DANI: Gospođo Nožica, kako Vi kao član Ustavne komisije Federacije BiH i dokazani borac za ljudska prava komentirate događaje u Trebinju i Banjoj Luci?

NOŽICA: Prava na vjerske slobode su osnovna ljudska prava i mogu se ostvariti na načine regulirane propisima u oba entiteta. Dakle, nije do propisa: tek se nakon Banje Luke i Trebinja vidi da su propisi dobijanja dozvola za građenje miniranih džamija ispoštovani pod pritiskom međunarodne zajednice, ali da ne postoji minimum tolerancije i volje vlasti da se oni realiziraju. Iako smatram da je teško vagati ljudska prava, mislim da je najbitnije ostvariti povratak izbjeglica: mislim da je međunarodna zajednica učinila mnogo veći pritisak na Republiku Srpsku u ovom slučaju za donošenje propisa, ali bih voljela da sam vidjela barem toliku istrajnost međunarodne zajednice za povratak Bošnjaka u Banju Luku. Paradoksalno je da Bošnjak iz podruma odlazi u džamiju jer mu kuća nije vraćena: nevraćanje ljudi u njihov dom ustvari pokazuje koliko se poštuje dostojanstvo čovjeka, a kada je tako, onda lako dođe do dobro organiziranih incidenata kakvi su bili u Trebinju i Banjoj Luci.

DANI: Iz Evrope poručuju da je Bosna i Hercegovina nakon ova dva incidenta još dalja evropskim integracijama. Uslova za priključenje BiH Evropi je bezbroj, a jedan od njih je i Nacrt stalnog izbornog zakona, oko kojeg se nedavno vodila žestoka rasprava. Mislite li da se takav zakon treba usvojiti iako nema ni sva poglavlja?

"Visoki predstavnik je juna prošle godine donio odluku da se cijela glava krivičnih djela, između ostalog i krivično djelo klevete, prebaci iz krivično-pravne oblasti u građansku pravnu oblast"

NOŽICA: Smatram izuzetno važnim da se usvoji u ovom trenutku, makar i bez svih članova. Jasno je do koje mjere predstavnici Savjeta Evrope insistiraju na donošenju ovakvog izbornog zakona. Član sam Ustavne komisije u Federaciji, odnosno komisije koja treba da donese amandmane na federalni Ustav, i mogu reći da je to postupak i proces koji će dugo trajati. Zbog tehničkih razloga, nismo imali potpunu komisiju, već dva ili tri puta probili smo date rokove, nakon toga naši amandmani idu na Parlament, a šta će se i na koji način dešavati i kolika će biti procedura, ja samo mogu pretpostavljati. Istovremeno, nama i krnji izborni zakon daje mogućnost da otvaramo neke nove puteve prema Evropi, da na indirektan način utičemo na donošenje niza zakonskih propisa i niza odluka za koje naši parlamenti nisu u ovom trenutku u stanju. Za mene je, kao građanina BiH, to mnogo značajnije nego donijeti potpuni izborni zakon kada se usaglase svi politički faktori. Čitajući intervju Dana sa ambasadorom Barryjem, imala sam potrebu da odreagiram: osjećam se odgovornom za sve ono što ste pitali ambasadora Barryja jer ja sam član Privremene izborne komisije, i sigurna sam da bi to rekli i Srđan Dizdarević, i Zlatko Dizdarević, i gospoda Bisić, Bošković, Hilmo Pašić, i da bi jednako stali iza toga da su odgovorni za sve ono što smo uradili i dobro i loše. Mislim da ćete se složiti sa mnom kada kažem da prije tri godine, kada je ambasador Barry došao u ovu zemlju, nismo ni sanjali da će se promijeniti vlast od one krute nacionalističke koju smo imali, a gotovo sam uvjerena i sigurna u to da je tome dosta doprinio i niz odluka i niz izmjena privremenih pravila. Podsjetit ću na učešće žena u politici koje je dovelo, na neki način, do garantovane ustavne ravnopravnosti spolova, ne u potpunosti, ali u dobroj mjeri; podsjetit ću na finansijske izvještaje koje je morao svaki kandidat da dostavi na kontrolu finansiranja političkih partija, vrlo važnu odluku o nemogućnosti da se kandidati, odnosno izabrane osobe nalaze i koriste tuđu imovinu i otvorene liste: sve su to značajne stvari; kompenzacioni glasovi su također vrlo značajni, kao i preferencijalni glasovi, i ne možemo da ne kažemo da smo svim tim pravilima na jedan izvjestan način doveli do ove situacije u kojoj se sada nalazimo, a mislim da se slažete sa mnom da sada ipak imamo vladu koja je mnogo demokratičnija od one koju smo imali do sada.

DANI: U ovom času, nositelji vlasti i vodeće partije Alijanse - SDP i Stranka za BiH - imaju stanovite primjedbe na Nacrt zakona. Kojim argumentima branite ovaj nacrt?

