DANI: Gospodine Gojer, koliko će koštati ovogodišnje Baščaršijske noći?

GOJER: Tačna cijena nije još utvrđena, ali ja ću reći koliko će ministarstvo izdvojiti: 250.000 maraka.

DANI: Zašto ste nastavili podržavati manifestaciju koja je do sada bila tek parada kiča i rezultat megalomanije Vaše prethodnice?

GOJER: Da sam mislio da ću nastaviti u onom ritmu u kojem su Baščaršijske noći radile do sada, ukinuo bih tu manifestaciju, odnosno bio bih izrazito protiv toga da se ona održava. Mislim da golemi broj Sarajlija ljeti ne može doći do nekih priredbi koje se održavaju van ovoga grada. Smatram da je dobro da Sarajevo ima jednu ljetnu manifestaciju, ali profiliranu, i ja želim da napravim redizajn postojeće, s tim što bi se on sastojao od dva elementa. Jedan element bi bio odnos prema ambijentu i baštini, jer mislim da su je u jednom trenutku Baščaršijske noći potpuno zapostavile, postajući, uistinu, veoma često vašarska manifestacija. Sa druge strane, smatram da postoje već profilirani sadržaji koje treba samo do kraja dovesti, kao što je, recimo, izložba suvremenih bh. umjetnika u jednom atraktivnom ambijentu kakva je Kuršumli medresa. Tu je, naravno, i unošenje potpuno novih sadržaja. Mogu reći da sam veoma zadovoljan što će ove godine na Baščaršijskim noćima, prvi put za relativno - u odnosu na dosadašnje stanje sa potrošnjom u kulturi - malu količinu novca biti održan prvi anale kamerne muzike u atraktivnim ljetnim ambijentima u Sarajevu. Smatram da će se redizajnom te manifestacije ne samo spasiti njen ugled, ako ga je ona imala - a mislim da ga je imala na početku svog djelovanja - nego i da će ona de facto služiti građanima Sarajeva.

DANI: U saopćenju za javnost ste rekli kako će, uslovno rečeno, Baščaršijske noći prvenstveno promovirati bosanštinu. Kako se u to uklapa gostovanje Johnnyja Logana, nekadašnjeg evrovizijskog pobjednika od kojeg je u Sarajevu trenutno nepoznatija samo njegova majka?

GOJER: U pravu ste, Johnny Logan sigurno nije dovoljno poznat u Sarajevu, međutim, ja smatram da će se Baščaršijske noći u širokoj ponudi, naravno, u onoj mjeri u kojoj budemo financijski moćni, oslanjati na nešto što ima elementarnu vrijednost. Ako je neko dva puta pobijedio na međunarodnom takmičenju, onda je sigurno da ima određenu vrijednost i mi jesmo za to da gostuju ljudi koji imaju vrijednost u pojedinim oblastima stvaralaštva.

DANI: Koliko Sarajevu treba internacionalnih festivala? I nije li i ovo što već imamo, a prema nepreciznoj računici, prijestolnica je mjesto radnje čak 11 internacionalnih manifestacija, previše i za puno bogatije gradove i puno naprednija društva?

