nogo će se današnjih ozbiljnih i zrelih ljudi nasmijati prijetnji kojom su ih roditelji ostavljali same u kućama: negdje postoji kamerica koja snima sve što radiš i ako bude belaja, oho se tebi. Kamere potajno postavljene u kućama u kojima su djecu čuvale baby siterke mnoge su od njih vodile direktno na optuženičke klupe radi "nehumanog postupanja prema djeci", a show program skrivene kamere, napravljen po američkom receptu i kod nas, pokazao nam je mnoge od naših komšija, poznanika i familije u, blago rečeno, blamirajućim situacijama.

Međutim, postaviti kameru u nečiju kuću i zaista ga gledati u svim situacijama, od WC šolje do čačkanja nosa pred TV-om, a da još on bude sretan što ga neko viri, bilo je nezamislivo. Zato su postojale roletne ili guste (tzv. noćne) zavjese na prozorima koje su garantovale da će sve "ostati unutar četiri zida".

A onda se pojavio Big Brother.

Lav, Hrvatska Mima, BiH Sandra, BiH Slaven, BiH

Sve što Truman nije znao Samo ime show programa koji je kreirao Holanđanin Paul Romer, direktna je asocijacija na horor koji u svojoj knjizi 1984. kreira George Orwell. Veliki Brat je svemoguća i svevideća sila koja stoji iza vladajuće partije koja sve stavlja pod konstantni tv nadzor. Posvuda su izlijepljeni plakati na kojima piše "Veliki Brat vas gleda". Slogan vladajuće partije je "Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost."

Ideja show programa u kojem su učesnici pod cjelodnevnim nadzorom sigurno je proizašla i iz američkog filma The Truman Show, priče Andrewa Niccola u kojoj samo glavni lik Truman Burbank ne zna da je čitav njegov život ustvari samo najobičnija sapunska opera u kojoj je sve namješteno i lažno.

Prvi istinski reality show je i potjera i sve ono što je uslijedilo nakon hapšenja O. J. Simpsona, čiju je sagu o ljubavi, ljubomori i ubistvu pomno pratila američka (pa i pokoja evropska) nacija.

Sarajlijama su prvi reality show priuštili uposleni u NRTV Studio 99, postavivši kreativno kameru na Dom mladih na Skenderiji, pa ako se šta desi u toj ulici - dobro i jeste. Zlobnici tvrde da je i sam Intervju dana Adila Kulenovića reality show utoliko što traje toliko dugo da i voditelj i učesnici zaborave da ih se snima.

Međutim, ozbiljno govoriti o show programu u kojem je najčešće 10 učesnika zatvoreno i po više nedjelja u jednom prostoru i pod stalnim je nadzorom TV kamera, nemoguće je bez tri riječi: egzibicionizam, voajerizam i internet.

Bratoljub Klaić riječ ekshibicija definiše kao izlaganje, pokazivanje. Ekshibicionist je, samim tim, čovjek koji uživa u ovim radnjama. Iznenađujuće je da se definicija riječi voajer ne pojavljuje ni u ovom, ni u nekoliko drugih konsultovanih leksikona. I taman kad je već bilo izvjesno da će se umjesto naučne, u ovom tekstu pojaviti općenarodno prihvaćena definicija "onaj što viri kroz šubu", pronašli smo da Anić u svom leksikonu voajera definiše kao "osobu koja se seksualno zadovoljava gledanjem (obično potajno) seksualnih objekata ili činova".

Ono što ne iznenađuje jeste to da definicije interneta nema, s obzirom da su oba leksikona iz osamdesetih godina. Nije iznenađujuće ni to da je u dvijehiljaditim on prisutan u samo tri do četiri odsto domaćinstava u BiH. To je više tužno. Pogotovo u situaciji kada su npr. moderni šporeti po domaćinstvima Zapada opremljeni vezom sa kućnim računarom kojem dojavljuju sve buduće kvarove, a zatim pritiskom na enter sami, vrlo hladno, pozovu majstora da ih popravi. Za Bosance još uvijek važi ona narodna: Mujo, nahrani kerove i ne diraj ništa.

Od trafike do zvijezda Da bi se uspješno realizovala jedna live soap opera, potrebno je da su razvijeni i voajerizam (jer valja gledati sve što ovi zatvoreni rade) i egzibicionizam (valja naći koga će se zatvoriti), ali i internet i svijest o cyber prostoru. Nama, naravno, fali samo ovo posljednje. Zato je iznenađujuće da se neko odvažio na korak u kojem će se Big Brother verzija od 60 sati ukazati i kod Bosanaca.