NOŽICA: I SDP i Stranka za BiH svoje primjedbe u vidu amandmana mogu ponuditi Parlamentu, a ne da radi svojih primjedbi odlažu usvajanje zakona. Kao neko ko se mnogo bavi zaštitom ljudskih prava, ja tražim priliku da dođem do Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava, jer to je šansa građanima da BiH izađe iz ovoga mraka u kojem stalno hvatamo svoj sopstveni rep. Imamo niz institucija za zaštitu ljudskih prava, ali ih niko ne poštuje, niti jedna vlast; imamo ombudsmene, čija su uputstva obavezujuća i koja niko ne uvažava; imamo Dom za ljudska prava, koji smo zatrpali predmetima pa ne može biti efikasan... Mi konstantno, iz nekih političkih razloga, koji za mene nisu racionalni, odlažemo mogućnost da ispunimo uslove za ulazak u EU. Za mene je mnogo značajnije da se donese kompletan zakon koji će omogućiti privatizaciju, odnosno zakon o restituciji, a izborni zakon, i ovakav kakav jeste, sa amandmanima koje će sigurno poslanici predložiti, manje je važan za život BiH, za taj stanoviti ekonomski pomak, jer mi se nalazimo u daleko težoj ekonomskoj poziciji nego što smo bili prije dvije ili tri godine. Također smatram da, pošto nama izborni zakon u ovom trenutku treba i upravo zato što je uslov za ulazak u EU, moramo biti racionalni. Kada je, naprimjer, riječ o izboru članova Predsjedništva, što je jedna od primjedbi na nacrt ovog zakona, možemo sami mijenjati stav. Mi, zapravo, moramo mijenjati Dejtonski ustav: u preambuli Dejtonskog ustava stoji konstitutivnost svih naroda ovdje, a kasnije, kad odete do Predsjedništva, Srbin iz Federacije ne može da bude član Predsjedništva. No, moram reći da bih mnogo, mnogo više voljela kada bih živjela u nekoj normalnijoj zemlji, u kojoj ne bih vidjela red od 300 metara pred svim ambasadama; bilo bi mi mnogo važnije kada bih doživjela da mladi ljudi kažu "ovo je naša zemlja i ona ima perspektivu". Za mene su to mnogo važnija ljudska prava nego da li ja uopće mogu biti član Predsjedništva. Možda to čudno zvuči, ali smatram da je to jedna od odluka koje su nespretne ne samo u našem ustavu - postoje i neki ustavi u Evropi gdje je limitirano pravo određenih nacionalnih skupina da budu izabrane na određene nivoe vlasti. Ali mi prvo moramo stvoriti demokratski ambijent kojim ćemo otvoriti tu Pandorinu kutiju Dejtonskog ustava, u kojem to otvaranje neće značiti "haj'mo da razvalimo i ono što je dobro", nego gdje će to otvaranje stvoriti novi kvalitet. Mi tu demokratsku atmosferu još uvijek nemamo.

DANI: Evo jedno možda retoričko pitanje: kakve su šanse da pred Evropskim sudom za ljudska prava otvaramo proces za usaglašavanje zakona koji smo sami izglasali?

NOŽICA: Hajdemo redom: usvojimo izborni zakon sa onim rupama, on će nam omogućiti da dođemo do Evropskog suda za ljudska prava, pa ću onda ja pred tim evropskim sudom - odnosno ne ja, nego moj muž, koji je Srbin, ustati sa tužbom protiv BiH jer mu je onemogućila da bude član Predsjedništva. Tada će Evropski sud za ljudska prava, kada budemo punovažna članica EU, moći raspravljati takvu aplikaciju. Mislim da je ovo najbitnije: sve dok do tog Evropskog suda ne možemo da pristupimo, jer nas još uvijek Evropa neće ovakve sa svim uslovima koje nam je postavila a koje nismo ispunili, mi ne možemo razmišljati da li je to moguće, a ja vam garantujem da jeste.

DANI: Gospođo Nožica, Vi ste jedan od kreatora novog Zakona o zaštiti od klevete. Koliko će on uticati na slobodu informiranja u BiH?

NOŽICA: Visoki predstavnik je juna prošle godine donio odluku da se cijela glava krivičnih djela, između ostalog i krivično djelo klevete, prebaci iz krivično-pravne oblasti u građansku pravnu oblast. Kao advokat koji je dosta radio na odbranama za krivično djelo klevete, bila sam član radne grupe koja je pripremila Zakon o zaštiti od klevete. Zakon je još na javnoj debati, očekuje se da će u Federaciji jako brzo doći na dnevni red Parlamenta, a već je bio na usvajanju u Republici Srpskoj. Tekst je istovjetan za oba entiteta, a najznačajnija je novina da se više neće krivično odgovarati za iznesene neistine koje vrijeđaju nečiju čast-ugled fizičkog ili pravnog lica, već će za to moći oklevetani da traži naknadu štete u građanskoj proceduri. I to je taj neki revolucionarni rezultat ovog zakona, a nakon što je Visoki predstavnik ustanovio da se velikim brojem slučajeva koji su bili procesuirani ugrožava sloboda informiranja. Zakon nije isključivo donesen za medije, nego i za građane. Tužitelj može biti samo fizičko, a ne i pravno lice, što znači da se u toj ulozi ne može pojaviti vlada, već samo neki njen dužnosnik, a novinar ne mora da otkrije izvor informacija. Na izvjestan način, javne ličnosti su dovedene u goru poziciju ukoliko se odluče da tuže nekoga za klevetu nego obični građani, jer će javne ličnosti morati dokazati da je novinar znao da iznosi neistinu, a pri svemu tome sud će morati voditi računa o javnom interesu. Javni se interes tako stavlja ispred i iznad povrede reputacije neke osobe, dakle zakon će sam po sebi, na izvjestan način, pomoći slobodi informiranja. No, sa druge strane, on je i stanovita zamka jer će sudovi donositi presude o naknadama štete, što, objektivno, neke medije može i da ugrozi, iako je zakonom predviđeno da sud mora voditi računa o tome da ne ugrozi egzistenciju ili fizičkog lica ili medija i da u svakom slučaju mora voditi računa i o posljedicama i o svemu onome što je oklevetani učinio prije nego što je došao do suda, a to je traženje javnog izvinjenja, pokušaja mirenja. Dakle, i jedna i druga strana moraju biti aktivne u postupku, što će na kraju uticati na visinu dosuđene štete.

Arhiva Dani
206