GOJER: Vrlo često je kulturni dinar ranije bio usmjeravan u ono što se zove festivalska kultura, a na margini je bilo ono što se zove redovna kultura, što se zove rad za građane Sarajeva. Lijepo je to da se otvori jedan pogled u svijet, i ja apsolutno podržavam to što radi Sarajevo Film Festival i to što radi MESS, zašto ne i ovo što radi Jazz Festival, međutim, ne podržavam logiku tih festivala ako na njima nema sudionika iz BiH i iz Sarajeva. Otvarati prozor u velik svijet a nemati svoje produkte na tim manifestacijama je kontraproduktivno! Ja sam bio veoma eksplicitan kad sam došao na ovo mjesto i rekao sam da ću u odnosu sa 70 odsto podržavati domaću produkciju, a tek 30 odsto izdvajati iz proračuna za ono što se zove festivalska produkcija u Sarajevu. Vjerujem, vas zanima da li će biti redukcionizma na tom planu, odnosno da li će se neke manifestacije koje su sad trenutno aktuelne reducirati. Moram da kažem da znam sigurno neke koje se neće reducirati. Nešto što ima takvu tradiciju i takav ugled kao Sarajevo Film Festival i MESS ne dolazi uopće u pitanje. Međutim, ima čitav niz manifestacija koje niti su dovoljno utemeljene niti dovoljno tradicijski imaju osnovice da bismo na njih gledali kao na MESS i SFF. Sigurno je da će Ministarstvo kulture i sporta u sljedećem periodu analizirati situaciju sa festivalskom kulturom i pokušati da je, bez obzira na kakve će to reakcije u javnosti naići, dovede u optimalnu poziciju. Kanton neće više moći da izdrži sve to što plaća. Situacija sa MESS-om i SFF-om je vjerovatno najkarakterističnija, to su velike manifestacije koje, objektivno, daju dignitet ovoj zemlji. Niti jedan kanton u BiH ne ulaže ni marke u SFF i u MESS, niti jedan kanton ne ulaže niti jedne marke ni u jednu reprezentaciju kad je u pitanju sport. Sve izdržava Kanton Sarajevo. Mi, vjerovatno, dugo nećemo moći izdržati, premda nikada neću biti taj ministar koji će prekrižiti neku od ovih manifestacija ili koji neće dati minimalno za državne selekcije, jer mislim da se radi o obrazu države.

DANI: Kani li Vaše ministarstvo išta promijeniti kada su u pitanju muzeji, koji redom propadaju?

GOJER: Pitanje mišljenja o sebi je, između ostalog, pitanje odnosa prema muzejima. Ja sam u kapitalna izdvajanja ovoga ministarstva za sljedeću godinu stavio na prvo mjesto muzejske prostore, i ne samo muzejske prostore. Bez obzira koliko je do sada uloženo u mjesta koja su povijesne markacije grada Sarajeva, koja na neki način odražavaju ono što je povijest Sarajeva, ono što je bit i duh, što je sarajevština, da tako kažem, to treba maksimalno zaštititi i maksimalno afirmirati. Ali, ne samo da nisu zaštićeni muzeji: mi nemamo, što je kulturna sramota ovoga grada kao jedne od prijestolnica, niti jedan štampani kulturni vodič u ovom trenutku u kojem bi građanin iz drugog grada iz kojeg bi došao mogao da vidi šta se to u toku godine u Sarajevu dešava u kulturi. Na tom planu smo preduzeli opsežne mjere i mi ćemo raditi kulturni vodič za iduću godinu. Ja sam ovdje, rekli su 100 dana, ustvari samo 28, sa današnjim danom, i nisam mogao na sve dostatno uperiti svoj pogled, ali je jedna od stvari o kojima smo ozbiljno razgovarali pitanje zaštite muzejske građe i pitanje zaštite muzeja uopće. Pomenut ću Umjetničku galeriju BiH: ona ne bi nikada bila restaurirana da nije bilo pomoći Švicarske; međutim, oni koji su smatrali da je završen akt renoviranja galerije time što je otvorena Švicarska galerija na trećem katu i što je renovirana fasada i što je glamurozno napravljen završetak radova na fasadi, debelo su se prevarili. Mi danas imamo ogroman problem, jer ogromno blago Umjetničke galerije BiH, koje nije izloženo u dvoranama, nalazi se u potpuno neuvjetnom depou, koji je iz dana u dan ugrožavan. Ja sam se sramio Jacquesa Paula Kleina, sa kojim sam otišao na početku svog mandata kao ministar da vidim šta je sa blagom Muzeja grada Sarajeva, koje se nalazi, bukvalno, rekao bih, nogama zgurano u prostor Jevrejskog hrama. Kad kažem nogama zgurano, ne mislim nikakvu kritiku davati muzejskim radnicima, jer oni su uradili sve što su mogli da koliko-toliko zaštite ono što ima od blaga, a tamo ima čudesnih stvari. Mi smo išli da vidimo jedan prostor u koji bi eventualno mogla da dođe ova muzejska zbirka, i ja i na ovaj način zahvaljujem Kleinu i mislim da je on više uradio nego svi ministri kulture na ovom prostoru da se uopće pokrene razgovor o toj muzejskoj zbirci.

