dva dana kasnije, u ponedjeljak.

No, u žurnalističkim kuloarima prostrujala je sumnja kako se ovdje zapravo radi o prestižu, o pukom nadmetanju s likom i djelom Franje Tuđmana. Naime, već jako, jako dugo nije Hrvatska provela jedan vikend bez Ferala. Blagodareći premijeru Ivici Račanu, evocirana je konačno i ta uspomena.

---