"Sine Darko, izađi iz kasarne, molim te. Pa, nećeš valjda biti protiv svoje majke i hrvatskog naroda? Ne boj se. Sve će biti u redu." Ovako je, tvrde svjedoci, u noći 16. maja 2000, vojnika Darka Kneževića zvala njegova majka da izađe iz kasarne "Mato Lučić Maturica" u Kiseljaku. Za to vrijeme, njegov brat Goran Knežević pokušavao je prići ogradi kasarne, koju je SFOR ojačao bodljikavom žicom, prozivajući Slavka Galića, zapovjednika kasarne, i tražeći od njega da Darku dozvoli da napusti kasarnu. Drama je trajala sve do jutarnjih sati. Međutim, Darko, koji je dan prije izrazio lojalnost federalnom ministru odbrane Miji Aniću i zajedno sa 37 vojnika (zapovjednik zajedničke vojske FBiH general-bojnik Zeko tvrdi da ih je bilo 215), uz pomoć SFOR-a, preuzeo kontrolu nad kasarnom, nije htio izaći.

Članovi Stožera za odbranu identiteta i hrvatskih nacionalnih interesa središnje Bosne bili su već dvadesetak sati okupljeni oko kasarne. Nazivajući vojnike odane legalnim organima vlasti izdajnicima hrvatskog naroda, propalicama i pušačima, uz pjevanje domoljubnih pjesama, neprestano su ih pozivali da izađu napolje. Četvorica njih, pored jakog obezbjeđenja, rano ujutro 16. maja preskočili su ogradu i bili dočekani aplauzom. Svjedoci tvrde kako je i kuharica, ne mogavši da izdrži pritisak "vanjskog svijeta", napustila kasarnu uz sveopće odobravanje.

Srčani udar Emotivno nabijena atmosfera u kojoj članovi Stožera prizivaju savjest onih s druge strane ograde, sumnjajući im u porijeklo, odgoj, hrvatsku pripadnost i ideale, pretvorila se u tragediju. Časnik Vlado Kapetanović zvani Ćezo, za kojeg nijedan član Stožera nema nijedne lijepe riječi, doživio je srčani udar!

Naglo prekinut život mladića od 27 godina mrlja je na savjesti svih onih koji su odigrali bilo kakvu ulogu, pa makar i nijemog promatrača dvomjesečnih dešavanja oko "hrvatske samouprave", samoraspuštenih vojnika i politike HDZ-a. Ujutro 16. maja tijelo preminulog Kapetanovića odvezeno je roditeljima. Istoga dana članovi Stožera zakazali su nastavak protesta, prijeteći kako će oni biti žešći i krvaviji. U 15 sati najavljen je sveopći protest na koji je pozvan "sav hrvatski narod da svojim prisustvom ukaže na situaciju koja je postala više nego zabrinjavajuća i podrži Stožer u svojim nastojanjima da uđu u kasarnu".

Dan ranije, 15. maja, vojnicima u kasarni je isključena struja i prekinuto snabdijevanje vodom. Zbog toga su njemački transportni helikopteri, i to kasno noću, u kasarnu dopremali vodu. Istog dana, ali poslijepodne, Ministarstvo odbrane FBiH obavijestilo je javnost kako je Federalnom tužilaštvu, čije je čelne ljude naprasno, isti dan, izglasao Federalni parlament, podnijelo tužbu protiv Ante Jelavića, Miroslava Prcea i Dragana Ćurčića, a zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo iz Člana 144. KZ FBiH - podrivanje vojne i odbrambene moći. Svi ovi događaji bit će uvertira u kiseljački dobro organiziran skup koji je podržalo nekoliko hiljada Hrvata kao i stožeri (uz srednjobosanski) sa područja Hercegovine i Posavine.