DANI: U Sarajevu je boravio Zoran Đinđić, kojem, prema izvještaju Dnevnog avaza, nije bilo jasno kako je granata mogla pasti na ćošak Ferhadije. Planirate li, zbog takvih "iznenađenja", pored kulturnog, prirediti i vodič kroz blisku prošlost?

GOJER: Prvo moram izraziti negodovanje - to je najmanje što mogu reći - zatim zaprepaštenost i, konačno, moje političko i ljudsko prezrenje prema rečenici koju je izgovorio Đinđić. Ta rečenica je metak ponovo u sve nas koji smo živjeli u Sarajevu tijekom opsade. Čuditi se nad povijesnim faktom koji je imao tako tragičnu dimenziju jeste cinizam neviđenih razmjera, i da sam u poziciji državnog vrha, dobro bih se zamislio što dalje razgovarati sa Đinđićem. Hoćemo, napravit ćemo to u jednom obliku, da bude dostupno što većem broju građana, što većem broju stranaca koji će doći da se upoznaju sa onim što je najtamnija strana ljudskog uma sa jedne, a vjerovatno i najveća i najpozitivnija strana s druge strane, od ljudi koji su izdržali kozmički zločin koji se dešavao na ovim prostorima. Kad je u pitanju opsada Sarajeva, vrlo malo je u našoj javnosti promovirana veoma seriozno postavljena mapa koju je uradila Suada Kapić, kao i njen dosje opsade. Mi i onome što imamo u Sarajevu nedovoljno poklanjamo pažnje. Imamo nevjerojatnih vrijednosti koje su kod nas stavljene u treći plan samo zato

DANI: Što je prošloj vlasti odgovaralo da tu budu, kao što joj je odgovaralo da sarajevski tunel propada.

GOJER: Sarajevski tunel više ne propada. Naše ministarstvo je uložilo novac i počeli su radovi na tunelu. Zaštitit ćemo sarajevski tunel, ne samo kao markaciju koja je bila značajna za odbranu grada nego i kao spomenik kulturno- -povijesne segmentacije.

DANI: Jeste li možda razmišljali i da se prostor Doma Armije iskoristi na drugi način, da ta lijepa zgrada prestane biti oficirskim klubom sa lijepom vanjštinom?

GOJER: Ovih dana sam uputio pismo generalu Dudakoviću i tražim da sa njim razgovaram o promjeni upotrebe Doma Armije jer smatram da taj dom, zajedno sa Umjetničkom galerijom BiH i parkom koji se nalazi između toga, predstavlja ustvari nešto što bi trebalo u budućnosti da bude art centar Sarajeva. Ako bi se desilo da i dalje Dom Armije bude za povremene privatne zabave, državne promocije i teferiče, on više ne treba da postoji. Istina, neki me upozoravaju da neću uspjeti. Navodno je park ispred Doma Armije predviđen za neki monument koji bi trebao da označava sjećanje na sve borce i šehide koji su pali u odbrani Sarajeva. Ja sam predložio da se park tako pozicionira da ustvari on bude ljeti otvorena umjetnička radionica.

DANI: Zanima nas Narodno pozorište: čini li se i Vama da je u toj kući neophodno zavođenje reda?

GOJER: Bit ću veoma otvoren: mislim da Narodnom pozorištu treba hirurški rez, no, kako želim istrajati na potpuno legalnom načinu, to zahtijeva vremena. Alijansa je, kao što znate, donijela odluku da promijeni upravne odbore, a nakon njih idu ostale promjene. U Narodnom pozorištu mislim da treba krenuti sa promjenama od vrha ka dnu, međutim, mislim, a to sam već rekao i ljudima iz te kuće koji su dolazili da razgovaraju sa mnom, da niti u jednoj instituciji, pa ni u Narodnom pozorištu, nećemo mijenjati niti jednog čovjeka dok ne nađemo boljeg od njega. Konkretno: gajim veliki respekt prema Tvrtku Kulenoviću i njegovom umjetničkom djelu - uostalom, bio sam njegov student - međutim, onog trenutka kada budemo imali boljeg čovjeka, ja sam za to da ga taj i naslijedi na mjestu direktora.