A hoće. I to prvenstveno zahvaljujući hrvatskoj verziji, koja je od trafikantice Andreje Šipek napravila cyber zvijezdu. Suočena sa otkazom na poslu, Andreja je prihvatila da nekoliko dana živi pred internet i TV kamerama. Mada je odmah osvojila simpatije, u Hrvata je apsolutna zvijezda postala kad je došlo vrijeme za tuširanje. Nakon što je nekoliko desetina hiljada ljudi gledalo njeno kupanje, obasuta je bračnim i ljubavnim ponudama, ali je u rekordnom roku izgubila posao u trafici i dobila novi - u Iskonu, zagrebačkom internet provideru.

"Ne mislim da sam neka cyber zvijezda, mada i danas ljudi govore - to je ona Andreja sa interneta. Ponašala sam se normalno. Nisam obraćala pozornost na kamere i osjećala sam se kao u svojoj kući. Ljudi koji me znaju, dobro su reagirali na sve što se dešavalo i sve su prihvatili normalno. Nakon svega sam snimila par reklama, ali je inače sve kao i prije", kaže Andreja, ostavljajući po strani činjenicu da se tri dana uzastopno našla na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista i da su jedno vrijeme novine pisale više o njoj nego o predsjedniku Mesiću.

Nakon što se u petak, 22. juna, uključe internet i TV kamere u stanu od 100 kvadrata, čija je lokacija strogo čuvana tajna, ista sudbina bi mogla zadesiti učesnike bosanskog streaminga (kako se stručno-popularno naziva ovaj pokus) 60 sati PC KIDS.

Rahima Mima Fetahagić iz Travnika, Slaven Momčinović i Aleksandra Lovrić iz Sarajeva, Lav Stipić iz Zagreba i Jana Prepeluh iz Ljubljane provest će 60 sati zajedno, praćeni od radoznalaca na web adresi http://60sati.pckids.ba ili na programu OBN-a, koji će se uključivati svaki sat, a noću nakon 11 sati pa do podneva sljedećeg dana stalno pratiti dešavanja u odabranom stanu.

Organizatori ovog projekta, čiji je generalni sponzor PC KIDS, pored pomenutog OBN-a, jesu agencija Fabrika, BiHNET i Iskon. Ideja Iskona i Fabrike bila je povezati sve medije, tako da će se, pored kontakta internetom (putem chata), sa prvim bh. dobrovoljnim zatvorenicima-egzibicionistima moći povremeno komunicirati i putem talasa BH Radija 1. Bosanski reality show košta oko 200.000 maraka, od čega je većina troškova pokrivena opremom ili uslugama.

"Niko ne zna kako će to izgledati, ali to i jeste draž projekta. Neizvjesnost se drži pod kontrolom samo utoliko što sve to treba da starta", kažu u Fabrici, koja je obavila casting za ovaj show. Sam odabir bazirao se na tome da učesnici ne smiju biti javne ličnosti, odnosno ne smiju biti poznati široj publici, moraju biti u dobi između 20 i 30 godina, kao predstavnici nove internet generacije, trebaju biti otvoreni, neposredni, simpatični i komunikativni. Casting je bio poluzatvoren, s obzirom da je ovo prvi pokušaj. Ako on uspije, organizatori 60 sati PC KIDS-a najavljuju luđi i duži, sa otvorenom mogućnosti da učestvuje svako kome se to dopada a zadovoljava sve uslove.

Pet prvih mačića susrest će se zvanično prvi put kada se uključi šest kamera: jedna u kupatilu, po jedna u dvije spavaće sobe i tri u dnevnoj sobi i kuhinji. "Naravno, oni imaju prava da sve vrijeme sjede i šute. Imaju prava da pokriju kameru u kupatilu peškirom, imaju prava da rade sve što žele. Mi smo im sugerirali da baš ne spavaju previše, s obzirom da je najviše hittova na web stranu u Hrvatskoj bilo iza 12 sati, kada bi Andreja legla da spava", kažu u Fabrici.

Tokom šezdeset sati Mimu, Slavena, Aleksandru, Janu i Lava će posjećivati gosti, koji neće biti spektakularni, već naprosto prijatelji sa kojima će popiti kafu ili skuhati večeru, a u nedjelju, koja je određena za zadnji dan prvog bh. streaminga, planirana je zabava.

Sam stan opremljen je svim onim što je potrebno za tri dana života. Od učesnika je traženo da ponesu one stvari koje bi im ta tri dana mogle trebati, a oni su, opet, postavili svoje uslove. Tako su u stan uneseni satelitska antena, sobni bicikl, steper, autići na daljinski, papiri i pribor za crtanje te Play Station 3. Hrana - samo da je u ogromnim količinama.

"Naš pokušaj je, zapravo, samo način da se počne govoriti o internetu i potrebi za njim. Želimo uvezati dijasporu, koja stalno komunicira putem neta, i vidjeti gdje smo mi tu", kažu u Fabrici. U svijetu je fol u nekim drugim stvarima.

