dlučeno je: sljedeće veliko preznojavanje će Mladena Ivanića snaći već u ponedjeljak 18. juna. Tada će se u Banju Luku, kako je najavio ministar vjera Republike Srpske Dušan Antelj, vratiti temeljac za Ferhad-pašinu džamiju. U međuvremenu, banjalučki srednjoškolci, kao važan faktor srpsko-bošnjačkih međureligijskih odnosa, biće zasluženo raspušteni, pa je ostalo još samo da se vidi jesu li oni stariji srpski podviznici od sedmog maja zaista toliko uvjereni da su radili pravu stvar da bi je valjalo još jednom ponoviti, makar i srpska policija dobila naređenje da ovaj put bije.

Pitanje je, međutim, zašto bi u sljedeći ponedjeljak trebalo da se znoji samo Ivanić. Prosto: zato što samo on zna koliko ga je koštao sedmi maj. Za to vrijeme, koalicioni partneri iz SDS-a su se zabavljali drugim stvarima strogo razdvajajući javnu i privatnu ličnost. To bi imalo da znači da ono od sedmog maja za njih nije bilo lijepo, ali je bilo još malo pa dobro. Zato se, puštajući Ivanića da se prži na vatri, Mirko Šarović, Dragan Čavić, pa i sveprisutni Živko Radišić, posljednjih nedjelja više bave fingiranjem politike (primio je, istakao je, ispratio je) nego politikom samom (uradio je).

Budi Koštunica, lako je Razlog je vrlo prost: RS očekuje gomila neprijatnih stvari u koje valja zavući ruke do ramena ili ih eskivirati. Tako je zabrinuti predsjednik RS-a organizovao zanimljivu društvenu igru pod naslovom "budi i ti Koštunica, lako je", pa je i on napravio svoju komisiju za istinu i pomirenje. Hoće li tu neko doći do istine i hoće li se tu neko pomiriti, Šaroviću nije najvažnije, važno je da se priča i da se troši vrijeme, gdje nije presudno da li će mrav stići na ćabu ili će to biti još jedan mrav koji je umro na putu za na ćabu. Osim za mrava, jer važna je dobra namjera.

Istovremeno, Šarovićev potpredsjednik Dragan Čavić pokrenuo je kroz Skupštinu antikorupcionaški program, pa bi se tako već od jeseni mogao neko naći i iza rešetaka, samo još da se usvoji nekoliko neophodnih zakončića, bez kojih se protiv korupcije, je li, prosto ne može. Pravna država tako će još jednom zaživjeti od ponedjeljka, s tim što su se nezlobivom Muhamedu Čengiću prije desetak godina bar svi smijali. Čaviću se, međutim, smijao samo Mirko Nožica, jedan od smijenjenih funkcionera iz ekipe Milorada Dodika, koji je zbog ljepljivih prstiju upoznao čari zatvorske hrane, da bi bio pušten da se brani sa slobode. I, u vrijeme dok je Čavić pametovao o svom programu, Nožica se već vodio kao "nedostupan organima gonjenja".

Ali neće se, bez obzira što Šarović i Čavić "nisu tu", Ivanić u ponedjeljak drugi put navući na istu foru, iako nikako ne treba sumnjati da s njim u koaliciji sjede i takvi kojima bi se baš to desilo, pa čak i takvi koji ne bi imali ništa protiv da mu se (Ivaniću) upravo to desi. Njegov problem, međutim, mnogo je veći i imaće ga sa jedinom preostalom međunarodnom institucijom koja Republiku Srpsku i Srbiju tretira kao istu državu.

Čekajući Karadžića Naravno, riječ je o Haškom tribunalu, koji je ušao u svoj biti-ili-ne-biti mjesec sa Beogradom, očekujući od novih vlasti da počnu da hvataju optuženike po ulicama, zatvorima i rezidencijama i da ih dostavljaju Haagu. Istovremeno, zbog sposobnosti optuženih Srba da se i u RS-u i u Srbiji (doskoro) osjećaju kao kod kuće, pritisak iz Haaga neće narednih nedjelja - već od jula, kada haški funkcioneri posjete Banju Luku - ni po čemu praviti razlike između Srbije i RS-a.

U Beogradu nemaju nikakvih dilema da će morati da izručuju iako bi, koliko se zna, za sada radije izručivali one iz RS-a koji su se sklonili preko Drine, a koje interno imenuju tom groznom unitarističkom riječi - Bosanci. Na tapetu bi se tako prvi mogli naći Milan i Sredoje Lukić iz Višegrada, koji su locirani u Obrenovcu, zatim još dvojica Fočaka optuženih zbog silovanja, koji se kriju u Srbiji, tek kao zagrijavanje za krupnije lokalne ribe marke Slobodan Milošević ili Milan Milutinović.

Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica i drugovi voljeli bi, doduše, da sve to urade elegantno i da svi skupa kroz savezni zakon o saradnji sa Haagom zalegnu iza toga. Ali, ako budu morali i ako Crnogorci Predraga Bulatovića odluče da ostanu "časni i pošteni", u Beogradu neće insistirati na umjetničkom dojmu, nego će gledati da to svakako završe, uzmu neke pare i idu dalje.