Na samom ulazu u Kiseljak bile su postavljene dobro raspoređene snage SFOR-a. Jedna od novijih mjera opreza bila je i bodljikava žica na sredini ceste, duž bijele linije. SFOR-ove patrole nalazile su se skoro na svim važnijim saobraćajnicama. Prve kolone naroda i članova Stožera bile su primjetne tek stotinjak metara od kasarne. U dva sata poslije podne pred kasarnom se nalazilo stotinjak mladih ljudi sa barjacima Stožera i hrvatskim zastavama u rukama. Tek poneka glasna provokacija, "ej, čobani, izlazite napolje", davala je do znanja da se ovi ispred razlikuju od ovih što su unutar kasarne. Kako je vrijeme odmicalo, napetost je rasla. Ispred kapije kasarne nalazilo se tridesetak ljudi, ali se zato broj onih oko nje sve više povećavao. Dva vojnika iz kasarne, u kratkim vojničkim majicama, bez oznaka i, očito, po nečijem više nego glupom naređenju, nosili su gume od vojnih vozila, a koje su se nalazile tik uz kapiju. Njihovo pojavljivanje dodatno je motiviralo masu koja od tog trenutka nije krila svoje razočarenje - što su izdati od svojih, Hrvata: "Izdajice naroda, izlazite napolje! Vi uništavate hrvatsko jedinstvo i narod! Idite svojim kućama, tuđe sluge!"

Djevojčica i Jude Domoljubne pjesme, koje su pozivale na odanost hrvatskom jedinstvu i podsjećale na ratna događanja u Hrvatskoj i BiH, bile su još jedan psihički pritisak na vojnike u kasarni. Najteže je ipak bilo slušati djevojčicu čiji je glas odzvanjao iz razglasa: "Dijete sam poginulog hrvatskog branitelja i pitam vas koji ste okrenuli glavu i leđa svome narodu: zašto? Zašto gazite grob moga tate i grobove svih naših očeva, braće, prijatelja i naših sunarodnjaka? Zašto ste krenuli linijom manjeg otpora? Zašto ste se priklonili dojučerašnjim neprijateljima? Zašto za 30 srebrenjaka izdajete svoj narod i svoje bližnje? Zašto se služite Judom kao primjerom i uzorom? Napustite vojarnu, vratite se i opet budite istinski hrvatski sinovi. Ne dozvolite dušmanima da se raduju. Pomozite nam da skupa sačuvamo hrvatsko jedinstvo, hrvatsku slogu i bratstvo. Gospodo, neka vam dragi Bog podari svijest i neka ugasi vašu nerealnu razočaranost prema svom hrvatskom narodu. I još jednom, ne povodite se za Judom, jer plašimo se da ne završite baš kao on. Tu vam nije mjesto. I ovo je uistinu pravi, a možda i posljednji trenutak da se odlučite vratiti nama i narodu koji je bio uz vas još od vremena kada ste ugledali svjetlo dana. Ili ste zaista spremni ostati podanici i sluge onih koji uopće nemaju ni svojih korijena, ni kulture, ni tradicije?"

Nakon svakog ponavljanja kasete, slijedio je gromoglasan aplauz podrške. Adrenalin raste.

"Daj da uletimo tamo, da im jebemo majku u pičku", proderao se jedan od onih s vanjske strane ograde. "Mi želimo ući u kasarnu. I dogovorili smo se da ćemo danas ući i nasilu ako treba. Ništa nas neće spriječiti. Pa ni ovi esforovci. Mi želimo kasarnu, ali ne i naoružanje. I mi ćemo to uraditi čim žene odu. Vidjet ćete. Mi samo želimo svoju plaću i ništa više, i sklonite se odavde, bit će svašta", govorio je okupljenim novinarima jedan od učesnika skupa koji se nalazio uz samu kapiju.

Ono što ovaj skup odvaja od svih sličnih s okusom HDZ-a jeste upravo činjenica da ni u jednom trenutku niko od prisutnih, a bilo ih je skoro 3.000, nije klicao HDZ-u BiH. Samo jedan kačket, na glavi stare gospođe, sa natpisom "HDZ - zna se"! Disciplina dobro organiziranog i ciljanog skupa zaslužuje vrhunske ocjene i zato što niko od okupljenih nijednom svojom gestom nije podsjetio javnost na pravi razlog svog boravka - krivične prijave podnesene dan prije protiv Jelavića, Prcea i Ćurčića. Stožeru i okupljenim Hrvatima smetali su: izdajnici hrvatskog naroda u kasarni, SFOR, ministar Anić i Wolfgang Petritsch. U 15 sati i 10 minuta čuli su se povici: "Šta čekamo? Hajdemo unutra!" Stajali su, iako su odavali dojam na sve spremnih. A bili su spremni i pripadnici SFOR-a, koji su, stojeći pored kapije, pripremili štitnike, a nišanske sprave na transporterima opominjale su okupljene članove Stožera.