DANI: Gospodine Gojer, šta konkretno za Vas znači odluka Alijanse da promijeni upravne odbore: hoće li to politika i dalje kreirati kulturu?

"Sramio sam se Jacquesa Paula Kleina, sa kojim sam otišao na početku svog mandata kao ministar da vidim šta je sa blagom Muzeja grada Sarajeva, koje se nalazi, bukvalno, rekao bih, nogama zgurano u prostor Jevrejskog hrama"

GOJER: Neće. Da budem posve precizan: bio sam protiv logike da se upravni odbori prave po stranačkoj liniji i da u njima imamo samo predstavnike stranaka, a ne i ljude od struke. Tražio sam da se u upravne odbore uključe oni koji imaju što reći u konkretnoj oblasti: neka mi netko kaže da ne treba predsjednik Upravnog odbora Pozorišta mladih biti Haris Pašović, zar on to ne zaslužuje po svojoj stručnosti i karijeri? Zar ne treba u tom istom upravnom odboru da sjedi jedan Marko Vešović ili Neda Pozderac, koja je godinama bila direktor zajednice pozorišta? Ja sam, po toj logici, u Ministarstvu kulture sastavljao upravne odbore i imao ozbiljne primjedbe i iz same Alijanse, gdje su me upozoravali da moram zadovoljiti određene stranačke kvote. Opirao sam se i opirem se, i vidjet ćete da su u institucijama kulture dva elementa zastupljena u tim odborima: stručnost, odnosno kompetentnost, i multinacionalni karakter. Nisam insistirao na multistranačkom, ali jesam na multinacionalnom: jučer sam, naprimjer, vodio zanimljiv razgovor sa predstavnicima Demokratske inicijative sarajevskih Srba kada sam pomenuo eventualno članstvo jednog njihovog člana u upravnom odboru. Jako su se zainteresirali. Drugo, opet se tiče Alijanse: imao sam problema sa velikim strankama koje su tražile svoj prostor u upravnim odborima, a ja sam veoma često preferirao, recimo, ljude iz manjih stranaka, ali za koje sam smatrao da trebaju da budu u upravnim odborima: tokom ove sedmice, naprimjer, očekujem da će biti formiran Upravni odbor Narodnog pozorišta, gdje sam insistirao da na čelu bude Ilija Šimić. Dok je radio u kulturi - ja sam svjedok - vrlo dobro je obavljao svoj posao, a radi se o razumnom čovjeku koji u vrlo često zagađenim vodama kulture može imati bistar um.

DANI: Iz Kamernog teatra ste otišli ispraćeni pričama o velikim dugovanjima. Šta se dogodilo?

GOJER: Potrudio sam se, prije svog odlaska, da odštampam jednu knjižicu u kojoj su sabrane sve pozitivne i sve negativne kritike o Kamernom teatru 55 od 1992. do 2001. godine, kada sam ja bio direktor. Što se tiče ekonomske pozicije, nikada javno nisam odgovorio na optužbe da se Kamerni nalazi u velikim dugovima. Ali, zatražio sam od Upravnog odbora Kamernog teatra 55 da provjeri te glasine i, ako je potrebno, da financijska policija utvrdi činjenično stanje. Mogu vas iznenaditi: Kamerni teatar 55 danas posluje pozitivno.

DANI: Josip Pejaković je nedavno ustvrdio kako još nije napravljena ozbiljna kritika Sidranovog komada U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce. Šta Vi mislite o ovoj predstavi?