Šta će, međutim, uraditi RS, gdje je sve to mnogo komplikovanije i gdje je Haag namjeran da, uprkos nezainteresovanom SFOR-u, uhvati Radovana Karadžića i, zajedno mu sa Biljanom Plavšić i Momčilom Krajišnikom, organizuje u januaru suđenje decenije. Carla Del Ponte je prosto dirnuta Karadžićevim odsustvom smatrajući da bez njega suđenje Plavšićevoj i Krajišniku neće biti to. "Zato bi trebalo da Karadžić bude izručen Haagu prije početka tog suđenja, zakazanog za januar sljedeće godine", rekla je Del Ponte. Istovremeno, ona je nagovijestila da su u Banjoj Luci, jednako kao u Beogradu, upoznati sa zapečaćenim optužnicama koje se tiču njihovih ljudi. Naime, Del Ponte kaže da je 25 optuženika iz RS-a poznato javnosti, dok je njih 13 na zapečaćenim optužnicama i da je "samo ograničen broj ljudi obaviješten o njihovom statusu optuženika". "To znači nadležni koji ih mogu locirati i uhapsiti", kaže Del Ponte te da bi imena sa tajne liste mogli da znaju i oni koji se, možda baš zato, naprasno bave pomirenjem i korupcijom.

SDS na čistini I u RS-u se drže legalizma i namjeravaju da izglasaju zakon o saradnji sa Haagom, što je i u ovom slučaju drugo ime za situaciju u kojoj vlast želi da između sebe podijeli odgovornost za izručenja. Tako je Ivanićev savjetnik za odnose sa Haškim tribunalom Siniša Đorđević najavio da bi se usvajanje Zakona moglo očekivati već do početka avgusta, poslije čega bi došlo do prve ekstradicije optuženih.

Carla Del Ponte: Ona je nagovijestila da su u Banjoj Luci, jednako kao u Beogradu, upoznati sa zapečaćenim optužnicama koje se tiču njihovih ljudi

Ivanićeva strategija je jasna: on želi da ruku za zakon u parlamentu podigne i SDS, zatim želi da od Haaga dobije ustupke poput prebacivanja nekih od pritvorenika da bi im sudili u Banjoj Luci. Osim toga, Ivanić pokušava da, koliko se može, depolitizuje haško pitanje tako što će, paralelno sa mogućim izručenjima, srpsko pravosuđe podizati optužnice i protiv Bošnjaka koje, kad već neće Haagu, u RS-u smatraju osumnjičenim za zločine.

Ali sve to biće Ivaniću džaba ako ga u parlamentu ne podrži SDS. I tu je Đinđiću i Koštunici mnogo lakše: sve manje je njihovih Srba koji Miloševića ne smatraju kriminalcem, pa čak, i ako bi voljeli da mu sude sami, a ne Haag, neće mnogo žaliti kada im bivši vožd krene u beogradsku Palatu pravde, pa sjedne u pogrešnu "maricu", koja će ga odvesti u Scheweningen. Šta, međutim, da rade u SDS-u, koji su u svojim predizbornim kampanjama derali cipele po selima da bi narodu rekli da je Rašo dobro i zdravo, što i njima želi?

Šta da rade Šarović i Čavić, koji, ni da ih deru, ne bi priznali šta su to o saradnji sa Haagom potpisali kod Wolfganga Petritscha prije nego što ih je pustio da predsjednikuju Republikom Srpskom. Jer, tog momenta, kada SDS bude morao da u parlamentu podigne ruku za ekstradiciju Miloševića, njima će ispod nogu biti izvučeno ono na čemu su stajali sve ove godine, oni definitivno neće biti to što su bili, a što će postati svjesni kada ih njihovi birači pitaju zašto su ih lagali.

Haški zakon, koji bi Ivanić najradije odložio jer mu dolazi u najgore vrijeme kada su sve kase prazne, kada penzioneri dobijaju primanja u ratama dovoljnim za pola hljeba i sto grama salame, kada ga stranci sumnjiče za paktiranje sa nacionalistima, kada nezadovoljnici iz njegove koalicije shvataju da su, kako kaže nekadašnji gradonačelnik Banje Luke Predrag Radić, imali 16 dunuma stražnjica, a da im je Ivanić dao samo pet dunuma fotelja i da je sebi na vrat natovario cijelu razliku od 11 nezadovoljnih dunuma stražnjica.

Biće to prva prava kriza vlasti u RS-u jer u avgustu, kada bi zakon trebalo da uđe u Skupštinu, SDS više neće morati da se vadi da samo valja sačekati i da će se ti stranci prije ili kasnije umoriti od čekanja. Tada će sve biti istjerano na čistinu, ali SDS neće moći, bar ne da poslije toga ostane jedinstven, da podigne ruku za Karadžića u Haagu. Naravno, prvo će pokušati da usvoje neki zakon u kome će biti jasno sve osim da nekoga treba izručiti, potom će pokušati da ostave Ivanića samog, uostalom, njemu trebaju pare a ne njima, oni su vladali narodom kada je imao platu od dvije marke mjesečno. Tada će i definitivno stići odgovor na pitanje koje je postavila Ferhadija (ona od sedmog maja): može li RS da izdrži samu sebe. U ludom avgustu.

Arhiva Dani
210