Počast mrtvome "Molim vas za strpljenje. Čekamo i ostale koji su krenuli iz drugih gradova da dođu. SFOR im ne dozvoljava da prođu autobusima i zato moraju pješice. Imajte strpljenja", poručivao je sa bine Ante Jakić, predsjednik Stožera za odbranu i dignitet hrvatskih nacionalnih interesa središnje Bosne. Okupljeni su se žalili da im SFOR pregleda gepeke, da im ne dozvoljava da prođu autima te da su bili prisiljeni da pješače skoro šest kilometara.

Dok je Jakić govorio, skupom se pronijela vijest kako se čeka general Jelić, koji se, kao, nešto dogovorio sa ministrom Anićem. Nakon što su okupljeni pozdravili, kako je to Jakić zatražio, himnu hrvatskog naroda (svirala se himna Republike Hrvatske), Vladi Kapetanoviću i svim poginulim hrvatskim braniteljima skup je odao dužnu počast minutom šutnje. Slijedio je vatreni govor Jakića, nešto poput obraćanja Visokom predstavniku.

"Danas ima nešto što me posebno raduje. U ovoj agoniji Hrvata koja je započela nepravdom od Barrya i svih ostalih nad hrvatskim narodom u BiH, nešto me posebno raduje što nećemo dati gušta gospodinu Petritschu da gleda kako Hrvat Hrvata udara. Nećemo to priuštiti Petritschu. Ostat će uskraćen za to. Jer Hrvati su katolici, imaju veliko srce i razumjet će se, makar to bilo u zadnji momenat. Nećeš imati te prigode, a montiraš nam to već mjesecima da se mrzimo između sebe!", vikao je Jakić za govornicom.

Članovi Stožera bili su riješeni da po svaku cijenu zauzmu kasarnu. Vikali su: " Pusti govore, idemo u kasarnu!" Pojavio se Mijo Jelić sa viješću šta je sve dogovoreno sa ministrom Anićem. Pominjanje Anića popraćeno je zvižducima i negodovanjem. Svi vojnici, dočasnici i časnici HVO-a, koji su podržali odluku Hrvatskog narodnog sabora o raspuštanju, bit će u roku od 15 dana vraćeni u hrvatsku komponentu zajedničke vojske FBiH i u sve kasarne. Za to vrijeme, vojnici pod komandom Mije Jelića obezbjeđivat će kasarne HVO-a. Neće biti jednostranog smanjenja hrvatske komponente Vojske FBiH. Svi umirovljenici i porodice poginulih bit će adekvatno zbrinuti. Hrvatska komponenta je neupitna kao dio federalne ili buduće vojske u BiH, još jedan je od zaključaka ministra Anića i smijenjenih generala Brdara i Jelića.

Helikopteri u akciji "Što se tiče onih koji su sada u vojarni, oni će se u roku od sat vremena povući iz njih. A sutra ujutro ćemo mi preuzeti kontrolu nad svim vojarnama", likovao je Jelić. Buru oduševljenja prekinuli su povici: "Neka vode one naše izdajice iz kasarne sa sobom. Dat ćemo ih Aliji. Oni su Jude i ne trebaju nam. Izdajnici hrvatskog naroda!!!"

Kao jedan, po komandi Ante Jakića, okupljeni su napustili područje oko kasarne. Ostalo je samo razbacano smeće i novinari koji su očekivali izlazak Anićevih vojnika. SFOR-ovi helikopteri neprestano su se spuštali i podizali. Pretpostavlja se da su helikopterima zapravo izvlačili dotadašnje čuvare kasarne. Jedan mladić uporno stoji uz ogradu i doziva prijatelja Brkića, koji je ostao među lojalnima: "Ne boj se, ja ću te odbaciti kući. Sve će biti u redu!"