GOJER: Nisam opterećen ni Sidranom kao veličinom, a ni pričanjem čaršije. Radi se o dobroj teatarskoj predstavi - ne velikoj, nego dobroj - nakon koje sam prišao i čestitao Gordani Boban i Semiru Kriviću. To su za mene autentični likovi i autentični tumači Sidranove poetike, a ne samo dobri interpretatori uloga koje su igrali. Slažem se sa Pejakovićem utoliko što smatram da se ne može nešto osuditi, ali ni pohvaliti, bez valjane analitične kritike, kakvu, nažalost, ta predstava nije imala. Sidran je napisao mudru dramu i mudro svjedočenje o prethodnom ratu, mada mislim da je previše potrošio za svoju aforistiku, tri četvrtine drame, a samom dramskom naboju ostavio je tek posljednju četvrtinu komada. Ta disproporcija umanjuje vrijednost predstave iako se radi o dobro urađenom poslu i, za godine mladog režisera Elmira Jukića, dosta dobroj režiji.

DANI: Šta bi Vam teže palo: da sljedeće ljeto preživimo bez bazena ili bez jednog od festivala?

GOJER: Da budem iskren, za mene je kultura imati bazen. Iako govorimo o bazenima, čini mi se da nismo ni svjesni te civilizacijske sramote Sarajeva da nema bazen. Da vam ne govorim o tome kako sam se osjećao kada me je jedan naš sugrađanin vješto isprovocirao da u Dubrovniku, gdje sam bio još kao dogradonačelnik Sarajeva, posjetim trening malih plivača iz Bosne: meni se plakalo poslije tog susreta, ali od mog plača nema koristi; mi, naprosto, svi moramo shvatiti unutar koje civilizacijske bruke živimo. Bazen je neophodan Sarajevu i možda bismo i mogli ostati bez neke festivalske manifestacije, ali bez bazena ne bi trebalo.

DANI: Jeste li zadovoljni dosadašnjim učinkom Alijanse?

GOJER: Nisam. Smatram da postoje dva uzroka zašto Alijansa nije uradila više. Jedan je heterogeni sastav, jer tu postoje stranke koje imaju kadrovske pretenzije i stranke koje iskreno žele promjenu u ovoj državi. Oni koji se bave samo kadrovima očito ne misle o ozbiljnim promjenama i ozbiljnim rezovima. Drugi je razlog činjenica da su se pojedine stranke unutar Alijanse vrlo cinično odnosile prema onome što se zove promjena. Vrlo često mnogi govore da i ne treba baš sve mijenjati. Ja ću vam dati primjer da nismo na dobrom putu, odnosno da nismo dovoljno efikasni: prije četiri mjeseca, u Zagrebu u kafani mi je prišao kelner i pitao me da li ću se slučajno vidjeti tih dana sa Račanom ili Tomcem. Kad sam rekao da hoću, zamolio me da im prenesem kako su svi hrlili da promijene staru vlast, ali nisu zadovoljni novom jer se nedovoljno oštro obračunava sa kriminalom. Ovo sam ispričao zato što sam i sâm na Kongresu SDP-a rekao da ne tražim da ikoga hapsimo, ali tražim da procesuiramo lopovluk. Nije svako lopov za koga se kaže da jeste, ali ako se za nekog sumnja da je pokrao građane ove zemlje, onda je najminimalnije što mi možemo uraditi da ga procesuiramo, odnosno dovedemo u poziciju da dokaže da nije lopov. Mislim da taj tvrdi orah Alijansa još nije zagrizla i on nas čeka. Sljedeće izbore će dobiti oni koji uspiju da građanima dokažu da jesu pošteni, a ne mogu dokazati građanima da su pošteni ako paktiraju sa starom vlašću i ako se ne odnose prema lopovima kao prema lopovima. U ovoj je državi optužen Bičakčić, i još dvojica, i nitko više - neće biti da je Bičakčić sam pokrao zemlju. Ja u to ne vjerujem. Istina je da je jedan broj ljudi radi vlastitog komoditeta zaboravio i temeljne ciljeve i partiju za koju se bori, ali ja sam tu veoma određen. Kada sam došao na ovu dužnost, nisam se ponašao isključivo po sopstvenom osjećaju, već po programu Alijanse: unutar tog programa svatko od nas može pronaći dovoljno prostora. Nažalost, često i različito gledamo na taj program, koji je veoma određen, ali ja i dalje smatram da postoji dignitet Alijanse i da ga još nitko toliko nije načeo da bismo u ovom trenutku mogli govoriti o krahu iluziju. Goleme iluzije još postoje.

Arhiva Dani
210