| |
Kada sam nedavno pisao
o tuzi i bijedi diplomatskog predstavljanja Bosne i Hercegovine
u Sjedinjenim Državama - o Živalju, Davidoviću
& com. - dvoumio sam se da li da napišem kako bi bilo
predivno i korisno da našu zemlju predstavlja Kemal Kurspahić.
Iz nekoliko skorašnjih susreta sa njim uvjerio sam se koliko
dobro i blisko poznaje međunarodne odnose i, posebno, američku
spoljnu politiku i mnoge od njenih ključnih aktera. S druge
strane, zavidio sam mu na reputaciji koju uživa u američkim
diplomatskim, akademskim i novinarskim krugovima, što sam
otkrio srećući se posljednjih mjeseci sa istaknutim osobama
iz ovih krugova u Washingtonu, New Yorku i na Harvardu. No,
o mojoj ideji nisam pisao, jer mi se učinilo da bi, zbog činjenice
da je Kurspahić kolumnista ovog magazina, dio čitalaca mogao
izvući pogrešan zaključak o motivima mog teksta. No, upravo
na dan zaključenja ovog broja našeg magazina čuo sam vijest
koja moju nelagodu čini izlišnom.
Naime, Agencija Ujedinjenih
naroda za borbu protiv droge i organiziranog kriminala sa
sjedištem u Beču dobila je novog direktora Sektora komunikacija.
Od sredine juna, na ovoj visokoj diplomatskoj funkciji nalazit
će se kolumnista našeg magazina Kemal Kurspahić, dugogodišnji
istaknuti novinar Oslobođenja i glodur lista iz vremena
kada je ime najstarijeg sarajevskog dnevnog lista bilo širom
svijeta prepoznavano kao simbol otpora fašizmu i očuvanja
profesionalne nezavisnosti i novinarskog digniteta.
Očito, Kurspahićev ljudski
i profesionalni format, kao i ugled koji uživa u svijetu i
posebno u Sjedinjenim Državama, bili su presudni da čelnici
Ujedinjenih naroda prestižnu diplomatsku destinaciju ponude
upravo njemu. Ono što je promicalo i promiče svim šefovima
bh. diplomacije - od Silajdžića do Lagumdžije,
nije promaklo kadrovicima svjetske organizacije, koji na raspolaganju
imaju "nesto veći" izbor kvalitetnih diplomata nego
što ga ima Bosna i Hercegovina.
O Kurspahiću na ovaj način
ne bih pisao da odnos i bivših i sadašnjih vlasti prema njemu,
tačnije prema mogućnosti njegovog angažiranja u bh. diplomaciji,
nije zapravo metafora odnosa prema svim ljudima koji svojim
znanjem, iskustvom i ugledom mogu i žele pomoći Bosni, ali
imaju jednu fatalnu falinku: ne uklapaju se u porodično-stranačke
kriterije i jučerašnjih i današnjih lidera i predstavljaju
osobe od integriteta kojima je strano klimanje glavom kao
jedini oblik komunikacije sa šefovima. Pogledajte Izetbegovićevu
diplomatsku asambleju: Behmen, Đurđević, Efendić,
Mujezinović, Šabeta, Turković, Bukvić
i shvatit ćete o čemu govorim. Nažalost, činjenica da mnogi
od pobrojanih i još više neopravdano izostavljenih još uvijek
"predstavljaju" Bosnu i Hercegovinu, budi opravdanu
sumnju da egu ministra vanjskih poslova i šefu najmoćnije
stranke Zlatku Lagumdžiji odgovara upravo postojeći
profil naših "diplomatskih predstavnika": hem im
se tresu gaće pred njim, hem on pored njih izgleda kao Tunjo
Filipović pored Osmana Brke.
Bilo kako bilo, svijet
nas je ponovo zeznuo. Umjesto da Kemino znanje i ugled koristi
Bosna, koristit će ga Ujedinjeni narodi. Jedina sretna okolnost
je što ljudi poput Keme ne vraćaju Bosni na isti način kako
se ona odnosi prema njima. Ne sumnjam da će Kemo, uspješno
kao i do sada, ipak na najbolji način predstavljati Bosnu,
ovaj put i kao najviše rangirani Bosanac u međunarodnim institucijama.
|
|