Naoko, sve je već sad u redu. Ipak... u dvomjesečnoj priči o hrvatskoj komponenti Vojske FBiH ceh su platili upravo oni odani ideji legalne vlasti Demokratske alijanse za promjene. Poraz politike Alijanse pred HDZ-om i "hrvatskom samoupravom", najočitiji je u situaciji kada se u kasarne u kojima je legalna vojska vraćaju oni koji su do danas važili za samoraspuštene i nelegalne. Oni koji su prkosili stavovima međunarodne zajednice i smijali se na Anićeva pozivanja da potpišu novi ugovor. Poraz Alijanse je u ovom slučaju i poraz politike Visokog predstavnika u BiH. Jedini koji će do kraja svojih života žaliti i zamjeriti i jednima i drugima jesu roditelji Vinka Kapetanovića, žrtve samouprave.

Šta će biti sa 37 vojnika koji su poprište protesta kriomice napustili a sve zarad vjere u sistem ove zemlje? Kako će ih sutra primiti kolege koje su ih dva dana držale opkoljenima? Hoće li Jelavić, Prce i Ćurčić zaista na sud ili su tužbe bile tek jeftina šminka i istovremeno skupa roba za razmjenu? Ko će ustvari kome suditi?

Federalno tužilaštvo će svakako imati posla. A i prijave će se razmatrati.

Ono što je Jelić propustio da kaže okupljenom puku jeste da se ni on niti general Marko Brdar neće ponovo vratiti u vojsku. Ostali hoće. Samoraspušteni vojnici će uistinu koliko sutra ući u kasarne. Ali će dobiti nove ugovore da potpišu, zarad časti Alijanse. Što se onih 37 lojalnih tiče, ako su do jučer bili jedini legalni vojnici hrvatske komponente Vojske FBiH već danas će dobiti priliku da razmisle imaju li dovoljno hrabrosti da opet nekom vjeruju. Pa makar on bio i ministar odbrane.

Ante Jakić, predsjednik Stožera za odbranu identiteta i hrvatskog nacionalnog interesa Središnja Bosna

Svehrvatski oprost

DANI: Gospodine Jakiću da se nije desio dogovor, sudeći po današnjoj atmosferi, ovdje bi izbio sukob? JAKIĆ: Ni sam ne znam. Bila je jako nezgodna situacija. Svako onaj ko je normalan morao se zabrinuti zbog svega ovoga. Svašta se moglo desiti. DANI: Koliki je uticaj međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja? JAKIĆ: Nikakav. Stranci su isključili Hrvate jer su im puno tri strane za razgovor. Oni ne razgovaraju sa Hrvatima. DANI: Je li Vas iznenadio uspješno okončan sastanak Jelića i Anića nakon dva mjeseca? JAKIĆ: Mi imamo saznanja da naše poruke koje su gospodinu Aniću išle preko međunarodne zajednice nisu dolazile. DANI: Kako će biti prihvaćeni vojnici koji se trenutno nalaze u kasarni i kontroliraju je? JAKIĆ: Moja osobna želja i ono što ću nastojati tražiti od svih je - svehrvatski oprost, i to je jedino što mogu reći.