TV koloseum Prema istraživanjima koja su provele američke TV kompanije, reality showi gledaniji su čak i od do tada nenadmašnih Prijatelja. Dobar dio svega je i to što nema milionskih honorara zvijezdama, skupih setova, štrajka kamermana ili tonaca. Nema scenarista ili režisera - samo publika gladna pravog života.

Sociolozi, psiholozi, naučnici i istraživači raspravljaju o tome šta je to u stvarnom životu što tjera ljude da gledaju kvizove u kojima nema pitanja i odgovora i u kojima takmičari ispadaju zato jer "liče na pacova". Big Brother je, do sada, doživio niz verzija u SAD-u i diljem Evrope. Neke od njih su Temptation Island, program u kojem su kamere postavljene na pustom otoku na koji je dovedeno deset nevjenčanih parova, koji su potom bili razdvojeni i pomiješani, a ispadalo se po principu - ko prvi prevari ovog drugog.

The Real World MTV je u kratkom vremenu potukao sve emisije ove vrste, a francuski necenzurirani program Loft Story, napravljen po sličnom principu, prikazivao je i scene seksa u bazenu. Muški i ženski učesnici eliminišu se tokom 10 nedjelja sve dok ne ostane jedan par. Nagrada je 407.000 dolara i kuća, koju će dobiti tek nakon što ih kamere u zajedničkom životu budu pratile još šest mjeseci.

Britanski Sky One i Channel Four sa uglednim domaćinom TV programa Sir Davidom Frostom pripremaju reality show koji će pratiti pet učesnika kojima će se deset nedjelja održavati kurs katoličanstva. Ljudi različitog i nacionalnog i religijskog porijekla bit će praćeni u pokušaju pokrštanja u jednoj katoličkoj crkvi u Londonu, sve po vlastitoj želji. Nejasno je da li je pobijedio onaj ko postane ili ne postane katolik.

Radi općeg ludila koje izazivaju, reality show programi već su žestoko kritikovani od strane intelektualaca i TV kritičara u Evropi i SAD-u. Kontrola francuskih medija odredila je da se takmičari ne mogu snimati sve vrijeme. "Bez obzira na glavni cilj programa ili činjenicu da su učesnici dali na to svoj pristanak, nedopustivo je sa stanovišta ljudskog digniteta da se snimaju na mjestima i u vrijeme koji nisu za javno posmatranje. Zato se traži dnevna pauza u audio i vizualnom praćenju programa", kaže se u odredbi na koju je već podnesena sudska žalba.

Salman Rushdie tvrdi da su reality show programi moderna arena u kojoj se bore gladijatori. "TV set je novi koloseum sa učesnicima koji moraju pojesti jedni druge da bi opstali, sve dok ne ostane samo jedan." On ide dotle da reality TV poredi sa posmatranjem izvršenja smrtne presude nad Timothyjem McVeighom, osuđenim radi bombaškog napada u Oklahoma Cityju. "Svjedoci posmatraju egzekuciju kroz stakleni prozor - ekran. Ovo je na neki način reality TV i možda može predstavljati model za buduće programe. Ako smo spremni gledati kako jedni drugima zabadaju nož u leđa, da li bismo mogli gledati ljude koji zaista umiru?", pita se Rushdie.

Šta se jede za 1.000? Paul Romer, veliki tata Velikog Brata, tvrdi da sve nije baš tako crno. "Mi se osjećamo odgovornim za ljude koji se pojavljuju u našem show programu. Nismo tu da bismo ih mučili ili im otežavali stvari. Tu smo da im pomognemo. Tu smo da ih napravimo zvijezdama", kaže. Problem je samo u tome što je ona shema koju je on zamislio već obrađena na toliko načina da sada postoje reality show programi u kojima se slučajnim uzorcima poštenih građana nudi da vlastito govno pojedu za 10.000 maraka.

Bosanski učesnici će za manji posao dobiti i manji honorar - 1.000 maraka. I, naravno, izlazak iz anonimnosti - što je istinski cilj svih onih koji polugoli šetaju ekranima kompjutera i TV ekranima Evrope i SAD-a. Njihovih par stotina sati u jednom prostoru najčešće ih obezbijedi za barem narednih nekoliko godina života - što od TV reklama, što od kojekakvih budala sa bračnim i drugim mračnim ponudama.

Mada zvanično prvi, ne treba zaboraviti kako je ovo zapravo drugi reality show u kojem Bosanci imaju glavnu ulogu. Prvi je bio onaj kada su kamere postavljane na ulice bosanskih gradova i kada se čekala granata. Malo rata, malo ljubavi, mržnje, straha, ljubomore, gladi i natprirodnih pojava - kome pored svega toga treba Sunset Beach?

Arhiva Dani
211