Mijo Zlatan Jelić, smijenjeni general

Naboj u narodu

DANI: Zašto vam je trebalo skoro dva mjeseca da se dogovorite? JELIĆ: Mi smo bili uvijek otvoreni za razgovor ali nismo spremni ići ispod minimuma i hrvatskih nacionalnih interesa. Sa mnom se složio ministar Anić, prihvatio činjenicu da je neminovan ostanak hrvatske komponente, i da se svi hrvatski vojnici, časnici i dočasnici vrate u svoje vojarne. Za 15 dana dogovorit ćemo i konačna kadrovska rješenja. DANI: Je li ovo kraj krize? JELIĆ: Ja se iskreno nadam da jeste. Posebno nakon povratka svih vojnika i časnika u sastav hrvatske komponente i vojarne. Mislim da je ovo kraj krize, jer nijednom pametnom i dobronamjernom Hrvatu nije u interesu sukob između Hrvata. DANI: Priznajete li ministra Miju Anića? JELIĆ: Što se tiče njegovog statusa, o njemu nismo razgovarali. O tome ćemo razgovarati narednih dana. Dogovarali smo samo pitanje vojnika, dočasnika i časnika. Ministarstvo je civilna institucija i to će se rješavati na političkom nivou. DANI: Šta bi se desilo pred kasarnom da nije došlo do dogovora? JELIĆ: Teško je na to odgovoriti. Sigurno je da bi teško bilo ove ljude i hrvatski narod kontrolirati ako bi se nastavila ovakva presija. Vidjeli ste kakav je naboj u narodu i hvala Bogu da je došlo do dogovora. DANI: Je li bilo pritisaka sa strane koji su doveli do ovog dogovora? JELIĆ: Kod zadnjeg dogovaranja sa ministrom Anićem nije bilo uticaja sa strane.

Mijo Anić, ministar odbrane FBiH

Legalna vojska ostaje u kasarnama

DANI: Gospodine Aniću, je li ovo kraj krize kada je u pitanju hrvatska komponenta Vojske FBiH? ANIĆ: Ja mislim da je to dobar znak. Konačno su ljudi shvatili da je jedino rješenje ući u zakonske okvire i rješavati svoje probleme na takav način. Oni su smatrali da je samoraspuštanje vojske rješenje za njih. Ti koji su očito igrali na tu kartu shvatili su da više nisu u političkoj situaciji u kojoj su bili u vrijeme kada su raspuštali vojsku. DANI: Kako komentirate činjenicu da će sutra oni koji su poslušali proglas HNS-a o samoraspuštanju preuzeti kasarne, a vojska lojalna vlasti izaći napolje. ANIĆ: Taj zaključak nigdje ne stoji. Ne znam otkud vam to pitanje. DANI: Tako je okupljenima u Kiseljaku, ispred kasarne, saopćio suspendovani general Zlatan Mijo Jelić. ANIĆ: To uopće nismo dogovorili i to tako neće biti. Ako je on to tako izjavio, onda je imao neke svoje određene razloge za to. U vojarni u Kiseljaku je trenutno vojska koja je potpisala ugovore i koja je legalna i samo takva vojska može biti i u buduće. U Kiseljaku će biti samo vojska koja prođe kroz evidentiranje, kako smo to i dogovorili. Moraju biti vraćene sve federalne oznake. I ne samo u Kiseljaku, već i u svim ostalim kasarnama. DANI: Znači li to da u ovim pregovorima nema političkih ili stranačkih igara? ANIĆ: Što se mene i Ministarstva odbrane tiče, nema. Mi se trudimo da to bude profesionalna vojska i da ne pripada nijednoj stranci. Što se tiče našeg kursa i pravca, ja sam dosljedan da pokušam zbrinuti sve one koji se zaista žele ponašati u duhu propisa i zakona. DANI: Ponovit ću svoje pitanje: Znači li da Jelić nije govorio istinu kada je okupljenima u Kiseljaku izjavio da će samoraspušteni vojnici preuzeti kontrolu nad kasarnama? ANIĆ: Mi ćemo već možda od sutra početi sa ustrojavanjem vojske na način kako sam vam rekao. Evidentirat ćemo vojsku i nema nikakvih razloga, ni problema da ta vojska preuzme kontrolu kasarne. Oni će biti zajedno. DANI: Znači li to da vojska koja je odana Vama neće napustiti kasarnu u Kiseljaku? ANIĆ: Da. Međutim, Jelić nije govorio očito o nečemu drugom. Naš dogovor je da idemo na ustrojavanje i evidentiranje svih koji nisu evidentirani. Taj posao će biti završen u roku od 15 dana. Tada će dozapovjednik Vojske FBiH Ivica Zeko napraviti ustroje, računajući i na sve ostale ljude koji će ući u sastav vojske. Osim onih koji su kažnjeni ili udaljeni iz vojske.

Arhiva Dani
206